Usla sam da se na brzinu ofarbam kada mi je zazvonio telefon. Ozareno sam se osmehnula. "Molim?", umiljato sam upitala. "Kako si, mala?", upitao je stric smejuci se. Nasmejala sam se. "Fenomenalno, hocu da se ofarbam i sredim. Ti, striko?", umiljato sam zaprela. Nasmejao se. "Dobaro sam, mala, nego Vuk me malopre zvao.", gusio se od smeha. Nasmejala sam se. "Sta ti kaze?", radoznalo sam upitala. "Kaze da si zasluzila da te prebaci preko kolena jer trosis svoje pare na njega.", rekao je cerekajuci se. Nasmejala sam se. "On zasluzuje mnogo vise, striko.", promrmljala sam. Prasnuo je u neobuzdani smeh. "Na primer?" "Vidis, ja njemu ne mogu da napravim tortu, niti da mu nocas u ponoc cestitam rodjendan i...", mrmljala sam. "Muskarcu od pedeset tortu. Pa nije on dete, mala, jebote.", gusio se od smeha. Para mi je krenula na usi. "Jos nema pedeset.", zakrestala sam. "Na kraju krajeva i da ima, kakve to veze ima sa tortom?", rezala sam. Crkavao je od smeha. "Ti si luda, mala, nacisto.", cerekao se. Isplezila sam se na slusalicu. "Neka sam, ali bih volela da mogu.", zarezala sam. "Znam.", malo ozbiljnije je rekao. "Samo ne znam hoces li biti spremna sutra na vreme...", poceo je da me zadirkuje. "Ti meni kazes da sam ja luda? Ti si onda tek lud, peske bih stigla na vreme da moram.", cerekala sam se. Mogla sam da ga zamislim kako prevrce ocima i odmahuje glavom. "Dobro, mala, znam da bi. Slusaj, moram da idem. Voli tebe tvoj striko.", nezno je rekao i pre nego sto sam uspela da ga pitam jos nesto spustio slusalicu. Odmahnula sam glavom smejuci se. Stvarno je blesav, veselo sam pomislila i nastavila sa farbanjem.
Oko osam sati je neko pozvonio nas vrata. Skocila sam sa stolice na kojoj sam nervozno sedela i poletela ka vratima i otvorila ih. Stric i Vuk su stajali na njima obojica se siroko osmehujuci. "Striko.", nezno sam rekla i obesila mu se oko vrata dok sam gledala u Vuka.
Nasmesio mi se i nezno mi dotakao obraz. "Dobro vece, mala.", tiho je rekao.
"Dobro vece, Vuce.", prormrmljala sam. "Kad krecemo?", nestrpljivo sam upitala.
Stric se slatko nasmejao. "Krenucemo, mala, polako.", nezno je rekao i uputio se ka trpezariji. Vuk i ja smo krenuli za njim i Vuk me je nezno pomazio po ruci. "Brzo cemo krenuti.", promrmljao mi je na brzinu na uvo.
"Dobro vece.", obojica su zabrundali tati, mami i baki koji su sedeli u trpezariji.
"Dobro vece, deco. Hocete kafu?", baka je upitala.
Seli su i stric je odmahnuo glavom. "Necemo, Verka, ova moja sinovica ce precrci od radoznalosti da vidi gde je vodim.", rekao je stric cerekajuci se.
Tata je odmahnuo glavom. "Samo mi nije jasno kako vas ne mrzi da je svugde vicete za sobom.", progundjao je.
Stric se nasmejao i nezno me zagrlio. "Ne moze ona svom striki da dosadi, a ni Vuku ne smeta, jel tako?", upitao je Vuka.
Vuk je klimnuo. "Zasto bi mi smetala?", tiho je rekao.
Tata se nasmejao. "On je klinka, Vuce i..."
Vuk je odmahnuo. "Super se ona uklapa sa ekipom.", promrmljao je.
Tata je slegnuo ramenima. "Ako vama ne smeta, ne smeta ni meni."
Stric se nasmejao. "Naravno da ne smeta, ona je strikino dete.", kocoperio se.
Odmahnuo je glavom. "Gde idete?"
Stric je frknuo. "Ceo dan krijem od nje i sad da ti kazem, paz da necu. Hajde, mala, dizi dupe i krecemo.", nasmejqno je rekao.
Poljubila sam tatu i baku u obraz i odskakutala za stricem i Vukom. Cim smo usli u lift Vuk se okrenuo ka meni. "Hej, devojcice.", nezno je promrmljao i spustio usne na moje. Poljubac je bio nezan, lagan, ali sam ja ipak zadrhtala od njega.Podigao je usne sa mojih, pogledao me i protrljao nos o moj.
"Hej, Vuce.", prosaputala sam.
"Samo to?", tiho je upitao glumeci razocaranost.
"A sta bi ti jos? Izlazite iz lifta.", stric je zarezao.
Vuk ga je prostreliuo pogledom, ali nista nije rekao, vec me samo povukao ka izlazu. "Sta bih ja, bolje da ne zna.", promnrmljao je sebi u bradu.
Pogledala sam ga. "Sta je to sto ne bi trenbao da zna?", radoznalo sam upitala.
Ugurao me je u auto pa usao u za mnom. "Vodio bih ljubav sa tobom do jutra, svaki dan.", promrmljao mi je na uvo.
