Sela sam u Minjin auto, startovala ga i krenuli smo. "Vau, al je startan.", odusevljeno sam rekla.
Nasmejao se. "Uspori, mala, zadavice me ona dvojica. Kako se osecas?", nezno je upitao.
Uputila sam mu ozaren osmeh. "Odlicno. Volim to sto je stric dosao po mene. Drag si mi minja, ali..."
Prasnuo je u smeh. "Ne brini, mala. Mada, kada bi mogao ti bi najradije da Vuk dodje po tebe.", zacikavao je.
Zestoko sam zaklimala glavom. "Naravno da bih. Mada mislim da nema te sile da bi stric to dozvolio.", mrgodno sam rekla.
"Zasto ne bi, mala? Pa..."
Uzdahnula sam. "Mislim da bi sam sebe pojeo dok ne bismo dosli do Beograda.", progundjala sam.
Minja se namrstio. "Ne razumem, koliko znam i Vuk bi te cuvao..."
Prasnula sam u smeh. "Ne pitaj, Minja. Plasio bi se moje ludosti, koja je moras priznati i vise nego zarazna."
Rasirio je oci i pogledao me. "Ne bi valjda..."
Slegnula sam ramenima. "Nemam pojma, previse je castan da bi to uradio.", progundjala sam.
Nasmejao se. "Nemoj da mislis da ne bi, ali ni slucajno nemoj da ti padne tako nesto na pamet, mala."
Nacerila sam mu se. "Ne brini, Minja, nisam bas toliko blesava."
"Jebi se, smanji tu brzinu.", zarezao je kada smo usli u krivine koje vode ka mojoj kuci.
"Daj, Minja, koji ti je, ovaj put znam i vezanih ociju, uostalom ovo tvoje cudo i ne oseca krivine.", progundjala sam.
Mrko me je pogledao. "Ne oseca, oseticu ja kad dodjem onoj dvojici na oci."
Slatko sam se nasmejala. "Ne brini, nece ti nista. Nisu oni opasni koliko se tebi cini.", cerekala sam se.
Frkunuo je. "Nisu za tebe.", progundjao je.
Smejala sam se kao nenormalna. "Ja cu biti tvoj advokat onda."
Iznervirano je uzdahnuo. "Ne vredi se sa tobom raspravljati.", iznervirano je rekao.
Ubrzo smo stali ispred moje kuce. "Bila je cast voziti ovo cudo.", rekla sam sa osmehom od uva do uva.
Prasnuo je u smeh. "Reci to i njima, mozda i prezivim.", grcao je.
Zestoko sam zaklimala glavom. "Preziveces. Pricacu sa Vukom, on sa stricem. Znam da ga se bojis.", cerekala sam se i narugala mu se.
Uzvratio mi je ruganje. "Ja se ne bojim Miroslava.", arogantno je rekao.
Klimnula sam. "Oslicno onda. Necu zamarati Vuka sa tim.", promrmljala sam jedva se suzdrzavajuci da ne prasnem u smeh.
"Nisam rekao da ne razgovaras sa Vukom, vec da se ne bojim Miroslava.", promrmljao je i pocrveneo.
Poljubila sam ga u obraz. "Ne brini, nece ti striko nista. Hvala ti, Minja."
Nasmesio se. "Nema na cemu, mala. Vidimo se.", nezno je rekao.
Iskocila sam iz auta i usla u kucu i dalje se cerekajuci.
Osetila sam kada me je spustio na krevet i poceo da me rasprema. Namerno sam se pravila da i dalje spavam. "Prelepa si, jebote.", cula sam kako tiho sapuce.
Nisam mogla da izdrizim i nasmejala sam se. "Coravi.", promrmljala sam.
Pocrveneo je. "Ne spavas.", tiho je rekao.
Odmahnula sam. "Probudila sam se kad si me spustio.", promrmljala sam.
Klimnuo je i legao kraj mene, pa me povukao u zagrljaj. "Spavaj, umorna si.", nezno je rekao.
Nasmesila sam se, privila se uz njega i spustila glavu na njegove grudi. "Hvala ti.", prosaputala sam.
Podigao mi je glavu i pogledao me. "Rekao sam ti..."
Klimnula sam. "Jesi, ali za ovo veceras..."
Nasmesio se i nezno me poljubio. "Nema na cemu. Nemoj da se zahvaljujes, vazi?", nezno je upitao.
Klimnula sam. "Vazi.", prosaputala sam.
Nasmejao se, odmahnuo glavom i navalio na moje usne. Uvlacio je i izvlacio nemirno jezik oz mojih usta mameci moj da se zavuce u njegova. Zajecao je kada sam to uradila, prebacio svu tezinu na mene, uvukao ruke u moju kosu i jos grublje poceo da me ljubi. Zakopala sam prste u njegova ramena i odgovarala mu najstrastvenije sto sam znala. Otrgao je usne sa mojih, pogledao me zamucenim ocima. Nezno me je pomazio po obrazu, a onda spustio te carobne usne na moj vrat. Drhtala sam i tresla se od dodira njegovih usana na mom vratu. Nastavio je da ih spusta ka mojim grudima, Zastenjala sam kada je spustio usnu na jednu dojku i grcevito sam ga stezala za kosu. Bila sam van sebe od uzitka. Jebote, jel moguce da je svaki puta sve bolje. Sisao je i nezno je grickao rezeci iz dubine grla. Kada je zavrsio sa jednom, prebacio se na drugu i nastavio. Bila sam luda od zelje. "Vuce...", prosaputala sam. Ponovo se zdigao iznad mene, spustio ruku na nju i nezno je stisnuo. Trgla sam se i zajecala izvivsi kukove ka njemu. Lagano je prstima presao preko nje, nasao moj ulaz i gurnuo ih unutra. To je bilo to, dovoljno da se raspadnem na delice. Uhvatio me za ruku, stavio je na svoj ud i poceo da pomera prste u meni. Stenjali smo i dahtali jedno drugom na usnama i gledali se u oci. Te oci, to lice u tom trenutku je bilo nesto najlepse sto sam ikada videla. U stvari, u tom trenutku nisam ni slutila da ce on zauvek biti za mene nesto najlepse sto sam ikada videla. Dozivela sam jos jedan vrhunac, a onda se obrusio na moje usne i uz glasno stenjanje se nabio u moju ruku i svrsio. Pao je preko mene i zadihano me gledao. Nezno je protrljao nos o moj i jos neznije poljubio. "Hajde, mila moja, spavaj sad.", tiho je rekao kada je video da mi se oci same sklapaju.
