"Halo?", umiljato predem u nadi da cu izbeci grdnju. "Dobro, bre, malena, zasto?", iznervirano me pita. "Samo sam htela da ga provozam.", zacvilela sam. "Znam, i to je ok, ali zasto tom brzinom u tolikim krivinama?", zarezao je. Obesila sam nos. "Nisam ni primetila, Vuce, u onom cudu i ne osetis brzinu a vala ni krivine.", nisam mogla da obuzdam odusevljenje u glasu. "Poludeo sam i ja.", progundjao je. "Lepo je voziti tako mocno auto, zar ne?" Prasnula sam u smeh. "Naravno da je lepo. Jebote koja zver!", odusevljeno sam zacicala. Smejao se, a ja sam mogla da ga zamislim kako odmahuje glavom. "Znam da je zver, ali hoces li nesto da mi obecas?", umiljato je upitao. Klimnula sam glavom. "Znas da hocu, sve za tebe.", nezno sam rekla. "Sledeci put kad ga budes vozila, samo smanji brzinu. Samo to, mila moja.", tiho je rekao. Uzdahnula sam. "Obecavam. Izvini.", prosaputala sam. "Zbog cega?", zbunjeno je upitao. Tuzno sam se nasmesila. "Nasikirala sam te.", promrmljala sam. Uzdahnuo je. "Jesi, ali Minja me je zvao i rekao da si odlican vozac.", promrmljao je a ja sam cula da se ponosi sa mnom. "Naravno da jesam. To mi je u krvi.", kocoperila sam se. Nasmejao se. "Znaci ipak si i od Ace nesto pokupila.", cerekao se. Zestoko sam zaklimala glavom. "Ljubav prema volanu.", rekla sam smejuci se. "Hm, mislim da bi sad najbolje bilo da meni pokazes ljubav prema meni.", umiljato je zapreo. "Sve za tebe.", odgovorila sam mu istim tonom.
Iz sna me trze zvuk telefona. "Molim?", sanjivo se javljam.
"Mala, dizi guzicu iz kreveta i vuci se gore.", stric je zabrundao.
Skocila sam iz kreveta. "Vec ste stigli?", veselo sam zacicala dok sam trazila farmerke i majicu da se obucem.
Nasmejao se. "Jesmo, mala. Hajde dolazi.", progundjao je i spustio slusalicu.
Na brzinu sam se obukla, javnula se mojima da me stric zove hitno kod sebe i otrcala dva sprata iznad. "Evo me, striko.", zacicala sam sa vrata.
Usla sam u dnevni boravak, a tamo je stric sam sedeo. Taman sam htela da upitam gde je Vuk kada je rekao. "Docice kasnije malo, mala. Dodji, sedi kraj strike.", nezno je rekao.
Nasmesila sam se, uglavila se kraj njega i pogledala ga. "Jesi li ljut?"
Poljubio me je u teme. "I jesam i nisam, mala. Podseti me samo sledeci put da vise nista ne radim sa Vukom.", progundjao je.
Tuzno sam ga pogledala. "Znam d je sigurno bilo veoma naporno, ali..."
Uzdahnuo je. "Pakleno naporno, oterao bih ga u kurac da ne znam da to radi zbog tebe.", progundjao je.
Pocrvenela sam. "Strice, ovaj..."
"On je ljubomorna budala, Srno. Cuo sam sinoc kada je zvao Janka da te obidje. Jel bio?"
Klimnula sam glavom. "Bio je. Striko, ovaj, mogu li nesto da te pitam, kad smo vec sami?", tiho sam upitala.
Klimnuo je. "Sta god zelis, mala, znas da ce tvoj striko sve za tebe da uradi.", nezno je rekao.
Odmahnula sam. "Ne treba mi nista, samo, pa zanima me da li je normalna tolika ljubomora? Mislim sa stane nas oboje, ne samo njega.", tiho sam promrmljala crvena poput bulke.
Uzdahnuo je. "Iskreno? Nije, bar mislim da nije, mala. Nikada nisam bio ljubomora, na kraju krajeva, cemu to?"
Slegnula sam ramenima. "Nemoj da mislis da meni to lako pada.", progundjala sam.
"Znam, mala, ali sta imas od toga? Osim sto se kidas svaki put kad odemo na neki sastanak? Mala, to je sasvim normalno u ovom poslu, ali to ne znaci da bi Vuk tako nesto i uradio. Slusaj, mala, znam ga skoro ceo zivot, on je castan covek i..."
"Znam ja to strice, ali ne mogu da kontrolisem.", promrmljala sam.
Nasmesio se. "Naravno da ne mozes, mlada si, mala. Meni Vuk nije jasan, znam da ne radi sve to namerno, ali on je oduvek imao odlicnu samokontrolu.", progundjao je.
"Ne znam, striko, razumem ga, isto osecam, ali nisam sigurna da li je to normalno."
Ozbiljno me je pogledao. "Da li ti to smeta?"
Zestoko sam odmahnula glavom. "Ne, ni najmanje."
Nasmejao se. "Sta te onda boli kurac da li je to normalno? Slusaj me dobro, sta ce tebi tvoj striko da kaze. Sve dok je tebi lepo, boli te kurac za ostale. U redu?"
Nasmesila sam mu se i klimnula glavom. "U redu, striko. Striko, nemoj da se ljutis na njega, ne volim kada se svadjate.", prosputala sam.
Privukao me sebi i slatko me poljubio u obraz. "Zaista ga volis, jel da?", nezno je upitao.
Postala sam crvena kao paprika. "Da, ali nemoj to da mu kazes.", promrmljala sam.
Zbunjeno me je pogledao. "Zasto?"
"Nije ni on meni rekao.", tvrdoglavo sam rekla.