Pocrvenela sam do korena kose i pogledala ga rasirenih ociju. "Zasto onda..."
Prekinuo me je stric koji je usao u auto. "Krecemo.", rekao je cereci se od uva do uva.
Zbunjeno sam pogledala u Vuka kada smo izasli na magistralu. "Idemo van Beograda?"
Nasmesio mi se , povukao me na sebe i nezno protrljao nos o moj. "Idemo, mila moja.", nezno je rekao.
"Gde?"
"Da joj nisi rekao ni slucajno, Vuce.", stric je zakrestao.
Vuk se grleno nasmeja. "Ako nastavi da me ovako gleda, recicu joj sta god zeli.", cerekao se namerno podjebavajuci strica.
Stric je prevrnuo ocima. "Nista gore nego kad postanes takav.", progundjao je sebi u bradu.
"Kakav?", radoznalo sam upitala.
"Takav da zensko radi sa tobom sta joj se prohte."
Vuk se nakostresio. "Ne lupetaj, Miroslave.", zarezao je.
Izvio je obrvu i pogledao Vuka u retrovizoru. "Jel nije tako? Malu mozes da lazes, mene ne. Sta god da zatrazi da uradis ti bi potrcao.", rekao je cerekajuci se.
Vuk je pocrveneo. "Pa i da je tako, pa sta?"
Prevrnula sam ocima. "Pusti ga, Vuce.", prosaputala sam.
Nasmesio mi se, podigao mi glavu i nezno me poljubio. "Hocu, mila moja.", prosaputao je.
Iznenadjeno sam rasirila oci kada sam videla da skrecemo prema mom selu. "Sta cemo tamo?"
Vuk se nasmejao i medeno me poljubio. "Strpi se jos malo, mila moja. Ubrzo ces videti."
Pocela sam nestrpljivo dsa se vrtim na sedistu. dohvatio, podigao u krila i Cvrsto me stegao za kukove. "Ubi me radoznalost.", zacvilela sam.
Nezno me je gricnuo za vrat. "Radoznala malena devojcica.", promrmljao je prelazeci usnama po njemu.
Zaboravila sam na radoznalost, zaboravila sam na iznenadjenje, na sve. Podigao je usne sa mog vrata i pogledao me u oci. Siroko se nacerio. Nezno me je povukao zubima za usnicu. "Stigli smo.", stric je promrmljao.
Vuk me je pogledao, jos jednom lagano poljubio i nezno me pomazio po usnici. "Iskaci.", nasmejano je rekao.
Izasla sam iz auta, a on za mnom. "Hajde, mala.", stric je veselo rekao i povukao me ka domu. Dom je bio krcat, ali je i dalje imao jedan prazan sto za nas.
Posedali smo i Dzo je dosao do nas. "Dobro vece, gospodo. Srno, ti si zaboravila na nas ovde?", smekerski je upitao.
Nasmejala sam se. "Nisam, Dzo. Samo me stric vodi svugde sa sobom. Sta ima ovde novo?", nasmejano sam upitala.
Nasmejao se. "Sta ovde moze da bude novo? Nista, Srno. Sta pijete?"
Vuk me pogledao. "Sta zelis, malena?"
"Dzo, meni donesi pivo."
Klimnuo je. "Vi, gospodo?"
"Isto.", stric je promrmljao sa namerom da dzoa otera sto pre od naseg stola. Dzo je klimnuo glavom i otisao, a ja sam pogledala u strica i upitno izvila obrvu. "Bolje nek ode dok Vuk nije doziveo napad ljubomore.", progundjao je.
Slatko sam se nasmejala. "Ne preteruj, strice. Vuk nije ljubomoran na Dzoa...", pocela sam, ali mi je Vukov izraz lica sve rekao i ucutkao me.
"Tacno tako, neka njega dalje od naseg stola.", stric je progundjao.
Priblizila sam stolicu Vukovoj i nagla se ka njemu. "Znas da nemas potrebe da budes ljubomoran, ni na jednog od njih.", prosaputala sam.
Nezno me je pomazio po obrazu. "Znam.", tiho je rekao.
"Srno, vracaj stolicu na mesto.", stric je zarezao.
Uzdahnula sam i uradila kako je on rekao. "To je iznenadjenje?"
Vuk je odmahnuo glavom. "Nije, mila moja. Strpi se jos malo.", nezno je rekao.
Klimnula sam glavom. "Dobro, Vuce.", umiljato sam zaprela.
"Hej, Srno, odkud ti ovde? Nisi se javila da ces doci.", Stole je dosao do naseg stola, sagnuo se i poljubio me u obraz.
Opsovala sam mu sve do prvog kolena unazad i zadnjeg unapred u sebi, ali sam se nasmesila. "Vuk i stric su rekli da imaju neko iznenadjenje za mene?"
Bacio je pogled na jednog pa na drugog, pa ga vratio na mene. "Ovde?", zbunjeno je upitao.
Klimnula sam glavom. "Cim smo ovde, znaci da je tu.", progundjala sam.
Videla sam da je pomalo bio iznenadjen mojim tonom. "Dobro, idem, vidimo se kasnije.", promrmljao je, okrenuo se i otisao.
Stric je prevrnuo ocima. "Mogla si mu isto tako zalepiti i samar.", mrgodno je rekao.
