Nervozno cupkam i cekam da mi telefon zazvoni. Imam savrsen izgovor da se izvucem iz kuce i ponovo vidim Vuka, ali ne znam sta ce stric uspeti da uradi. Obecao je da ce dati sve od sebe. "Molim?", zakreketala sam na prvo zvono. Vuk se slatko smeje. "Da li bi zelela da izadjes sa mnom za sedam dana?", upitao je cerekajuci se. Ciknula sam. "Najvise na svetu. Da li to znaci da je uspeo?", radosno sam upitala. "Jeste, mila moja.", rekao je smejuci se. "Najbolji je.", veselo sam rekla. "A ja?", kao mrgodno je upitao. Prasnula sam u smeh. "Ti si najbolji od najboljih.", umiljato sam rekla. "Znam da jesam, mila moja.", arogantno je rekao. "Sta radis?" Uzdahnula sam. "Do sad nisam nista radila. Cekala sam da mi se ti ili stric javite.", promrmljala sam. "I ja sam cekao kao na iglama da mi se Miroslav javi.", tiho je rekao. "Znam da jesi, lepotane.", nezno sam rekla. "Moram da idem, Miroslav me ponovo zove. Zvacu te malo kasnije. Volim te.", promrmljao je i spustio slusalicu.
Glava mi je na njegovim grudima dok me nezno miluje po potiljku i vratu. "Vidis, jedino je ovo bitno.", prosaputao je.
Pogledala sam ga. "U pravu si.", tiho sam rekla. Utom mi je zazvonio telefon. "Molim?", promrmljala sam.
"Gde ste vi, koji kurac?", stric je zagrmeo.
Pocrvenela sam. "U Kosutnjaku, strice.", promucala sam.
"Jebote, mala, pa zar celo popodne? Polazite ovamo, cekam vas u kafeu.", zarezao je i spustio slusalicu.
Uzdahnula sam i pogledala u Vuka. "Hajde, moramo da idemo.", prosaputala sam, mada mi se nije ni islo.
Nezno me je pogledao. "Sta je bilo, mila moja?", nezno me je upitao.
"Ne ide mi se.", promrmljala sam i pocrvenela.
Nasmesio se, povukao me na sebe i nezno zagrlio. "Onda cemo ostati jos malo."
"Ali stric je rekao..."
"Sss, cuti, mila moja. Jos malo.", prosaputao je.
Klimnula sam glavom i spustila je na njegove snazne grudi. Uvukao je saku u moju kosu i nezno me milovao. Sedeli smo u tisini. Reci, objasnjenja i opravdanja sa njim mi nisu bila potrebna. Znao je sta zelim, znao je sta osecam, sve je znao. Sada je njemu zazvonio telefon. "Molim? Daj, Miroslave, jebote, docicemo. Ma, jebi se, stizemo.", zarezao je i spustio slusalicu. Nezno me je pogledao. "Hajde, malena, moramo da idemo. Onaj tvoj ludi stric kaze da odmah dodjemo.", progundjao je.
Klimnula sam glavom, ustala, pa je i on ustao za mnom. "Hocemo li pesaka?", tiho sam upitala.
Pogledao me. "Sta te muci, mila moja?", nezno je upitao.
Spustila sam pogled. "Nemam pojma. Zelim da ostanem sa tobom.", promrmljala sam.
Spustio je saku na moj obraz i nezno me mazio. "I ja bih zeleo da ostanes sa mnom. Hajde, videcemo sa Miroslavom da ostanes kod njega, vazi?", nezno je upitao.
Klimnula sam glavom. "Vazi.", promrmljala sam. Uzeo me je za ruku i lagano poveo ka autobuskoj stanici. Sacekali smo autobus, usli i seli na sediste. Nije ipustao moju ruku iz svoje i nezno me stiskao svo vreme. Izasli smo na stanici na kojoj se nalazio kafe i ja sam nezno izvukla ruku iz njegove. "Moram.", prosaputala sam kada me je mrko pogfledao.
Uzdahnuo je i klimnuo glavom. "Znam.", promrmljao jei krenuli smo ka kafeu.
Stric je vec sedeo i besno nas pogledao kada smo usli u separe. "Gde ste do sada?", zarezao je.
Vuk je slegnuo ramenima. "Bili smo u Kosutnjaku. Koji ti je?"
"Aca me je zvao tri puta, pita imam li nameru da malu vracam kuci. Kako da je vratim kad nit znam gde je, niti kada cete se vratiti.", progundjao je.
Pocrvenela sam do korena kose. "Malo smo se zapricali.", promucala sam.
Prevrnuo je ocima. "Slusaj, mala, ne mozete samo tek tako da odete..."
"Nije ona kriva, Miroslave.", Vuk je zarezao.
Stric se nakostresio. "Boli me kurac ko je kriv! Malu vodimo kuci i idemo da zavrsavamo sta imamo.", tvrdoglavo je rekao.
Vuk se smracio. "Dobro, malena, kad zavrsimo pozvacemo te kod Miroslava..."
"Necemo, Vuce. Ti znas da meni mala ne smeta, ali stvarno zbog Ace i Mire mora malo da bude i kuci.", progundjao je.
