Sutra! Sutra cu ga najzad videti. Biti u njegovom narucju, biti sa njim. Na brzinu sam se obukla i odleprsala do grada da vidim sta da mu kupim za rodjendan. Nemam ama bas nikakvu ideju dok se ko muva bez glave vrzmam po gradu. Ne zelim da mu kupim nesto obicno, nesto sto ce se jednog dana pocepati. Zacvilela sam sama sa sobom nemajuci ama bas nikakvu ideju. Pozvonio mi je telefon. "Molim?", nezno sam se javila. "Sta se dogadja?", zabrinuto je zabrundao. Zareceraka sam se. "Nista, lepotane, sta bi se dogadjalo?", upitala sam smejuci se. "Srno...", zarezao je. Prevrnula sam ocima. "Trazim nesto sexy da kupim da sutra obucem.", promrmljala sa prvu laz koja mi je pala na pamet. Zacerekao se. "Dobro, mila moja. Slusaj, nemoj da ti padne na pamet da meni nesto kupujes, jasno?", ozbiljno je zabrundao. "Mhm, jasno.", promumlala sam, a naravno na jedno uvo uslo na drugo izaslo. Kako da mu ne kupim, pomislila sam. Nista od onoga sto sam zelela nisam mogla. Nisam mogla da mu napravim tortu, nisam mogla da ga poljubim nocas u ponoc i cestitam mu rodjendan, nisam mogla nista. Zelela sam da ima bar nesto od mene. Ali sta? "Ozbiljan sam, malena. Meni trebas samo ti.", prosaputao je i trgao me iz razmisljanja. Nasmesila sam se. "Znam, lepotane. Znam.", prosaputala sam. "E kad znas, onda me i poslusaj.", progundjao je. "Mhm, hocu.", neuverljivo sam rekla. Uzdahnuo je. "Nema od toga nista. Slusaj me, ti mila moja nemas posao, te pare nisu..." Zarezala sam. "To su moje pare, Vuce. Imam neku ustedjevinu svoju. Nemoj da me zivciras.", progundjala sam. "Jos gore, neces sebi uskratiti da bi meni uzela. Nemoj da si slucajno..." Prevrnula sam ocima. "Zovi me kasnije, ide mi dever.", promrmljala sam laz. Htela sam nesto da mu kupim, a nisam zelela da slusam njegovo rezanje preko telefona. "Ma da, dobro.", uvredjeno je rekao i spustio slusalicu. Nasmejala sam se. Ubice ga ta ljubomora jednog dana.
"Ostavi je na miru, Miroslave.", Vuk je zarezao.
Stric se i dalje smejao kao lud. "Daj, Vuce, nije vise mala da se plasi horor filmova.", grcao je.
Mislila sam da ce mi lice planuti od sramote. "Ovaj, ja..."
"Pusti budalu, mila moja. Vidis da je lud.", Vuk je progundjao i nezno presao usnama po mom obrazu.
Sklopila sam oci uzivajuci u tom dodiru. Bio je nezan, lagan, osecala sam ga u dubini duse. "Dobro, lepotane.", promrmljala sam.
"Mala, veceras te vodimo u poseban izlazak.", stric je rekao i siroko se nacerio.
Izvila sam obrvu. "Gde?", radoznalo sam upitala.
Obojica su slozno odmahnula glavom. "Nema nista od toga, malena. To je iznenadjenje.", rekao je cereci se od uva do uva.
Uzvratila sam mu osmeh. "U redu, Vuce.", umiljato sam zaprela iako sam htela da umrem od radoznalosti.
Stric je ponovo prasnuo u smeh. "Mala ce nam umreti od radoznalosti, Vuce.", rekao je cerekajuci se,
Planula sam. "Koji ti je djavo od jutros?", nakostreseno sam upitala.
Smejao se kao lud. "Hajde, reci da ne izgaras od znatizelje.", podbadao je.
Podigla sam glavu. "Ni najmanje.", promrmljala sam.
Sad je vec vriskao od smeha. "Daj, mala, pa poznajem te.", rekao je cerekajuci se.
Vuk je uzdahnuo i odmahnuo glavom. "Ne zna se dal si gori kad si raspolozen ili neraspolozen. Ostavi je na miru, radoznala pa sta.", progundjao je.
Stric ga je nadmeno pogledao. "Mozda, ali sto si ti namrgodjen?"
