Muzika tresti, a ja raspremam po kuci jos uvek samo u boksericama i majci. Zivot je tako lep, napolju besni nevreme, a u meni sve peva. Vukove neke reci izgovorene te noci su me vinule u nebo. Nisu to bile fraze, niti ne znam kakve lepe reci, nije on za to, ali sve sto kaze, znam da je iskreno. Znam da tako misli. Zvoni mi telefon i veselo se javljam. "Molim?", nasmejano sam upitala. "Lepo si raspolozena, mala. Cemu to?", Nemanja je zabrundao. Prevrnula sam ocima, sta sad hoce koju picku materinu, progundjala sam u sebi. "Bez nekog posebnog razloga, Nemke. Sta ima?", veselo sam upitala. "Nema nista, mala. Sedim i odmaram malo. Sinoc sam bio sa Draganom na picu u kafeu.", promrmljao je. "Jel da? Sta kaze Dragan?", naivno sam upitala. "Nista posebno, ali mi Srki kaze da si se prolepsala u picku materinu.", promrmljao je. "Jel da?", promucala sam. "Da, samo kaze visi nisi onako vesela kao nekada.", promrmljao je. "Nije to mogao primetiti na dva minuta koliko smo razgovarali.", ispalila sam. "Sta si trazila tamo?", zarezao je. Zatreptala sam. "Drustvo je htelo da izadjemo tamo, Nemke. Druga stvar, tamo nema vise onog zbog kojeg bih eventualno trebala da izbegavam to mesto.", mrmljala sam. "I sama znas koliko je to mesto opasno. Miroslav ti je branio da..." Prevrnula sam ocima. "Miroslav nije tu.", progundjala sam. "Znaci ako on nije tu, ti mozes da radis sta ti se prohte? Slusaj me, mala..." Uzdahnula sam. "Nisam raspolozena za predavanja, Nemke. Moram da idem.", progundjala sam i spustila slusalicu.
Telefon je ponovo zazvonio, mrko sam ga pogledala, a onda se siroko osmehnula. Nepoznati broj, ili je Vuk ili stric. "Molim?", umiljato sam zaprela. "Znaci ako Miroslav nije tu, ti mozes da radis sta hoces. Slusaj, mala, pa nastavak bi verovatno sledio ovako, imas ti jos nas koji smo mnogo pametniji i odgovorniji od Miroslava.", imitirao je Nemanju guseci se od smeha. Smejala sam se kao luda. "Niko nije pametniji od mog strica.", glumila sam uvredjenost. "da, da, mnogo je pametan. Da jeste, ne bi zavrsio tamo gde jeste. Sta radis, mala?", upitao je smejuci se. "Nista, striko, raspremam po kuci malo. Da vidis kako je, kao da je bomba pala.", progundjala sam. Nasmejao se. "Kome smeta nek ti rascisti. Ne mozes sve sama, stikino.", nezno je rekao. Slatko sam se nasmejala. "Pitala bih te da je kod tebe u kuci ovako.", promrmljala sam. "Mala, ti si moje dete i kako god da je, ja cu uvek reci da je odlicno. Ko jebe ostale.", progundjao je. "E sa tim se slazem. Sta ti radis, striko?", nezno sam upitala. "Spremam se da idem kod one tvoje budale. E znas gde drzi vuka?", upitao je cerekajuci se. "Gde?", radoznalo sam upitala. "Kraj kreveta, a srce je u krevetu. Gori je od neke curice.", gusio se od smeha. "Strice!", ciknula sam. "Sto si bezobrazan? Vuk uopste nije curica, sta vise tako se ponasa svaki normalan muskarac.", zarezala sam. "Daj, mala, ne zajebavaj me, gde si ti videla da muskarac spava sa plisanom igrackom u krevetu.", cerekao se. "Ne vuci me mnogo za jezik. Nekad sam stvarno pametnija kad cutim.", promrmljala sam. Nasmejao se. "U pravu si, mala. Krecem, cucemo se kasnije.", nezno je rekao i spustio slusalicu.
Posedali smo u rstoranu, a ja sam sela kraj Vuka. Blagoje je dosao do nas. "Dobar dan, momci. Gde si, Srno? Zadnji put kad sam te video ovde nisi se najbolje osecala.", rekao je cerekajuci se.
"Bila je pijana ko letva. Donesi nam ovaj jagnjetine.", Nemanja je rekao.
"Jos nesto?"
Stric je klimnuo. "Tri dupla."
"Cetiri.", dodao je Boban.
Nemanja i Radisa su uzeli pivo i Blagoje je otisao svojim putem. "Zasto joj narucujes viski u ovo doba?", Nemanja je zarezao na strica.
Ovaj ga je bledo pogledao. "Zasto bih je izdvajao? Na kraju krajeva, znam sta bi i sama narucila.", nadmeno je rekao.
"Pocinju.", progundjala sam Vuku.
Siroko mi se osmehnuo. "Budale, mila moja.", prosaputao je.