Ususkala sam se u njegovo narucje i iscrpljena od svega zaspala. "Kafa gotova.", zaurlao je stric ispred vrata.
"Dere se kao da je neko gluv.", progundjala sam ne otvarajuci oci.
Vuk se nasmejao. "Treci put vice, meni je bilo zao da te budim.", Vuk je promrmljao.
Otvorila sam oci i nasmesila mu se. "Dobro jutro.", prosaputala sam.
Siroko se osmahnuo. "Dobro jutro, mila moja. Jesi li se odmorila?", nezno je upitao.
Klimnula sam. "Jesam, mada sam jos mogla da spavam.", prmrmljala sam.
Nasmejao se, lagano me poljubio pa ustao sa mene. "Hajde, idemo da pijemo kafu.", prosaputao je dok se oblacio.
Protegla sam se, ustala i obukla se. "Sta?", upitala sam kada me je pogledao.
Nasmejao se. "Pa moze se reci da sam zadovoljan. Nisi uopste zurila sa oblacenjem."
Pocrvenela sam. "Nekad zaboravim na to.", promumlala sam.
Uhvatio me za ruku i privukao sebi. Pogledao me u oci i ozbiljno rekao. "Nema potrebe da se mene stidis. U redu?"
Klimnula sam. "Koliko si puta to ponovio, i lud bi zapamtio.", progundjala sam na sta je on prasnuo u smeh.
"Jesam, mila moja, i ponavljacu dok ne shvais."
"Shvatila sam.", promrmljala sam gledajuci u njegove grudi.
Slatko me je poljubio u teme. "Nisi, ali nema veze, mene ne mrzi da ponavljam.", nezno mi je prosaputao u kosu pa me povukao van sobe.
"Dobro jutro, striko.", umiljato sam zaprela i poljubila ga u obraz.
"Dobro jutro, mala. Jesi li se lepo provela sinoc?", raspolozeno je upitao.
Odusevljeno sam klimnula glavom. "Prelepo, striko. Hvala ti."
Nasmejao se. "To je bila Vukova ideja, ja sam mu samo malo pomogao. Vuce, nisi zaboravio da popodne idemo u Aleksinac, zar ne?"
Aleksinac? Koliko ostaju? I naravno, mene ne vode, ljutito sam pomislila u sebi, ali sam pazila da to ne primete. "Jebote, jesam. Daj, Miroslave, za taj posao ti bas i nisam potreban. I ti to znas.", mrgodno je dodao.
"Da, ali..."
"Odlicno, onda ides sam. Mrzi me, jebote."
"Nosi se, Vuce, ne mrzi te, nego neces da ides.", stric je zarezao.
Vuk je slegnuo ramenima. "Kako god, to mozes i sam.", promrmljao je.
"Ne, ne mogu i necu. Zajedno smo poceli ovaj posao, i necu ga sam zavrsavati. To nek ti bude jasno. Na kraju krajeva, ti si bio taj koji je insistirao na tome.", stric je besno rekao.
"Ajde, jebote, to je bilo pre sest meseci."
Malo je falio da prasnem u smeh zbog stricevog izraza lica. Bio je crven od besa i gledao je u Vuka kao da mu je izasla najmanje jos jedna glava. "Bilo je pre sest meseci? Koji ti je kurac, bre? Nikada nisi bio toliko neodgovaran.", grmeo je. "Idem da kupim dorucak, a onda cu malu da liferujem kuci i ti i ja cemo da porazgovaramo.", zarezao je i izjurio iz stana zalupivsi vratima.
"Mislim da je besan.", promrmljala sam.
Pogledao me. "Jebe mi se, malena, sto je besan.", Vuk je proogundjao.
"Jesi li ti zapoceo taj posao?", tiho sam upitala.
Klimnuo je. "Jesam,ali..."
"Idi onda sa njim, Vuce."
Spustio je ruku na moj obraz. "To moze da potraje dva do tri dana i..."
Klimnula sam. "Znam, ali ako je posao uzeo zbog tebe,glupo je da.."
"Dobro, znas da cu dati sve od sebe da zavrsim sto pre mogu."
Nezno sam ga poljubila. "Znam da hoces.", promrmljala sam.
Ubrzo je stric dosao. "Hajde da doruckujemo.", ljutito je progundjao.
Vuk ga je pogledao. "Nema potrebe da se drkas. Idem i ja.", besno je rekao.
Stric je izvio obrvu. "Zbog cega se uzvisena malenkost predomislila?", cinicno je upitao.
Vuk se smracio. "Ne seri, Miroslave i nemoj da me ljutis da ne odem.", azerzao je.
Uzdahnula sam. "Sta kazete da jedemo pa da krenete?", tiho sam upitala.
Stric se narogusio. "Mala, sam je zapoceo i sad kad treba da se zavrsi..."