Uzdahnula sam i klimnula glavom. "U redu, striko.", prosaputala sam.
Krenuli smo polako ka nasoj zgradi, a Vuk je pomalo usporio. "Zvacu te onda veceras.", prosaputao je.
"Videcu da izadjem veceras sa drustvom, ako budes mogao docicu u tvoj parkic.", promrmljala sam.
Siroko mi se osmehnuo. "Samo javi kada. Mocicu.", promrmljao je.
Uzvratila sam mu osmeh. "Mala, ne planiraj da me prefortas sa tim..."
Nevino sam ga pogledala. "Ne planiram, striko. U pravu si. Jel tako, Vuce?"
Vuk je klimnuo glavom. "Tako je, mila moja.", promrmljao je.
Oboje nas je nepoverljivo pogledao. "Da mi je znati u kakva govna cete nas uvaliti.", progundjao je.
Dosli smo do moje zgrade, njih dvojica su me ispratila do stana i usla sam unutrra. "Stigla sam.", veselo sam se javila.
"Ko se to setio da dodje kuci.", zagraktala je mama kada me je videla na vratima trpezarije.
"Stric me ceo dan vodao sa sobom. Gde su ostali?"
"Tata ti se tusira, baba i Mica su otisle do Pauna i Milanke."
Klimnula sam. "Mogu li da idem malo sa drustvom napolje?"
"Kada?"
"Veceras, kad svi budu izasli.", promrmljala sam.
Klimnula je. "Mozes. I bio bi red da se druzis malo sa svojim vrsnjacima, a ne samo sa onim svojim stricem i njegovim drustvom."
Krotko sam klimnulča glavom. "U pravu si.", promrmljala sam. "Idem malo u sobu da gledam tv.", progundjala sam i usla u sobu. Dohvatila sam telefon i pozvala Vuka.
"Halo, mila moja?", nezno se javio.
"Izacicu oko osam, mozes li biti u parkicu?", tiho sam upitala.
"Bicu sigurno, nista ne moj da brines.", promrmljao je.
"Super, vidimo se onda.", prosaputala sam i spustila slusalicu.
Do osam sati sam vec htela da poludim od dosade. Na televiziji kao po obicaju nista zanimljivo, Vuk mi je s' vremena na vreme slao poneku poruku i u sustini imala sam osecaj da je prosla citava vecnost, a ne samo dva sata od kako sam usla u stan. "Idem malo sa drustvom, mama.", tiho sam rekla.
Zadovoljno se nasmesila. "Pametno, idi."
Izletela sam iz stana, sletela se niz stepenice i poletela prema parkicu kada sam se nasla na ulici. Sela sam na klupicu i poslala Vuku poruku da sam tu. Za manje od pet minuta dve jake ruke su me obgrlile sa ledja. "Dosao sam.", prosaputao je.
Nakrivila sam glavu i pogledala ga. "Mislila sam da ces doci iz suprotnog pravca.", tiho sam rekla, a onda me je strastveno poljubio.
"Napustio sam sastanak. Rekao sam da mi nije dobro.", promrmljao je, seo do mene i nezno me zagrlio.
Spustila sam glavu na njegove grudi i podigla zabezeknut pogled ka njemu. "Pobice nas stric.", mucenicki sam zacvilela.
Slatko se nasmejao i jos sladje me poljubio. "Nece, nece znati da smo zajedno i ovde.", promrmljao je.
"Nadajmo se."
Pogledao me, uzeo me za ruku i povukao ka njegovoj kuci. "Hajde, unutra je najsigurnije.", tiho je rekao.
Klimnula sam glavom i poslusno kaskala za njim. "Nadam se samo da ti je poverovao. Zadavice me ako mu posao propadne zbog mene.", promrmljala sam kad smo usli unutra.
"Jebes posao, mila moja. Dodji.", tiho je rekao, uveo me u dnevni boravak i obuhvatio mi rukama lice kada smo usli unutra i kada se okrenuo ka meni. "Malena...", prosaputao je i spustio usnice na moje. Ovila sam ruke oko njegovog vrata, privila se uz to mocno telo i uzvracala mu drhtureci. Sve jace me je stezao oko struka i privijao uza se, a onda me je nezno spustio na kauc, uvukao obe ruke u moju kosu i nezno protrljao nos o moj. "Ovde je najsigurnije, ali ovde mozemo i sami da budemo.", promrmljao je.
Uzvratila sam mu trljanje o nos i pogledala ga. "Volim kad smo sami.", promucala sam i pocrvenela do korena kose.
Lukavo se nacerio. "A zasto, mila moja?"
Jos jace sam pocrvenela i slegnula ramenima. "Ne znam.", slagala sam.
Izvio je obrvu. "Ne znas? Nemoj da me lazes, devojcice.", strogo je rekao.
Jos jace sam pocrvenela. "Volim ono sto se desava medju nama kada smo sami.", izmucala sam nekako.
