Ulazim u stan a on vec stoji oslonjen na zid kraj vrata i ceka me. "Video sam kroz prozor kada si izasla iz auta.", tiho je rekao.
Nasmejala sam se i poletela mu u zagrljaj. Uhvatio me je, podigao na sebe i snazno zagrlio. Grcevito sam se drzala za njega i zavukla glavu u njegov vrat. Mirisao je svojim posebnim mirisom, prironim, onako kako je oduvek mirisao. Zadrhtala sam i jace zavukla glavu u taj mocan vrat, samo me je jace stisnuo. "Hej, lepotane.", bilo je jedino sto sam uspela da izgovorim.
Zavukao je ruku u moju kosu, nezno me povukao i zabezeknuto me pogledao. "Zasto, mila moja?"
Slegnula sam ramenima. "Samo, samo me sve stiglo. A kraj tebe zna da mogu, znam da..."
Poneo me je a Minjinoj sobi, seo samnom na krevet i jako me zagrlio. Naglas sam jecala i ridala cvrsto se drzeci za njega. Nezno mi je mazio potiljak. "Isplaci se, malena. Tu sam ja.", prosaputao je.
Podigla sam glavu, pogledala ga i nezno ga pomazila po vilici. "Lep pocetak.", progundjala sam i nasmesila mu se.
Uzvratio mi je osmeh. "Prelep, sve dok si u mom narucju.", tiho je rekao.
Protrljala sam nos o njegov. "Volim te.", prosaputala sam gledajuci ga u oci.
"I ja tebe, mila moja.", promrmljao je i nezno me poljubio. Uzvratila sam mu i prihvatila igru njegovog neznog jezika u mojim ustima. Podigao je usne sa mojih i nezno usnama presao po mom obrazu sve do mog oka. Nezno ga je poljubio. Presao je preko mog nosa usnama pa poljubio i drugo oko. Drhtala sam kao list na vetru. Kako je znao uvek i u svakom trenutku sta mi treba, pitala sam se. U ovom trenutku mi je trebala njegova neznost, a on je to znao, pa me je lagano spustio na krevet. Legao je preko mene i nezno, najneznije me poljubio sa obema rukama u mojoj kosi. Spustio je usne na moju bradu pa ih polako prevukao preko cele vilice, pa nastavio da se istim tempom spusta niz moj vrat. Ruke je zavukao pod moju majicu pa je skinuo, a za njom je otisao i moj brus.Spustao je lagane, ali strastvene poljubce ka mojim grudima dok ih je obe mazio sakama. A ond aih je sklonio pa sake zamenio usnama. Cvile sam, stenjala i grcila se pod njegovim neznim dodirima. "Vuce, molim te.", prosaputala sam. Klimnuo je, na brzinu mi skinuo helanke i gacice, svoju majicu, pantalone i bokserice pa ponovo legao na mene. Uzeo ga je u ruku, nezno presao glavicem po njoj pa ga centimetar po centimetar ubacivao. Poceo je polako da se pomera. Cvileli smo tiho jedno drugom na usnama, gledali se u oci i ljubili. Vodili smo ljubav. Davali jedno drugom ono sto nam je trebalo, a trebali smo samo mi. Meni je trebao samo on da zaboraviim na sve i prepustim se osecanjima. "Vuce...", prodahtala sam, izvila se ka njemu i kriknula kada me je strasao orgazam. "volim te.", prosaputao mi je na uvo, jako me stisnuo uz svoje telo i duboko u meni doziveo sopstveni. Pao je preko mene i jako me zaglio. "Volim te.", promucala sam mu u kosu.
Osetila sam kako se nasmesio u moj vrat. "I ja tebe. Jesi li bolje malo?", nezno je upitao.
Podigla sam mu glavu i naterala ga da me pogleda. "Jesam. Samo mi se sve bilo skupilo, Vuce. Prvo otkazivanje za dan zaljubljenih, zatim jedno za drugim, a na kraju i jutros kad sam u zadnjem momentu saznala za auto. Mislila sam da cu ili zakasniti ili necu uopste uspeti da stignem.", tiho sam rekla.