"Nisam.", promumlao je.
Stric je klimnuo. "Jesi, ali briga me, na kraju krajeva. Idem da nam donesem dorucak. Posle idemo na sastanak, a mala nek ide kuci i nek se sprema.", promrmljao je, okrenuo se i izasao iz stana.
Nesigurno sam pogledala u Vuka. "Sta ti je?", tiho sam upitala.
Nasmesio mi se i nezno presao prstima po mom licu. "Nista, mila moja.", prosaptao je i obrusio se na moje usne. Oborio me je na kauc ne pustajuci mi usne. Cvilela sam pod njim i uzvracala mu poljupce grcevito se drzeci za njegovu majicu. Jezik mu je bio nemiran, a ruke su me stezale po celom telu. Povukla sam usne sa njegovih i pocela da spustam poljubce po njegovom vratu. Izvijao je vrat ka mojim usnama, a iz grla mu se zaculo potmulo rezanje. Spustio je obe sake na moju guzu i izvio mi kukove ka svojim trajuci se o mene. "Dodji.", promumlao je i povukao me za sobom kada je skocio na noge. Poveo me ka sobi i nasrnuo na mene cim je zatvorio vrata za nama. Bacio nas je na krevet brzo mi skidajuci odecu. Prevukla sam majicu preko njegove glave i ona je odletela za mojom garderobom.Svoju trenerku i bokserice je maknuo na dole, moje gacice u stranu i pogledao me. "Budi mira.", zareza je , lagano glavicem presao preko mog ulaza i nezno ga uvukao unutra. Spustio se na mene i nezno me milovao po orazima. "Nisam zeleo da malopre izadjemo iz sobe.", tiho je prosaputao. Spustila sam saku na njegovo lepo lice. "Zasto mi nisi rekao?", tiho sam upitala. Nezno mi je poljubio dlan, a telo mu je bio napeto. "Zato sto bi onaj ludak svakako lupao na vrata.", prormljaao je sa usnama na mom dlanu. Nezno sam presla dlanom i prstima po njegovoj vilici i vrat, zavrzla saku u njegovu kosu i nezno ga povukla na svoje usne. Gladno me je ljubio i lagano, sasvim polako pomerao tih par centimetra uda u meni. Znala sam da moram biti mirna, ali imala sam neodoljivu zelju da se izvijem ka njemu. Zelela sam da mu pripadnem, zelela sam da budem njegova, ali sam se plasila da ce mi uskratiti i ovo sto imam. Cvileo je na mojim usnama, i grcevito me stezao za kukove. Napor da se obuzda je bio i vise nego vidljiv. Spustio je te prelepe usne do mog uva. "Znas li koliko mi je lepo, malena? Znas li koliko si topla?", procvileo je. Na te reci mi se stislo sve u stomaku i uz tihi krik sam dozivela vrhunac. Izvadio ga je, prislonio uz moj kliktoris i uz krik svrsio. Legao je preko mene i jako me zagrlio. "Kunem ti se, malena, ma koliko zeleo da te ucinim svojom, ovo ne bih menjao ni za sta.", prosaputao je.
Ozareno sam se osmehnula. "Ni ja, Vuce.", prosaputala sam.
Nezno mi je poljubio rame. "Hajde, mila moja, moramo da izadjemo, Miroslav ce sad doci.", promrmljao je i lagano ustao sa mene.
Obukli smo se i samo sto smo izasli iz sobe i seli na kauc neko je usao na vrata. "Kazem ti, Janko, dotle je doslo.", progundjao je stric.
"Jebi ga, Miroslave, nemam pojma sta da ti kazem. Sve je to koplikovano u picku materinu.", gundjao je Janko ulazeci unutra. Siroko mi se osmehnuo. "Dobro jutro, lepotice.", nezno je rekao i poljubio me u teme.
Nasmesila sam se i poljubila ga u obraz. "Dobro jutro, Janko.", tiho sam rekla.
"Odkud ti?", Vuk ga je upitao.
"Sreo sam Miroslava ispred moje zgrade, pa me pozvao na kafu. Gde si ti, covece, kao da si u zemlju propao.", zabrundao je.
Vuk je slegnuo ramenima. "Sa Miroslavom i Srnom.", progundjao je.
Duboko sam uzdahnula. "Idem da stavim kafu.", promrmljala sam, ustala i otisla u kuhinju.