Nasmejao se. "Onda necu, ko ga jebe. Budala.", progundjao je.
Mrko sam ga pogledala. "Nije budala, samo nece da kaze nesto sto nije istina i..."
Prasnuo je u smeh. "To jeste istina, mala. Nemam pojma koji kurac cuti. I nemoj da mi odmahujes glavom."
"Dobro, necu. Jeste sve sredili?"
Klimnuo je. "Jesmo, mada ni najmanje nisu bili zadovoljni Vukovim tempom. Mala, on nije normalan kad zapne za nesto.", mucenicki je rekao.
Nasmesila sam se. "Nisi ni ti nista bolji kada je posao u pitanju.", progundjala sam.
Odmahnuo je. "Ja volim da radim lezerno, mala, a ne pod presijom i da mi neko stoji nad glavom. A ceo jebeni dan je upravo to radio."
"Mozda je imao nekih obaveza jos, pa..."
Klimnuo je. "Jeste, da se vrati u grad zbog tebe. Nije ni vazno, sad ce i on doci pa cu otici da kupim dorucak. Nisam od rucka juce nista jeo. Gladan sam kao vuk."
"Zasto nisi jeo, striko?"
Prevrnuo je ocima. "Zato sto ona tvoja budala nije dala ni da jedemo kao ljudi.", promrmljao je, a ond aje neko pozvonio na vrata. "Evo ga."
"Ja cu ortvoriti,", rekla sam i skocila sa kauca pa pojurila ka vratima. Otvorila sam ih i ozareno se nasmesila kada sam ugledala Vuka na vratima. "Dobro jutro.", promrmljala sam i zatvorila vrata za njim.
Dohvatio me u narucje i strastveno poljubio. "Dobro jutro, mila moja.", promrmljao mi je na usnama.
Jedva sam stajala na nogama zbog njegovog poljubca. "Polazite ovamo.", stric je zagrmeo.
Poveo me je ka dnevnom boravku, uveo me unutra i seo na kauc pa me povukao u krila. "Dobro jutro, Miroslave.", rekao je uz kez.
Stric ga je osinuo pogledom. "Idem da kupim dorucak, tek kad jedem mocicu da kazem da je jutro dobro.", promrmljao je i izasao iz stana.
Pogledala sam u Vuka. "Sto ga nisi pustio da jede?"
Nasmejao se na moj pomalo ljutiti ton, podigao me i poneo ka sobi. "Hteo sam da se brze vratimo u grad. Da su poceli sa vecerom i picem, do sutra ne bi bili ovde.", promrmljao je, usao u sobu i spustio me na krevet. Legao je preko mene, presao svojim nosem po mom i nezno me poljubio. Ovila sam ruke oko njegovog vrata i uzvratila mu poljubac drhteci. Tako je delovao na mene, zavukao je ruke pod moju majicu, na trenutak prekinuo poljubac, samo da bi je svukao sa mene, a onda opet navalio na moje usne. Pustio me je da mu skinem majicu, spustio ruke na moje farmerke, otkopcao ih i na brzinu ih sa gacicama svukao sa mene. Zavukao je ruku izmedju mojih nogu i tiho zacileo. "Budi mirna.", promrmljao je, otkopcao pantalone, spustio ih dole, uzeo ga u ruku i nezno presao glavicem po njoj. Ubacio ga je u nju, smirio se i pogledao me. "JEsam li ti nedostajao?", promuklo je upitao. Klimnula sam glavom dok sam jedva disala, obozavala sam njegovo golo telo uz svoje. "Reci mi.", zarezao je i grubo me stisnuo za dojku. "Jesi.", procvilela sam. "Jesam, znam da jesam.", promrmljao je i ponovo navalio na moje usne. Lagano ga je pomerao dok mi je drobio usne svojima. Ruke su mu bile nemirne, na trenutke nezne a na trenutke grube. Kriknula sam i izvila se ka njemu kada me je potresao orgazam. Zarezao je, nabio glavu u moj vrat i doziveo sopstveni. Samo je pao na mene, cvrsto me stezao i dahtao. "I ti si meni nedostajala.", promrmljao je.
Zagrlila sam ga i uvukla ruku u njegovu kosu. "Znam.", prosaputala sam.
Podigao je glavu i izvio obrvu. "Znas?"
Pocrvenela sam i klimnula glavom. "Znam. Zurio si da se vratis.", promrmljala sam.
Nasmesio se, nezno me pomazio po obrazu i klimnuo glavom. "Jesam. Hajde, sad ce Miroslav doci.", promrmljao je i nevoljko ustao sa mene. Ustala sam za njim, obukli smo se i vratili se u snevni boravak. Cekali smo strica, i cekali i cekali, ali njega nikako nije bilo.
Zabrinuto sam pogledala u Vuka. "Hoces li da ga pozoves?", tiho sam upitala.
Klimnuo je glavom. "Hocu.", nezno je rekao, uzeo telefon i okrenuo strica. "Gde si ti?", zabrundao je, a ond aprasnuo u smeh. "Dobro, vodim ja Srnu onda u kafe, cekamo te tamo.", rekao je smejuci se i spustio slusalicu.
"Sta je toliko smesno?", zbunjeno sam upitala.
"Dragan ne moze da izadje na kraj sa Draganom i Verkom, vec su uspele da se posvadjaju.", grcao je.
Prevrnula sam ocima. "Jeste da mi od pocetka nije simpaticna, ali mi je zao Dragane. Baba Verka ume da bude strasbna.", progundjala sam.
Izvio je obrvu dok smo se obuvali. "Strasna?"