Namrstila sam se. "Sta sam sad uradila?", zbunjeno sam upitala.
"Zar nisi primetila koliko si bila neprijatna prema njemu?"
Pocrvenela sam do korena kose. "Nisam, striko.", prosaputala sam.
Uzdahnuo je i odmahnuo glavom. "Moras da se prema ljudima ponasas kao i do sada, Srno.", nezno je rekao.
"Nemoj je dirati, Miroslave. Ja sam kriv.", Vuk je tiho rekao.
Stric je odmahnuo glavom. "Nisi ti kriv, Vuce, vec ona. Ona je ta koja mora malo da obuzda jezik, jebote."
"Dobro, sutra joj drzi lekcije koliko god hoces, ali sada je ostavi na miru da uziva u veceri.", Vuk je zarezao.
"Da, sutra, Miroslave, kad i zaboravis sta je uradila.", stric je sam za sebe progundjao.
Nasmejala sam se. "Vuk ti lepo kaze, striko.", umiljato sam rekla.
"Da je vazno, ne bi zaboravio.", Vuk je rekao i slegnuo ramenima.
"Hej, mala, mrdaj tamo da sednemo i mi.", zabrundao je Janko i pogurao moju stolicu ka Vuku kako bi napravio mesta za sebe, Mrguda i Zokija.
"Odakle vas trojica?", Vuk ih je zbunjeno upitao.
Mrgud se zacerekao. "Miroslav nam je rekao gde idete, bilo nam je dosadno, pa smo resili da svratimo.", promrmljao je.
"Smetamo?", Janko je namerno podbadao Vuka.
Bledo ga je pogledao. "Zasto bi smetali?"
Slegnuo je ramenima. "Nemam pojma, Miroslav kaze..."
"Miroslav sere, kao po običaju, Janko.", Vuk je mrgodno rekao sto ih je sve nateralo na smeh.
Ubrzo se pojavio Dzo sa pivom. "Nemojte slucajno da ga maltretirate, Vuce. On umesto noge ima protezu.", zasistala sam mu na uvo.
Klimnuo je i slatko me poljubio u kosu zaradivsi pri tom stricev mrk pogled i cerekanje ostatka ekipe. "Ne brini, necemo.", nezno je rekao.
"Izvinite sto ste cekali, jedva sam prosao.", promrmljao je. "Gospodo sta cete vi?"
"Isto pivo.", progundjao je Zoki.
"Sta mu se desilo? Ratiste?", upitao je Mrgud.
Odmahnula sam glavom. "Pre dve godine prelazio je motorom prugu. Nemam pojma kako se desilo i sta, znam samo da mu je odnelo nogu. Jedva je izvukao zivu glavu.", promrmljala sam.
"Jebi ga, zivot je takav.", progundjao je Janko.
Slegnula sam ramenima. "Nosi se on sa tim.", promrmljala sam.
Ubrzo je Dzo i njima doneo pice. "Vuce, nismo u kafeu.", stric je zarezao kada je Vuk spustio ruku na moje rame i nezno me mazio.
"Stvarno, Vuce..."
"Dobro, dobro.", progundjao je i uputio jedan mrk pogled stricu i Janku.
Mrgud je prasnuo u smeh. "Mirslave, bio si u pravu.", cerekao se.
"Naravno da jesam. Ja sam uvek u pravu.", stric je nadmeno rekao.
Prevrnula sam ocima. "Sta je stric rekao?", radoznalo sam upitala.
"Da je Vuk postao sto posto nerazuman kada si ti u pitanju, a da ni ti nisi nista bolja.", promrmljao je Zoki.
Vuk se nakostresio. "Nisam nerazuman. Miroslav sere, sta ocekuje, jebote.", zarezao je.
Janko ga je ozbiljno pogledao. "Mozda da se malo smirite u javnosti, Vuce?"
"Ma da, sad ne smem ni da je dodirnem.", progundjao je nabusito.
Uzela sam ga za ruku i stegla je, nisam zelela da ga ista opterecuje, ne to vece. Siroko mi se osmehnuo. "Kako ce i da bude razuman, pogledaj je.", promumlao je Mrgud.
Stric je uzdahnuo i taman hteo nesto da kaze kada se muzika pojavila na bini. Otvorila sam sirom oci, pa pogledala u Vuka. "On?", zapanjeno sam upitala.
Nasmejao se i klimnuo glavom. "Rekla si..."
Bacila sam mu se oko vrata. Ovio je te snazne ruke oko mene i jako me zagrlio. "Najbolji si na svetu.", promrmljala sam mu na uvo.
"Srno, pusti ga ili ides odmah kuci.", stric je zarezao.
Pocrvenela sam do korena kose i odvojila se od Vuka. "Izvini, striko, zaboravila sam.", pokajnicki sam promrmljala, mada mi ni najmanje nije bilo zao.