Uzvratila sam mu osmeh. "Sta vas dvoje sapucete?", Boban je upitao i izvio obrvu.
Pocrvenela sam. "Nista posebno, Bob.", promrmljala sam.
Nepoverljivo me pogledao. "Jel da?"
Klimnula sam glavom. "Bas nista."
Slegnuo je ramenima. "Ako ti tako kazes.", progundjao je.
Nisam zelela da produzavam raspravu sa njim, pa sam samo arogantno klimnula glavom. Osetila sam Vukovu ruku na svom kolenu, spustila svoju na nju i on ju je nezno stisnuo. Uzvratila sam mu stisak i pogledala ga. Nasmesio i namignuo mi. Izvadila sam cigarete iz dzepa i zapalila jednu. "Zasto si slagala Verku?", Nemanja je upitao.
Uzdahnula sam. "Zato sto sam pogresila sto sam se uopste mesala, Nemke. Trebalo je da kazem samo Draganu, a ne i svima vama. Druga stvar, Dragan to ne bi nikad meni uradio.", promrmljala sam.
Nemke je klimnuo. "Tek sad kada si videla shvatila si, zar ne?"
"Kad je videla sta?"
"Nista, Radisa.", zagraktala sam. "Bitno je da sam shvatila.", progundjala sam.
Nemanja je odmahnuo glavom. "Nije tacno. Trebala si odmah da razmisljas sta kome govoris, a ako nisi htela da dodje do Verke nisi trebala nikom nista da kazes."
Pocrvenela sam. "Sad znam, Nemke, ali bila sam ljuta, jer mi Dragan nije verovao.", promrmljala sam.
"Zanimljivo.", progundjao je.
Znala sam da bi mi najpametnije bilo da ne pitam sta je to toliko zanimljivo, ali kao i uvek do tada, djavo mi nije dao mira. "Sta je zanimljivo?"
Izvio je obrvu. "Stvarno ne znas?"
Pre nego sto sam stigla da odgovorim, stric se umesao. "Sta je toliko zanimljivo, Nemanja? Sta hoces sa tim da kazes?", zabrundao je.
Nemanja ga je bledo pogledao. "Zaista hoces da objasnim?"
Pa moze se reci da je stricevo kapiranje slicno mojem. Umesto da ucuti i povuce se, on je klimnuo glavom. "Objasni."
"U redu. Lepo sam pitao.", Nemanja je progundjao. "Dok maloj nije bilo potrebno da se cuti, znala je mnogo da komentarise. Sada, najednom, nista nije videla, nista nije cula."
Pocrvenela sam do korena kose od sramote. Htela to da priznam ili ne, bio je u pravu. Da nije bilo Vuka i Draganovog cutanja u vezi toga, najverovatnije bih danas sve izbrbljala baba Verki. "Zasto je Srni potrebno da bilo ko cuti?", Radisa je radoznalo upitao.
"Ne budi budala, Radisa. Stvarno ga to pitas?", Boban je zapanjeno upitao.
Bledo ga je pogledao. "Da znam ne bih pitao.", ljutito je odgovorio.
"Nije vazno zasto, vazno je da sam u pravu, jel tako, mala?"
Posramljeno sam klimnula glavom. "U pravu si.", prosaputala sam.
Zadovoljno je klimnuo glavom. "Znam da jesam.", arogantno je rekao.
"I da je tako, pa sta? Sta je uradila lose? Rekla istinu?", stric je nakostreseno upitao.
Nemanja je uzdahnuo. "Dobro, rekla je istinu, ali kad je vec tako, zasto i danas nije rekla istinu pred Verkom?"
"Zato sto sam pogresno procenila Draganu. Bilo mi je zao kada sam je videla uplakanu.", promrmljala sam.
Stric je klimnuo. "I koja je korist i da je rekla? Samo bi stetu napravila, Dragan se vec ozenio sa njom uprkos svemu."
"Tacno tako, Srna nije glupa da to ne shvata i..."
Nemanja je podigao ruku. "Vuce, ne pricaj bajke. Niko nije rekao da je Srna glupa, ali da je bas najednom shvatila, nije. Samo se povukla.", nemanja je zarezao.
"Zasto bi se ona povukla, ja vas nista ne razumem.", Radisa je naivno rekao, a Boban ga pogledao kao da je pao sa marsa.
"Blago tebi kad si glup.", progundjao je.
"Zasto sam glup?", Radisa je zarezao.
"Zato sto ne vidis ocigledno, a za sta znaju Nemanja, Miroslav i Dragan. Glup nisam, ne moraju nista da mi kazu da bih shvatio neke stvari i sam."
Pocrvenela sam do korena kose. Blagoje je doneo narudzbine i poceli smo sa jelom. "Sta svi vi znate sto ja ne znam?", Radisa je planuo.
Zagrcnula sam se i Vuk me je nezno potapsao po ledjima pa mi dodao vode. "Jesi li ok, mala?", nezno je upitao.