Zaklimala sam glavom. "Veoma strasna, ja je se bojim vise nego svih ostalih. Sa svima ce striko sve da sredi, sa njom bas to i ne ide tako."
"Nego?", upitao je cerekajuci se.
"Obicno ona sredi strica. Ne mogu da verujem da se covek koji se nicega ne boji plasi svoje mame.", gundjavo sam dodala.
"Ne boji se, mila moja, samo je ona tvrdoglavija od njega i istera svoje. Bas me zanima oko cega je svadja ispala."
Slegnula sam ramenima dok smo izlazili iz zgrade i polako se kretali ka kafeu. Taman sam htela da odgovorim kada mi je zazvonio telefon. "Molim?", zagraktala sam.
"Srno, dovlaci dupe ovamo.", baba Verka se javila.
Zacvilela sam. "Ne mogu, baba Verka, stric mi je rekao da ga cekam u kafeu i ako me ne nadje tamo naljutice se.", promrmljala sam prvu laz koja mi je pala na pamet.
"Tvoj pametni stric je ovde. Dovlaci se.", zakrestala je i spustila slusalicu.
Mucenicki sam pogledala u Vuka. "Hoces sa mnom? Sta god da je, mene ne moze da zaobidje.", promrmljala sam.
Klimnuo je. "Naravno da hocu.", nezno je rekao i krenuo sa mnom ka baba Verkinoj zgradi. Pokucala sam na vrata i otvorila mi ih uplakana Dragana. "Jebote, koji se kurac desio?", zasistala sam.
Pogledala me. "Stefan je rekao majci sta si videla, a ona je odmah nazvala Verku i rekla joj.", promucala je.
Pocrvenela sam do korena kose. "Ja i moj dug jezik. Porecicu sve, Dragana. Izvini.", prosaputala sam i spustila glavu.
Osetila sam Vukovu ruku na ramenu i pogledala ga. "U redu je, mala, ti si samo mislila na svog strica. Hajde, ispravice se sve to.", utesno je rekao.
Klimnula sam, progutala i krenula ka trpezariji. "Dobar dan.", promumnlala sam kada smo usli unutra.
"Dobar dan, Srno, Vuce. Sedite.", baba je komandovala kao general.
Serla sam i krisom pogledala u strica. Nasmesio mi se4 i namignuo. "Sta je tako hitno, baba Verka? I zasto Dragana place?", naivno sam upitala.
Mrko me je pogledala. "Svima si rekla, osim meni. Sram te bilo."
Stric je skocio. "Verka, ostavi je na miru."
"Zacepi, Miroslave, u mojoj kuci na mene se drati neces. Sedi tu i necu da cujem ni jednog od vas, pricam sa Srnom.", zarezala je,. a stric je klimnuo i seo nazad na stolicu. Osetila sam kako Vuk podrhtava kraj mene od pokusaja da ne prasne u smeh. Da nisam ja bila ta koja je sledeca na redu, verovatno bi mi i samoj bilo smesno. "Da cujem?"
Bledo sam je pogledala. "Ne znam na sta mislis, baba Verka.", promrmljala sam.
"Srno ne pravi se luda. Videla si ovu namigusu kako se ljubi sa nekim u nekom kaficu i svima si rekla osim meni."
"Koju namigusu?", upitala sam pokusavajuci na brzinu da smislim neku pristojnu laz.
"Ovu sto stoji ovde."
"Mislis na Draganu?", kao iznenadjeno sam upitala.
"Jel ti mene zajebavas?", zakrestala je.
Zestoko sam odmahnula glavom. "Ni slucajno, baba Verka. Samo mi nije jasno gde sam videla Draganu? Ja nisam imala nesto mnogo kontakta sa njom, a kjamo li izlazila sa njjom.", mrmljala sam praveci se ludom.
"Stefan kaze da si je videla slucajno i da si svima u familiji razglasila. Naravno samo kod mene nisi dosla."
"Nisam ja nikoga nigde videla. Nemam pojma o cemu pricas.", zacvilela sam.
Mrko me je pogledala. "Hoces da kazes da Stefan laze?"
Odmahnula sam. "Ni slucajno, samo mislim da je nesto pomesao. Videla sam Misu kako se ljubi sa muskarcem ispred crkve dole kod nase zgrade, a ne Draganu.", promrmljala sam i pomolila se Bogu da mi poveruje.
"To je stara prica i nema sanse da bi Stefan to dvoje pomesao. Srno, govori."
"Nemam sta da ti kazem, ja nju nisam videla nigde.", tvrdoglavo sam tulila. "Pa prvo bih rekla Draganu.", zacvilela sam.
"Stefan kaze da jesi, ali da ti nije poverovao."
Opsovala sam mu sve po spisku u sebi. "Slusaj me, baba verka, da je sve tzo istina, mislis da bih ja dosla na svadbu? Nema te sile koja bi me naterala na tako nesto.", arogantno sam rekla.
"Malo je falilo da ne dodjes..."
"Jebote, kevo, dosta je, naravno da je malo falilo kad joj je malo pre toga umrla baba. Ostavi je na miru, rekla ti je da nije nista videla i..."
"Za koji minut ce doci i ostali momci i..."
Stric je skocio. "Srna pred vece ne ide!", zagrmeo je.
"Neka, striko, neka dodju. Ja nisam nista videla i to cu i da potvrdim."
"Ne znam cemu tolika frka, i da je videla to sto je videla, Dragan je resio da se ozeni sa njom.", Vuk se mirno ubacio.
"Mali, tebe znam od malena, ali u ovo se ne mesaj! Uostalom, sta vas dvoje trazite zajedno?"
"Ja sam ga ostavio sa njom u kafeu da ne bude sama dok ja ne resim ovu notornu glupost."