Samo je odmahnuo glavo. "Odmah se vracam.", Vuk je rekao i ustao sa stolice. Gledala sam kako e probija kroz guzvu i gomilu i dolazi do pevaca. Covek mu se osmehnuo na nesto sto je rekao i klimnuo glavom. A onda sam gledala kako se Vuk vraca za sto, a pevac za njim ide. Siroko sam se osmehnula. Dovesce ga nama! "Hajde, malena, igraj.", promrmljao mi na uvo i pomogao mi da se popnem na sto. Da li je malo reci da sam celu noc igrala samo zbog njega? Da sam bila opijena i omamljena tim vrelim pogledom i da je sve oko mene nestalo sem njega. Negde pred kraj su pocele pesme za ples i on je prizio ruke, uhvatio me oko struka i povukao u voje narucje. "Nadam se da si za ples.", tiho je promrmljao.
Siroko sam se osmehnula. "Sa tobom uvek.", prosaputala sam.
Jace me je privio uz sbe i spustio bradu na moje teme. "Jel ti bilo lepo, mila moja?", tiho je upitao.
Lagano sam klimnula glavom. "Prelepo, Vuce. Znam da si rekao da ti ne zahvaljujem, ali..."
"Sss, nemoj.", prosaputao je.
Jace sam ga stegla. Nakon sto se pesma zavrsila, stric je prisao i potapsao me po ramenu. "Mislim da bi bilo fer i striki da poklonis jedan ples.", rekao je sa osmehom.
Nasmejala sam se i obesila mu se oko vrata. "Uvek, striko. Hvala, znam da si i ti sa Vukom ovo uradio.", zaprela sam umiljavajuci se.
Nezno me je pomazio po kosi. "Rekao mi je da si mu rekla da bi volela da ga vidis ovde. Trebalo nam je malo duze vremena, ali eto ga.", rekao je siroko se cereci.
Pridigla sam se na prste i slatko ga poljubila u obraz. "Zato ti i jesi najbolji stric na svetu."
Zabacio je glavu i nasmejao se. "Stvarno si opasna, mala. Nije ni cudo sto Vuk trckara ko lud oko tebe.", zacerekao se.
Pocrvenela sam. "To nije istina, striko. On..."
Ozbiljno me je pogledao. "On je lud, mala. U stvari, poludeo je od kako je tebe upoznao.I nemoj da odmahujes glavom, vec shvati da je tvoj stric uvek u pravu.", arogantno je rekao,
Nasmejala sam se. "Strasno, jebote.", rekla sam cerekajuci se.
Izvio je obrvu. "Jel nisam?"
Nacerila sam se. "Uvek, striko."
Otplesala sam po ples i sa Jankom, Zokijem i Mrgudom, pa se iznemoglo srusila u stolicu kraj Vuka. "Ja ne mogu vise.", zacvilela sam.
Nasmejao se. "Hoces da krenemo?", nezno je upitao.
Klimnula sam glavom. "Jos malo ce i svanuti. Noge me ubijaju od igranja.", promrmljala sam.
"Miroslave, trebalo bi da krenemo, Srna je vec umorna.", promrmljao je.
Stric je klimnuo. "Kako i nece kada nije sela celu noc. Krecemo.", rekao je ustajuci, platio pica i nas sestoro smo polako krenuli ka autima. Vuk me je popeo u svoja krila cim smo usli unutra i ja sam iscrpljeno zaspala istog trenutka kada sam spustila glavu na njegovo snazno rame.
O boze, jos samo koji sat i sa njim sam, pomislila sam kada sam to jutro otvorila oci. Znam da sam mu ipak prva cestitala rodjendan, bili smo na telefonu celu noc, ali to ipak nije bilo to. Zelela sam da ga poljubim, zelela sam da ga zagrlim. Telefon mi zvoni i oznacava video poziv. Nasmejala sam se. To je bio drugi video poziv od sinoc. Stric ce stvarno prolupati jednog dana od nas, nasmejano sam pomislila i javila se. Ta lepa tintara me gleda sa osmehom od uva do uva. "Dobro jutro, mila moja.", veselo govori. Siroko sam se osmehnula. "Dobro jutro, lepotane.", zaprela sam. "Ti jos nisi ustala iz kreveta?", zabezeknuto je upitao. Prasnula sam u smeh. "Bicu spremna, Vuce. Znas da ne bih ovo prpustila ni za sta na svetu.", rekla sam smejuci se. Nasmejao se. "Znam, mila moja. Nego kad te vidim tako tek ustalu i sanjivu, pa odmah dobijem zelju da probamo onu tvoju teoriju. Nisam bas siguran da smo je dobro utvrdili.", rekao je uz sirok osmeh. "Kako uvek znas sta zelim?", zavodljivo sam zaprela. Nasmejao se. "Ti to uvek zelis, malena.", cerekao se. Isplezila sam mu se. "Nisam ja kriva za to.", ozbiljno sam rekla. Izvio je obrvu. "Nego ja?", samodopadno je upitao. Djavolski sam mu se nacerila i odmahnula glavom. "Jok, majka priroda i otac karikaturista.", nasmejano sam rekla. Smejao se kao lud. "Ti nisi normalna, onda sa zahvalan majci prirodi i tom ocu karikaturisti.", crkavao je od smeha. Izvila sam obrvu. "A zasto?", naivno sam upitala. "Sto sam bas ja ta srecnik sto moze da ti da ono sto ti treba.", prosaputao je. "Onda bi bio red i da mi das, lepotane.", promrmljala sam, I dao mi je, kao i uvek do tada, bez imalo muke, par reci, pogleda i ja am bila na nebu. "Hajde, mila moja, idi spremaj se.", nezno je rekao nakon nekog vremena. "Minja dolazi po mene?", upitala sam. "Spremaj se i ne odugovlaci.", progundjao je. "Dobro, dobro. Volim te, odoh da se spremam.", zaprela sam. Nasmejao se. "I ja tebe.", tiho je rekao i spustio slusalicu.