Popila sam vode i klimnula. "Jesam.", prosaputala sam i pogledala ga.
Nasmesio se i klimnuo ka stolu. "Jedi onda.", tiho je rekao.
Klimnula sam glavom i nastavila da jedem. "Stvarno si glup, Radisa."
"Zasto sam glup? Niko mi nista ne govori, gledate se izmedju sebe i kazes da sam glup!", zagrmeo je.
"Stisaj se, nisi na planini.", stric je zarezao. "A i ti Bobane, sto ga nazivas glupim? Sta ti to znas sto on ne zna?"
"Ja nisam corav, Miroslave i ne morate nikad priznati, ali vrlo dobro znam da su price istinite. Ne znam samo sta tebi bi, Miroslave da to prikrivas i krijes, cutao ssam samo zbog toga sto sam primetio da i Dragan i Nemanja znaju i cute.", mirno je rekao.
"Naravno da nisu. Njih trojica nikada to ne bi dozvolila, Bobane. Umisljas.", Radisa je zakrestao.
Stric je slegnuo ramenima. "Kad sve znas, onda ako ukljucis mozak, znaces i to.", mirno je rekao.
"Sta cu znati? To da ste sva trojica najednom poludela?"
Nemanja je odmahnuo glavom. "Sta si ti primetio Bobane?"
"Da su price istinite i..."
"I sta mislis, idiote, zasto sva trojica cutimo?", Nemanja je planuo.
Bob je slegnuo ramenima. "To je ono sto mene zanima. Boli me kurac, i sam cu cutati, ionako bi me Miroslav zapalio da pipnem u malu, ali me zanima koji vam je kurac?"
Stric ga je pogledao. "Mozes li samo jednu stvar ti meni da objasnis?"
Bob je klimnuo. "Sta god hoces."
"Kako ti znas, sta si ti video?"
"Video sam da se ne razdvajaju, jebote nisam lud, smeska mu se, gleda ga..."
"Kako ga gleda?", Nemanja je upao.
Postajala sam sve crvenija. "Mislim da cu da idem kuci i..."
"Ne ides nigde, sedi i jedi.", stric je naredio.
Mrko sam ga pogledala. "Idem kuci i..."
"Sedi i jedi, mala. Hajde.", Vuk se nezno upleo.
"Dobro.", promumlala sam i nastavila da jedem ignorisuci stricevo i Nemanjino glupavo cerekanje.
"Eto, jel vidis?", Bob je upitao Nemanju.
Ovaj je klimnuo. "Vidi, a sad mi odgovori na pitanje, kako ga gleda?"
"Kao zaljubljeni tetreb, eto kao.", zarezao je.
Nemanja je slegnuo ramenima. "Da li ti je sada jasno zasto cutimo?", zabrundao je.
"Zasto je uopste i dozvoljeno da dodje do toga?"
"Hoce li meni neko reci o cemu se ovde radi?"
Bob je izgubio zivce, prevrnuo ocima i pogledao u radisu. "Kad si glup, ne moras ni da znas."
"Nije glup.", promrmljala sam.
"Nego sta je?"
"Samo gleda svoja posla, za razliku od tebe.", zarezala sam.
"Mala, ti si svaciji posao, nas sedam smo tu da..."
"Da sta?"
"Polako, malena, smiri se. Nisu dopustili, Bobane, nisu ni znali u pocetku.", Vuk je tiho rekao.
"Kako Miroslav nije znao? Mala se ne odvaja od njega, prati ga..."
"Miroslav nije znao jer je Srna sama odlazila u kafe kod njega, pila kafu sa njim i na kraju ga poljubila pa zbrisala na selo. Sto znaci, da nije pobegla, Miroslav ne bi ni znao. Nego mu je bila potrebna moja pomoc da je vrati u grad."
Radisa ih je zabezeknuto gledao. "Miroslave, trebao si odmah reci Miri i Aci. Koji ti je..."
"Izvoli, idi i reci im.", straic je hladno rekao.
Bob je frknuo. "I ako ti Srna ikada vise uputi i jednu rec, pljuni me. Zato ova trojica i cute, a i ja cu. Ako me iko ista pita, nista nisam video nista nisam cuo."
"Nece ni Radisa ni niko. Budite realni, i kada bi rekli, sta bi time postigli? Pobegla bi iz skole, odakle god i otisla njemu, Dobijala bi batine, otisla bi. Na kraju bi je inat naterao na nekakvu glupost.", Nemanja je progundjao.
Stric je odmahnuo. "Ne bi inat, sto se toga tica Vuk bi je smirio, naterala bi je ludost, e tu su podjednaki. Ni jedno ne razmislja.", progundjao je.
Bob je klimnuo. "Da se primetiti. Sad ozbiljno, Srno, ako mislis sakriti bilo sta, smiri se malo.", nezno je rekao.
Izvila sam obrvu. "Nema predavanja?"