"Rekao sam da idem! Sta hoces vise koji kurac?", Vuk je vec gubio strpljenje.
Prevrnula sam ocima. "Idem ja kuci.", progundjala sam, poljubila Vuka i strica u obraz pa krenula ka vratima.
Stigao me u hodniku. "U obraz?", zabezeknuto me upitao.
Nasmesila sam mu se, zagrlila ga i potrazila njegove usne. Grubo me je poljubio i privio moje telo uz svoje. "Cujemo se veceras u isto vreme, vazi?", tiho je upitao.
Klimnula sam. "Vazi, ne brini, necu mrdati iz Beograda.", promrmljala sam.
Jos jednom me je poljubio. "Znam da neces. I neces biti ljubomorna, zar ne? Znas da nemas potrebe.", tiho je rekao.
"Znam, necu.", promrmljala sam.
Uzdahnuo je i klimnuo. "Hajde, docicu da te vidim cim se vratimo, vazi?"
Klimnula sam. "Vazi.",prosaputala sam, nekako se odvojila odf njega i otisla svojoj kuci. "Hej drustv.", rekla sam to vece kada sam se najzad pojavila medju njima.
"Djeda me je zvao, kaze sinoc bio lom u Domu. Jebi ga, kad nisam mogla da dodjem.", Suzi je pokunjeno rekla.
Siroko sam se nacerila. "Stic je sredio da dodje, Suzi. Zao mi je sto nisi mogla da ides sa nama, zaista je bilo fenomenalno."
"Odkud ti medju nama smrtnicima?", Vucko je bezobrazno upitala.
Pocrvenela sam. "Jel zabranjeno?", upitala sam podjednako bezobrazno iako sam znala da sam ih stvarno zapostavljala u zadnje vreme.
"Ajde, dosta vas dve! Jebote, Vucko, ostavi je na miru, izlazi sa svojim stricem, pa sta?", Suzi je stala u moju odbranu.
"Po pricama, nije samo zbog strica.", Djole je promrmljao.
Skocila sam. "Kakvim pricama? Dokonih babuskera koje nemaju pamtnija posla?", zarezala sam.
"Stvarno, Djole, ne seri. Zar stvarno mislis da bi njen stric to dozvolio? Pa sta mislis. zasto je vuce za sobom, nego nema vremena da je prati.", Jovana je rekla.
Klimnula sam. "Vala bas. Ne daj Boze, da je istina zadavio bi i mene i njega.", promrmljala sam moleci Boga da me ne provale da lazem. Utom mi je zazvonio telefon. "Molim?"
"Zadavicu ga, kunem ti se.", stric je zarezao preko telefona.
Prevrnula sam ocima. "Sta se desilo?"
"Sta se desilo? Evo ovako, prvo je mumlao sto mora da ide, posle je naravno na svakih pet minuta gledao u telefon i kuckao poruke sa tobom, a nas siluje da ovde radimo ko stoka. Nisam digao glavu od dva sata, a evo vec je deset.", rezao je.
"Jeste li pri kraju?"
"A taklo dakle, tebe zanima jesmo li pri kraju, a koja sam ja budala. Tek sad mi je sinulo zasto se njemu toliko zuri. Nismo pri kraju, a koliko vidim, celu noc cemo raditi, samo da bi se to do sutra zavrsilo.", gundjao je.
Nasmejala sam se. "Ponekad stvarno sporo kapiras, striko.", cerekala sam se.
"Nije smesno, Srno! Tu nisam samo ja u pitanju, vec jos par momaka sa kojima sklapamo posao. Realno, mislim da im nikad vise posle ovoga nece pasti na pamet da rade sa nama. Ne bi ni meni."
Uozbiljila sam se. "Koji si ga kurac zvao sa sobom? Mogao si sam sve to zavrsiti i..."
"A ne, nece se tako lako izvuci pa taman ja radio jos dva dana bez prekida. Zapoceo je i zavrice.", tvrdoglavo je rekao.
Prevrnula sam ocima. "Sto se onda meni zalis?", zagundjala sam.
"Ja se ne zalim! Samo te obavestavam da cu ga zadaviti. Idem.", zarezao je i spustio slusalicu.
Smejala sam se kao luda. "Koja budala."
"Sta se desilo?", Suza je radoznalo upitala.
Nacerila sam se. "Stric i njegova histerija. Koliko preti da ce svakog ko ga iznervira zadaviti, do sad bi bilo mrtvih na sve strane.", cerekala sam se.
"Ne znam kako ga se ne plasis, Srno. Meni on i onaj njegov drug ulivaju strah u kosti samo kad ih pogledam.", Tamara je rekla.
Bledo sam je pogledala. "To je ono o cemu pricam. slusate glupe price dokonih babuskera. Ni stric, a ni Vuk nisu ni najmanje opasni. Nikako mi ne ide u glavu zasto ih se plasite.", promrmljala sam. Stvarno mi nije bilo jasno. Stric je umeo da urla, ali to je bilo sve.
"Naravno da ga se ne plasis, Srno, on ti je stric, ali nemoj da se zavaravas da su oni bezopasni.", Djole je progundjao.
"Sta ti znas, jebote? Ti ih ne poznajes, ali znas da su opasni. Ne seri.", zarezala sam.
"Dobro vece.", zabrundao je glas iza nas.
Okrenula sam se i siroko osmehnula. "Dobro vece, Janko. Odkud ti ovde?"
"Miroslav me je zamolio da te obidjem.", slagao je.
Skocila sam sa klupice. "Dodji na trenutak.", zarezala sam. Sklonili smo se od drustva. "Stric te je zamolio?"
Odmahnuo je glavom. "Vuk me je zvao, al mi je rekao da ne govo4rim Miroslavu.", progundjao je.