Stric je usao za mnom. "Jel sve ok?", zabrinuto je upitao.
Nasmesila sam se i klimnula. "Naravno da jeste, striko. Samo ne znam kako da pokazem Vuku da ne treba da bude ljubomoran na Janka. U stvari na bilo koga.", tiho sam rekla.
Uzdahnuo je. "Koliko puta ti je on sam, a i ja, rekao da nemas ni ti razloga za svoju ljubomoru, pa sta se desava? Jebi ga, Srno, takav je. Dosta si mladja od njega i to je normalno.", nezno je rekao.
Nasmesila sam mu se. "Ne smeta meni to, smeta mi sto znam da ga to izludjuje.", prosaputala sam.
Klimnuo je glavom. "Kad je glup, neka ga izjeda. Mene zanima nesto drugo, kakav je prema temi kad ga uhvati to ludilo?", nezno je upitao.
Siroko sam mu se osmehnula. "Najbolji na svetu, striko. Uvej je isti.", zaneseno sam rekla.
Nasmejao se i slatko me poljubio u teme. "To je meni bitno, a on ako je budala pa ne vidi ono sto treba da vidi i treba da se kida.", progundjao je i izasao iz kuhinje.
Nepunih deset sekundi kasnije osetila sam njegove ruke oko mog struka. "Najbolji na svetu?", promuklo je upitao.
Pocrvenela sam i klimnula glavom. "Znas da jeste tako.", prosaputala sam.
Nezno me poljubio u potiljak i jos neznije zagrlio. "Trudim se, malena.", prosaputao je.
Spustila sam glavu na njegove grudi. "Znam.", prosaputala sam.
Zakuvala sam kafu pa mi je on pomogao da je iznesemo. "I, mala kako si?", Janko je upitao cereci se od uva do uva.
Doslo mi je da prevrnem ocima. Videla sam da namerno seda na Vukovu muku, ali nisam zelela da se mesam u to. "Odlicno, Janko. Stric i Vuk me paze kao malo vode na dlanu.", zaprela sam.
Nasmejao se. "I treba da te paze, mala."
Sedeli smo, pricali i zajebavali se jos nekih sat vremena, a onda je stric pogledao na sat. "Mala, mi moramo da idemo da sredimo neke stvari, ti idi kuci i spremi se. I jos nesto, nemoj da si obukla nesto prekratko, ostajes kod kuce.", zarezao je.
Janko se zacenio od smeha. "Pusti je, jebote, Miroslave, kad ce ako ne sada?", rekao je cerekajuci se.
Stric ga je mrko pogledao. "Kad god hoce, sve dok ja ne trpim Vukovu nepodnosljivu ljubomoru. Ne mogu covece vise, rezi na sve, na konobare, na njene drugove, na sve.", gundjao je.
Janko se kidao od smeha. "Daj, Miroslave preterujes sad i ti.", smejao se.
Stric je mucenicki odmahnuo glavom. "Ne preterujem.", promrmljao je.
Prevrnula sam ocima i pogledala u Vuka. Namignuo mi je i nasmesio se tim najlepsim osmehom na svetu. Uzvratila sam mu osmeh. Zaboravila sam na sve ostalo i uvukla mu se u narucje. Obavio me rukom oko ramena i nezno me poljuio u teme. "Videcemo da sto pre zavrsimo.", prosaputao mi je u kosu.
Klimnula sam glavom. "Taman cu uspeti da se istusiram i sredim.", tiho sam promrmljala. Nisam ni primetila da su stric i Janko prestali sa razgovorom.
Nezno me je pomazio po ramenu, pa pogledao u strica. "Hajde, idemo onda to da zavrsimo.", nevoljko je progundjao.
Stric je prevrnuo ocima zbog njegovog tona. "Vise ga ne zanima nista.", promumlao je sebi u bradu i ustao. Krenula sam sa njima trojicom, ispratili su me do vrata pa su otisli dalje svojim putem. Uzdahnula sam, otvorila vrata i usla u kucu. "Dobar dan.", veselo sam rekla okupljenoj porodici.
"Dobar dan, cero. Jesi li doruckovala?", tata je upitao.
Klimnula sam. "Jesam, kod strica. Ovaj, tajko, stric hoce da me izvede negde veceras, kaze ima nekakvo iznenadjenje za mene.", promrmljala sam.
Nasmejao se i klimnuo glavom. "Znam, jos juce mi je rekao."