Nasmejao se. "Mislim da si ih vec dovoljno cula. Vuce, ja ne moram da ti pricam..."
"I ja sam cuo vec.", tiho je rekao.
Radisa je uzdahnuo. "Dobro, cutacu i ja. Samo mi nije jasno sta trazi sa tobom.", progundjao je.
Narogusila sam se. "Kako to mislis?"
"Lepo. Dvadeset godina je stariji od tebe, ozenjen je. Ti si mlada, lepa, zgodna. Sta ce ti on?"
"A sta tebe boli kurac sta ce mi?, zakrestala sam. "To je moja stvar, ne tvoja. Ni ja tebe nisam pitala sta trazis sa onom suvonjavom koja je vise musko nego zensko. Idem kuci. Dovidjenja.", zarezala sam i izasla iz kafane.
Nisam presla ni deset metara kada me je stigao i poceo da koraca uz mene. "U pravu je, mila moja.", tiho je rekao.
Besno sam ga pogledala. "Ako je u prau, sta i ti koji kurac trazis sa mnom? Ostavi me..."
Uzvratio mi je isti pogled i povukao me za sobom. Utrpao me je u prvi bus koji je naisao i ja sam ga besno pogledala. "Jesi li poludeo?", tiho sam zasistala.
Klimnuo je. "Jesam. Cuti sad.", zarezao je.
Uzdahnula sam i ucutala okrenuvsi pogled od njega. U pravu je, znam da je u pravu, ali ne kako je rekao vec je obrnuto. Sta on ovako lep, zgodan i pravi muskarac trazi sa mnom, ja sam klinka, ne mogu nista da mu pruzim, razmisljala sam kada me je najednom povukao van. Zabezeknuto sam shvatila da se nalazimo u Kosutnjaku. "Sta cemo ovde?"
Slegnuo je ramenima. "Da prosetamo sami.", tiho je rekao.
Klimnula sam glavom, uzeo me za ruku i poveo kroz park. Malo smo setali a onda sam shvatila da smo se nasli na iston onom mestu na koje me je stric doveo kada me je vratio iz sela. Seo je kraj drveta i povukao me izmedju svojih nogu. Sela sam i naslonila glavu na njegove grudi, a on me je obgrlio rukama. "Nije u pravu, makar ne onako kako je rekao.", prosaputala sam.
Spistio je bradu na moje rame. "Nego kako, mila moja?", tiho je upitao.
"Vuce, ti si lep i ovaj, pa poseban. Mislim,..."
"I ja to isto mislim za tebe. Slusaj me, malena, da li su u pravu i na koji nacin, nije vazno. Jedino je bitno ono kako se nas dvoje osecamo. To, mila moja, da li drugi misle sta ti trazis sa mnom ili ja sa tobom, to je nevazno. U redu?", tiho je upitao.
Klimnula sam glavom. "U redu.", prormljala sam.
Okrenuo mi je glavu ka svojoj i nezno me poljubio.
Nasmesila sam se na to secanje, celo popodne smo proveli tu, mazeci se i ljubeci. Nikada nakon sto je otisao od mene nisam vise nogom krocila u Kosutnjak. Bilo je previse bolno, previse uspomena. I kad prodjem autom kraj njega nisam imala snage da pogledam u taj predivni park. Sada, pa sada ne mogu da docekam da ponovo odem u Beograd i prosetam Kosutnjakom. Te uspomene vise ne bole, sada jedvam cekam da se prosetam tim mestom, sednem ispod tog drveta, sklopim oci i mastam, mastam da cemo se jednog dana ponovo naci tu, zajedno i zagrljeni, kao nekada. "Halo?", tiho sam se javila kada sam se isunjala iz sobe na kasni nocni poziv. "Hej, mila moja, sta radis?", tiho pita. "Jebi ga, Vuce, ponovo?", slomljeno ga pitam. "Oprosti.", prosaputao je. "NEmam sta da ti oprostim, mili moj. Znam sve.", prosaputala sam. "Nego, znas sta? Imam jos jednu zelju pored onog obecanog izlaska na splav.", prosaputala sam. "Koju?", tiho je upitao. "Da me ponovo odvedes u Kosutnjak.", tiho sam zamrmljala. "Znas da hocu, i znas sta?", bolno pita. "Ne, sta?" "Vodicemo ljubav tamo, kao sto sam onda zeleo.", prosaputao je. "Uhapsice nas zbog krsenja javnog reda i mira.", promrmljala sam, "Hoce li nas ostaviti zajedno?", tiho je upitao. Nasmesila sam se. "Mislim da hoce.", promrmljala sam. "Onda nije vazno. Nista vise nije vazno.", prosaputao je. "U pravu si, nije. Znas sta mi je stric rekao?", upitala sam. "Znam, da sam curica.", zarezao je. Nasmejala sam se. "I to, ali sam mislila na to da spavas sa srcem.", promrmljala sam. "Mhm, tu je kraj mene, uvek. Boli me kurac, malena, sta Miroslav kaze.", progundjao je. "Znam, lepotane. I meni je onaj cd non stop u autu, a i pesme sam prebacila na komp.", promrmljala sam. Nasmesio se. "Sve ih ima i na yotube.", prosaputao je. "Mhm, al to nije to.", promrmljala sam. "A majica?", tiho je upitao. "Na sigurnom je. Nego, imam jos jednu zelju.", promucala sam. Nasmejao se. "Veceras si puna zelja. Koju?" "Zelim jednu tvoju majicu. U kojoj si spavao.", promrmljala sam. "Dobices je. Cim se vidimo sledeci put.", promrmljao je. Nasmesila sam se. "U redu, lepotane. Stvarno si najbolji.", promrmljala sam. "Hajde, mila moja, idi da spavas. volim te, malena.", prosaputao je. Uzdahnula sam. "Obozavam te, lepotane.", promrmljla sam i on je uz tihu psovku spustio slusalicu.