"Tek cemo da vidimo da li je glupost ili ne.", tvrdoglavo je rekla.
Nekih petnaestak minuta kasnije svi do jednog su se pojavili na vratima trpezarije. "Sta se desava?", Nemanja je namrgodjeno upitao.
"Sedite. Nemanja, ti si najstariji, jel tebi Srna rekla nesto o tome kako je videla Draganu kako se ljubi sa nekim?"
Nemanja me je pogledao i ja sam krisom odmahnula glavom. "Nije, Verka, kad da mi kaze ista kad je stalno sa tom tvojim mladjim sinom?", hladno je upitao.
Jednog po jednog je isto pitala i dobila skoro indenticne odgovore. "Znaci nista vam nije rekla?"
Radisa je odmahnuo. "Nista, Verka, ne pamtim kada sam je zadnji put i video nasamo.", promumlao je.
"Zasto onda Stefan..."
"Stefan je u pubertetu i postao je problematican klinac. Boga pitaj zasto je rekao tu glupost. Poznajuci Srnu, prvo bi kod tebe dosla.", Nemanja je smireno rekao.
Na kraju je samo klimnula glavom. "U redu. Neka vam bude. Samo da se zna, ja se nikome necu izvinjavati, jer ste mi sumnjivi svi koliko vas ima. Ali sta je bilo bilo je, da dokazem ne mogu nista. I jos da se zna, budem li nacula samo jos nesto slicno tome da se ponovilo, ona leti napolje, a Draganu ako se ne svidja i on zna gde su mu vrata. Draza kaze da se u ovo ne mesam, ali ja nisam luda da zivim sa nekakvom namigusom pod istim krovom."
Svi koliko nas je bilo smo slozno zaklimali glavama. "Odlicno, kad je i to reseno, idemo mi.", stric je promumlao. "Momci, idemo svi zajedno negde na dorucak."
"Ostanite na dorucku..."
Nemanja je odmahnuo glavom. "Hvala ti, Dragana, ali idemo.", promumlao je, skocio sa stolice i krenuo ka vratima.
Dragan je posao da nas isprati. Cim je zatvorio vrata , prisla sam mu i pogledala ga. "Izvini, Drago, zao mi je.", procvilela sam i zaplakala.
Povukao me u zagrljaj i nezno poljubio u teme. "U redu je, mala. Svi mi gresimo. Smiri se.", nezno je rekao.
Klimnula sam i odvojila se od njega. "Znam. Ali sad ce baba Verka..."
Odmahnuo je. "Nece, nemoj da brines, ok?"
"Ok.", promrmljala sam i krenula za momcima ka teretnom liftu. Usli smo unutra i Vuk me je nezno pogledao. "Nemoj da places. Nisi ti nista kriva.", tiho je rekao.
"Nije nista kriva?", Nemanja je zagrmeo. "Pa ko je raspricao celoj familiji, jel ja?"
Stric je slegnuo ramenima. "Raspricala, pa sta? Jel to sad razlog da tek sad nakon svega jedan od vas ode i kaze sve Verki?"
"Ne, nije, ali je trebala da bude svesna toga da ce to na kraju i doci do Verkinih usiju.", zarezao je.
"Doslo i sta? Porekla je da je ista videla, na kraju krajeva, zasto je Dragana radila nesto za sta je znala kako moze da bude?", Radisa je stao na moju stranu.
"Momci, polako. Nije kriva Srna, vec Dragana i taj mali Stefan. Ona je samo rekla ono sto je videla.", Vuk je rekao.
Nemanja ga je prostrelio pogledom. "Ne mesaj se. To sto vas dvopje...", krenuo je pa ucutao.
"To sto njih dvoje, sta?", Boban je radoznalo upitao.
"Nista.", Nemanja je otresao.
"Hajde, dosta je price o tome. Vreme je za rucak, a ja jos nisam ni doruckovao.", stric je progundjao i nastavili smo ka restoranu.
Nasmesila sam se. Koja sam glupaca bila, nisam ni shvatala koliko je Dragana divna osoba. Samo si bila mlada, Srno, tesim samu sebe pokusavajuci da ubijem osecaj krivice koji i dan danas osecam zbog sve te zbrke koja je nastala tada. Zvoni mi telefon i ja se javljam. "Molim?", promrmljala sam. "Hej, mala, sta se radi?", stric me veselo pita. Uzdahnula sam. "Nista, striko. Malo razmisljam.", prosaputala sam. "O cemu?", uozbiljio se. "O tome koliko sam bila nepravedna prem,a Dragani zbog jednog prokletog poljupca, a posle sam Dragana krila kada je dovodio zene kod mene.", progundjala sam. Uzdahnuo je. "Tada si bila mlada, mala. Samo ne znam koji si mu kurac dozvoljavala da dovodi kojekave kurvetine kod tebe.", progundjao je. "Mislila sam da mu pomognem.", zakreketala sam. "Znam, i tebe mogu i da razumem, al njega ne mogu nikako. Ej bre, umesto da ti da primer, sebican je. Ma ne mogu da se nerviram sa njima vise, kako si mi ti, mala?", nezno je upitao. Nasmesila sam se. "Odlicno, striko. Nemoj da brines ti za mene. Kako si ti?", nezno sam upitala. "Jebi se, mala, ti si moje dete i naravno da cu brinuti za tebe. Dobro sam, mala. Malopre sam stigao u kuci. Jebeni lift opet ne radi, dusa mi je u nosu.", progundjao je. Slatko sam se nasmejala. "kad si kupio stan koji gleda pticama u ledja.", rekla sam cerekajuci se. "A jebi ga, mala, tad nije bilo nista prizemnije ovde.", progundjao je. Uzdahnula sam. "Verujem ti, striko. Sta radi Bojan?", tiho sam upitala. "Nemam pojma, prvo sam tebe nazvao, da vidim kako si, sad cu otici ljutis, ali on treba da ti bude najpreci, mene si mogao da zoves i kasnije.", tiho sam rekla. Zarezao je. "Slusaj me dobro, mala, ti si moje prvence, i oboje ste mi podjhednako vazni. Druga stvar, njega pazi majka. Ja pazim na tebe, jer ocigledno od ostalih budala vajde nikakve nema. I nikad vise da te nisam cuo da si rekla tako nesto, jasno?", rezao je. Nasmesila sam se. "Jasno. Volim te striko.", umiljato sam rekla. "I ja tebe, strikino. Moje najbolje dete. Idem, mala. Pozvacu te opet malo kasnije.", nezno je rekao i spustio slusalicu. Najludji moj, sve njih bi ja dala za njega, nezno sam pomislila i sklopila oci.