Nasmesio se i nezno me pomazio po usnici. "Zar mislis da bih dozvolio da ne dodjes, a ti to zelis? Slusaj me, nikad vise, ali nikad nemoj to da pomislis. Uvek cu naci nacina. Od sad ce Minja uvek dolaziti po tebe. Neces vise svojim autom dolaziti."
Siroko sam se osmehnula. "Stvarno si najbolji, Vuce. Nego, kakvo je to iznenadjenje, lepotane?", radoznalo i umiljato sam zaprela.
Prasnuo je u smeh i slatko me poljubio. "Kad dodje vreme za to, videces."
Nasmehala sam se i poljubila ga u nos. "Nije ni vazno. Nista osim to da sam uz tebe nije vazno.", tiho sam rekla.
Prevrnuo se sa mene pa me povukao na svoje grudi. Kada sam se udobno smestila na njemu uvukao je ruku u moju kosu, drugu ovio oko mog struka. "Znam da ti je samo to vazno, ali se kladim da ce ti se iznenadjenje svideti.", umiljato je rekao.
Nasmejala sam se. "Cim je od tebe, ja znam da hoce. Ne znam kako, ali si uvek znao sta mi treba, i sad to znas."
Poljubio me je u teme. "Znam zato sto sve procitam u tvojim ocima. NE mozes da sakrijes nista, samo da znas.", dodao je zadirkujuce.
Nasmejala sam se i pogledala ga. "Sta sad vidis?", upitala sam smejuci se.
Napravio se kao da razmislja i zagledao mi se u oci. "Mmmm, vidim da me volis.", rekao je i nacerio se.
Pranula sam u smeh i isplazila mu se. "To sam ti i rekla hiljadu puta do sada.", cerekala sam se.
"Vidim da ti je lepo samnom."
Zabola sam glavu u njegove grudi i tresla se od smeha. "Vuce, da nije ne bih ni bila ovde. Imas li ti da kazes nesto sto ja ne znam?"
Podigao mi je glavu i zagledao mi se u oci. "Mhm, vidim.", tiho je rekao.
Izvila sam obrvu. "Sta?"
Prevrnuo me je pod sebe i pogledao me. "Da me zelis.", prodahtao je.
Pridigla sam glavu i zestoko ga poljubila, razmakao mi je noge, stavio ga na moj ulaz i grubo se nabio. Jednu ruku je uvukao u moju kosu, a drugu pod moju guzu, izvio mi kukove ka sebi i poceo grubo i zestoko da se nabija dok me je bolno i nasilno ljubio. Uzvracala sam mu istom silinom, grebala ga po ledjima i zarivala nokte u njegova ledja. Jedva sam dolazila do daha. Pogledao me je u oci i nezno protrljao nos o moj. Znala sam sta zeli, samo sto ovoga pta ni on nije mogao da dodje do daha i izgovori to. Izvila sam se onoliko koliko sam mogla ka njemu, on je promesao kukovima i ja sam glasno vrisnula dok sam se grcila pod njim. Zabio se jos dva puta u mene i uz glasno stenjanje svrsio. Lezali smo, mazili se i ljubili tiho pricajuci i smejuci se kada su se izvan zaculi glasovi. "U picku materinu, skroz sam zaboravio na njih.", progundjao je i skocio sa mene.
Zabezeknuto sam ga pogledala. "Na koga?"
"Videces, ustaj i oblaci se.", promrmljao je dok se i sam oblacio.
Slegnula sam ramenima i polako se oblacila. "Stvarno si cudan.", progundjala sam.
Dohvatio je moju majcu i navukao mi je. "Trebali su da dodju tek za pola sata."
Uhvatio me za ruku i poveo me van sobe. Uveo me je u dnevni boravak.... a tamo... tamo je sedeo moj stric na kaucu.
Ciknula sam kada sam ga ugledala i poletela mu u zagrljaj. Ustao je i snazno me zagrlio. 2Gde si, lepotice strikina?", upitao je smejuci se.
Nasmejala sam se, pridigla se na prste i poljubila ga u obraz. "Ti si to iznenadjenje.", veselo sam rekla.
Nacerio se i zaklimao glavom. "Jel ti se svidja?"