Uzdahnula sam. "I bolje nemoj nista da mu govoris ionako je besan kao ris.", progundjala sam.
Janko se nasmejao. "Ajde, mala, tesko Miroslavu da bude besan. To je njegovo prirodno stanje. Sto je sad besan?"
Mrko sam ga pogledala. "Kaze da ih Vuk siluje da rade kao stoke."
Vristao je od smeha. "Znam, Vuk mi je rekao da ce sve zavrsiti do sutra popodne. Postavio je il je ultimatum, ili ce biti gotovo ili nista od posla."
Zacvilela sam. "Stric je u pravu, nema sanse da ce ti ljudi ikada vise pristati da rade sa njima."
Bledo me je pogledao. "Mala, kada je lova u pitanju, pristace. Ne brini, Vuk je pametan covek.", nezno je rekao.
Klimnula sam. "Znam da jeste.", prosaputala sam.
Nasmejao se i odmahnuo. "Hajde, pici kod drustva. Nema potrebe da ostajem, a ako te Vuk pita reci mu da sam bio..."
Odmahnula sam glavom. "Ne mogu da ga lazem, Janko.", zacvilela sam.
Pogledao me. "Zasto?"
"Zato sto me provali. Ne mogu da ga gledam u oci i lazem. Kao sto ne mogu ni da se svadjam sa njim. Dragan i stric me vec zajebavaju kako me kontrolise, iako to uopte nije istina.", mrmljala sam.
Prasnuo je u smeh. "Dobro, onda mu reci istinu. Ljubomorna budala. Vidimo se mala.", nezno je rekao, poljubio me u obraz i otisao.
"Sta je hteo?", Suzana je upitala.
"Stric ga poslao da me obidje. Nemam pojma koji mu je vise."
Sedela sam jos malo sa njima, a onda otisla svojoj kuci. Cim sam legla i pogledala u sat zazvonio je trelefon. "Molim?"
"Sta radis, mila moja?", Vuk me nezno pita.
"Nista, cekam da me nazoves i uverim se da te stric nije zadavio.", rekla sam smejuci se.
Nasmejao se. "Pusti ga u kurac, prvo je trazio da idem, sad se zali sto sam ubrzao tempo.", progundjao je.
"Bio je Janko.", promrmljala sam.
"Znam, ja, pa, ljutis li se?"
Nasmejala sam se. "Ne smeta mi, Vuce.", prosaputala sam. Saputali smo i pricali skoro do jutra, a onda sam ja uz osmeh i mislima o Vuku zaspala.
"Dobro bre, da li je ona budala normalna?", stric je zagrmeo kada sam se javila na telefon. Trgnuta iz misli zbunjeno sam zatreptala. "Koja budala, striko?", upitala sam. "Minja, jel on normalan? Zasto je jurcao onako?", besneo je. Ijaoj, tesko li se meni, pomislila sam. "Nije on, striko.", promrmljala sam. "Mala, ne brani ga, igurno nije jos jedan auto, sa zamisli istom registracijom isao..." Nasmejala sam se njegovom cinizmu. "Nije striko. Ja sam vozila.", rekla sam smejuci se. "Ti si vozila?", zasicao je. "Aha, vau, koja zver od auta. Jebote ne oseca krivine, a ni brzinu.", odusevljeno sam verglala. Zastenjao je. "Daj, mala, ono auto jedva muskarac savlada, nikada pre nisi vozila takvo auto, jos benzinca i ti si sela da vozis po tim vasim krivinama.", zarezao je. Prevrnula sam ocima. "Pokazi makar malo entuzijazma zbog mog umeca voznje. Avion da sednem da vozim uspela bih.", arogantno sam rekla. "Hvala Bogu pa neces dobiti priliku za tako nesto. Zadavicu ga, sve mi jebes, za to.". rezao je. "Ma daj, strice, video je da mi je tesko sto se rastajem sa vama i dao mi da ga probam. Nije bilo sanse da me natera da ga pustim posle za volan. Nemoj da ga grdis, molim te.", umiljato sam zaprela. Znala sam da je prevrnuo ocima. "Jebi se, mala, samo ne zelim da pogines tako jednog dana.", tiho je rekao. Nasmesiula sam se. "Znam, striko, ne brini, obecavam da cu se cuvati. Hajde, obecaj da neces grditi Minju, molim te. Ionako te se boji.", umiljato sam prela. Uzdahnuo je. "Dobro, necu. Ali ne garantujem da ga Vuk nece zadaviti zbog toga.", mrmrljao je. Nasmejala sam se, "Nece, jebote, striko, nisam imala pojma da je tako lako voziti onakvu zver.", uzbudjeno sam rekla. Nasmejao se. "Znam, mala, naravno da nije isto, samo moras imati meru i kad vozis njega, kao i svoj. U stvari, ti nemas meru uopste za volanom.", progundjao je. "Imam, samo sto ti i tata vozite ko kornjace. Nemam zivaca ja za to.", promrmljala sam, "Dobro, mala, ako ti tako kazes, sa tobom je nemoguce izaci na kraj kad nesto utuvis u tu tvoju tintaru. Idem da odmaram malo, sad sam usao u stan, a kad sam jutros otisao.", progundjao je. "Dobro striko, ljubi mi Bojana puno.", tiho sam rekla. "Hocu mala, ljubi i ti to dvoje malenih. Voli tebe tvoj striko.", promrmljao je i pre nego sto sam uspela ista da kazem spustio slusalicu. Nasmejala sam se, hvala Bogu kad je premoren, nema sanse da bih ga tako lako nagovorila da ostavi Minju na miru, veselo sam pomislila i zadovoljno cekala Vukov poziv.