Skocila sam iz kreveta, pronasla crnu, kratku suknjicu, crne sexy carpe i jednu majicu koju i dan danas cuvam Onu sto mi je moj striko kupio za Draganovu svadbu. Sisla sam u kupatilo, na brzinu se istusirala, obukla i nasminkala, pa stavila kafu i nestrpljivo cupkala. Znala sam da nece jos Minja doci, ali su minuti prolazili kao sati. A onda sam ugledala Minjino auto ispred kuce. Dohvatila sam jaknu da je obucem u autu, poklone za strica i Vuka i izletela iz kuce. Uletela sam nasmejano u auto. "Evo me.", veselo sam rekla, a onda ostala u soku. Jebote, nemoguce...
Oko osam sati je neko pozvonio nas vrata. Skocila sam sa stolice na kojoj sam nervozno sedela i poletela ka vratima i otvorila ih. Stric i Vuk su stajali na njima obojica se siroko osmehujuci. "Striko.", nezno sam rekla i obesila mu se oko vrata dok sam gledala u Vuka.
Nasmesio mi se i nezno mi dotakao obraz. "Dobro vece, mala.", tiho je rekao.
"Dobro vece, Vuce.", prormrmljala sam. "Kad krecemo?", nestrpljivo sam upitala.
Stric se slatko nasmejao. "Krenucemo, mala, polako.", nezno je rekao i uputio se ka trpezariji. Vuk i ja smo krenuli za njim i Vuk me je nezno pomazio po ruci. "Brzo cemo krenuti.", promrmljao mi je na brzinu na uvo.
"Dobro vece.", obojica su zabrundali tati, mami i baki koji su sedeli u trpezariji.
"Dobro vece, deco. Hocete kafu?", baka je upitala.
Seli su i stric je odmahnuo glavom. "Necemo, Verka, ova moja sinovica ce precrci od radoznalosti da vidi gde je vodim.", rekao je stric cerekajuci se.
Tata je odmahnuo glavom. "Samo mi nije jasno kako vas ne mrzi da je svugde vicete za sobom.", progundjao je.
Stric se nasmejao i nezno me zagrlio. "Ne moze ona svom striki da dosadi, a ni Vuku ne smeta, jel tako?", upitao je Vuka.
Vuk je klimnuo. "Zasto bi mi smetala?", tiho je rekao.
Tata se nasmejao. "On je klinka, Vuce i..."
Vuk je odmahnuo. "Super se ona uklapa sa ekipom.", promrmljao je.
Tata je slegnuo ramenima. "Ako vama ne smeta, ne smeta ni meni."
Stric se nasmejao. "Naravno da ne smeta, ona je strikino dete.", kocoperio se.
Odmahnuo je glavom. "Gde idete?"
Stric je frknuo. "Ceo dan krijem od nje i sad da ti kazem, paz da necu. Hajde, mala, dizi dupe i krecemo.", nasmejqno je rekao.
Poljubila sam tatu i baku u obraz i odskakutala za stricem i Vukom. Cim smo usli u lift Vuk se okrenuo ka meni. "Hej, devojcice.", nezno je promrmljao i spustio usne na moje. Poljubac je bio nezan, lagan, ali sam ja ipak zadrhtala od njega.Podigao je usne sa mojih, pogledao me i protrljao nos o moj.
"Hej, Vuce.", prosaputala sam.
"Samo to?", tiho je upitao glumeci razocaranost.
"A sta bi ti jos? Izlazite iz lifta.", stric je zarezao.
Vuk ga je prostreliuo pogledom, ali nista nije rekao, vec me samo povukao ka izlazu. "Sta bih ja, bolje da ne zna.", promnrmljao je sebi u bradu.
Pogledala sam ga. "Sta je to sto ne bi trenbao da zna?", radoznalo sam upitala.
Ugurao me je u auto pa usao u za mnom. "Vodio bih ljubav sa tobom do jutra, svaki dan.", promrmljao mi je na uvo.
Pocrvenela sam do korena kose i pogledala ga rasirenih ociju. "Zasto onda..."
Prekinuo me je stric koji je usao u auto. "Krecemo.", rekao je cereci se od uva do uva.
Zbunjeno sam pogledala u Vuka kada smo izasli na magistralu. "Idemo van Beograda?"
Nasmesio mi se , povukao me na sebe i nezno protrljao nos o moj. "Idemo, mila moja.", nezno je rekao.
"Gde?"
"Da joj nisi rekao ni slucajno, Vuce.", stric je zakrestao.
Vuk se grleno nasmeja. "Ako nastavi da me ovako gleda, recicu joj sta god zeli.", cerekao se namerno podjebavajuci strica.
Stric je prevrnuo ocima. "Nista gore nego kad postanes takav.", progundjao je sebi u bradu.
"Kakav?", radoznalo sam upitala.
"Takav da zensko radi sa tobom sta joj se prohte."
Vuk se nakostresio. "Ne lupetaj, Miroslave.", zarezao je.