Iz sna me trze zvuk telefona. "Molim?", sanjivo se javljam.
"Mala, dizi guzicu iz kreveta i vuci se gore.", stric je zabrundao.
Skocila sam iz kreveta. "Vec ste stigli?", veselo sam zacicala dok sam trazila farmerke i majicu da se obucem.
Nasmejao se. "Jesmo, mala. Hajde dolazi.", progundjao je i spustio slusalicu.
Na brzinu sam se obukla, javnula se mojima da me stric zove hitno kod sebe i otrcala dva sprata iznad. "Evo me, striko.", zacicala sam sa vrata.
Usla sam u dnevni boravak, a tamo je stric sam sedeo. Taman sam htela da upitam gde je Vuk kada je rekao. "Docice kasnije malo, mala. Dodji, sedi kraj strike.", nezno je rekao.
Nasmesila sam se, uglavila se kraj njega i pogledala ga. "Jesi li ljut?"
Poljubio me je u teme. "I jesam i nisam, mala. Podseti me samo sledeci put da vise nista ne radim sa Vukom.", progundjao je.
Tuzno sam ga pogledala. "Znam d je sigurno bilo veoma naporno, ali..."
Uzdahnuo je. "Pakleno naporno, oterao bih ga u kurac da ne znam da to radi zbog tebe.", progundjao je.
Pocrvenela sam. "Strice, ovaj..."
"On je ljubomorna budala, Srno. Cuo sam sinoc kada je zvao Janka da te obidje. Jel bio?"
Klimnula sam glavom. "Bio je. Striko, ovaj, mogu li nesto da te pitam, kad smo vec sami?", tiho sam upitala.
Klimnuo je. "Sta god zelis, mala, znas da ce tvoj striko sve za tebe da uradi.", nezno je rekao.
Odmahnula sam. "Ne treba mi nista, samo, pa zanima me da li je normalna tolika ljubomora? Mislim sa stane nas oboje, ne samo njega.", tiho sam promrmljala crvena poput bulke.
Uzdahnuo je. "Iskreno? Nije, bar mislim da nije, mala. Nikada nisam bio ljubomora, na kraju krajeva, cemu to?"
Slegnula sam ramenima. "Nemoj da mislis da meni to lako pada.", progundjala sam.
"Znam, mala, ali sta imas od toga? Osim sto se kidas svaki put kad odemo na neki sastanak? Mala, to je sasvim normalno u ovom poslu, ali to ne znaci da bi Vuk tako nesto i uradio. Slusaj, mala, znam ga skoro ceo zivot, on je castan covek i..."
"Znam ja to strice, ali ne mogu da kontrolisem.", promrmljala sam.
Nasmesio se. "Naravno da ne mozes, mlada si, mala. Meni Vuk nije jasan, znam da ne radi sve to namerno, ali on je oduvek imao odlicnu samokontrolu.", progundjao je.
"Ne znam, striko, razumem ga, isto osecam, ali nisam sigurna da li je to normalno."
Ozbiljno me je pogledao. "Da li ti to smeta?"
Zestoko sam odmahnula glavom. "Ne, ni najmanje."
Nasmejao se. "Sta te onda boli kurac da li je to normalno? Slusaj me dobro, sta ce tebi tvoj striko da kaze. Sve dok je tebi lepo, boli te kurac za ostale. U redu?"
Nasmesila sam mu se i klimnula glavom. "U redu, striko. Striko, nemoj da se ljutis na njega, ne volim kada se svadjate.", prosputala sam.
Privukao me sebi i slatko me poljubio u obraz. "Zaista ga volis, jel da?", nezno je upitao.
Postala sam crvena kao paprika. "Da, ali nemoj to da mu kazes.", promrmljala sam.
Zbunjeno me je pogledao. "Zasto?"
"Nije ni on meni rekao.", tvrdoglavo sam rekla.
Nasmejao se. "Onda necu, ko ga jebe. Budala.", progundjao je.
Mrko sam ga pogledala. "Nije budala, samo nece da kaze nesto sto nije istina i..."
Prasnuo je u smeh. "To jeste istina, mala. Nemam pojma koji kurac cuti. I nemoj da mi odmahujes glavom."
"Dobro, necu. Jeste sve sredili?"
Klimnuo je. "Jesmo, mada ni najmanje nisu bili zadovoljni Vukovim tempom. Mala, on nije normalan kad zapne za nesto.", mucenicki je rekao.
Nasmesila sam se. "Nisi ni ti nista bolji kada je posao u pitanju.", progundjala sam.
Odmahnuo je. "Ja volim da radim lezerno, mala, a ne pod presijom i da mi neko stoji nad glavom. A ceo jebeni dan je upravo to radio."
"Mozda je imao nekih obaveza jos, pa..."