Spustio je usne na moj vrat i nezno presao njima po njemu. "I meni se svidja, mnogo.", prosaputao je i krenuo da se spusta usnama ka mojim grudima. Zavukao je ruke u moju majicu, skinuo mi je pa mi skinuo i brus. Spustio je obe ruke oko mojih dojki i nezno mi palcevima prelazio preko bradavica. "Svidja li ti se?", promuklo je upitao Da li mi se svidja? Obozavala sam sve sto mi je radio. Tiho sam stenjala i klimnula glavom. "Mnogo.", prostenjala sam. Zamenio je palac jezikom, a onda je zasisao. Uvukla sam ruku u njegovu kosu, jako je potezala i izdizala se ka njemu. Nastavio je svoj put usnama ka dole, skinuo mi farmerke i gacice pa je nezno dodirnuo. Tiho sam kriknula i Zgrcila se zbog tog laganog dodira. Pravio je dzumbus u meni svaki put kad bi me dodirnuo. A tek kad bi me dodirnuo dole... Mislila sam da cu umreti svaki put kada bi to uradio. Zasmejao se, spustio usne i slatko je poljubio. Reagovala sam na isti nacin kao i sa dodirom. Mucio me je tako kako mi se cinilo citavu vecnost, igrao se, zaligivao nigde ne zureci. Ludela sam, potpirivao je u meni svaki put sve vecu zelju, sve vecu vatru. "Vuce...", jedva sam istisnula. Podigao se do mene, pogledao me u oci i nezno poljubio oba. "Kad me gledas tako sve sto zelim je da te uzmem, Srno. Budi mirna, mila moja, zelim da te osetim.", promrmljao je, pritisnuo mi Rukom kukove. Drugom rukom ga je naveo na moj ulaz i ubacio glavic unutra. Spustio se svom tezinom na mene i ja sam otvorila oci. Drhtavo mi se nasmesio, a onda me strastveno poljubio. Poceo je lagano da ga pomera i tiho da cvili. "Malena, malena...", zajecao je kada sam kriknula, izvila se nekontrolisano ka njemu i dozivela vrhunac. Pao je preko mene i snazno drhtao zavukavsi glavu u moj vrat. Nezno me je gurkao nosem u vilicu i jos neznije me ljubio kada je neko zalupao na vrata. Uspaniceno sam ga pogledala. Siroko mi se nasmesio. "Mislim da nas je Miroslav nasao. Idi u kupatilo i obuci se, ja cu mu otvoriti.", promrmljao je i nezno me podiga dok se na brzinu oblacio.
Klimnula sam i krenula ka kupatilu kada me je naglo povukao za ruku i strastveno me poljubio. "Treba da se obucem.", promucala sam kada mi je pustio usne.
Nasmesio se. "Hajde, brisi u kupatilo.", nezno je rekao i ja sam otperjala u kupatilo.
"Pa, sunce vam jebem oboma, da li ste normalni?", cula sam strica kako grmi. "I gde je Srna, koji kurac?"
Brzo sam navukla majicu i izasla iz kupatila. "Tu sam, strice.", promrmljala sam crvena kao bulka.
Okrenuo se ka meni i zabezeknuto me pogledao. "Gde si Mirjani rekla da ides?", zagrmeo je.
Pocrvenela sam. "Sa drustvom. Nije valjda primetila da me nema?", pacenicki sam zacvilela.
"Nije, ja sam naisao na tvoje drustvo i video da nisi sa njima, pa otisao kuci da te potrazim. Nije te bilo! A ova budala se najednom razbolela. Pa dobro, bre!"
"On nije budala, strice.", promumlala sam.
Iznervirano je uzdahnuo. "Nije! Ja sam! Ja sam budala kad vas trpim oboje!", grmeo je.
"Ajde, jebote, Miroslave! Ne pravi frku tamo gde je nema. Naisao sam u parkicu na nju i doveo je ovde da malo porazgovaramo.", promnrmljao je.
Frknuo je. "Zato joj je majica naopacke okrenuta. Zato sto ste razgovarali.", cinicno je rekao.
Pocrvenela sam kao bulka i pogledala u moju majicu. "Zacepi, Miroslave! Povedi racuna sta govoris, jebote! Ona ti je sinovica!", Vuk je besno zarezao.
Stric je pocrveneo. "Nisam tako mislio. U svakom slucaju da li ste oboje poludeli, Vuce? Ako shvate da ih laze, shvatice i zasto ih laze."
"Stvarno je slucajno naisao, striko.", promrmljala sam.
"Srno, ne lazi me. Makar mene nemas potrebe da lazes. Idi i lepo namesti majicu, pa da idemo kuci.", promrmljao je.
Klimnula sam i otrcala u kupatilo, preobukla majicu i izasla. "Gotova sam.", tiho sam rekla.
Klimnuo je. "Idemo.", promumlao je.
Pogledala sam u Vuka. "Vidimo se sutra.", prosaputala sam.
Prisao mi je, spustio usnice na moje i nezno me poljubio. "Zovem te posle, mila moja."
Nasmesila sam mu se, klimnula glavom, propela se na prste i ovlas ga poljubila. "Vazi.", promrmljala sam.
"Srno, polazi!", stric je zarezao.