Mama ga je mrko pogledala. "Lepo sto si mi rekao.", zakrestala je.
"Eto sad jesam.", tata je nervozno progundjao.
O, Boze, moze li samo jedan dan da prodje bez njihove nervoze i svadje. "Ja imam osecaj da se ja ovde nista ne pitam, Aco. Od kako se rodila, svi ste bolje znali od mene. Ti si jos juce znao da je vodi i nisi nasao za shodno da mi kazes.", krestala je.
Tatat je prevrnuo ocima. "I sta sa tim? Kakva je razlika saznala danas ili juce?", nemarno je upitao, a meni je doslo da prasnem u smeh kada sam gledala kako mama igra od muke zbog njegovog hladnog stava.
"Da li si me pitao kada si joj dozvolio da ostane u poslednjih par dana tamo? Nisi! Da li si me pitao da li treba da je pustis veceras? Nisi! Radite samo onako kako vi hocete."
Tata ju je pogledao. "Slusaj me, Mirjana. Nisam joj dozvolio da spava kod nekog nepoznatog, vec kod njegovog strica. Dok je bila mala i plakala nisi se zalila kada je odnese pa kod njega spava i po tri cetri dana! Sada i da dozvolis i da ne dozvolis, nema te sanse da cu joj braniti da vidja sopstvenog strica.", grmeo je.
Opa, ovo od tate u poslednjih godinu dana nisam ocekivala. "Tata, samo nesto da te pitam, pa ja odoh da se spremam, znas li koje je to iznenadjenje?", upitala sam sa nadom.
Nasmejao se. "Pojma nemam, srno.", progundjao je.
Klimnula sam. "Mica je u sobi?"
"Jeste."
Krenula sam ka sobi i nasla Micu kako sedi sa Prckom, drugom iz njenog odelenja. "Hej vas dvoje.", veselo sam se javila.
"Hej, seko. Bas si raspolozena."
Zaklimala sam glavom. "Stric me izvodi veceras negde. Kaze to je iznenadjenje, jedva cekam da vidim sta je.", veselo sam verglala preturajuci po ormanu sta da obucem. Nasla sam lepe, iscepane farmerke, prepu kratki majicu, pa se okrenula ka Mici. "Moze?"
Klimnula je glavom. "Moze, neces suknju?"
Tugaljivo sam odmahnula glavom. "Rekao mi je ako obucem nesto prekratko ostajem kuci. Njemu je sve prekratko sto se ne vuce po podu.", progundjala sam.
Otisla sam u kupatilo da se istusiram, pustila vodu i naslonila se na zid. Moje misli su odlutale Vuku, u njegovo narucje dok se vruca voda slivala niz mene.
Usla sam u jednu prodavnicu i videla prelepu statuicu vuka koji zavija na mesec. "Dobar dan.", promrmljala sam prodavacici.
"Dobar dan, izvolite?"
"Imate li dve iste ovakve?"
Klimnula je. "Na zalost, ne."
Uzela sam statuu i pogledala je. Nezno sam se nasmesila. Vuk. Dohvatila sam i jastucic u obliku srca sa police, na kom je pisalo velikim pisanim cirilicnim slovima VOLIM TE, pa otisla na kasu. "Ovo dvoje upakujte zajedno.", prormljala sam.
Klimnula je, upakovala poklon, moju statuicu stavila u posebnu kesu i ja sam joj platila, zahvalila se i izasla iz prodavnice. Samo sto sam izasla telefon mi je ponovo zazvonio. "Molim?", naivno sam se javila. Znala sam ko je i zasto zove. "Rekao sam ti da mi ne treba nista sem tebe, malena.", tiho je prosaputao. Nasmesila sam se. "Znam, ali zelim da imas nesto sto ce te kad god pogledas u to podsecati na mene.", tiho sam rekla. Frknuo je. "Kao da mi je potrebna nekakva stvar da bih mislio na tebe.", promrmljao je. Uzdahnula sam. "Znam to, Vuce. Nemoj da se ljutis, lepotane. Zelim to.", prosaputala sam. Drhtavo je uzdahnuo. "Nece tebi nista faliti, zar ne?", zabrinuto je upitao. Slatko sam se nasmejala. "Nemoj da brines za to, Vuce.", nezno sam rekla. "Dobro, necu. U stvari, pokusacu. Znajuci koliko si tvrdoglava, pre ces crci nego traziti pomoc od mene ili Miroslava.", progundjao je. Nasmejala sam se. "I hocu, Vuce. Znas me, jebi ga, nisam ja u tom fazonu.", promrmljala sam. "Znam da nisi, to me i brine.", progundjao je. Uzdahnula sam. "Nemoj da brines, dobro sam i imam sve sto mi je potrebno.", tiho sam rekla. "Dobro, mila moja. Moram da idem, zvacu te kasnije, vazi?", nezno je upitao. Klimnula sam glavom. "Vazi, lepotane.", prosaputala sam. "Volim te, devojcice.", prosaputao je i pre nego sto sam uspela da mu odgovorim spustio slusalicu.