Klimnuo je. "Jeste, da se vrati u grad zbog tebe. Nije ni vazno, sad ce i on doci pa cu otici da kupim dorucak. Nisam od rucka juce nista jeo. Gladan sam kao vuk."
"Zasto nisi jeo, striko?"
Prevrnuo je ocima. "Zato sto ona tvoja budala nije dala ni da jedemo kao ljudi.", promrmljao je, a ond aje neko pozvonio na vrata. "Evo ga."
"Ja cu ortvoriti,", rekla sam i skocila sa kauca pa pojurila ka vratima. Otvorila sam ih i ozareno se nasmesila kada sam ugledala Vuka na vratima. "Dobro jutro.", promrmljala sam i zatvorila vrata za njim.
Dohvatio me u narucje i strastveno poljubio. "Dobro jutro, mila moja.", promrmljao mi je na usnama.
Jedva sam stajala na nogama zbog njegovog poljubca. "Polazite ovamo.", stric je zagrmeo.
Poveo me je ka dnevnom boravku, uveo me unutra i seo na kauc pa me povukao u krila. "Dobro jutro, Miroslave.", rekao je uz kez.
Stric ga je osinuo pogledom. "Idem da kupim dorucak, tek kad jedem mocicu da kazem da je jutro dobro.", promrmljao je i izasao iz stana.
Pogledala sam u Vuka. "Sto ga nisi pustio da jede?"
Nasmejao se na moj pomalo ljutiti ton, podigao me i poneo ka sobi. "Hteo sam da se brze vratimo u grad. Da su poceli sa vecerom i picem, do sutra ne bi bili ovde.", promrmljao je, usao u sobu i spustio me na krevet. Legao je preko mene, presao svojim nosem po mom i nezno me poljubio. Ovila sam ruke oko njegovog vrata i uzvratila mu poljubac drhteci. Tako je delovao na mene, zavukao je ruke pod moju majicu, na trenutak prekinuo poljubac, samo da bi je svukao sa mene, a onda opet navalio na moje usne. Pustio me je da mu skinem majicu, spustio ruke na moje farmerke, otkopcao ih i na brzinu ih sa gacicama svukao sa mene. Zavukao je ruku izmedju mojih nogu i tiho zacileo. "Budi mirna.", promrmljao je, otkopcao pantalone, spustio ih dole, uzeo ga u ruku i nezno presao glavicem po njoj. Ubacio ga je u nju, smirio se i pogledao me. "JEsam li ti nedostajao?", promuklo je upitao. Klimnula sam glavom dok sam jedva disala, obozavala sam njegovo golo telo uz svoje. "Reci mi.", zarezao je i grubo me stisnuo za dojku. "Jesi.", procvilela sam. "Jesam, znam da jesam.", promrmljao je i ponovo navalio na moje usne. Lagano ga je pomerao dok mi je drobio usne svojima. Ruke su mu bile nemirne, na trenutke nezne a na trenutke grube. Kriknula sam i izvila se ka njemu kada me je potresao orgazam. Zarezao je, nabio glavu u moj vrat i doziveo sopstveni. Samo je pao na mene, cvrsto me stezao i dahtao. "I ti si meni nedostajala.", promrmljao je.
Zagrlila sam ga i uvukla ruku u njegovu kosu. "Znam.", prosaputala sam.
Podigao je glavu i izvio obrvu. "Znas?"
Pocrvenela sam i klimnula glavom. "Znam. Zurio si da se vratis.", promrmljala sam.
Nasmesio se, nezno me pomazio po obrazu i klimnuo glavom. "Jesam. Hajde, sad ce Miroslav doci.", promrmljao je i nevoljko ustao sa mene. Ustala sam za njim, obukli smo se i vratili se u snevni boravak. Cekali smo strica, i cekali i cekali, ali njega nikako nije bilo.
Zabrinuto sam pogledala u Vuka. "Hoces li da ga pozoves?", tiho sam upitala.
Klimnuo je glavom. "Hocu.", nezno je rekao, uzeo telefon i okrenuo strica. "Gde si ti?", zabrundao je, a ond aprasnuo u smeh. "Dobro, vodim ja Srnu onda u kafe, cekamo te tamo.", rekao je smejuci se i spustio slusalicu.
"Sta je toliko smesno?", zbunjeno sam upitala.
"Dragan ne moze da izadje na kraj sa Draganom i Verkom, vec su uspele da se posvadjaju.", grcao je.
Prevrnula sam ocima. "Jeste da mi od pocetka nije simpaticna, ali mi je zao Dragane. Baba Verka ume da bude strasbna.", progundjala sam.
Izvio je obrvu dok smo se obuvali. "Strasna?"
Zaklimala sam glavom. "Veoma strasna, ja je se bojim vise nego svih ostalih. Sa svima ce striko sve da sredi, sa njom bas to i ne ide tako."
"Nego?", upitao je cerekajuci se.
"Obicno ona sredi strica. Ne mogu da verujem da se covek koji se nicega ne boji plasi svoje mame.", gundjavo sam dodala.
"Ne boji se, mila moja, samo je ona tvrdoglavija od njega i istera svoje. Bas me zanima oko cega je svadja ispala."
Slegnula sam ramenima dok smo izlazili iz zgrade i polako se kretali ka kafeu. Taman sam htela da odgovorim kada mi je zazvonio telefon. "Molim?", zagraktala sam.
"Srno, dovlaci dupe ovamo.", baba Verka se javila.
Zacvilela sam. "Ne mogu, baba Verka, stric mi je rekao da ga cekam u kafeu i ako me ne nadje tamo naljutice se.", promrmljala sam prvu laz koja mi je pala na pamet.