Klimnula sam i krenula za njim. "Izvini, strice.", prosaputala sam kada smo se nasli van.
"Nisi ti kriva, mala. On je, ne razmislja svojom glavom uopste."
Odmahnula sam. "Ja sam kriva. Ovo je bila moja ideja.", prosaputala sam.
Uzdahnuo je, obgrlio me oko ramena i privukao sebi. "Mala, znam da je tvoja ideja, ali on je taj koji treba da razmislja zrelo, a ne ti. Njemu je trideset i pet godina, Srno.", nezno je rekao.
Pocrvenela sam. "Nije hteo da me odbije, striko.", promrmljala sam.
Frknuo je. "Nije da nije hteo da te odbije, vec je jedva docekao. I samo da znas, ako me sutra probudi pre deset da bih te zvao kod mene, zadavicu ga. Upozori ga.", progundjao je.
Prasnula sam u smeh. "Onda cu mu reciu da bude u deset i dva minuta kod tebe.", rekla sam cerekajuci se.
Nasmejao se i odmahnuo glavom. "Ja sam jos ludji od oboje. Slusaj, strikino, kad ti takve ideje padnu na pamet, obavesti svog striku. Da ako skontaju da ih lazes mogu da te izvucem, vazi?", nezno je upitao.
Propela sam se na preste i slatko ga poljubila u obraz. "Vazi, striko. Najbolji si na svetu, znas?", umiljato sam upitala.
Nacerio se i klimnuo glavom. "Znam, mala. Ali si i ti najbolja sinovica na svetu."
Dosli smo do moje zgrade, usli unutra pa zajedno usli u stan. "Vec si se vratila?", tata je iznenadjeno upitao.
Stric je klimnuo. "Malo smo nas dvoje prosetali i porazgovarali pa sam je vratio kuci. Proslo je jedanaest a nije bas pametno da se u ovo doba smuca krajem."
Tata je klimnuo glavom. "Tu si u pravu, ali to njoj niko ne moze da dokaze.", progundjao je.
Stric se nacerio. "Ne brini, Aco, ima ko moze.", rekao je cerekajuci se.
Mrko sam ga pogledala. "Nema.", arogantno sam rekla.
"U pravu si.", zacerekao se.
Prevrnula sam ocima. "Budala.", promumlala sam.
"Srno!", tata je zagrmeo.
Stric se smejao kao lud. "Pusti je, Aco. Ona je moje dete."
Tata je prevrnuo ocima. "Neka ti se popne na glavu onda."
"Idem da spavam. Vidimo se sutra, striko.", umilato sam zaprela, popela se na prste i slatko ga poljubila u obraz.
Zagrlio me i nezno me poljubio u teme. "Lepo spavaj, pile strikino.", nezno je rekao.
Nasmesila sam se i jako ga obgrlila oko struka. "I ti striko.", prosaputala sam, odvojila se od njega, poljubila tatu u obraz i otisla u svoju sobu. Na brzinu sam se raspremila, uskocila u krevet i okrenula Vuka. "Evo me.", promrmljala sam.
Nasmejao se. "Nko mi je nestrpljiv. Zovem te da ne trosis ti.", veselo je rekao, spustio slusalicu i nepun minut kasnije mi je zazvonio telefon.
Nasmejala sam se na sve to. Zaista sam imala srece u zivotu sto sam dobila njih dvojicu za sebe, nezno sam pomislila kada mi je zazvonio telefon. "Molim?", nezno sam se javila. "Ko ima najboljeg strica na svetu?", arogantno je upitao smejuci se. "Ja, striko. Zaista si najbolji na svetu.", umiljato sam prela. Nasmejao se. "Znam, mala. Kao i ti sto si najbolja sinovica na svetu. Kako si, pile moje?", nezno je upitao. "Odlicno, striko. Nemoj da brines.", nezno sam rekla. Uzdahnuo je. "Kako da ne brinem, Srno? Ti si moje dete, mala." Ponosno sam se nacerila. "Jesam, striko. I ne bih te menjala ni za sta na svetu.", prosaputala sam. "Znam, mala, kao ni ja tebe.", tiho je rekao. "Hoces li ti doci po mene?" Zelela sam da dodje. "Volela bi da dodjem?", promrmljao je. Zestoko sam zaklimala glavom. "Najvise na svetu.", promucala sam. "Hocu, i vraticu te ja kuci, obecavam.", rekao je drhtavo uzdahnuvsi. "Stvarno?", zacicala sam. Nasmejao se. "Stvarno, mala." "Ti nisi najbolji stric na svetu. Ti si najbolji stric u svemiru.", cicala sam. Smejao se kao blesav. "Kao i ti sinovica. Niko nikada nije imao takvu sinovicu kao sto je ja imam.", nezno je rekao. "Hoces da pustis da te tvoja sinovica provoza ?", upitala sam cerekajuci se. Prasnuo je u smeh. "Videcemo, mala, Autoputem?", upitao je. Frknula sam. "Nije zanimljivo.", progundjala sam. "Nisam siguran da sam dovoljno lud za vise.", cerekao se. Smejala sam se kao blesava. "Nije ni vazno, samo ti dodji po mene." "Hocu, mala, obecavam. Moram da idem, strikono. Voli tebe tvoj striko, znas to, zar ne?" Nasmesila sam se. "Znam i ja svog striku volim najvise na svetu.", prosaputala sam. "Znam, mala, cujemo se.", tiho je rekao i spustio slusalicu.