Okrenula sam se, pogledala u Vuka, pa ponovo u njega. Obojica, tu, uz mene i zajedno... Kao nekada. Zavrtelo mi se u glavi od srece. "Jesi li dobro, mila moja?", Vuk je upitao i nezno me pomazio po obrazu.
Zaklimala sam glavom i bacila mu se u zagrljaj pa ponovo zaplakala. "Mala, sta ti je?", stric je nezno upitao.
Pocela sam da se smejem. Dobro, Srno, pukla si nacisto, sama sebi sam rekla. "Sipaj joj malo tog viskija, Miroslave. Mislim da je samo uzbudjena.", Vuk je tiho rekao i podigao me u narucje pa seo samnom u krilima na kauc.
Stric je oboma doneo po viski, uzeo svoj pa i on seo do nas. Nezno me je pomazio po kosi dok sam pila prvi gutljaj. "Jesi li dobro, mala? Ruke ti se tresu.", tiho je rekao.
Siroko sam mu se osmehnula. "Jesam, strice. Samo jos uvek ne mogu da poverujem da si tu, da je Vuk tu... i ja.", tiho sam rekla.
Uzdahnuo je. "smiri se, mala, tu smo, obojica.", nezno je reko.
Nasmesila sam mu se. "Hvala ti za ovo, striko.", umiljato sam rekla.
Poljubio me je u kosu. "Znas da ce tvoj striko da ucini sve za tebe. A i pozeleo sam i ja tebe, mala."
Uhvatila sma ga za ruku. "Znam da jesi, striko. Ja sam tvoje dete."
Klimnuo je glavom. "Jesi, mala. Kako si? Jel sve u redu?"
Uzdahnula sam. "Mislim da sam danas imala dva manja sloma zivaca, ali dobro sam.", progundjala sam.
Namrstio se. "Zasto?"
"Prvo mi je u zadnjem trenutku oduzeto auto, trebalo im je, a nije nasao za shodno da mi kaze ranije. Popizdela sam."
Uzdahnuo je i pogledao u Vuka. "Nisi mi nista rekao."
Vuk ga je pogledao. "Hteo sam da zavrsis taj prookleti posao, a ne da sve propadne.", mrko je rekao.
"Kako si dosla?"
"Minja me je dovezao. Ko je jos bio ovde sa tobom?", zbunjeno sam upitala.
"Minja, ali je otisao, nije hteo da smeta."
Prasnula sam u smeh. "Daj, strice, boji te se i zato je otisao.", rekla sam cerekajuci se.
Prevrnuo je ocima. "Jebe mi se, Srno za to. Sad me zanima, sta je izazvalo drugi slom?"
Podigla sam obrvu. "A sta mislis? To sto sam vas ugledala obojicu ovde. Nisi ni svestan koliko mi je to bilo potrebno. Najgore od svega, ni sama nisam bila svesna toga do sada.", prosaputala sam.
Uzdahnuo je i odmahnuo glavom. "Previse si osetljiva, mala. Mislio sam da ce te to proci kad odrastes.", progundjao je.
Smrknuto sam ga pogledala. "Mislila sam da jeste, sve dok se niste pnovo pojavili."
"Sta to znaci?"
"To znaci, Miroslave, da jedino uz nas moze da bude to sto jeste i da se ne boji. Mada kako smo se obojica poneli, ni jedan od nas to nije zasluzio.", Vuk je progundjao.
"Nisi u pravu, Vuce. Obojica ste zasluzili. Mogu da shvatim zasto ste sve to uradili.", prosaputala sam.
"Ni jedan nije zeleo da te povredi, mala.", stric je tiho rekao-
Nasmejala sam se i jace mu stisnula ruku. "Znam da niste, striko. Znam da je tako moralo da bude. Na kraju krajeva, i da nije moralo. tako je ispalo. Nemamo nista od toga da se pitamo sta bi bilo da je bilo.Reci ti meni, kako je moj bata?"
Nasmejao se. "Odlicno, pravi je djavo. Bandoglav i tvrdoglav i nista ne slusa. Mislim d znam tacno na koga je povukao.", zacerekao se.
Isplezil sam mu se. "Tu bandoglavost i tvrdoglavst je povuka na tebe ja nisam ni jedno od toga."
Prasnuo je u smeh. "Ti nisi bandoglava i tvrdoglava?", upitao je guseci se od smeha.