Uzdahnula sam. Znala sam ja da njemu ne trebau pokloni, znala sam, ali morala sam, imala sam potrebu za tim. Mnogo toga sam zelela sto nisam mogla da uradim, zato sam uradila ono sto sam mogla. A onda sam se setila da ce mi i striko biti tamo, svratila sam u jednu brendiranu radnju, izabrala lepu, kariranu kosulju sa kratkim rukavima, istu takvu uzela za svog sina, pa izasla napolje. Na kraju mi je ostalo samo da kupim sebi farbu i krenula sam kuci.
"Ostavi je na miru, Miroslave.", Vuk je zarezao.
Stric se i dalje smejao kao lud. "Daj, Vuce, nije vise mala da se plasi horor filmova.", grcao je.
Mislila sam da ce mi lice planuti od sramote. "Ovaj, ja..."
"Pusti budalu, mila moja. Vidis da je lud.", Vuk je progundjao i nezno presao usnama po mom obrazu.
Sklopila sam oci uzivajuci u tom dodiru. Bio je nezan, lagan, osecala sam ga u dubini duse. "Dobro, lepotane.", promrmljala sam.
"Mala, veceras te vodimo u poseban izlazak.", stric je rekao i siroko se nacerio.
Izvila sam obrvu. "Gde?", radoznalo sam upitala.
Obojica su slozno odmahnula glavom. "Nema nista od toga, malena. To je iznenadjenje.", rekao je cereci se od uva do uva.
Uzvratila sam mu osmeh. "U redu, Vuce.", umiljato sam zaprela iako sam htela da umrem od radoznalosti.
Stric je ponovo prasnuo u smeh. "Mala ce nam umreti od radoznalosti, Vuce.", rekao je cerekajuci se,
Planula sam. "Koji ti je djavo od jutros?", nakostreseno sam upitala.
Smejao se kao lud. "Hajde, reci da ne izgaras od znatizelje.", podbadao je.
Podigla sam glavu. "Ni najmanje.", promrmljala sam.
Sad je vec vriskao od smeha. "Daj, mala, pa poznajem te.", rekao je cerekajuci se.
Vuk je uzdahnuo i odmahnuo glavom. "Ne zna se dal si gori kad si raspolozen ili neraspolozen. Ostavi je na miru, radoznala pa sta.", progundjao je.
Stric ga je nadmeno pogledao. "Mozda, ali sto si ti namrgodjen?"
"Nisam.", promumlao je.
Stric je klimnuo. "Jesi, ali briga me, na kraju krajeva. Idem da nam donesem dorucak. Posle idemo na sastanak, a mala nek ide kuci i nek se sprema.", promrmljao je, okrenuo se i izasao iz stana.
Nesigurno sam pogledala u Vuka. "Sta ti je?", tiho sam upitala.