Izvio je obrvu i pogledao Vuka u retrovizoru. "Jel nije tako? Malu mozes da lazes, mene ne. Sta god da zatrazi da uradis ti bi potrcao.", rekao je cerekajuci se.
Vuk je pocrveneo. "Pa i da je tako, pa sta?"
Prevrnula sam ocima. "Pusti ga, Vuce.", prosaputala sam.
Nasmesio mi se, podigao mi glavu i nezno me poljubio. "Hocu, mila moja.", prosaputao je.
Iznenadjeno sam rasirila oci kada sam videla da skrecemo prema mom selu. "Sta cemo tamo?"
Vuk se nasmejao i medeno me poljubio. "Strpi se jos malo, mila moja. Ubrzo ces videti."
Pocela sam nestrpljivo dsa se vrtim na sedistu. dohvatio, podigao u krila i Cvrsto me stegao za kukove. "Ubi me radoznalost.", zacvilela sam.
Nezno me je gricnuo za vrat. "Radoznala malena devojcica.", promrmljao je prelazeci usnama po njemu.
Zaboravila sam na radoznalost, zaboravila sam na iznenadjenje, na sve. Podigao je usne sa mog vrata i pogledao me u oci. Siroko se nacerio. Nezno me je povukao zubima za usnicu. "Stigli smo.", stric je promrmljao.
Vuk me je pogledao, jos jednom lagano poljubio i nezno me pomazio po usnici. "Iskaci.", nasmejano je rekao.
Izasla sam iz auta, a on za mnom. "Hajde, mala.", stric je veselo rekao i povukao me ka domu. Dom je bio krcat, ali je i dalje imao jedan prazan sto za nas.
Posedali smo i Dzo je dosao do nas. "Dobro vece, gospodo. Srno, ti si zaboravila na nas ovde?", smekerski je upitao.
Nasmejala sam se. "Nisam, Dzo. Samo me stric vodi svugde sa sobom. Sta ima ovde novo?", nasmejano sam upitala.
Nasmejao se. "Sta ovde moze da bude novo? Nista, Srno. Sta pijete?"
Vuk me pogledao. "Sta zelis, malena?"
"Dzo, meni donesi pivo."
Klimnuo je. "Vi, gospodo?"
"Isto.", stric je promrmljao sa namerom da dzoa otera sto pre od naseg stola. Dzo je klimnuo glavom i otisao, a ja sam pogledala u strica i upitno izvila obrvu. "Bolje nek ode dok Vuk nije doziveo napad ljubomore.", progundjao je.
Slatko sam se nasmejala. "Ne preteruj, strice. Vuk nije ljubomoran na Dzoa...", pocela sam, ali mi je Vukov izraz lica sve rekao i ucutkao me.
"Tacno tako, neka njega dalje od naseg stola.", stric je progundjao.
Priblizila sam stolicu Vukovoj i nagla se ka njemu. "Znas da nemas potrebe da budes ljubomoran, ni na jednog od njih.", prosaputala sam.
Nezno me je pomazio po obrazu. "Znam.", tiho je rekao.
"Srno, vracaj stolicu na mesto.", stric je zarezao.
Uzdahnula sam i uradila kako je on rekao. "To je iznenadjenje?"
Vuk je odmahnuo glavom. "Nije, mila moja. Strpi se jos malo.", nezno je rekao.
Klimnula sam glavom. "Dobro, Vuce.", umiljato sam zaprela.
"Hej, Srno, odkud ti ovde? Nisi se javila da ces doci.", Stole je dosao do naseg stola, sagnuo se i poljubio me u obraz.
Opsovala sam mu sve do prvog kolena unazad i zadnjeg unapred u sebi, ali sam se nasmesila. "Vuk i stric su rekli da imaju neko iznenadjenje za mene?"
Bacio je pogled na jednog pa na drugog, pa ga vratio na mene. "Ovde?", zbunjeno je upitao.
Klimnula sam glavom. "Cim smo ovde, znaci da je tu.", progundjala sam.
Videla sam da je pomalo bio iznenadjen mojim tonom. "Dobro, idem, vidimo se kasnije.", promrmljao je, okrenuo se i otisao.
Stric je prevrnuo ocima. "Mogla si mu isto tako zalepiti i samar.", mrgodno je rekao.
Namrstila sam se. "Sta sam sad uradila?", zbunjeno sam upitala.
"Zar nisi primetila koliko si bila neprijatna prema njemu?"
Pocrvenela sam do korena kose. "Nisam, striko.", prosaputala sam.
Uzdahnuo je i odmahnuo glavom. "Moras da se prema ljudima ponasas kao i do sada, Srno.", nezno je rekao.
"Nemoj je dirati, Miroslave. Ja sam kriv.", Vuk je tiho rekao.
Stric je odmahnuo glavom. "Nisi ti kriv, Vuce, vec ona. Ona je ta koja mora malo da obuzda jezik, jebote."
"Dobro, sutra joj drzi lekcije koliko god hoces, ali sada je ostavi na miru da uziva u veceri.", Vuk je zarezao.
"Da, sutra, Miroslave, kad i zaboravis sta je uradila.", stric je sam za sebe progundjao.
Nasmejala sam se. "Vuk ti lepo kaze, striko.", umiljato sam rekla.