Mrko sam ga pogledala. "Nisam, jel tako, Vuce?"
Vuk je klimnuo. "Tako je, mila moja. Samo niko ne zna sa tobom kao ja.", promrmljao je.
Stric je prevrnuo ocima. "Vuce, mala jeste i tvrd-"
Vuk je slegnuo ramenima. "Nije, Miroslave. Kako samnom nije?"
"Ti se pretvoris u glupog coveka kad ti je ona u blizini. Hajde malo razmisli, kako nije takva.", stric je progundjao.
"Vuk nije glup, rekla sam ti vec, striko.", tiho sam rekla.
Odmahnuo je glavom. "Nije, al se tako ponasa. Glupo. Naravno da nisi takva sa njim kad si od kako si ga ugledala izlapela i da ti kaze skoci u bunar ti bi bez imalo razmisljanja skocila.", progundjao je.
Pocrvenela sam. "Nije istina. Samo on je u pravu i uvek kaze onako kako treba.", promrmljala sam.
"tako je on rekao i za video poziv, veoma pametna ideja mala."
Prevrnula sam ocima. "Nista se nije desilo, strice. A i Vuk nikada ne bi doveo u opasnost ni sebe ni mene."
Vuk je odmahnuo. "Tebe ne bih, sto se mene tice, svejedno mi je sve dok na bilo koji nacin mogu da dodjem do tebe.", prosaputao je.
"Eto vidis, jesam li ti rekao? To je glupo, Vuce. Sta ti vredi da dodjes..."
"Nije glupo, Miroslave. Sta bude bice, ali znam da ako je to jedini nacin da je vidim kad god to pozelim, ja cu to i uraditi. I jebe mi se za rizik. Rizik je bilo onda, morao sam da je ostavim, rizik je to sto sam joj se javio, pa cak i ovo sad je rizicno. Svestan sam ja svega toga, Miroslave, ali iskreno jebe mi se za to."
Stric je izvio obrvu. "Pa, mala, utvrdili smo da je Vuk upravo izlapeo covek."
Spustila sam pogld. 2Nije, slazem se sa njim.", tiho sam rekla.
"Slazes se sa njim?", zagraktao je.
Klimnula sam glavom. "Ako je ovo jedini nacin da budem makar na trenutak sa njim, sa tobom, jebe mi se za rizik. Ja nikad nisam mnogo ni razmisljala sta je rizicno.", promumlala sam.
Klimnuo j. "Nisi, ali si sada starija i pametnija, pa bi trebalo da pocnes.", progundjao je.
Prasnula sam u smeh. "Strice, mislim da sam samo starija i ludja, pametnija nikako.", rekla sam smejuci se.
Nasmejao se. "Ti ces mene u ludnicu oterati, mala. Ali ne zalim, makar ces to biti ti, moje dete. Kako su tvoja decica?"
"Auf, nemoguci su, strice. Iskreno, razmazeni su do srzi, toliko sam se trudila d ane budem poput moje mame da sam prestala vise da im budem ikakav autoritet.", progundjala sam.
"Polako, mala, kad malo jos odrastu bice bolji. Kako ti je ona luda majka?"
"E pa bas tako, luda. Svi su oni prolupali, moj srice. Nisam bila kuci od decembra, niti mi se ide.", progundjala sam.
Vuk me je nezno pomazio po kosi. "Srno, trebala bi, zbog Bore i Verke. Matori su, mala, nemoj da ti jednog dana bude zao.", nezno je rakao.
Klimnula sam. "Tu si u pravu, al ne mou da gledam vise tu ludnicu, striko. Razvuku me na sto strana i meni dni prodju u jurcanju po Beogradu. Nemam kad da disem, a kamo li da se vidim sa Suzoom i drustvom.", promrmljala sam.
"Zasto im ne kazes, mila moja? Jednostavno, nisam dosla da bih trckarala po Beogradu vec da se odmorim i kraj."
Pogledala sam u njega. "A ko bi me razumeo, Vuce? Ko me je ikad od njih razumeo? Odmah bi bilo eto vise volis babu i dedu, to je zbog jebenog stana i ostala sranja.", progundjala sam. "Zato sam i rekla taj stan je Micin, meni ne treba."