Nasmesio mi se i nezno presao prstima po mom licu. "Nista, mila moja.", prosaptao je i obrusio se na moje usne. Oborio me je na kauc ne pustajuci mi usne. Cvilela sam pod njim i uzvracala mu poljupce grcevito se drzeci za njegovu majicu. Jezik mu je bio nemiran, a ruke su me stezale po celom telu. Povukla sam usne sa njegovih i pocela da spustam poljubce po njegovom vratu. Izvijao je vrat ka mojim usnama, a iz grla mu se zaculo potmulo rezanje. Spustio je obe sake na moju guzu i izvio mi kukove ka svojim trajuci se o mene. "Dodji.", promumlao je i povukao me za sobom kada je skocio na noge. Poveo me ka sobi i nasrnuo na mene cim je zatvorio vrata za nama. Bacio nas je na krevet brzo mi skidajuci odecu. Prevukla sam majicu preko njegove glave i ona je odletela za mojom garderobom.Svoju trenerku i bokserice je maknuo na dole, moje gacice u stranu i pogledao me. "Budi mira.", zareza je , lagano glavicem presao preko mog ulaza i nezno ga uvukao unutra. Spustio se na mene i nezno me milovao po orazima. "Nisam zeleo da malopre izadjemo iz sobe.", tiho je prosaputao. Spustila sam saku na njegovo lepo lice. "Zasto mi nisi rekao?", tiho sam upitala. Nezno mi je poljubio dlan, a telo mu je bio napeto. "Zato sto bi onaj ludak svakako lupao na vrata.", prormljaao je sa usnama na mom dlanu. Nezno sam presla dlanom i prstima po njegovoj vilici i vrat, zavrzla saku u njegovu kosu i nezno ga povukla na svoje usne. Gladno me je ljubio i lagano, sasvim polako pomerao tih par centimetra uda u meni. Znala sam da moram biti mirna, ali imala sam neodoljivu zelju da se izvijem ka njemu. Zelela sam da mu pripadnem, zelela sam da budem njegova, ali sam se plasila da ce mi uskratiti i ovo sto imam. Cvileo je na mojim usnama, i grcevito me stezao za kukove. Napor da se obuzda je bio i vise nego vidljiv. Spustio je te prelepe usne do mog uva. "Znas li koliko mi je lepo, malena? Znas li koliko si topla?", procvileo je. Na te reci mi se stislo sve u stomaku i uz tihi krik sam dozivela vrhunac. Izvadio ga je, prislonio uz moj kliktoris i uz krik svrsio. Legao je preko mene i jako me zagrlio. "Kunem ti se, malena, ma koliko zeleo da te ucinim svojom, ovo ne bih menjao ni za sta.", prosaputao je.
Ozareno sam se osmehnula. "Ni ja, Vuce.", prosaputala sam.
Nezno mi je poljubio rame. "Hajde, mila moja, moramo da izadjemo, Miroslav ce sad doci.", promrmljao je i lagano ustao sa mene.
Obukli smo se i samo sto smo izasli iz sobe i seli na kauc neko je usao na vrata. "Kazem ti, Janko, dotle je doslo.", progundjao je stric.
"Jebi ga, Miroslave, nemam pojma sta da ti kazem. Sve je to koplikovano u picku materinu.", gundjao je Janko ulazeci unutra. Siroko mi se osmehnuo. "Dobro jutro, lepotice.", nezno je rekao i poljubio me u teme.
Nasmesila sam se i poljubila ga u obraz. "Dobro jutro, Janko.", tiho sam rekla.
"Odkud ti?", Vuk ga je upitao.
"Sreo sam Miroslava ispred moje zgrade, pa me pozvao na kafu. Gde si ti, covece, kao da si u zemlju propao.", zabrundao je.
Vuk je slegnuo ramenima. "Sa Miroslavom i Srnom.", progundjao je.
Duboko sam uzdahnula. "Idem da stavim kafu.", promrmljala sam, ustala i otisla u kuhinju.
Stric je usao za mnom. "Jel sve ok?", zabrinuto je upitao.
Nasmesila sam se i klimnula. "Naravno da jeste, striko. Samo ne znam kako da pokazem Vuku da ne treba da bude ljubomoran na Janka. U stvari na bilo koga.", tiho sam rekla.
Uzdahnuo je. "Koliko puta ti je on sam, a i ja, rekao da nemas ni ti razloga za svoju ljubomoru, pa sta se desava? Jebi ga, Srno, takav je. Dosta si mladja od njega i to je normalno.", nezno je rekao.
Nasmesila sam mu se. "Ne smeta meni to, smeta mi sto znam da ga to izludjuje.", prosaputala sam.
Klimnuo je glavom. "Kad je glup, neka ga izjeda. Mene zanima nesto drugo, kakav je prema temi kad ga uhvati to ludilo?", nezno je upitao.
Siroko sam mu se osmehnula. "Najbolji na svetu, striko. Uvej je isti.", zaneseno sam rekla.
Nasmejao se i slatko me poljubio u teme. "To je meni bitno, a on ako je budala pa ne vidi ono sto treba da vidi i treba da se kida.", progundjao je i izasao iz kuhinje.
Nepunih deset sekundi kasnije osetila sam njegove ruke oko mog struka. "Najbolji na svetu?", promuklo je upitao.