Звали смо то загрљено спавање. Шест сати непомичног грљења у сну. Грчевитог држања једно за друго, као да су потреси, као да нас отимају. Као да нису…Шест сати непомичног грљења у сну. Тако се спава само једном у животу. С’ једним у животу…
Glava mi je na njegovim grudima dok me nezno miluje po potiljku i vratu. "Vidis, jedino je ovo bitno.", prosaputao je.
Pogledala sam ga. "U pravu si.", tiho sam rekla. Utom mi je zazvonio telefon. "Molim?", promrmljala sam.
"Gde ste vi, koji kurac?", stric je zagrmeo.
Pocrvenela sam. "U Kosutnjaku, strice.", promucala sam.
"Jebote, mala, pa zar celo popodne? Polazite ovamo, cekam vas u kafeu.", zarezao je i spustio slusalicu.
Uzdahnula sam i pogledala u Vuka. "Hajde, moramo da idemo.", prosaputala sam, mada mi se nije ni islo.
Nezno me je pogledao. "Sta je bilo, mila moja?", nezno me je upitao.
"Ne ide mi se.", promrmljala sam i pocrvenela.
Nasmesio se, povukao me na sebe i nezno zagrlio. "Onda cemo ostati jos malo."
"Ali stric je rekao..."
"Sss, cuti, mila moja. Jos malo.", prosaputao je.
Klimnula sam glavom i spustila je na njegove snazne grudi. Uvukao je saku u moju kosu i nezno me milovao. Sedeli smo u tisini. Reci, objasnjenja i opravdanja sa njim mi nisu bila potrebna. Znao je sta zelim, znao je sta osecam, sve je znao. Sada je njemu zazvonio telefon. "Molim? Daj, Miroslave, jebote, docicemo. Ma, jebi se, stizemo.", zarezao je i spustio slusalicu. Nezno me je pogledao. "Hajde, malena, moramo da idemo. Onaj tvoj ludi stric kaze da odmah dodjemo.", progundjao je.
Klimnula sam glavom, ustala, pa je i on ustao za mnom. "Hocemo li pesaka?", tiho sam upitala.
Pogledao me. "Sta te muci, mila moja?", nezno je upitao.
Spustila sam pogled. "Nemam pojma. Zelim da ostanem sa tobom.", promrmljala sam.
Spustio je saku na moj obraz i nezno me mazio. "I ja bih zeleo da ostanes sa mnom. Hajde, videcemo sa Miroslavom da ostanes kod njega, vazi?", nezno je upitao.
Klimnula sam glavom. "Vazi.", promrmljala sam. Uzeo me je za ruku i lagano poveo ka autobuskoj stanici. Sacekali smo autobus, usli i seli na sediste. Nije ipustao moju ruku iz svoje i nezno me stiskao svo vreme. Izasli smo na stanici na kojoj se nalazio kafe i ja sam nezno izvukla ruku iz njegove. "Moram.", prosaputala sam kada me je mrko pogfledao.
Uzdahnuo je i klimnuo glavom. "Znam.", promrmljao jei krenuli smo ka kafeu.
Stric je vec sedeo i besno nas pogledao kada smo usli u separe. "Gde ste do sada?", zarezao je.
Vuk je slegnuo ramenima. "Bili smo u Kosutnjaku. Koji ti je?"
"Aca me je zvao tri puta, pita imam li nameru da malu vracam kuci. Kako da je vratim kad nit znam gde je, niti kada cete se vratiti.", progundjao je.
Pocrvenela sam do korena kose. "Malo smo se zapricali.", promucala sam.
Prevrnuo je ocima. "Slusaj, mala, ne mozete samo tek tako da odete..."
"Nije ona kriva, Miroslave.", Vuk je zarezao.
Stric se nakostresio. "Boli me kurac ko je kriv! Malu vodimo kuci i idemo da zavrsavamo sta imamo.", tvrdoglavo je rekao.
Vuk se smracio. "Dobro, malena, kad zavrsimo pozvacemo te kod Miroslava..."
"Necemo, Vuce. Ti znas da meni mala ne smeta, ali stvarno zbog Ace i Mire mora malo da bude i kuci.", progundjao je.
Uzdahnula sam i klimnula glavom. "U redu, striko.", prosaputala sam.
Krenuli smo polako ka nasoj zgradi, a Vuk je pomalo usporio. "Zvacu te onda veceras.", prosaputao je.
"Videcu da izadjem veceras sa drustvom, ako budes mogao docicu u tvoj parkic.", promrmljala sam.
Siroko mi se osmehnuo. "Samo javi kada. Mocicu.", promrmljao je.
Uzvratila sam mu osmeh. "Mala, ne planiraj da me prefortas sa tim..."