"Da je vazno, ne bi zaboravio.", Vuk je rekao i slegnuo ramenima.
"Hej, mala, mrdaj tamo da sednemo i mi.", zabrundao je Janko i pogurao moju stolicu ka Vuku kako bi napravio mesta za sebe, Mrguda i Zokija.
"Odakle vas trojica?", Vuk ih je zbunjeno upitao.
Mrgud se zacerekao. "Miroslav nam je rekao gde idete, bilo nam je dosadno, pa smo resili da svratimo.", promrmljao je.
"Smetamo?", Janko je namerno podbadao Vuka.
Bledo ga je pogledao. "Zasto bi smetali?"
Slegnuo je ramenima. "Nemam pojma, Miroslav kaze..."
"Miroslav sere, kao po običaju, Janko.", Vuk je mrgodno rekao sto ih je sve nateralo na smeh.
Ubrzo se pojavio Dzo sa pivom. "Nemojte slucajno da ga maltretirate, Vuce. On umesto noge ima protezu.", zasistala sam mu na uvo.
Klimnuo je i slatko me poljubio u kosu zaradivsi pri tom stricev mrk pogled i cerekanje ostatka ekipe. "Ne brini, necemo.", nezno je rekao.
"Izvinite sto ste cekali, jedva sam prosao.", promrmljao je. "Gospodo sta cete vi?"
"Isto pivo.", progundjao je Zoki.
"Sta mu se desilo? Ratiste?", upitao je Mrgud.
Odmahnula sam glavom. "Pre dve godine prelazio je motorom prugu. Nemam pojma kako se desilo i sta, znam samo da mu je odnelo nogu. Jedva je izvukao zivu glavu.", promrmljala sam.
"Jebi ga, zivot je takav.", progundjao je Janko.
Slegnula sam ramenima. "Nosi se on sa tim.", promrmljala sam.
Ubrzo je Dzo i njima doneo pice. "Vuce, nismo u kafeu.", stric je zarezao kada je Vuk spustio ruku na moje rame i nezno me mazio.
"Stvarno, Vuce..."
"Dobro, dobro.", progundjao je i uputio jedan mrk pogled stricu i Janku.
Mrgud je prasnuo u smeh. "Mirslave, bio si u pravu.", cerekao se.
"Naravno da jesam. Ja sam uvek u pravu.", stric je nadmeno rekao.
Prevrnula sam ocima. "Sta je stric rekao?", radoznalo sam upitala.
"Da je Vuk postao sto posto nerazuman kada si ti u pitanju, a da ni ti nisi nista bolja.", promrmljao je Zoki.
Vuk se nakostresio. "Nisam nerazuman. Miroslav sere, sta ocekuje, jebote.", zarezao je.
Janko ga je ozbiljno pogledao. "Mozda da se malo smirite u javnosti, Vuce?"
"Ma da, sad ne smem ni da je dodirnem.", progundjao je nabusito.
Uzela sam ga za ruku i stegla je, nisam zelela da ga ista opterecuje, ne to vece. Siroko mi se osmehnuo. "Kako ce i da bude razuman, pogledaj je.", promumlao je Mrgud.
Stric je uzdahnuo i taman hteo nesto da kaze kada se muzika pojavila na bini. Otvorila sam sirom oci, pa pogledala u Vuka. "On?", zapanjeno sam upitala.
Nasmejao se i klimnuo glavom. "Rekla si..."
Bacila sam mu se oko vrata. Ovio je te snazne ruke oko mene i jako me zagrlio. "Najbolji si na svetu.", promrmljala sam mu na uvo.
"Srno, pusti ga ili ides odmah kuci.", stric je zarezao.
Pocrvenela sam do korena kose i odvojila se od Vuka. "Izvini, striko, zaboravila sam.", pokajnicki sam promrmljala, mada mi ni najmanje nije bilo zao.
Samo je odmahnuo glavo. "Odmah se vracam.", Vuk je rekao i ustao sa stolice. Gledala sam kako e probija kroz guzvu i gomilu i dolazi do pevaca. Covek mu se osmehnuo na nesto sto je rekao i klimnuo glavom. A onda sam gledala kako se Vuk vraca za sto, a pevac za njim ide. Siroko sam se osmehnula. Dovesce ga nama! "Hajde, malena, igraj.", promrmljao mi na uvo i pomogao mi da se popnem na sto. Da li je malo reci da sam celu noc igrala samo zbog njega? Da sam bila opijena i omamljena tim vrelim pogledom i da je sve oko mene nestalo sem njega. Negde pred kraj su pocele pesme za ples i on je prizio ruke, uhvatio me oko struka i povukao u voje narucje. "Nadam se da si za ples.", tiho je promrmljao.
Siroko sam se osmehnula. "Sa tobom uvek.", prosaputala sam.
Jace me je privio uz sbe i spustio bradu na moje teme. "Jel ti bilo lepo, mila moja?", tiho je upitao.
Lagano sam klimnula glavom. "Prelepo, Vuce. Znam da si rekao da ti ne zahvaljujem, ali..."
"Sss, nemoj.", prosaputao je.
Jace sam ga stegla. Nakon sto se pesma zavrsila, stric je prisao i potapsao me po ramenu. "Mislim da bi bilo fer i striki da poklonis jedan ples.", rekao je sa osmehom.