Nasmejao se. "Uspori, mala, zadavice me ona dvojica. Kako se osecas?", nezno je upitao.
Uputila sam mu ozaren osmeh. "Odlicno. Volim to sto je stric dosao po mene. Drag si mi minja, ali..."
Prasnuo je u smeh. "Ne brini, mala. Mada, kada bi mogao ti bi najradije da Vuk dodje po tebe.", zacikavao je.
Zestoko sam zaklimala glavom. "Naravno da bih. Mada mislim da nema te sile da bi stric to dozvolio.", mrgodno sam rekla.
"Zasto ne bi, mala? Pa..."
Uzdahnula sam. "Mislim da bi sam sebe pojeo dok ne bismo dosli do Beograda.", progundjala sam.
Minja se namrstio. "Ne razumem, koliko znam i Vuk bi te cuvao..."
Prasnula sam u smeh. "Ne pitaj, Minja. Plasio bi se moje ludosti, koja je moras priznati i vise nego zarazna."
Rasirio je oci i pogledao me. "Ne bi valjda..."
Slegnula sam ramenima. "Nemam pojma, previse je castan da bi to uradio.", progundjala sam.
Nasmejao se. "Nemoj da mislis da ne bi, ali ni slucajno nemoj da ti padne tako nesto na pamet, mala."
Nacerila sam mu se. "Ne brini, Minja, nisam bas toliko blesava."
"Jebi se, smanji tu brzinu.", zarezao je kada smo usli u krivine koje vode ka mojoj kuci.
"Daj, Minja, koji ti je, ovaj put znam i vezanih ociju, uostalom ovo tvoje cudo i ne oseca krivine.", progundjala sam.
Mrko me je pogledao. "Ne oseca, oseticu ja kad dodjem onoj dvojici na oci."
Slatko sam se nasmejala. "Ne brini, nece ti nista. Nisu oni opasni koliko se tebi cini.", cerekala sam se.
Frkunuo je. "Nisu za tebe.", progundjao je.
Smejala sam se kao nenormalna. "Ja cu biti tvoj advokat onda."
Iznervirano je uzdahnuo. "Ne vredi se sa tobom raspravljati.", iznervirano je rekao.
Ubrzo smo stali ispred moje kuce. "Bila je cast voziti ovo cudo.", rekla sam sa osmehom od uva do uva.
Prasnuo je u smeh. "Reci to i njima, mozda i prezivim.", grcao je.
Zestoko sam zaklimala glavom. "Preziveces. Pricacu sa Vukom, on sa stricem. Znam da ga se bojis.", cerekala sam se i narugala mu se.
Uzvratio mi je ruganje. "Ja se ne bojim Miroslava.", arogantno je rekao.
Klimnula sam. "Oslicno onda. Necu zamarati Vuka sa tim.", promrmljala sam jedva se suzdrzavajuci da ne prasnem u smeh.
"Nisam rekao da ne razgovaras sa Vukom, vec da se ne bojim Miroslava.", promrmljao je i pocrveneo.
Poljubila sam ga u obraz. "Ne brini, nece ti striko nista. Hvala ti, Minja."
Nasmesio se. "Nema na cemu, mala. Vidimo se.", nezno je rekao.
Iskocila sam iz auta i usla u kucu i dalje se cerekajuci.
Osetila sam kada me je spustio na krevet i poceo da me rasprema. Namerno sam se pravila da i dalje spavam. "Prelepa si, jebote.", cula sam kako tiho sapuce.
Nisam mogla da izdrizim i nasmejala sam se. "Coravi.", promrmljala sam.
Pocrveneo je. "Ne spavas.", tiho je rekao.
Odmahnula sam. "Probudila sam se kad si me spustio.", promrmljala sam.
Klimnuo je i legao kraj mene, pa me povukao u zagrljaj. "Spavaj, umorna si.", nezno je rekao.
Nasmesila sam se, privila se uz njega i spustila glavu na njegove grudi. "Hvala ti.", prosaputala sam.
Podigao mi je glavu i pogledao me. "Rekao sam ti..."
Klimnula sam. "Jesi, ali za ovo veceras..."
Nasmesio se i nezno me poljubio. "Nema na cemu. Nemoj da se zahvaljujes, vazi?", nezno je upitao.
Klimnula sam. "Vazi.", prosaputala sam.
Nasmejao se, odmahnuo glavom i navalio na moje usne. Uvlacio je i izvlacio nemirno jezik oz mojih usta mameci moj da se zavuce u njegova. Zajecao je kada sam to uradila, prebacio svu tezinu na mene, uvukao ruke u moju kosu i jos grublje poceo da me ljubi. Zakopala sam prste u njegova ramena i odgovarala mu najstrastvenije sto sam znala. Otrgao je usne sa mojih, pogledao me zamucenim ocima. Nezno me je pomazio po obrazu, a onda spustio te carobne usne na moj vrat. Drhtala sam i tresla se od dodira njegovih usana na mom vratu. Nastavio je da ih spusta ka mojim grudima, Zastenjala sam kada je spustio usnu na jednu dojku i grcevito sam ga stezala za kosu. Bila sam van sebe od uzitka. Jebote, jel moguce da je svaki puta sve bolje. Sisao je i nezno je grickao rezeci iz dubine grla. Kada je zavrsio sa jednom, prebacio se na drugu i nastavio. Bila sam luda od zelje. "Vuce...", prosaputala sam. Ponovo se zdigao iznad mene, spustio ruku na nju i nezno je stisnuo. Trgla sam se i zajecala izvivsi kukove ka njemu. Lagano je prstima presao preko nje, nasao moj ulaz i gurnuo ih unutra. To je bilo to, dovoljno da se raspadnem na delice. Uhvatio me za ruku, stavio je na svoj ud i poceo da pomera prste u meni. Stenjali smo i dahtali jedno drugom na usnama i gledali se u oci. Te oci, to lice u tom trenutku je bilo nesto najlepse sto sam ikada videla. U stvari, u tom trenutku nisam ni slutila da ce on zauvek biti za mene nesto najlepse sto sam ikada videla. Dozivela sam jos jedan vrhunac, a onda se obrusio na moje usne i uz glasno stenjanje se nabio u moju ruku i svrsio. Pao je preko mene i zadihano me gledao. Nezno je protrljao nos o moj i jos neznije poljubio. "Hajde, mila moja, spavaj sad.", tiho je rekao kada je video da mi se oci same sklapaju.