Pocrvenela sam i klimnula glavom. "Znas da jeste tako.", prosaputala sam.
Nezno me poljubio u potiljak i jos neznije zagrlio. "Trudim se, malena.", prosaputao je.
Spustila sam glavu na njegove grudi. "Znam.", prosaputala sam.
Zakuvala sam kafu pa mi je on pomogao da je iznesemo. "I, mala kako si?", Janko je upitao cereci se od uva do uva.
Doslo mi je da prevrnem ocima. Videla sam da namerno seda na Vukovu muku, ali nisam zelela da se mesam u to. "Odlicno, Janko. Stric i Vuk me paze kao malo vode na dlanu.", zaprela sam.
Nasmejao se. "I treba da te paze, mala."
Sedeli smo, pricali i zajebavali se jos nekih sat vremena, a onda je stric pogledao na sat. "Mala, mi moramo da idemo da sredimo neke stvari, ti idi kuci i spremi se. I jos nesto, nemoj da si obukla nesto prekratko, ostajes kod kuce.", zarezao je.
Janko se zacenio od smeha. "Pusti je, jebote, Miroslave, kad ce ako ne sada?", rekao je cerekajuci se.
Stric ga je mrko pogledao. "Kad god hoce, sve dok ja ne trpim Vukovu nepodnosljivu ljubomoru. Ne mogu covece vise, rezi na sve, na konobare, na njene drugove, na sve.", gundjao je.
Janko se kidao od smeha. "Daj, Miroslave preterujes sad i ti.", smejao se.
Stric je mucenicki odmahnuo glavom. "Ne preterujem.", promrmljao je.
Prevrnula sam ocima i pogledala u Vuka. Namignuo mi je i nasmesio se tim najlepsim osmehom na svetu. Uzvratila sam mu osmeh. Zaboravila sam na sve ostalo i uvukla mu se u narucje. Obavio me rukom oko ramena i nezno me poljuio u teme. "Videcemo da sto pre zavrsimo.", prosaputao mi je u kosu.
Klimnula sam glavom. "Taman cu uspeti da se istusiram i sredim.", tiho sam promrmljala. Nisam ni primetila da su stric i Janko prestali sa razgovorom.
Nezno me je pomazio po ramenu, pa pogledao u strica. "Hajde, idemo onda to da zavrsimo.", nevoljko je progundjao.
Stric je prevrnuo ocima zbog njegovog tona. "Vise ga ne zanima nista.", promumlao je sebi u bradu i ustao. Krenula sam sa njima trojicom, ispratili su me do vrata pa su otisli dalje svojim putem. Uzdahnula sam, otvorila vrata i usla u kucu. "Dobar dan.", veselo sam rekla okupljenoj porodici.
"Dobar dan, cero. Jesi li doruckovala?", tata je upitao.
Klimnula sam. "Jesam, kod strica. Ovaj, tajko, stric hoce da me izvede negde veceras, kaze ima nekakvo iznenadjenje za mene.", promrmljala sam.
Nasmejao se i klimnuo glavom. "Znam, jos juce mi je rekao."
Mama ga je mrko pogledala. "Lepo sto si mi rekao.", zakrestala je.
"Eto sad jesam.", tata je nervozno progundjao.
O, Boze, moze li samo jedan dan da prodje bez njihove nervoze i svadje. "Ja imam osecaj da se ja ovde nista ne pitam, Aco. Od kako se rodila, svi ste bolje znali od mene. Ti si jos juce znao da je vodi i nisi nasao za shodno da mi kazes.", krestala je.
Tatat je prevrnuo ocima. "I sta sa tim? Kakva je razlika saznala danas ili juce?", nemarno je upitao, a meni je doslo da prasnem u smeh kada sam gledala kako mama igra od muke zbog njegovog hladnog stava.
"Da li si me pitao kada si joj dozvolio da ostane u poslednjih par dana tamo? Nisi! Da li si me pitao da li treba da je pustis veceras? Nisi! Radite samo onako kako vi hocete."
Tata ju je pogledao. "Slusaj me, Mirjana. Nisam joj dozvolio da spava kod nekog nepoznatog, vec kod njegovog strica. Dok je bila mala i plakala nisi se zalila kada je odnese pa kod njega spava i po tri cetri dana! Sada i da dozvolis i da ne dozvolis, nema te sanse da cu joj braniti da vidja sopstvenog strica.", grmeo je.