"Tvoj pametni stric je ovde. Dovlaci se.", zakrestala je i spustila slusalicu.
Mucenicki sam pogledala u Vuka. "Hoces sa mnom? Sta god da je, mene ne moze da zaobidje.", promrmljala sam.
Klimnuo je. "Naravno da hocu.", nezno je rekao i krenuo sa mnom ka baba Verkinoj zgradi. Pokucala sam na vrata i otvorila mi ih uplakana Dragana. "Jebote, koji se kurac desio?", zasistala sam.
Pogledala me. "Stefan je rekao majci sta si videla, a ona je odmah nazvala Verku i rekla joj.", promucala je.
Pocrvenela sam do korena kose. "Ja i moj dug jezik. Porecicu sve, Dragana. Izvini.", prosaputala sam i spustila glavu.
Osetila sam Vukovu ruku na ramenu i pogledala ga. "U redu je, mala, ti si samo mislila na svog strica. Hajde, ispravice se sve to.", utesno je rekao.
Klimnula sam, progutala i krenula ka trpezariji. "Dobar dan.", promumnlala sam kada smo usli unutra.
"Dobar dan, Srno, Vuce. Sedite.", baba je komandovala kao general.
Serla sam i krisom pogledala u strica. Nasmesio mi se4 i namignuo. "Sta je tako hitno, baba Verka? I zasto Dragana place?", naivno sam upitala.
Mrko me je pogledala. "Svima si rekla, osim meni. Sram te bilo."
Stric je skocio. "Verka, ostavi je na miru."
"Zacepi, Miroslave, u mojoj kuci na mene se drati neces. Sedi tu i necu da cujem ni jednog od vas, pricam sa Srnom.", zarezala je,. a stric je klimnuo i seo nazad na stolicu. Osetila sam kako Vuk podrhtava kraj mene od pokusaja da ne prasne u smeh. Da nisam ja bila ta koja je sledeca na redu, verovatno bi mi i samoj bilo smesno. "Da cujem?"
Bledo sam je pogledala. "Ne znam na sta mislis, baba Verka.", promrmljala sam.
"Srno ne pravi se luda. Videla si ovu namigusu kako se ljubi sa nekim u nekom kaficu i svima si rekla osim meni."
"Koju namigusu?", upitala sam pokusavajuci na brzinu da smislim neku pristojnu laz.
"Ovu sto stoji ovde."
"Mislis na Draganu?", kao iznenadjeno sam upitala.
"Jel ti mene zajebavas?", zakrestala je.
Zestoko sam odmahnula glavom. "Ni slucajno, baba Verka. Samo mi nije jasno gde sam videla Draganu? Ja nisam imala nesto mnogo kontakta sa njom, a kjamo li izlazila sa njjom.", mrmljala sam praveci se ludom.
"Stefan kaze da si je videla slucajno i da si svima u familiji razglasila. Naravno samo kod mene nisi dosla."
"Nisam ja nikoga nigde videla. Nemam pojma o cemu pricas.", zacvilela sam.
Mrko me je pogledala. "Hoces da kazes da Stefan laze?"
Odmahnula sam. "Ni slucajno, samo mislim da je nesto pomesao. Videla sam Misu kako se ljubi sa muskarcem ispred crkve dole kod nase zgrade, a ne Draganu.", promrmljala sam i pomolila se Bogu da mi poveruje.
"To je stara prica i nema sanse da bi Stefan to dvoje pomesao. Srno, govori."
"Nemam sta da ti kazem, ja nju nisam videla nigde.", tvrdoglavo sam tulila. "Pa prvo bih rekla Draganu.", zacvilela sam.
"Stefan kaze da jesi, ali da ti nije poverovao."
Opsovala sam mu sve po spisku u sebi. "Slusaj me, baba verka, da je sve tzo istina, mislis da bih ja dosla na svadbu? Nema te sile koja bi me naterala na tako nesto.", arogantno sam rekla.
"Malo je falilo da ne dodjes..."
"Jebote, kevo, dosta je, naravno da je malo falilo kad joj je malo pre toga umrla baba. Ostavi je na miru, rekla ti je da nije nista videla i..."
"Za koji minut ce doci i ostali momci i..."
Stric je skocio. "Srna pred vece ne ide!", zagrmeo je.
"Neka, striko, neka dodju. Ja nisam nista videla i to cu i da potvrdim."
"Ne znam cemu tolika frka, i da je videla to sto je videla, Dragan je resio da se ozeni sa njom.", Vuk se mirno ubacio.
"Mali, tebe znam od malena, ali u ovo se ne mesaj! Uostalom, sta vas dvoje trazite zajedno?"
"Ja sam ga ostavio sa njom u kafeu da ne bude sama dok ja ne resim ovu notornu glupost."
"Tek cemo da vidimo da li je glupost ili ne.", tvrdoglavo je rekla.
Nekih petnaestak minuta kasnije svi do jednog su se pojavili na vratima trpezarije. "Sta se desava?", Nemanja je namrgodjeno upitao.
"Sedite. Nemanja, ti si najstariji, jel tebi Srna rekla nesto o tome kako je videla Draganu kako se ljubi sa nekim?"
Nemanja me je pogledao i ja sam krisom odmahnula glavom. "Nije, Verka, kad da mi kaze ista kad je stalno sa tom tvojim mladjim sinom?", hladno je upitao.
Jednog po jednog je isto pitala i dobila skoro indenticne odgovore. "Znaci nista vam nije rekla?"
Radisa je odmahnuo. "Nista, Verka, ne pamtim kada sam je zadnji put i video nasamo.", promumlao je.
"Zasto onda Stefan..."
"Stefan je u pubertetu i postao je problematican klinac. Boga pitaj zasto je rekao tu glupost. Poznajuci Srnu, prvo bi kod tebe dosla.", Nemanja je smireno rekao.