Nevino sam ga pogledala. "Ne planiram, striko. U pravu si. Jel tako, Vuce?"
Vuk je klimnuo glavom. "Tako je, mila moja.", promrmljao je.
Oboje nas je nepoverljivo pogledao. "Da mi je znati u kakva govna cete nas uvaliti.", progundjao je.
Dosli smo do moje zgrade, njih dvojica su me ispratila do stana i usla sam unutrra. "Stigla sam.", veselo sam se javila.
"Ko se to setio da dodje kuci.", zagraktala je mama kada me je videla na vratima trpezarije.
"Stric me ceo dan vodao sa sobom. Gde su ostali?"
"Tata ti se tusira, baba i Mica su otisle do Pauna i Milanke."
Klimnula sam. "Mogu li da idem malo sa drustvom napolje?"
"Kada?"
"Veceras, kad svi budu izasli.", promrmljala sam.
Klimnula je. "Mozes. I bio bi red da se druzis malo sa svojim vrsnjacima, a ne samo sa onim svojim stricem i njegovim drustvom."
Krotko sam klimnulča glavom. "U pravu si.", promrmljala sam. "Idem malo u sobu da gledam tv.", progundjala sam i usla u sobu. Dohvatila sam telefon i pozvala Vuka.
"Halo, mila moja?", nezno se javio.
"Izacicu oko osam, mozes li biti u parkicu?", tiho sam upitala.
"Bicu sigurno, nista ne moj da brines.", promrmljao je.
"Super, vidimo se onda.", prosaputala sam i spustila slusalicu.
Do osam sati sam vec htela da poludim od dosade. Na televiziji kao po obicaju nista zanimljivo, Vuk mi je s' vremena na vreme slao poneku poruku i u sustini imala sam osecaj da je prosla citava vecnost, a ne samo dva sata od kako sam usla u stan. "Idem malo sa drustvom, mama.", tiho sam rekla.
Zadovoljno se nasmesila. "Pametno, idi."
Izletela sam iz stana, sletela se niz stepenice i poletela prema parkicu kada sam se nasla na ulici. Sela sam na klupicu i poslala Vuku poruku da sam tu. Za manje od pet minuta dve jake ruke su me obgrlile sa ledja. "Dosao sam.", prosaputao je.
Nakrivila sam glavu i pogledala ga. "Mislila sam da ces doci iz suprotnog pravca.", tiho sam rekla, a onda me je strastveno poljubio.
"Napustio sam sastanak. Rekao sam da mi nije dobro.", promrmljao je, seo do mene i nezno me zagrlio.
Spustila sam glavu na njegove grudi i podigla zabezeknut pogled ka njemu. "Pobice nas stric.", mucenicki sam zacvilela.
Slatko se nasmejao i jos sladje me poljubio. "Nece, nece znati da smo zajedno i ovde.", promrmljao je.
"Nadajmo se."
Pogledao me, uzeo me za ruku i povukao ka njegovoj kuci. "Hajde, unutra je najsigurnije.", tiho je rekao.
Klimnula sam glavom i poslusno kaskala za njim. "Nadam se samo da ti je poverovao. Zadavice me ako mu posao propadne zbog mene.", promrmljala sam kad smo usli unutra.
"Jebes posao, mila moja. Dodji.", tiho je rekao, uveo me u dnevni boravak i obuhvatio mi rukama lice kada smo usli unutra i kada se okrenuo ka meni. "Malena...", prosaputao je i spustio usnice na moje. Ovila sam ruke oko njegovog vrata, privila se uz to mocno telo i uzvracala mu drhtureci. Sve jace me je stezao oko struka i privijao uza se, a onda me je nezno spustio na kauc, uvukao obe ruke u moju kosu i nezno protrljao nos o moj. "Ovde je najsigurnije, ali ovde mozemo i sami da budemo.", promrmljao je.
Uzvratila sam mu trljanje o nos i pogledala ga. "Volim kad smo sami.", promucala sam i pocrvenela do korena kose.
Lukavo se nacerio. "A zasto, mila moja?"
Jos jace sam pocrvenela i slegnula ramenima. "Ne znam.", slagala sam.
Izvio je obrvu. "Ne znas? Nemoj da me lazes, devojcice.", strogo je rekao.
Jos jace sam pocrvenela. "Volim ono sto se desava medju nama kada smo sami.", izmucala sam nekako.
