"Sta?", zagraktala sam. "Milim da necu nista uspeti da uradim za Vukov rodjendan.", progundjao je stric. "Ali, ali ima jos skoro dvadeset dana do tada. Kako znas?", zacvilela sam na rubu suza. "Zao mi je, mala, al ako ovako ostane, sto je vrlo verovatno da hoce, necu moci nista da uradim.", ozbiljno je rekao. Uzdahnula sam. "Dobro, striko. Razumem.", promucala sam. Prasnuo je u smeh. "E to ti je za ono da sam glup. Salim se, mala, obecao sam ti da cemo se videti ponovo za njegov..." "Idiote!", zarezala sam i spustila slusalicu.Suze su mi same potekle, koja budala, a i ja jos veca kad placem, a znam da se salio, gundjala sam sama u sebi. Telefon mi je ponovo zazvonio. "Kloni me se par sat makar da te ne bih zadavila kad te sledeci put vidim.", zarezala sam u slusalicu misleci da je stric. "Hej, malena, sta sam uradio? Sta ti je?", Vuk je zabrinuto upitao. Histericno sam se zacerekala. "Ti nista, lepotane. Stricu bi bolje bilo da mi se ne javlja makar par sati.", dodala sam. "Sta je uradio? Jesi li dobro?", zabrinuto me upitao. Uzdahnula sam. "dobro sam, lepotane. Znas li sta je budala uradila?", beno sam upitala. "Ne, Srno, ne znam. Cekam da mi kazes.", pomalo nestrpljivo je rekao. Pocrvenela sam. "Rekao je da nema nista od toga da se vidimo za tvoj rodjendan. Kad sam pocela da placem skoro, zacerakao se i rekao da se sali i da mi je to za to sto sam rekla da je glup.", zacvilela sam. "On tacno nije normalan. Cuce me za to. Hej, nemoj da se sikiras, znas da..." Nasmejala sam se. "Necu, ne brini, samo me je iznervirao.", progundjala sa, "Verujem ti, mila moja. Nemoj da se nerviras, lepotice, on je prolupao.", progundjao je. Nasmejala sam se. "Da znas da jeste.", rekla sam smejuci se. "Slusaj, sad cu spustiti i zovem te video, vazi?", tiho je upitao. Nasmejala sam se. "Naravno da vazi.", promrmljala sam. spustio je slusalicu i samo minut kasnije nazvao. "Evo me.", rekao je cereci se od uva do uva. Uzvratila sam mu isti osmeh. "Evo i mene.", zacvrkutala sam. Slatko se zasmejao. "sta radi, mila moja?", nezno je upitao. "Mislim na tebe.", promrmljala sam. "Hm, samo na mene?", zapreo je. Zacerekala sam se. "Samo na tebe, ustvari na jos nekoga, al ti to dodje na isto.", rekla sam guseci se od smeha. "A jel? A na koga to?", pokvareno je upitao. Pocrvenela sam do korena kose. "Znas.", promrmljala sam. Odmahnuo je glavom. "Pojma nemam. Reci mi, hajde.", insistirao je. "Ja, ovaj...", mucala sam. "Tvog vrsnjaka, da.", promumlala sam. Prasnuo je u smeh. "Ne mogu da verujem da me se jos uvek stidis, mila moja.", rekao je cerekajuci se. Jos jace sam pocrvenela. "Ne stidim se.", promumlala sam. "A da li bi zelela da vidis vrsnjaka?", pokvareno je upitao. "Ne bi bilo lose.", progundjala sam. Prasnuo je u smeh.
"Gde li su do sada?", baba je nervozno upitala.
"Mala, idemo mi i..."
"Strice, samo jos malo, molim te makar dok tata i mama ne dodju ne mogu..."
"Ostacemo, Miroslave.", Vuk je tiho zasistao.
Ozareno sam mu se osmehnula. "Hvala, Vuce, najbolji si.", promrmljala sam.
Stric je prevrnuo ocima. "Ma da.", progundjao je.
Vuk je spustio ruku na moja ledja i nezno prelazio njom gore-dole. "Evo ih najzad.", progundjala je baka i otisla da se javi na interfon. Vuk me je na brzinu nezno poljubio. "Jebote, Vuce dal si ti normalan?", zakreketao je stric.
Vuk je pocrveno. "Samo sam je brzo..."