Telefon je ponovo zazvonio, mrko sam ga pogledala, a onda se siroko osmehnula. Nepoznati broj, ili je Vuk ili stric. "Molim?", umiljato sam zaprela. "Znaci ako Miroslav nije tu, ti mozes da radis sta hoces. Slusaj, mala, pa nastavak bi verovatno sledio ovako, imas ti jos nas koji smo mnogo pametniji i odgovorniji od Miroslava.", imitirao je Nemanju guseci se od smeha. Smejala sam se kao luda. "Niko nije pametniji od mog strica.", glumila sam uvredjenost. "da, da, mnogo je pametan. Da jeste, ne bi zavrsio tamo gde jeste. Sta radis, mala?", upitao je smejuci se. "Nista, striko, raspremam po kuci malo. Da vidis kako je, kao da je bomba pala.", progundjala sam. Nasmejao se. "Kome smeta nek ti rascisti. Ne mozes sve sama, stikino.", nezno je rekao. Slatko sam se nasmejala. "Pitala bih te da je kod tebe u kuci ovako.", promrmljala sam. "Mala, ti si moje dete i kako god da je, ja cu uvek reci da je odlicno. Ko jebe ostale.", progundjao je. "E sa tim se slazem. Sta ti radis, striko?", nezno sam upitala. "Spremam se da idem kod one tvoje budale. E znas gde drzi vuka?", upitao je cerekajuci se. "Gde?", radoznalo sam upitala. "Kraj kreveta, a srce je u krevetu. Gori je od neke curice.", gusio se od smeha. "Strice!", ciknula sam. "Sto si bezobrazan? Vuk uopste nije curica, sta vise tako se ponasa svaki normalan muskarac.", zarezala sam. "Daj, mala, ne zajebavaj me, gde si ti videla da muskarac spava sa plisanom igrackom u krevetu.", cerekao se. "Ne vuci me mnogo za jezik. Nekad sam stvarno pametnija kad cutim.", promrmljala sam. Nasmejao se. "U pravu si, mala. Krecem, cucemo se kasnije.", nezno je rekao i spustio slusalicu.
Posedali smo u rstoranu, a ja sam sela kraj Vuka. Blagoje je dosao do nas. "Dobar dan, momci. Gde si, Srno? Zadnji put kad sam te video ovde nisi se najbolje osecala.", rekao je cerekajuci se.
"Bila je pijana ko letva. Donesi nam ovaj jagnjetine.", Nemanja je rekao.
"Jos nesto?"
Stric je klimnuo. "Tri dupla."
"Cetiri.", dodao je Boban.
Nemanja i Radisa su uzeli pivo i Blagoje je otisao svojim putem. "Zasto joj narucujes viski u ovo doba?", Nemanja je zarezao na strica.
Ovaj ga je bledo pogledao. "Zasto bih je izdvajao? Na kraju krajeva, znam sta bi i sama narucila.", nadmeno je rekao.
"Pocinju.", progundjala sam Vuku.
Siroko mi se osmehnuo. "Budale, mila moja.", prosaputao je.
Uzvratila sam mu osmeh. "Sta vas dvoje sapucete?", Boban je upitao i izvio obrvu.
Pocrvenela sam. "Nista posebno, Bob.", promrmljala sam.
Nepoverljivo me pogledao. "Jel da?"
Klimnula sam glavom. "Bas nista."
Slegnuo je ramenima. "Ako ti tako kazes.", progundjao je.
Nisam zelela da produzavam raspravu sa njim, pa sam samo arogantno klimnula glavom. Osetila sam Vukovu ruku na svom kolenu, spustila svoju na nju i on ju je nezno stisnuo. Uzvratila sam mu stisak i pogledala ga. Nasmesio i namignuo mi. Izvadila sam cigarete iz dzepa i zapalila jednu. "Zasto si slagala Verku?", Nemanja je upitao.
Uzdahnula sam. "Zato sto sam pogresila sto sam se uopste mesala, Nemke. Trebalo je da kazem samo Draganu, a ne i svima vama. Druga stvar, Dragan to ne bi nikad meni uradio.", promrmljala sam.