Na kraju je samo klimnula glavom. "U redu. Neka vam bude. Samo da se zna, ja se nikome necu izvinjavati, jer ste mi sumnjivi svi koliko vas ima. Ali sta je bilo bilo je, da dokazem ne mogu nista. I jos da se zna, budem li nacula samo jos nesto slicno tome da se ponovilo, ona leti napolje, a Draganu ako se ne svidja i on zna gde su mu vrata. Draza kaze da se u ovo ne mesam, ali ja nisam luda da zivim sa nekakvom namigusom pod istim krovom."
Svi koliko nas je bilo smo slozno zaklimali glavama. "Odlicno, kad je i to reseno, idemo mi.", stric je promumlao. "Momci, idemo svi zajedno negde na dorucak."
"Ostanite na dorucku..."
Nemanja je odmahnuo glavom. "Hvala ti, Dragana, ali idemo.", promumlao je, skocio sa stolice i krenuo ka vratima.
Dragan je posao da nas isprati. Cim je zatvorio vrata , prisla sam mu i pogledala ga. "Izvini, Drago, zao mi je.", procvilela sam i zaplakala.
Povukao me u zagrljaj i nezno poljubio u teme. "U redu je, mala. Svi mi gresimo. Smiri se.", nezno je rekao.
Klimnula sam i odvojila se od njega. "Znam. Ali sad ce baba Verka..."
Odmahnuo je. "Nece, nemoj da brines, ok?"
"Ok.", promrmljala sam i krenula za momcima ka teretnom liftu. Usli smo unutra i Vuk me je nezno pogledao. "Nemoj da places. Nisi ti nista kriva.", tiho je rekao.
"Nije nista kriva?", Nemanja je zagrmeo. "Pa ko je raspricao celoj familiji, jel ja?"
Stric je slegnuo ramenima. "Raspricala, pa sta? Jel to sad razlog da tek sad nakon svega jedan od vas ode i kaze sve Verki?"
"Ne, nije, ali je trebala da bude svesna toga da ce to na kraju i doci do Verkinih usiju.", zarezao je.
"Doslo i sta? Porekla je da je ista videla, na kraju krajeva, zasto je Dragana radila nesto za sta je znala kako moze da bude?", Radisa je stao na moju stranu.
"Momci, polako. Nije kriva Srna, vec Dragana i taj mali Stefan. Ona je samo rekla ono sto je videla.", Vuk je rekao.
Nemanja ga je prostrelio pogledom. "Ne mesaj se. To sto vas dvopje...", krenuo je pa ucutao.
"To sto njih dvoje, sta?", Boban je radoznalo upitao.
"Nista.", Nemanja je otresao.
"Hajde, dosta je price o tome. Vreme je za rucak, a ja jos nisam ni doruckovao.", stric je progundjao i nastavili smo ka restoranu.
Nasmesila sam se. Koja sam glupaca bila, nisam ni shvatala koliko je Dragana divna osoba. Samo si bila mlada, Srno, tesim samu sebe pokusavajuci da ubijem osecaj krivice koji i dan danas osecam zbog sve te zbrke koja je nastala tada. Zvoni mi telefon i ja se javljam. "Molim?", promrmljala sam. "Hej, mala, sta se radi?", stric me veselo pita. Uzdahnula sam. "Nista, striko. Malo razmisljam.", prosaputala sam. "O cemu?", uozbiljio se. "O tome koliko sam bila nepravedna prem,a Dragani zbog jednog prokletog poljupca, a posle sam Dragana krila kada je dovodio zene kod mene.", progundjala sam. Uzdahnuo je. "Tada si bila mlada, mala. Samo ne znam koji si mu kurac dozvoljavala da dovodi kojekave kurvetine kod tebe.", progundjao je. "Mislila sam da mu pomognem.", zakreketala sam. "Znam, i tebe mogu i da razumem, al njega ne mogu nikako. Ej bre, umesto da ti da primer, sebican je. Ma ne mogu da se nerviram sa njima vise, kako si mi ti, mala?", nezno je upitao. Nasmesila sam se. "Odlicno, striko. Nemoj da brines ti za mene. Kako si ti?", nezno sam upitala. "Jebi se, mala, ti si moje dete i naravno da cu brinuti za tebe. Dobro sam, mala. Malopre sam stigao u kuci. Jebeni lift opet ne radi, dusa mi je u nosu.", progundjao je. Slatko sam se nasmejala. "kad si kupio stan koji gleda pticama u ledja.", rekla sam cerekajuci se. "A jebi ga, mala, tad nije bilo nista prizemnije ovde.", progundjao je. Uzdahnula sam. "Verujem ti, striko. Sta radi Bojan?", tiho sam upitala. "Nemam pojma, prvo sam tebe nazvao, da vidim kako si, sad cu otici ljutis, ali on treba da ti bude najpreci, mene si mogao da zoves i kasnije.", tiho sam rekla. Zarezao je. "Slusaj me dobro, mala, ti si moje prvence, i oboje ste mi podjhednako vazni. Druga stvar, njega pazi majka. Ja pazim na tebe, jer ocigledno od ostalih budala vajde nikakve nema. I nikad vise da te nisam cuo da si rekla tako nesto, jasno?", rezao je. Nasmesila sam se. "Jasno. Volim te striko.", umiljato sam rekla. "I ja tebe, strikino. Moje najbolje dete. Idem, mala. Pozvacu te opet malo kasnije.", nezno je rekao i spustio slusalicu. Najludji moj, sve njih bi ja dala za njega, nezno sam pomislila i sklopila oci.
Нема коментара:
Постави коментар