Spustio je usne na moj vrat i nezno presao njima po njemu. "I meni se svidja, mnogo.", prosaputao je i krenuo da se spusta usnama ka mojim grudima. Zavukao je ruke u moju majicu, skinuo mi je pa mi skinuo i brus. Spustio je obe ruke oko mojih dojki i nezno mi palcevima prelazio preko bradavica. "Svidja li ti se?", promuklo je upitao Da li mi se svidja? Obozavala sam sve sto mi je radio. Tiho sam stenjala i klimnula glavom. "Mnogo.", prostenjala sam. Zamenio je palac jezikom, a onda je zasisao. Uvukla sam ruku u njegovu kosu, jako je potezala i izdizala se ka njemu. Nastavio je svoj put usnama ka dole, skinuo mi farmerke i gacice pa je nezno dodirnuo. Tiho sam kriknula i Zgrcila se zbog tog laganog dodira. Pravio je dzumbus u meni svaki put kad bi me dodirnuo. A tek kad bi me dodirnuo dole... Mislila sam da cu umreti svaki put kada bi to uradio. Zasmejao se, spustio usne i slatko je poljubio. Reagovala sam na isti nacin kao i sa dodirom. Mucio me je tako kako mi se cinilo citavu vecnost, igrao se, zaligivao nigde ne zureci. Ludela sam, potpirivao je u meni svaki put sve vecu zelju, sve vecu vatru. "Vuce...", jedva sam istisnula. Podigao se do mene, pogledao me u oci i nezno poljubio oba. "Kad me gledas tako sve sto zelim je da te uzmem, Srno. Budi mirna, mila moja, zelim da te osetim.", promrmljao je, pritisnuo mi Rukom kukove. Drugom rukom ga je naveo na moj ulaz i ubacio glavic unutra. Spustio se svom tezinom na mene i ja sam otvorila oci. Drhtavo mi se nasmesio, a onda me strastveno poljubio. Poceo je lagano da ga pomera i tiho da cvili. "Malena, malena...", zajecao je kada sam kriknula, izvila se nekontrolisano ka njemu i dozivela vrhunac. Pao je preko mene i snazno drhtao zavukavsi glavu u moj vrat. Nezno me je gurkao nosem u vilicu i jos neznije me ljubio kada je neko zalupao na vrata. Uspaniceno sam ga pogledala. Siroko mi se nasmesio. "Mislim da nas je Miroslav nasao. Idi u kupatilo i obuci se, ja cu mu otvoriti.", promrmljao je i nezno me podiga dok se na brzinu oblacio.
Klimnula sam i krenula ka kupatilu kada me je naglo povukao za ruku i strastveno me poljubio. "Treba da se obucem.", promucala sam kada mi je pustio usne.
Nasmesio se. "Hajde, brisi u kupatilo.", nezno je rekao i ja sam otperjala u kupatilo.
"Pa, sunce vam jebem oboma, da li ste normalni?", cula sam strica kako grmi. "I gde je Srna, koji kurac?"
Brzo sam navukla majicu i izasla iz kupatila. "Tu sam, strice.", promrmljala sam crvena kao bulka.
Okrenuo se ka meni i zabezeknuto me pogledao. "Gde si Mirjani rekla da ides?", zagrmeo je.
Pocrvenela sam. "Sa drustvom. Nije valjda primetila da me nema?", pacenicki sam zacvilela.
"Nije, ja sam naisao na tvoje drustvo i video da nisi sa njima, pa otisao kuci da te potrazim. Nije te bilo! A ova budala se najednom razbolela. Pa dobro, bre!"
"On nije budala, strice.", promumlala sam.
Iznervirano je uzdahnuo. "Nije! Ja sam! Ja sam budala kad vas trpim oboje!", grmeo je.
"Ajde, jebote, Miroslave! Ne pravi frku tamo gde je nema. Naisao sam u parkicu na nju i doveo je ovde da malo porazgovaramo.", promnrmljao je.
Frknuo je. "Zato joj je majica naopacke okrenuta. Zato sto ste razgovarali.", cinicno je rekao.
Pocrvenela sam kao bulka i pogledala u moju majicu. "Zacepi, Miroslave! Povedi racuna sta govoris, jebote! Ona ti je sinovica!", Vuk je besno zarezao.
Stric je pocrveneo. "Nisam tako mislio. U svakom slucaju da li ste oboje poludeli, Vuce? Ako shvate da ih laze, shvatice i zasto ih laze."
"Stvarno je slucajno naisao, striko.", promrmljala sam.
"Srno, ne lazi me. Makar mene nemas potrebe da lazes. Idi i lepo namesti majicu, pa da idemo kuci.", promrmljao je.
Klimnula sam i otrcala u kupatilo, preobukla majicu i izasla. "Gotova sam.", tiho sam rekla.
Klimnuo je. "Idemo.", promumlao je.
Pogledala sam u Vuka. "Vidimo se sutra.", prosaputala sam.
Prisao mi je, spustio usnice na moje i nezno me poljubio. "Zovem te posle, mila moja."
Nasmesila sam mu se, klimnula glavom, propela se na prste i ovlas ga poljubila. "Vazi.", promrmljala sam.
"Srno, polazi!", stric je zarezao.
Klimnula sam i krenula za njim. "Izvini, strice.", prosaputala sam kada smo se nasli van.
"Nisi ti kriva, mala. On je, ne razmislja svojom glavom uopste."
Odmahnula sam. "Ja sam kriva. Ovo je bila moja ideja.", prosaputala sam.
Uzdahnuo je, obgrlio me oko ramena i privukao sebi. "Mala, znam da je tvoja ideja, ali on je taj koji treba da razmislja zrelo, a ne ti. Njemu je trideset i pet godina, Srno.", nezno je rekao.
Pocrvenela sam. "Nije hteo da me odbije, striko.", promrmljala sam.