Nemke je klimnuo. "Tek sad kada si videla shvatila si, zar ne?"
"Kad je videla sta?"
"Nista, Radisa.", zagraktala sam. "Bitno je da sam shvatila.", progundjala sam.
Nemanja je odmahnuo glavom. "Nije tacno. Trebala si odmah da razmisljas sta kome govoris, a ako nisi htela da dodje do Verke nisi trebala nikom nista da kazes."
Pocrvenela sam. "Sad znam, Nemke, ali bila sam ljuta, jer mi Dragan nije verovao.", promrmljala sam.
"Zanimljivo.", progundjao je.
Znala sam da bi mi najpametnije bilo da ne pitam sta je to toliko zanimljivo, ali kao i uvek do tada, djavo mi nije dao mira. "Sta je zanimljivo?"
Izvio je obrvu. "Stvarno ne znas?"
Pre nego sto sam stigla da odgovorim, stric se umesao. "Sta je toliko zanimljivo, Nemanja? Sta hoces sa tim da kazes?", zabrundao je.
Nemanja ga je bledo pogledao. "Zaista hoces da objasnim?"
Pa moze se reci da je stricevo kapiranje slicno mojem. Umesto da ucuti i povuce se, on je klimnuo glavom. "Objasni."
"U redu. Lepo sam pitao.", Nemanja je progundjao. "Dok maloj nije bilo potrebno da se cuti, znala je mnogo da komentarise. Sada, najednom, nista nije videla, nista nije cula."
Pocrvenela sam do korena kose od sramote. Htela to da priznam ili ne, bio je u pravu. Da nije bilo Vuka i Draganovog cutanja u vezi toga, najverovatnije bih danas sve izbrbljala baba Verki. "Zasto je Srni potrebno da bilo ko cuti?", Radisa je radoznalo upitao.
"Ne budi budala, Radisa. Stvarno ga to pitas?", Boban je zapanjeno upitao.
Bledo ga je pogledao. "Da znam ne bih pitao.", ljutito je odgovorio.
"Nije vazno zasto, vazno je da sam u pravu, jel tako, mala?"
Posramljeno sam klimnula glavom. "U pravu si.", prosaputala sam.
Zadovoljno je klimnuo glavom. "Znam da jesam.", arogantno je rekao.
"I da je tako, pa sta? Sta je uradila lose? Rekla istinu?", stric je nakostreseno upitao.
Nemanja je uzdahnuo. "Dobro, rekla je istinu, ali kad je vec tako, zasto i danas nije rekla istinu pred Verkom?"
"Zato sto sam pogresno procenila Draganu. Bilo mi je zao kada sam je videla uplakanu.", promrmljala sam.
Stric je klimnuo. "I koja je korist i da je rekla? Samo bi stetu napravila, Dragan se vec ozenio sa njom uprkos svemu."
"Tacno tako, Srna nije glupa da to ne shvata i..."
Nemanja je podigao ruku. "Vuce, ne pricaj bajke. Niko nije rekao da je Srna glupa, ali da je bas najednom shvatila, nije. Samo se povukla.", nemanja je zarezao.
"Zasto bi se ona povukla, ja vas nista ne razumem.", Radisa je naivno rekao, a Boban ga pogledao kao da je pao sa marsa.
"Blago tebi kad si glup.", progundjao je.
"Zasto sam glup?", Radisa je zarezao.
"Zato sto ne vidis ocigledno, a za sta znaju Nemanja, Miroslav i Dragan. Glup nisam, ne moraju nista da mi kazu da bih shvatio neke stvari i sam."
Pocrvenela sam do korena kose. Blagoje je doneo narudzbine i poceli smo sa jelom. "Sta svi vi znate sto ja ne znam?", Radisa je planuo.
Zagrcnula sam se i Vuk me je nezno potapsao po ledjima pa mi dodao vode. "Jesi li ok, mala?", nezno je upitao.
Popila sam vode i klimnula. "Jesam.", prosaputala sam i pogledala ga.
Nasmesio se i klimnuo ka stolu. "Jedi onda.", tiho je rekao.
Klimnula sam glavom i nastavila da jedem. "Stvarno si glup, Radisa."
"Zasto sam glup? Niko mi nista ne govori, gledate se izmedju sebe i kazes da sam glup!", zagrmeo je.
"Stisaj se, nisi na planini.", stric je zarezao. "A i ti Bobane, sto ga nazivas glupim? Sta ti to znas sto on ne zna?"
"Ja nisam corav, Miroslave i ne morate nikad priznati, ali vrlo dobro znam da su price istinite. Ne znam samo sta tebi bi, Miroslave da to prikrivas i krijes, cutao ssam samo zbog toga sto sam primetio da i Dragan i Nemanja znaju i cute.", mirno je rekao.
"Naravno da nisu. Njih trojica nikada to ne bi dozvolila, Bobane. Umisljas.", Radisa je zakrestao.