Nasmejala sam se i obesila mu se oko vrata. "Uvek, striko. Hvala, znam da si i ti sa Vukom ovo uradio.", zaprela sam umiljavajuci se.
Nezno me je pomazio po kosi. "Rekao mi je da si mu rekla da bi volela da ga vidis ovde. Trebalo nam je malo duze vremena, ali eto ga.", rekao je siroko se cereci.
Pridigla sam se na prste i slatko ga poljubila u obraz. "Zato ti i jesi najbolji stric na svetu."
Zabacio je glavu i nasmejao se. "Stvarno si opasna, mala. Nije ni cudo sto Vuk trckara ko lud oko tebe.", zacerekao se.
Pocrvenela sam. "To nije istina, striko. On..."
Ozbiljno me je pogledao. "On je lud, mala. U stvari, poludeo je od kako je tebe upoznao.I nemoj da odmahujes glavom, vec shvati da je tvoj stric uvek u pravu.", arogantno je rekao,
Nasmejala sam se. "Strasno, jebote.", rekla sam cerekajuci se.
Izvio je obrvu. "Jel nisam?"
Nacerila sam se. "Uvek, striko."
Otplesala sam po ples i sa Jankom, Zokijem i Mrgudom, pa se iznemoglo srusila u stolicu kraj Vuka. "Ja ne mogu vise.", zacvilela sam.
Nasmejao se. "Hoces da krenemo?", nezno je upitao.
Klimnula sam glavom. "Jos malo ce i svanuti. Noge me ubijaju od igranja.", promrmljala sam.
"Miroslave, trebalo bi da krenemo, Srna je vec umorna.", promrmljao je.
Stric je klimnuo. "Kako i nece kada nije sela celu noc. Krecemo.", rekao je ustajuci, platio pica i nas sestoro smo polako krenuli ka autima. Vuk me je popeo u svoja krila cim smo usli unutra i ja sam iscrpljeno zaspala istog trenutka kada sam spustila glavu na njegovo snazno rame.
O boze, jos samo koji sat i sa njim sam, pomislila sam kada sam to jutro otvorila oci. Znam da sam mu ipak prva cestitala rodjendan, bili smo na telefonu celu noc, ali to ipak nije bilo to. Zelela sam da ga poljubim, zelela sam da ga zagrlim. Telefon mi zvoni i oznacava video poziv. Nasmejala sam se. To je bio drugi video poziv od sinoc. Stric ce stvarno prolupati jednog dana od nas, nasmejano sam pomislila i javila se. Ta lepa tintara me gleda sa osmehom od uva do uva. "Dobro jutro, mila moja.", veselo govori. Siroko sam se osmehnula. "Dobro jutro, lepotane.", zaprela sam. "Ti jos nisi ustala iz kreveta?", zabezeknuto je upitao. Prasnula sam u smeh. "Bicu spremna, Vuce. Znas da ne bih ovo prpustila ni za sta na svetu.", rekla sam smejuci se. Nasmejao se. "Znam, mila moja. Nego kad te vidim tako tek ustalu i sanjivu, pa odmah dobijem zelju da probamo onu tvoju teoriju. Nisam bas siguran da smo je dobro utvrdili.", rekao je uz sirok osmeh. "Kako uvek znas sta zelim?", zavodljivo sam zaprela. Nasmejao se. "Ti to uvek zelis, malena.", cerekao se. Isplezila sam mu se. "Nisam ja kriva za to.", ozbiljno sam rekla. Izvio je obrvu. "Nego ja?", samodopadno je upitao. Djavolski sam mu se nacerila i odmahnula glavom. "Jok, majka priroda i otac karikaturista.", nasmejano sam rekla. Smejao se kao lud. "Ti nisi normalna, onda sa zahvalan majci prirodi i tom ocu karikaturisti.", crkavao je od smeha. Izvila sam obrvu. "A zasto?", naivno sam upitala. "Sto sam bas ja ta srecnik sto moze da ti da ono sto ti treba.", prosaputao je. "Onda bi bio red i da mi das, lepotane.", promrmljala sam, I dao mi je, kao i uvek do tada, bez imalo muke, par reci, pogleda i ja am bila na nebu. "Hajde, mila moja, idi spremaj se.", nezno je rekao nakon nekog vremena. "Minja dolazi po mene?", upitala sam. "Spremaj se i ne odugovlaci.", progundjao je. "Dobro, dobro. Volim te, odoh da se spremam.", zaprela sam. Nasmejao se. "I ja tebe.", tiho je rekao i spustio slusalicu.
Skocila sam iz kreveta, pronasla crnu, kratku suknjicu, crne sexy carpe i jednu majicu koju i dan danas cuvam Onu sto mi je moj striko kupio za Draganovu svadbu. Sisla sam u kupatilo, na brzinu se istusirala, obukla i nasminkala, pa stavila kafu i nestrpljivo cupkala. Znala sam da nece jos Minja doci, ali su minuti prolazili kao sati. A onda sam ugledala Minjino auto ispred kuce. Dohvatila sam jaknu da je obucem u autu, poklone za strica i Vuka i izletela iz kuce. Uletela sam nasmejano u auto. "Evo me.", veselo sam rekla, a onda ostala u soku. Jebote, nemoguce...
Нема коментара:
Постави коментар