Stric je prevrnuo ocima. "Necu vise ni da pricam nista. Ti si nerazuman.", progundjao je.
Pogledala sam u Vuka i osmehnula mu se. "Nije, striko.", tiho sam rekla.
"Da, da nije. U pravu si, mala.", cinicno je rekao.
"Sta ste kupili?", zagraktala je baka čim su usli u kucu.
Tata je pocrveneo do korena kose. "Upakovali su vec.", promumlao je.
Jedva sam se suzdrzavala da ne prasnem u smeh. "Nema veze, ja cu ponovo zapakovati. Daj da vidim sta ste uzeli.", baka je sumnjicavo rekla.
Mama joj je bez i jedne reci pruzila paket. "Zaboga, da li ste vi oboje ludi?", zagraktala je kada je izvadila lepu deciju haljinicu.
Haljinica je bila zaista lepa, ali.... "To je haljinica koju ja mogu jos malo da obucem.", rekla sam urlajuci od smeha.
"Sta je tebi toliko smesno? Zasto ti nisi...."
"Mirjana ne deri se na nju. Mala je u pravu, zar niste nasli nista manje..."
"Gde, Miroslave kad je nedelja? I ovo smo jedva nasli.", tata je progundjao.
"Pa, da. Za moju rodbinu se obavezno zaboravi, paprike su najvaznije...."
Stric je skocio na noge. "Vuce, idemo. Treba da zavrsim kuci neke papire. Vidimo se Aco.", promumlao je.
"Tata, idem i ja sa njima..."
"Ne ides ti nigde vec u kupatilo i na oblacenje. Ako zakasnimo..."
Baba je zestoko odmahnula glavom. "Kasniti necemo. Zvaces Borka, neka ide kod Aneta da se okupa, mi cemo mu doneti odelo odavde. Ja nisam niti udovica niti raspustenica da bih tamo isla sama...", baka je gundjala, a ja sam se tiho smejala i krenula za stricem i Vukom da ih ispratm.
"Prosto mi vas je zao.", promumlao je stric obuvajuci se.
Mrko sam ga pogledala. "Da ti je zao mene, posli bi sa nama.", tvrdoglavo sam rekla.
Izvio je obrvu. "Mi?", namerno je upitao.
Pocrvenela sam. "Ti i Vuk.", promumlala sam.
Vuk se nasmesio, pogledao ka vratima i spustio ovlas poljubac na moje usne. "Cucemo se porukama i zvacu te, vazi?", tiho je upitao.
Klimnula sam glavom. "Vazi, Vuce.", prosaputala sam. Zatvorila sam vrata za njima i odleprsala u sobu da uzmem haljinicu koju cu obuci, a zatim i na sminkanje i tusiranje. Sat vremena kasnije, bila sam spremna i smejala se do suza haosu koji je nastao. Baka se fenirala i bogoradala cas tati cas mami, sa kojom nije razgovarala pa je pricala gledajuci negde pored nje. Mica je jadna cutala i mirno sedela, a tata se sve vise crveneo od besa. "Dobro, dosta je bilo, krecemo.", zarezao je posle jos sat vremena. Posedali smo u auto i krenuli prvo u selo kod deke, a kada se deka spremi da nastavimo dalje.
"Jesam li ja rekla da cemo zakasniti? Ali nema veze, to je moja rodbina, bitnije su paprike, sve je bitnije od njih. Naravno, da su Borkovi, koje vi jedino priznajete za svoje, to bi bila vec druga prica. Srni je cak bilo dopusteno da ide na svadbu kod Dragana iako joj je samo nekoliko dana baka umrla. Nema veze, svi mogu da pomru, ali Borkovi su Borkovi, kod njih mora da se ide.", baba je gundjala sedeci kraj mene i Mice na zadnjem sedistu.
"Tacno tako, na sahranu moje majke sam isla bez muza i jednog deteta. Srni je bio izgovor to sto joj je baka sahranjena po muslimanskim obicajima, a tvom sinu je ona bila izgovor. Oni ne postuju niti im je stalo do bilo koga drugog samo do njihovig.", mama je progundjala.
Baba je slozno klimnula glavom. "Da sam ja bila tu oboje bi oni isli ko bele lale. Sramota i greota prema toj divnoj zeni. A Aca zaboravlja kako bi ga ugostila svaki put kada je otisao dole. Srna koliko bi im cega sve donosila..."