Ususkala sam se u njegovo narucje i iscrpljena od svega zaspala. "Kafa gotova.", zaurlao je stric ispred vrata.
"Dere se kao da je neko gluv.", progundjala sam ne otvarajuci oci.
Vuk se nasmejao. "Treci put vice, meni je bilo zao da te budim.", Vuk je promrmljao.
Otvorila sam oci i nasmesila mu se. "Dobro jutro.", prosaputala sam.
Siroko se osmahnuo. "Dobro jutro, mila moja. Jesi li se odmorila?", nezno je upitao.
Klimnula sam. "Jesam, mada sam jos mogla da spavam.", prmrmljala sam.
Nasmejao se, lagano me poljubio pa ustao sa mene. "Hajde, idemo da pijemo kafu.", prosaputao je dok se oblacio.
Protegla sam se, ustala i obukla se. "Sta?", upitala sam kada me je pogledao.
Nasmejao se. "Pa moze se reci da sam zadovoljan. Nisi uopste zurila sa oblacenjem."
Pocrvenela sam. "Nekad zaboravim na to.", promumlala sam.
Uhvatio me za ruku i privukao sebi. Pogledao me u oci i ozbiljno rekao. "Nema potrebe da se mene stidis. U redu?"
Klimnula sam. "Koliko si puta to ponovio, i lud bi zapamtio.", progundjala sam na sta je on prasnuo u smeh.
"Jesam, mila moja, i ponavljacu dok ne shvais."
"Shvatila sam.", promrmljala sam gledajuci u njegove grudi.
Slatko me je poljubio u teme. "Nisi, ali nema veze, mene ne mrzi da ponavljam.", nezno mi je prosaputao u kosu pa me povukao van sobe.
"Dobro jutro, striko.", umiljato sam zaprela i poljubila ga u obraz.
"Dobro jutro, mala. Jesi li se lepo provela sinoc?", raspolozeno je upitao.
Odusevljeno sam klimnula glavom. "Prelepo, striko. Hvala ti."
Nasmejao se. "To je bila Vukova ideja, ja sam mu samo malo pomogao. Vuce, nisi zaboravio da popodne idemo u Aleksinac, zar ne?"
Aleksinac? Koliko ostaju? I naravno, mene ne vode, ljutito sam pomislila u sebi, ali sam pazila da to ne primete. "Jebote, jesam. Daj, Miroslave, za taj posao ti bas i nisam potreban. I ti to znas.", mrgodno je dodao.
"Da, ali..."
"Odlicno, onda ides sam. Mrzi me, jebote."
"Nosi se, Vuce, ne mrzi te, nego neces da ides.", stric je zarezao.
Vuk je slegnuo ramenima. "Kako god, to mozes i sam.", promrmljao je.
"Ne, ne mogu i necu. Zajedno smo poceli ovaj posao, i necu ga sam zavrsavati. To nek ti bude jasno. Na kraju krajeva, ti si bio taj koji je insistirao na tome.", stric je besno rekao.
"Ajde, jebote, to je bilo pre sest meseci."
Malo je falio da prasnem u smeh zbog stricevog izraza lica. Bio je crven od besa i gledao je u Vuka kao da mu je izasla najmanje jos jedna glava. "Bilo je pre sest meseci? Koji ti je kurac, bre? Nikada nisi bio toliko neodgovaran.", grmeo je. "Idem da kupim dorucak, a onda cu malu da liferujem kuci i ti i ja cemo da porazgovaramo.", zarezao je i izjurio iz stana zalupivsi vratima.
"Mislim da je besan.", promrmljala sam.
Pogledao me. "Jebe mi se, malena, sto je besan.", Vuk je proogundjao.
"Jesi li ti zapoceo taj posao?", tiho sam upitala.
Klimnuo je. "Jesam,ali..."
"Idi onda sa njim, Vuce."
Spustio je ruku na moj obraz. "To moze da potraje dva do tri dana i..."
Klimnula sam. "Znam, ali ako je posao uzeo zbog tebe,glupo je da.."
"Dobro, znas da cu dati sve od sebe da zavrsim sto pre mogu."
Nezno sam ga poljubila. "Znam da hoces.", promrmljala sam.
Ubrzo je stric dosao. "Hajde da doruckujemo.", ljutito je progundjao.
Vuk ga je pogledao. "Nema potrebe da se drkas. Idem i ja.", besno je rekao.
Stric je izvio obrvu. "Zbog cega se uzvisena malenkost predomislila?", cinicno je upitao.
Vuk se smracio. "Ne seri, Miroslave i nemoj da me ljutis da ne odem.", azerzao je.
Uzdahnula sam. "Sta kazete da jedemo pa da krenete?", tiho sam upitala.
Stric se narogusio. "Mala, sam je zapoceo i sad kad treba da se zavrsi..."
"Rekao sam da idem! Sta hoces vise koji kurac?", Vuk je vec gubio strpljenje.