Opa, ovo od tate u poslednjih godinu dana nisam ocekivala. "Tata, samo nesto da te pitam, pa ja odoh da se spremam, znas li koje je to iznenadjenje?", upitala sam sa nadom.
Nasmejao se. "Pojma nemam, srno.", progundjao je.
Klimnula sam. "Mica je u sobi?"
"Jeste."
Krenula sam ka sobi i nasla Micu kako sedi sa Prckom, drugom iz njenog odelenja. "Hej vas dvoje.", veselo sam se javila.
"Hej, seko. Bas si raspolozena."
Zaklimala sam glavom. "Stric me izvodi veceras negde. Kaze to je iznenadjenje, jedva cekam da vidim sta je.", veselo sam verglala preturajuci po ormanu sta da obucem. Nasla sam lepe, iscepane farmerke, prepu kratki majicu, pa se okrenula ka Mici. "Moze?"
Klimnula je glavom. "Moze, neces suknju?"
Tugaljivo sam odmahnula glavom. "Rekao mi je ako obucem nesto prekratko ostajem kuci. Njemu je sve prekratko sto se ne vuce po podu.", progundjala sam.
Otisla sam u kupatilo da se istusiram, pustila vodu i naslonila se na zid. Moje misli su odlutale Vuku, u njegovo narucje dok se vruca voda slivala niz mene.
Usla sam u jednu prodavnicu i videla prelepu statuicu vuka koji zavija na mesec. "Dobar dan.", promrmljala sam prodavacici.
"Dobar dan, izvolite?"
"Imate li dve iste ovakve?"
Klimnula je. "Na zalost, ne."
Uzela sam statuu i pogledala je. Nezno sam se nasmesila. Vuk. Dohvatila sam i jastucic u obliku srca sa police, na kom je pisalo velikim pisanim cirilicnim slovima VOLIM TE, pa otisla na kasu. "Ovo dvoje upakujte zajedno.", prormljala sam.
Klimnula je, upakovala poklon, moju statuicu stavila u posebnu kesu i ja sam joj platila, zahvalila se i izasla iz prodavnice. Samo sto sam izasla telefon mi je ponovo zazvonio. "Molim?", naivno sam se javila. Znala sam ko je i zasto zove. "Rekao sam ti da mi ne treba nista sem tebe, malena.", tiho je prosaputao. Nasmesila sam se. "Znam, ali zelim da imas nesto sto ce te kad god pogledas u to podsecati na mene.", tiho sam rekla. Frknuo je. "Kao da mi je potrebna nekakva stvar da bih mislio na tebe.", promrmljao je. Uzdahnula sam. "Znam to, Vuce. Nemoj da se ljutis, lepotane. Zelim to.", prosaputala sam. Drhtavo je uzdahnuo. "Nece tebi nista faliti, zar ne?", zabrinuto je upitao. Slatko sam se nasmejala. "Nemoj da brines za to, Vuce.", nezno sam rekla. "Dobro, necu. U stvari, pokusacu. Znajuci koliko si tvrdoglava, pre ces crci nego traziti pomoc od mene ili Miroslava.", progundjao je. Nasmejala sam se. "I hocu, Vuce. Znas me, jebi ga, nisam ja u tom fazonu.", promrmljala sam. "Znam da nisi, to me i brine.", progundjao je. Uzdahnula sam. "Nemoj da brines, dobro sam i imam sve sto mi je potrebno.", tiho sam rekla. "Dobro, mila moja. Moram da idem, zvacu te kasnije, vazi?", nezno je upitao. Klimnula sam glavom. "Vazi, lepotane.", prosaputala sam. "Volim te, devojcice.", prosaputao je i pre nego sto sam uspela da mu odgovorim spustio slusalicu.
Uzdahnula sam. Znala sam ja da njemu ne trebau pokloni, znala sam, ali morala sam, imala sam potrebu za tim. Mnogo toga sam zelela sto nisam mogla da uradim, zato sam uradila ono sto sam mogla. A onda sam se setila da ce mi i striko biti tamo, svratila sam u jednu brendiranu radnju, izabrala lepu, kariranu kosulju sa kratkim rukavima, istu takvu uzela za svog sina, pa izasla napolje. Na kraju mi je ostalo samo da kupim sebi farbu i krenula sam kuci.
Нема коментара:
Постави коментар