"Zato i nisam htela da idem. Prvo nije bila ispostovana od strane svojih cerki.", progundjala sam.
Tata je zastenjao. "Srno, zavezi jezik, preklinjem te.", prostenjao je.
Baba me je mrko pogledala. "Znaci ako bi ti mislila da nisam ispostovana sa Acine strane ni na moju sahranu ne bi dosla?", zagraktala je.
"Ne bi, Vero, verovatno bi imala pametnija posla, na primer da se smuca sa Miroslavom i onim njegovim drugom."
Nakostresila sam se. "Ja se ne smucam, kako ti kazes, mene moj striko vodi. Nisam ja kriva sto su oni najbolji stricevi na svetu. Osim Mise, on me plasi.", dodala sam gundjajuci.
"Eto vidis, vidis o cemu ja pricam? Misa je onako fin upao u tu bulumentu i sada je on plasi. To je samo zato sto nije njihov.", zagraktala je baka.
"Nije zato vec zasto sto je peder.", promumlala sam.
"Ti znas sta je on, balavice jedna? On je jedini fin i normalan decko od tih tvojih striceva."
Krenula sam da odgovorim, ali me je tata mrko pogledao u retrovizor. "Jos samo jednu i ostavicu te na magistrali.", zarezao je.
Ucutala sam i nastavila da se cerekam dok su baba i mama na smenu gundjale narednih dvadesetak minuta kada smo stigli u selo po deku. "Idem da se pozdravim sa Cezarom.", promrmljala sam i otisla crnom, malom rundavom psu koji me je voleo vise od svega. "Hej Ceki, kako si, duso moja?", upitala sam, cucnula i nezno ga pomazila. Skocio je na mene i lizao me po licu. Nasmejala sam se i iz navike sela kraj njega u prasinu da se mazimo. "Srno, ubice te baba i mama.", tata je zastenjao iza mojih ledja.
Zbunjeno sam se okrenula i pogledala ga. "Zasto?"
"Pogledaj se dete na šta licis. Mislice da si to namerno uradila.", progundjao je.
"Ijao, sta cu sad?", zacvilela sam.
"Idi tamo pod bure i pokusaj da skines to koliko toliko. Ko ce ih slusati do Valjeva.", progundjao je.
Klimnula sam glavom i otrcala do bureta koje je deka namestio da ima da opere sudove. Koliko god pokušavala, jedna Cezarova sapa je uporno ostajala na mestu. Slegnula sam ramenima, mozda nece ni primetiti, pomislila sam sa nadom. "Zaboga, Srno, dete sta ti je to na haljinici?", deka je zgranuto upitao.
"Nista, deko, ako si spreman da krenemo.", promrmljala sam i pozurila ka autu.
"Okreni se , Srno.", mama je zakrestala.
Okrenula sam se i pogledala je. "Da, mama?", naivno sam upitala.
"Eto, eto sta je urdaila. Sad ce prljava na krstenje. Naravno da su Borkovi u pitanju...."
"Sledeci put mi odseci jezik.", deka je progundjao dok je prolazio kraj mene.
Nasmejala sam se i krenula za njim u auto. Kada smo svi bili unutra krenuli smo lagano dalje. "Molim?", promrmljala sam dok sam se valjala od smeha tatinom i dekinom izrazu lica dok je baka i dalje gundjala.
"Hej, mila moja, jeste li pokupili Boru?", Vuk je nezno upitao.
"Mhm i evo krenuli smo dalje ka Valjemu.", i dalje sam grcala od smeha.
Nasmejao se. "Sta je toliko smesno?"
Uzdahnula sam. "Pricam ti kada se vidimo.", cerekala sam se.
"Vazi, mila moja. Budi dobra tamo, ok?", nezno je upitao.
"Mhm, vazi. Hocu.", promrmljala sam i on je spustio slusalicu.
"Ko te zvao?", mama je zakreketala.
"Stric.", promumlala sam.