Stric je slegnuo ramenima. "Kad sve znas, onda ako ukljucis mozak, znaces i to.", mirno je rekao.
"Sta cu znati? To da ste sva trojica najednom poludela?"
Nemanja je odmahnuo glavom. "Sta si ti primetio Bobane?"
"Da su price istinite i..."
"I sta mislis, idiote, zasto sva trojica cutimo?", Nemanja je planuo.
Bob je slegnuo ramenima. "To je ono sto mene zanima. Boli me kurac, i sam cu cutati, ionako bi me Miroslav zapalio da pipnem u malu, ali me zanima koji vam je kurac?"
Stric ga je pogledao. "Mozes li samo jednu stvar ti meni da objasnis?"
Bob je klimnuo. "Sta god hoces."
"Kako ti znas, sta si ti video?"
"Video sam da se ne razdvajaju, jebote nisam lud, smeska mu se, gleda ga..."
"Kako ga gleda?", Nemanja je upao.
Postajala sam sve crvenija. "Mislim da cu da idem kuci i..."
"Ne ides nigde, sedi i jedi.", stric je naredio.
Mrko sam ga pogledala. "Idem kuci i..."
"Sedi i jedi, mala. Hajde.", Vuk se nezno upleo.
"Dobro.", promumlala sam i nastavila da jedem ignorisuci stricevo i Nemanjino glupavo cerekanje.
"Eto, jel vidis?", Bob je upitao Nemanju.
Ovaj je klimnuo. "Vidi, a sad mi odgovori na pitanje, kako ga gleda?"
"Kao zaljubljeni tetreb, eto kao.", zarezao je.
Nemanja je slegnuo ramenima. "Da li ti je sada jasno zasto cutimo?", zabrundao je.
"Zasto je uopste i dozvoljeno da dodje do toga?"
"Hoce li meni neko reci o cemu se ovde radi?"
Bob je izgubio zivce, prevrnuo ocima i pogledao u radisu. "Kad si glup, ne moras ni da znas."
"Nije glup.", promrmljala sam.
"Nego sta je?"
"Samo gleda svoja posla, za razliku od tebe.", zarezala sam.
"Mala, ti si svaciji posao, nas sedam smo tu da..."
"Da sta?"
"Polako, malena, smiri se. Nisu dopustili, Bobane, nisu ni znali u pocetku.", Vuk je tiho rekao.
"Kako Miroslav nije znao? Mala se ne odvaja od njega, prati ga..."
"Miroslav nije znao jer je Srna sama odlazila u kafe kod njega, pila kafu sa njim i na kraju ga poljubila pa zbrisala na selo. Sto znaci, da nije pobegla, Miroslav ne bi ni znao. Nego mu je bila potrebna moja pomoc da je vrati u grad."
Radisa ih je zabezeknuto gledao. "Miroslave, trebao si odmah reci Miri i Aci. Koji ti je..."
"Izvoli, idi i reci im.", straic je hladno rekao.
Bob je frknuo. "I ako ti Srna ikada vise uputi i jednu rec, pljuni me. Zato ova trojica i cute, a i ja cu. Ako me iko ista pita, nista nisam video nista nisam cuo."
"Nece ni Radisa ni niko. Budite realni, i kada bi rekli, sta bi time postigli? Pobegla bi iz skole, odakle god i otisla njemu, Dobijala bi batine, otisla bi. Na kraju bi je inat naterao na nekakvu glupost.", Nemanja je progundjao.
Stric je odmahnuo. "Ne bi inat, sto se toga tica Vuk bi je smirio, naterala bi je ludost, e tu su podjednaki. Ni jedno ne razmislja.", progundjao je.
Bob je klimnuo. "Da se primetiti. Sad ozbiljno, Srno, ako mislis sakriti bilo sta, smiri se malo.", nezno je rekao.
Izvila sam obrvu. "Nema predavanja?"
Nasmejao se. "Mislim da si ih vec dovoljno cula. Vuce, ja ne moram da ti pricam..."
"I ja sam cuo vec.", tiho je rekao.
Radisa je uzdahnuo. "Dobro, cutacu i ja. Samo mi nije jasno sta trazi sa tobom.", progundjao je.
Narogusila sam se. "Kako to mislis?"
"Lepo. Dvadeset godina je stariji od tebe, ozenjen je. Ti si mlada, lepa, zgodna. Sta ce ti on?"
"A sta tebe boli kurac sta ce mi?, zakrestala sam. "To je moja stvar, ne tvoja. Ni ja tebe nisam pitala sta trazis sa onom suvonjavom koja je vise musko nego zensko. Idem kuci. Dovidjenja.", zarezala sam i izasla iz kafane.
Nisam presla ni deset metara kada me je stigao i poceo da koraca uz mene. "U pravu je, mila moja.", tiho je rekao.
Besno sam ga pogledala. "Ako je u prau, sta i ti koji kurac trazis sa mnom? Ostavi me..."