Frknuo je. "Nije da nije hteo da te odbije, vec je jedva docekao. I samo da znas, ako me sutra probudi pre deset da bih te zvao kod mene, zadavicu ga. Upozori ga.", progundjao je.
Prasnula sam u smeh. "Onda cu mu reciu da bude u deset i dva minuta kod tebe.", rekla sam cerekajuci se.
Nasmejao se i odmahnuo glavom. "Ja sam jos ludji od oboje. Slusaj, strikino, kad ti takve ideje padnu na pamet, obavesti svog striku. Da ako skontaju da ih lazes mogu da te izvucem, vazi?", nezno je upitao.
Propela sam se na preste i slatko ga poljubila u obraz. "Vazi, striko. Najbolji si na svetu, znas?", umiljato sam upitala.
Nacerio se i klimnuo glavom. "Znam, mala. Ali si i ti najbolja sinovica na svetu."
Dosli smo do moje zgrade, usli unutra pa zajedno usli u stan. "Vec si se vratila?", tata je iznenadjeno upitao.
Stric je klimnuo. "Malo smo nas dvoje prosetali i porazgovarali pa sam je vratio kuci. Proslo je jedanaest a nije bas pametno da se u ovo doba smuca krajem."
Tata je klimnuo glavom. "Tu si u pravu, ali to njoj niko ne moze da dokaze.", progundjao je.
Stric se nacerio. "Ne brini, Aco, ima ko moze.", rekao je cerekajuci se.
Mrko sam ga pogledala. "Nema.", arogantno sam rekla.
"U pravu si.", zacerekao se.
Prevrnula sam ocima. "Budala.", promumlala sam.
"Srno!", tata je zagrmeo.
Stric se smejao kao lud. "Pusti je, Aco. Ona je moje dete."
Tata je prevrnuo ocima. "Neka ti se popne na glavu onda."
"Idem da spavam. Vidimo se sutra, striko.", umilato sam zaprela, popela se na prste i slatko ga poljubila u obraz.
Zagrlio me i nezno me poljubio u teme. "Lepo spavaj, pile strikino.", nezno je rekao.
Nasmesila sam se i jako ga obgrlila oko struka. "I ti striko.", prosaputala sam, odvojila se od njega, poljubila tatu u obraz i otisla u svoju sobu. Na brzinu sam se raspremila, uskocila u krevet i okrenula Vuka. "Evo me.", promrmljala sam.
Nasmejao se. "Nko mi je nestrpljiv. Zovem te da ne trosis ti.", veselo je rekao, spustio slusalicu i nepun minut kasnije mi je zazvonio telefon.
Nasmejala sam se na sve to. Zaista sam imala srece u zivotu sto sam dobila njih dvojicu za sebe, nezno sam pomislila kada mi je zazvonio telefon. "Molim?", nezno sam se javila. "Ko ima najboljeg strica na svetu?", arogantno je upitao smejuci se. "Ja, striko. Zaista si najbolji na svetu.", umiljato sam prela. Nasmejao se. "Znam, mala. Kao i ti sto si najbolja sinovica na svetu. Kako si, pile moje?", nezno je upitao. "Odlicno, striko. Nemoj da brines.", nezno sam rekla. Uzdahnuo je. "Kako da ne brinem, Srno? Ti si moje dete, mala." Ponosno sam se nacerila. "Jesam, striko. I ne bih te menjala ni za sta na svetu.", prosaputala sam. "Znam, mala, kao ni ja tebe.", tiho je rekao. "Hoces li ti doci po mene?" Zelela sam da dodje. "Volela bi da dodjem?", promrmljao je. Zestoko sam zaklimala glavom. "Najvise na svetu.", promucala sam. "Hocu, i vraticu te ja kuci, obecavam.", rekao je drhtavo uzdahnuvsi. "Stvarno?", zacicala sam. Nasmejao se. "Stvarno, mala." "Ti nisi najbolji stric na svetu. Ti si najbolji stric u svemiru.", cicala sam. Smejao se kao blesav. "Kao i ti sinovica. Niko nikada nije imao takvu sinovicu kao sto je ja imam.", nezno je rekao. "Hoces da pustis da te tvoja sinovica provoza ?", upitala sam cerekajuci se. Prasnuo je u smeh. "Videcemo, mala, Autoputem?", upitao je. Frknula sam. "Nije zanimljivo.", progundjala sam. "Nisam siguran da sam dovoljno lud za vise.", cerekao se. Smejala sam se kao blesava. "Nije ni vazno, samo ti dodji po mene." "Hocu, mala, obecavam. Moram da idem, strikono. Voli tebe tvoj striko, znas to, zar ne?" Nasmesila sam se. "Znam i ja svog striku volim najvise na svetu.", prosaputala sam. "Znam, mala, cujemo se.", tiho je rekao i spustio slusalicu.
Звали смо то загрљено спавање. Шест сати непомичног грљења у сну. Грчевитог држања једно за друго, као да су потреси, као да нас отимају. Као да нису…Шест сати непомичног грљења у сну. Тако се спава само једном у животу. С’ једним у животу…
Нема коментара:
Постави коментар