Joj i dan danas se smejem kada se setim tog putovanja do Valjeva. Jadni moji tata i deka su naizmenicno slusali cas mamino cas bakino gundjanje. Usta nisu zaklapale. Dok se jedna odmarala, druga je gundjala. Telefon mi ponovo zvoni. "Kazi, lepotane.", mazno se javljam. "Dobro, bre, mala. Jesi li morala odmah da se tuzakas Vuku?", stric je mucenicki upitao. "Da me nije odmah nazvao ne bih, sacekala bih dok ne nazove, pa bih onda.", cinicno sam rekla. "Vala gori je od tvoje babe i Verke kada se na nekoga nameraci.", mucenicki je progundjao. Prasnula sam u smeh. "E tako ti i treba. Kad nista pametnije nisi mogao da smislis.", progundjala sam. Zarezao je. "Slusaj, mala, ako am obecao, obecao sam. Lepo sam rekao da za dan zaljubljenih ne obecavam nista, mislio sam da cu uspeti da zavrsim sve da se jos tada vidimo, ali jebi ga, mala i sama si udata. Ona moja mi nikada ne bi oprostila da je nisam izveo na veceru. Kao da je t sad neki posebno vazan dan.", progundjao je. "Strice, nije vazan dan, vec paznja. Mada bi i meni bilo tesko da se izvucem taj dan. Marko insistira da idemo na veceru iako ja nikad nisam ni praznovala jebeni dan zaljubljenih.", progundjala sam. Nasmejao se. "Ti si razumna na svog striku, mala.", rekao je cerekajuci se. Nasmejala sam se. "Ja sam uvek razumna, striko.", rekla sam i sama se smejuci. "Video sam jutros. Srno, opet ste preko pola sata bili na video.", progundjao je. "Gundjaj Vuku, ne meni. Zagovorio me i zaboravila sam na vreme.", promumlala sam. Uzdahnuo je. "Sta mi vredi da gundjam i jednom od vas kad ste oboje tvrdoglavi. Zaboravi, mala.", nezno je rekao. Nasmesila sam se. "Kako si ti, strice? Kako se osecas?", nezno dam upitala. "Dobro sam, mala. Jurcam kao po obicaju. U poslednje veme radim ko konj, u picku materinu.", progundjao je. Uzdahnula sam. "Uspori malo, striko. Nije sve u poslu.", promrmljala sam. Nasmejao se. "Znam da nije, mala, ali takav je period, ne vredi.", progundjao je. Uzdahnula sam. "Razumem. Kako je Bojan?", tiho sam upitala. Prasnuo je u smeh. "Svakim danom sve gori, mala. Kada vidim kako se ponasa, skontam da je sve povukao na tebe.", rekao je smejuci se. Nasmejala sam se. "Blago tebi, striko.", rekla sam smejuci se. "Da znas da jeste, imam dvoje savrsene dece. Kako su tvoji klinci?", upitao je. "Jaoj, ne pitaj me, mene moja cera sve vise podseca na mene. Dize mi se kosa na glavi.", progundjala sam na sta je on prasnuo u neobuzdani smeh. "Neka, jos jedno savrseno dete u nasoj familiji. Povukla je sve na nas, zar ne?", upitao je smejuci se. Zestoko sam zaklimala glavom. "Sve, striko, tvrdoglava, bandoglava, zivcana, jezicina i ne pitaj kolika joj je.", rekla sam ponosno se cereci. "Tako treba, mala. Da se zna cija je., cerekao se. Uzdahnula sam. "Lepo, striko, za nju ce se znati ciju je krv povukla, a za mene broj sobe u nekoj ludari.", progundjala sam. "Nece, mala, nemoj da brines. Hej, moram da idem. Izvini za ono jutros, nisam trebao da se salim sa tim.", tiho je rekao. Nasmejala sam se. "Vraticu ja tebi za to, striko, nista ne brini.", promrmljala sam. Zastenjao je. "Vec mogu da zamislim. Hajde, strikino, zvacu te ponovo. Voli tebe tvoj striko.", nezno je rekao. Siroko sam se osmehnula. "I ja tebe, striko, najvise.", prosaputala sam i on je spustio slusalicu.
"Gde li su do sada?", baba je nervozno upitala.
"Mala, idemo mi i..."
"Strice, samo jos malo, molim te makar dok tata i mama ne dodju ne mogu..."
"Ostacemo, Miroslave.", Vuk je tiho zasistao.
Ozareno sam mu se osmehnula. "Hvala, Vuce, najbolji si.", promrmljala sam.