Prevrnula sam ocima. "Idem ja kuci.", progundjala sam, poljubila Vuka i strica u obraz pa krenula ka vratima.
Stigao me u hodniku. "U obraz?", zabezeknuto me upitao.
Nasmesila sam mu se, zagrlila ga i potrazila njegove usne. Grubo me je poljubio i privio moje telo uz svoje. "Cujemo se veceras u isto vreme, vazi?", tiho je upitao.
Klimnula sam. "Vazi, ne brini, necu mrdati iz Beograda.", promrmljala sam.
Jos jednom me je poljubio. "Znam da neces. I neces biti ljubomorna, zar ne? Znas da nemas potrebe.", tiho je rekao.
"Znam, necu.", promrmljala sam.
Uzdahnuo je i klimnuo. "Hajde, docicu da te vidim cim se vratimo, vazi?"
Klimnula sam. "Vazi.",prosaputala sam, nekako se odvojila odf njega i otisla svojoj kuci. "Hej drustv.", rekla sam to vece kada sam se najzad pojavila medju njima.
"Djeda me je zvao, kaze sinoc bio lom u Domu. Jebi ga, kad nisam mogla da dodjem.", Suzi je pokunjeno rekla.
Siroko sam se nacerila. "Stic je sredio da dodje, Suzi. Zao mi je sto nisi mogla da ides sa nama, zaista je bilo fenomenalno."
"Odkud ti medju nama smrtnicima?", Vucko je bezobrazno upitala.
Pocrvenela sam. "Jel zabranjeno?", upitala sam podjednako bezobrazno iako sam znala da sam ih stvarno zapostavljala u zadnje vreme.
"Ajde, dosta vas dve! Jebote, Vucko, ostavi je na miru, izlazi sa svojim stricem, pa sta?", Suzi je stala u moju odbranu.
"Po pricama, nije samo zbog strica.", Djole je promrmljao.
Skocila sam. "Kakvim pricama? Dokonih babuskera koje nemaju pamtnija posla?", zarezala sam.
"Stvarno, Djole, ne seri. Zar stvarno mislis da bi njen stric to dozvolio? Pa sta mislis. zasto je vuce za sobom, nego nema vremena da je prati.", Jovana je rekla.
Klimnula sam. "Vala bas. Ne daj Boze, da je istina zadavio bi i mene i njega.", promrmljala sam moleci Boga da me ne provale da lazem. Utom mi je zazvonio telefon. "Molim?"
"Zadavicu ga, kunem ti se.", stric je zarezao preko telefona.
Prevrnula sam ocima. "Sta se desilo?"
"Sta se desilo? Evo ovako, prvo je mumlao sto mora da ide, posle je naravno na svakih pet minuta gledao u telefon i kuckao poruke sa tobom, a nas siluje da ovde radimo ko stoka. Nisam digao glavu od dva sata, a evo vec je deset.", rezao je.
"Jeste li pri kraju?"
"A taklo dakle, tebe zanima jesmo li pri kraju, a koja sam ja budala. Tek sad mi je sinulo zasto se njemu toliko zuri. Nismo pri kraju, a koliko vidim, celu noc cemo raditi, samo da bi se to do sutra zavrsilo.", gundjao je.
Nasmejala sam se. "Ponekad stvarno sporo kapiras, striko.", cerekala sam se.
"Nije smesno, Srno! Tu nisam samo ja u pitanju, vec jos par momaka sa kojima sklapamo posao. Realno, mislim da im nikad vise posle ovoga nece pasti na pamet da rade sa nama. Ne bi ni meni."
Uozbiljila sam se. "Koji si ga kurac zvao sa sobom? Mogao si sam sve to zavrsiti i..."
"A ne, nece se tako lako izvuci pa taman ja radio jos dva dana bez prekida. Zapoceo je i zavrice.", tvrdoglavo je rekao.
Prevrnula sam ocima. "Sto se onda meni zalis?", zagundjala sam.
"Ja se ne zalim! Samo te obavestavam da cu ga zadaviti. Idem.", zarezao je i spustio slusalicu.
Smejala sam se kao luda. "Koja budala."
"Sta se desilo?", Suza je radoznalo upitala.
Nacerila sam se. "Stric i njegova histerija. Koliko preti da ce svakog ko ga iznervira zadaviti, do sad bi bilo mrtvih na sve strane.", cerekala sam se.
"Ne znam kako ga se ne plasis, Srno. Meni on i onaj njegov drug ulivaju strah u kosti samo kad ih pogledam.", Tamara je rekla.
Bledo sam je pogledala. "To je ono o cemu pricam. slusate glupe price dokonih babuskera. Ni stric, a ni Vuk nisu ni najmanje opasni. Nikako mi ne ide u glavu zasto ih se plasite.", promrmljala sam. Stvarno mi nije bilo jasno. Stric je umeo da urla, ali to je bilo sve.
"Naravno da ga se ne plasis, Srno, on ti je stric, ali nemoj da se zavaravas da su oni bezopasni.", Djole je progundjao.
"Sta ti znas, jebote? Ti ih ne poznajes, ali znas da su opasni. Ne seri.", zarezala sam.
"Dobro vece.", zabrundao je glas iza nas.
Okrenula sam se i siroko osmehnula. "Dobro vece, Janko. Odkud ti ovde?"
"Miroslav me je zamolio da te obidjem.", slagao je.
Skocila sam sa klupice. "Dodji na trenutak.", zarezala sam. Sklonili smo se od drustva. "Stric te je zamolio?"
Odmahnuo je glavom. "Vuk me je zvao, al mi je rekao da ne govo4rim Miroslavu.", progundjao je.