Uzvratio mi je isti pogled i povukao me za sobom. Utrpao me je u prvi bus koji je naisao i ja sam ga besno pogledala. "Jesi li poludeo?", tiho sam zasistala.
Klimnuo je. "Jesam. Cuti sad.", zarezao je.
Uzdahnula sam i ucutala okrenuvsi pogled od njega. U pravu je, znam da je u pravu, ali ne kako je rekao vec je obrnuto. Sta on ovako lep, zgodan i pravi muskarac trazi sa mnom, ja sam klinka, ne mogu nista da mu pruzim, razmisljala sam kada me je najednom povukao van. Zabezeknuto sam shvatila da se nalazimo u Kosutnjaku. "Sta cemo ovde?"
Slegnuo je ramenima. "Da prosetamo sami.", tiho je rekao.
Klimnula sam glavom, uzeo me za ruku i poveo kroz park. Malo smo setali a onda sam shvatila da smo se nasli na iston onom mestu na koje me je stric doveo kada me je vratio iz sela. Seo je kraj drveta i povukao me izmedju svojih nogu. Sela sam i naslonila glavu na njegove grudi, a on me je obgrlio rukama. "Nije u pravu, makar ne onako kako je rekao.", prosaputala sam.
Spistio je bradu na moje rame. "Nego kako, mila moja?", tiho je upitao.
"Vuce, ti si lep i ovaj, pa poseban. Mislim,..."
"I ja to isto mislim za tebe. Slusaj me, malena, da li su u pravu i na koji nacin, nije vazno. Jedino je bitno ono kako se nas dvoje osecamo. To, mila moja, da li drugi misle sta ti trazis sa mnom ili ja sa tobom, to je nevazno. U redu?", tiho je upitao.
Klimnula sam glavom. "U redu.", prormljala sam.
Okrenuo mi je glavu ka svojoj i nezno me poljubio.
Nasmesila sam se na to secanje, celo popodne smo proveli tu, mazeci se i ljubeci. Nikada nakon sto je otisao od mene nisam vise nogom krocila u Kosutnjak. Bilo je previse bolno, previse uspomena. I kad prodjem autom kraj njega nisam imala snage da pogledam u taj predivni park. Sada, pa sada ne mogu da docekam da ponovo odem u Beograd i prosetam Kosutnjakom. Te uspomene vise ne bole, sada jedvam cekam da se prosetam tim mestom, sednem ispod tog drveta, sklopim oci i mastam, mastam da cemo se jednog dana ponovo naci tu, zajedno i zagrljeni, kao nekada. "Halo?", tiho sam se javila kada sam se isunjala iz sobe na kasni nocni poziv. "Hej, mila moja, sta radis?", tiho pita. "Jebi ga, Vuce, ponovo?", slomljeno ga pitam. "Oprosti.", prosaputao je. "NEmam sta da ti oprostim, mili moj. Znam sve.", prosaputala sam. "Nego, znas sta? Imam jos jednu zelju pored onog obecanog izlaska na splav.", prosaputala sam. "Koju?", tiho je upitao. "Da me ponovo odvedes u Kosutnjak.", tiho sam zamrmljala. "Znas da hocu, i znas sta?", bolno pita. "Ne, sta?" "Vodicemo ljubav tamo, kao sto sam onda zeleo.", prosaputao je. "Uhapsice nas zbog krsenja javnog reda i mira.", promrmljala sam, "Hoce li nas ostaviti zajedno?", tiho je upitao. Nasmesila sam se. "Mislim da hoce.", promrmljala sam. "Onda nije vazno. Nista vise nije vazno.", prosaputao je. "U pravu si, nije. Znas sta mi je stric rekao?", upitala sam. "Znam, da sam curica.", zarezao je. Nasmejala sam se. "I to, ali sam mislila na to da spavas sa srcem.", promrmljala sam. "Mhm, tu je kraj mene, uvek. Boli me kurac, malena, sta Miroslav kaze.", progundjao je. "Znam, lepotane. I meni je onaj cd non stop u autu, a i pesme sam prebacila na komp.", promrmljala sam. Nasmesio se. "Sve ih ima i na yotube.", prosaputao je. "Mhm, al to nije to.", promrmljala sam. "A majica?", tiho je upitao. "Na sigurnom je. Nego, imam jos jednu zelju.", promucala sam. Nasmejao se. "Veceras si puna zelja. Koju?" "Zelim jednu tvoju majicu. U kojoj si spavao.", promrmljala sam. "Dobices je. Cim se vidimo sledeci put.", promrmljao je. Nasmesila sam se. "U redu, lepotane. Stvarno si najbolji.", promrmljala sam. "Hajde, mila moja, idi da spavas. volim te, malena.", prosaputao je. Uzdahnula sam. "Obozavam te, lepotane.", promrmljla sam i on je uz tihu psovku spustio slusalicu.
Нема коментара:
Постави коментар