Stric je prevrnuo ocima. "Ma da.", progundjao je.
Vuk je spustio ruku na moja ledja i nezno prelazio njom gore-dole. "Evo ih najzad.", progundjala je baka i otisla da se javi na interfon. Vuk me je na brzinu nezno poljubio. "Jebote, Vuce dal si ti normalan?", zakreketao je stric.
Vuk je pocrveno. "Samo sam je brzo..."
Stric je prevrnuo ocima. "Necu vise ni da pricam nista. Ti si nerazuman.", progundjao je.
Pogledala sam u Vuka i osmehnula mu se. "Nije, striko.", tiho sam rekla.
"Da, da nije. U pravu si, mala.", cinicno je rekao.
"Sta ste kupili?", zagraktala je baka čim su usli u kucu.
Tata je pocrveneo do korena kose. "Upakovali su vec.", promumlao je.
Jedva sam se suzdrzavala da ne prasnem u smeh. "Nema veze, ja cu ponovo zapakovati. Daj da vidim sta ste uzeli.", baka je sumnjicavo rekla.
Mama joj je bez i jedne reci pruzila paket. "Zaboga, da li ste vi oboje ludi?", zagraktala je kada je izvadila lepu deciju haljinicu.
Haljinica je bila zaista lepa, ali.... "To je haljinica koju ja mogu jos malo da obucem.", rekla sam urlajuci od smeha.
"Sta je tebi toliko smesno? Zasto ti nisi...."
"Mirjana ne deri se na nju. Mala je u pravu, zar niste nasli nista manje..."
"Gde, Miroslave kad je nedelja? I ovo smo jedva nasli.", tata je progundjao.
"Pa, da. Za moju rodbinu se obavezno zaboravi, paprike su najvaznije...."
Stric je skocio na noge. "Vuce, idemo. Treba da zavrsim kuci neke papire. Vidimo se Aco.", promumlao je.
"Tata, idem i ja sa njima..."
"Ne ides ti nigde vec u kupatilo i na oblacenje. Ako zakasnimo..."
Baba je zestoko odmahnula glavom. "Kasniti necemo. Zvaces Borka, neka ide kod Aneta da se okupa, mi cemo mu doneti odelo odavde. Ja nisam niti udovica niti raspustenica da bih tamo isla sama...", baka je gundjala, a ja sam se tiho smejala i krenula za stricem i Vukom da ih ispratm.
"Prosto mi vas je zao.", promumlao je stric obuvajuci se.
Mrko sam ga pogledala. "Da ti je zao mene, posli bi sa nama.", tvrdoglavo sam rekla.
Izvio je obrvu. "Mi?", namerno je upitao.
Pocrvenela sam. "Ti i Vuk.", promumlala sam.
Vuk se nasmesio, pogledao ka vratima i spustio ovlas poljubac na moje usne. "Cucemo se porukama i zvacu te, vazi?", tiho je upitao.
Klimnula sam glavom. "Vazi, Vuce.", prosaputala sam. Zatvorila sam vrata za njima i odleprsala u sobu da uzmem haljinicu koju cu obuci, a zatim i na sminkanje i tusiranje. Sat vremena kasnije, bila sam spremna i smejala se do suza haosu koji je nastao. Baka se fenirala i bogoradala cas tati cas mami, sa kojom nije razgovarala pa je pricala gledajuci negde pored nje. Mica je jadna cutala i mirno sedela, a tata se sve vise crveneo od besa. "Dobro, dosta je bilo, krecemo.", zarezao je posle jos sat vremena. Posedali smo u auto i krenuli prvo u selo kod deke, a kada se deka spremi da nastavimo dalje.
"Jesam li ja rekla da cemo zakasniti? Ali nema veze, to je moja rodbina, bitnije su paprike, sve je bitnije od njih. Naravno, da su Borkovi, koje vi jedino priznajete za svoje, to bi bila vec druga prica. Srni je cak bilo dopusteno da ide na svadbu kod Dragana iako joj je samo nekoliko dana baka umrla. Nema veze, svi mogu da pomru, ali Borkovi su Borkovi, kod njih mora da se ide.", baba je gundjala sedeci kraj mene i Mice na zadnjem sedistu.