Uzdahnula sam. "I bolje nemoj nista da mu govoris ionako je besan kao ris.", progundjala sam.
Janko se nasmejao. "Ajde, mala, tesko Miroslavu da bude besan. To je njegovo prirodno stanje. Sto je sad besan?"
Mrko sam ga pogledala. "Kaze da ih Vuk siluje da rade kao stoke."
Vristao je od smeha. "Znam, Vuk mi je rekao da ce sve zavrsiti do sutra popodne. Postavio je il je ultimatum, ili ce biti gotovo ili nista od posla."
Zacvilela sam. "Stric je u pravu, nema sanse da ce ti ljudi ikada vise pristati da rade sa njima."
Bledo me je pogledao. "Mala, kada je lova u pitanju, pristace. Ne brini, Vuk je pametan covek.", nezno je rekao.
Klimnula sam. "Znam da jeste.", prosaputala sam.
Nasmejao se i odmahnuo. "Hajde, pici kod drustva. Nema potrebe da ostajem, a ako te Vuk pita reci mu da sam bio..."
Odmahnula sam glavom. "Ne mogu da ga lazem, Janko.", zacvilela sam.
Pogledao me. "Zasto?"
"Zato sto me provali. Ne mogu da ga gledam u oci i lazem. Kao sto ne mogu ni da se svadjam sa njim. Dragan i stric me vec zajebavaju kako me kontrolise, iako to uopte nije istina.", mrmljala sam.
Prasnuo je u smeh. "Dobro, onda mu reci istinu. Ljubomorna budala. Vidimo se mala.", nezno je rekao, poljubio me u obraz i otisao.
"Sta je hteo?", Suzana je upitala.
"Stric ga poslao da me obidje. Nemam pojma koji mu je vise."
Sedela sam jos malo sa njima, a onda otisla svojoj kuci. Cim sam legla i pogledala u sat zazvonio je trelefon. "Molim?"
"Sta radis, mila moja?", Vuk me nezno pita.
"Nista, cekam da me nazoves i uverim se da te stric nije zadavio.", rekla sam smejuci se.
Nasmejao se. "Pusti ga u kurac, prvo je trazio da idem, sad se zali sto sam ubrzao tempo.", progundjao je.
"Bio je Janko.", promrmljala sam.
"Znam, ja, pa, ljutis li se?"
Nasmejala sam se. "Ne smeta mi, Vuce.", prosaputala sam. Saputali smo i pricali skoro do jutra, a onda sam ja uz osmeh i mislima o Vuku zaspala.
"Dobro bre, da li je ona budala normalna?", stric je zagrmeo kada sam se javila na telefon. Trgnuta iz misli zbunjeno sam zatreptala. "Koja budala, striko?", upitala sam. "Minja, jel on normalan? Zasto je jurcao onako?", besneo je. Ijaoj, tesko li se meni, pomislila sam. "Nije on, striko.", promrmljala sam. "Mala, ne brani ga, igurno nije jos jedan auto, sa zamisli istom registracijom isao..." Nasmejala sam se njegovom cinizmu. "Nije striko. Ja sam vozila.", rekla sam smejuci se. "Ti si vozila?", zasicao je. "Aha, vau, koja zver od auta. Jebote ne oseca krivine, a ni brzinu.", odusevljeno sam verglala. Zastenjao je. "Daj, mala, ono auto jedva muskarac savlada, nikada pre nisi vozila takvo auto, jos benzinca i ti si sela da vozis po tim vasim krivinama.", zarezao je. Prevrnula sam ocima. "Pokazi makar malo entuzijazma zbog mog umeca voznje. Avion da sednem da vozim uspela bih.", arogantno sam rekla. "Hvala Bogu pa neces dobiti priliku za tako nesto. Zadavicu ga, sve mi jebes, za to.". rezao je. "Ma daj, strice, video je da mi je tesko sto se rastajem sa vama i dao mi da ga probam. Nije bilo sanse da me natera da ga pustim posle za volan. Nemoj da ga grdis, molim te.", umiljato sam zaprela. Znala sam da je prevrnuo ocima. "Jebi se, mala, samo ne zelim da pogines tako jednog dana.", tiho je rekao. Nasmesiula sam se. "Znam, striko, ne brini, obecavam da cu se cuvati. Hajde, obecaj da neces grditi Minju, molim te. Ionako te se boji.", umiljato sam prela. Uzdahnuo je. "Dobro, necu. Ali ne garantujem da ga Vuk nece zadaviti zbog toga.", mrmrljao je. Nasmejala sam se, "Nece, jebote, striko, nisam imala pojma da je tako lako voziti onakvu zver.", uzbudjeno sam rekla. Nasmejao se. "Znam, mala, naravno da nije isto, samo moras imati meru i kad vozis njega, kao i svoj. U stvari, ti nemas meru uopste za volanom.", progundjao je. "Imam, samo sto ti i tata vozite ko kornjace. Nemam zivaca ja za to.", promrmljala sam, "Dobro, mala, ako ti tako kazes, sa tobom je nemoguce izaci na kraj kad nesto utuvis u tu tvoju tintaru. Idem da odmaram malo, sad sam usao u stan, a kad sam jutros otisao.", progundjao je. "Dobro striko, ljubi mi Bojana puno.", tiho sam rekla. "Hocu mala, ljubi i ti to dvoje malenih. Voli tebe tvoj striko.", promrmljao je i pre nego sto sam uspela ista da kazem spustio slusalicu. Nasmejala sam se, hvala Bogu kad je premoren, nema sanse da bih ga tako lako nagovorila da ostavi Minju na miru, veselo sam pomislila i zadovoljno cekala Vukov poziv.
Нема коментара:
Постави коментар