"Tacno tako, na sahranu moje majke sam isla bez muza i jednog deteta. Srni je bio izgovor to sto joj je baka sahranjena po muslimanskim obicajima, a tvom sinu je ona bila izgovor. Oni ne postuju niti im je stalo do bilo koga drugog samo do njihovig.", mama je progundjala.
Baba je slozno klimnula glavom. "Da sam ja bila tu oboje bi oni isli ko bele lale. Sramota i greota prema toj divnoj zeni. A Aca zaboravlja kako bi ga ugostila svaki put kada je otisao dole. Srna koliko bi im cega sve donosila..."
"Zato i nisam htela da idem. Prvo nije bila ispostovana od strane svojih cerki.", progundjala sam.
Tata je zastenjao. "Srno, zavezi jezik, preklinjem te.", prostenjao je.
Baba me je mrko pogledala. "Znaci ako bi ti mislila da nisam ispostovana sa Acine strane ni na moju sahranu ne bi dosla?", zagraktala je.
"Ne bi, Vero, verovatno bi imala pametnija posla, na primer da se smuca sa Miroslavom i onim njegovim drugom."
Nakostresila sam se. "Ja se ne smucam, kako ti kazes, mene moj striko vodi. Nisam ja kriva sto su oni najbolji stricevi na svetu. Osim Mise, on me plasi.", dodala sam gundjajuci.
"Eto vidis, vidis o cemu ja pricam? Misa je onako fin upao u tu bulumentu i sada je on plasi. To je samo zato sto nije njihov.", zagraktala je baka.
"Nije zato vec zasto sto je peder.", promumlala sam.
"Ti znas sta je on, balavice jedna? On je jedini fin i normalan decko od tih tvojih striceva."
Krenula sam da odgovorim, ali me je tata mrko pogledao u retrovizor. "Jos samo jednu i ostavicu te na magistrali.", zarezao je.
Ucutala sam i nastavila da se cerekam dok su baba i mama na smenu gundjale narednih dvadesetak minuta kada smo stigli u selo po deku. "Idem da se pozdravim sa Cezarom.", promrmljala sam i otisla crnom, malom rundavom psu koji me je voleo vise od svega. "Hej Ceki, kako si, duso moja?", upitala sam, cucnula i nezno ga pomazila. Skocio je na mene i lizao me po licu. Nasmejala sam se i iz navike sela kraj njega u prasinu da se mazimo. "Srno, ubice te baba i mama.", tata je zastenjao iza mojih ledja.
Zbunjeno sam se okrenula i pogledala ga. "Zasto?"
"Pogledaj se dete na šta licis. Mislice da si to namerno uradila.", progundjao je.
"Ijao, sta cu sad?", zacvilela sam.
"Idi tamo pod bure i pokusaj da skines to koliko toliko. Ko ce ih slusati do Valjeva.", progundjao je.
Klimnula sam glavom i otrcala do bureta koje je deka namestio da ima da opere sudove. Koliko god pokušavala, jedna Cezarova sapa je uporno ostajala na mestu. Slegnula sam ramenima, mozda nece ni primetiti, pomislila sam sa nadom. "Zaboga, Srno, dete sta ti je to na haljinici?", deka je zgranuto upitao.
"Nista, deko, ako si spreman da krenemo.", promrmljala sam i pozurila ka autu.
"Okreni se , Srno.", mama je zakrestala.
Okrenula sam se i pogledala je. "Da, mama?", naivno sam upitala.
"Eto, eto sta je urdaila. Sad ce prljava na krstenje. Naravno da su Borkovi u pitanju...."
"Sledeci put mi odseci jezik.", deka je progundjao dok je prolazio kraj mene.
Nasmejala sam se i krenula za njim u auto. Kada smo svi bili unutra krenuli smo lagano dalje. "Molim?", promrmljala sam dok sam se valjala od smeha tatinom i dekinom izrazu lica dok je baka i dalje gundjala.
"Hej, mila moja, jeste li pokupili Boru?", Vuk je nezno upitao.
"Mhm i evo krenuli smo dalje ka Valjemu.", i dalje sam grcala od smeha.
Nasmejao se. "Sta je toliko smesno?"
Uzdahnula sam. "Pricam ti kada se vidimo.", cerekala sam se.
"Vazi, mila moja. Budi dobra tamo, ok?", nezno je upitao.
"Mhm, vazi. Hocu.", promrmljala sam i on je spustio slusalicu.
"Ko te zvao?", mama je zakreketala.
"Stric.", promumlala sam.
Joj i dan danas se smejem kada se setim tog putovanja do Valjeva. Jadni moji tata i deka su naizmenicno slusali cas mamino cas bakino gundjanje. Usta nisu zaklapale. Dok se jedna odmarala, druga je gundjala. Telefon mi ponovo zvoni. "Kazi, lepotane.", mazno se javljam. "Dobro, bre, mala. Jesi li morala odmah da se tuzakas Vuku?", stric je mucenicki upitao. "Da me nije odmah nazvao ne bih, sacekala bih dok ne nazove, pa bih onda.", cinicno sam rekla. "Vala gori je od tvoje babe i Verke kada se na nekoga nameraci.", mucenicki je progundjao. Prasnula sam u smeh. "E tako ti i treba. Kad nista pametnije nisi mogao da smislis.", progundjala sam. Zarezao je. "Slusaj, mala, ako am obecao, obecao sam. Lepo sam rekao da za dan zaljubljenih ne obecavam nista, mislio sam da cu uspeti da zavrsim sve da se jos tada vidimo, ali jebi ga, mala i sama si udata. Ona moja mi nikada ne bi oprostila da je nisam izveo na veceru. Kao da je t sad neki posebno vazan dan.", progundjao je. "Strice, nije vazan dan, vec paznja. Mada bi i meni bilo tesko da se izvucem taj dan. Marko insistira da idemo na veceru iako ja nikad nisam ni praznovala jebeni dan zaljubljenih.", progundjala sam. Nasmejao se. "Ti si razumna na svog striku, mala.", rekao je cerekajuci se. Nasmejala sam se. "Ja sam uvek razumna, striko.", rekla sam i sama se smejuci. "Video sam jutros. Srno, opet ste preko pola sata bili na video.", progundjao je. "Gundjaj Vuku, ne meni. Zagovorio me i zaboravila sam na vreme.", promumlala sam. Uzdahnuo je. "Sta mi vredi da gundjam i jednom od vas kad ste oboje tvrdoglavi. Zaboravi, mala.", nezno je rekao. Nasmesila sam se. "Kako si ti, strice? Kako se osecas?", nezno dam upitala. "Dobro sam, mala. Jurcam kao po obicaju. U poslednje veme radim ko konj, u picku materinu.", progundjao je. Uzdahnula sam. "Uspori malo, striko. Nije sve u poslu.", promrmljala sam. Nasmejao se. "Znam da nije, mala, ali takav je period, ne vredi.", progundjao je. Uzdahnula sam. "Razumem. Kako je Bojan?", tiho sam upitala. Prasnuo je u smeh. "Svakim danom sve gori, mala. Kada vidim kako se ponasa, skontam da je sve povukao na tebe.", rekao je smejuci se. Nasmejala sam se. "Blago tebi, striko.", rekla sam smejuci se. "Da znas da jeste, imam dvoje savrsene dece. Kako su tvoji klinci?", upitao je. "Jaoj, ne pitaj me, mene moja cera sve vise podseca na mene. Dize mi se kosa na glavi.", progundjala sam na sta je on prasnuo u neobuzdani smeh. "Neka, jos jedno savrseno dete u nasoj familiji. Povukla je sve na nas, zar ne?", upitao je smejuci se. Zestoko sam zaklimala glavom. "Sve, striko, tvrdoglava, bandoglava, zivcana, jezicina i ne pitaj kolika joj je.", rekla sam ponosno se cereci. "Tako treba, mala. Da se zna cija je., cerekao se. Uzdahnula sam. "Lepo, striko, za nju ce se znati ciju je krv povukla, a za mene broj sobe u nekoj ludari.", progundjala sam. "Nece, mala, nemoj da brines. Hej, moram da idem. Izvini za ono jutros, nisam trebao da se salim sa tim.", tiho je rekao. Nasmejala sam se. "Vraticu ja tebi za to, striko, nista ne brini.", promrmljala sam. Zastenjao je. "Vec mogu da zamislim. Hajde, strikino, zvacu te ponovo. Voli tebe tvoj striko.", nezno je rekao. Siroko sam se osmehnula. "I ja tebe, striko, najvise.", prosaputala sam i on je spustio slusalicu.
Нема коментара:
Постави коментар