Stric je skocio. "Sta si uradila? Da li si ti normalna? To je i tvoje!", zarezao je.
Odmahnula sam. "Ono sto je bilo moje, prodali su. A za to mi niko nije rekao, pa cak ni ti. Meni ono ne treba.", tvrdoglavo sam rekla.
"Treba ti, mala. Zbog tvoje dece i-"
"Moja deca sto imaju, imace jer cu im ja to dati. Meni taj stan ne treba! Shvatas, ne treba mi! Moj dom je bio u kraju, ovo su samo zidovi.", tiho sam zavrsila jedva gutajuci suze.
Pogledao me je i klimnuo. "U redu je, mala. Smiri se, razumem. Hajde da menjamo temu, sta kazes?", nezno je upitao.
Klimnula sam. "Hajde, ne zelim da upropastim ovo popoidne pricajuci o njima.", promrmljala sam.
Naredna dva sata smo sedeli, pricali i smejali se kao ludi. Kako sam se osecala? Ponovo sam se osecala kao ona klinka od petnaest godina okruzena i zasticena sa dva najbolja muskarca na svetu. Mojim stricem i mojim Vukom. Imala sam onaj neprocenljiv osecaj prihvacenosti, ono kad mozes da budes svoja bez ikakve zadrske. Cudna je to stvar, ni sama nisam sigurna da li je to stvarno tako ili sam ja ipak samo njih dvojicu prihvatila kao takve? Mozda ja ne razumem druge, mozda ne zelim da ja njih razumem? U svakom slucaju, ta dva sata su proletela kao san. "Mala, moramo da se rastajemo.", stric je promucao.
Uzdahnula sam. Nije mi se islo, nisam zelela da ih napustim, nisu ni oni. Na njihovim licima se videlo da ne zele. "Znam, striko. Minja je vec dole?", tiho sam upitala
Klimnuo je. "Jeste, mala. Hej, obecavam ti, za Vukov rodjendan smo opet zajedno, vazi?", nezno je upitao.
Osmehnula sam mu se. "Vazi.", prosaputala sam a u sebi pomislila tek tad? Zna li on kad je to?
Vuk se nasmejao. "To je opet za koji dan, mila moja. Samo za sada, budi strpljiva i..."
Stric ga je pogledao. "sta samo za sada?"
Pocrveneo je. "Nista, ne moras vse da znas.", progundjao je.
"U pravu si, sto manje znam, manje me glava boli. Samo ne znam zasto, al imam neki osecaj da ce mi se upravo to i obiti jednog dana o glavu sa vama dvoma.", promrmljao je.
Nasmejala sam se. "Nece, striko. Mozes li da me ostavis na dva minuta samu sa Vukom?", upitala sam i pocrvenela do korena kose,
Klimnuo je i izasao. Pogledala sam u Vuka. "Sta je bilo, mila moja?"
Uvukla sam se u njegov zagrlja. "Samo ne zelim da odem.", tiho sam rekla.
Podigao mi je glavu. "Samo budi strpljiva, ne moze ovako ostati do veka.", nezno je rekao.
Klimnula sam i spustila usne na njegove. Ti poljubci za rastanak su bili bolno nezni. Svaki put. "Moram da idem.", prosaputala sam.
Nezno me je podigao u narucje i poneo ka vratima. Spustio me je ispred njih i pnovo me poljubio. "Cuvaj se, vazi?"
Nasmesila sam se. "Znas da hocu. I ti, i nemoj da pijes toliko, Vuce, molim te."
Klimnuo je. "Necu, obecavam."
Okrenula sam se ka stricu. "Hajde, mala, ja cu te ispratiti do auta.", nezno je rekao, jos jednom sam poljubila Vuka pa krenula za njim.
"Strice, i za tebe vazi, nemoj da pijes toliko, zbog mene.", tiho sam rekla kada smo krenuli niz stepenice.
Obgrlio me je oko ramena i poljubio u teme. "Necu, mala, obecavam. Srno, kako se osecas, mala? Znam da ne bi pred Vuk-"
Nasmesila sam se. "Stvarno sam dobro, striko. Od Vuka i da hocu ne mogu da sakrijem, zna pre mene.", progundjala sam.
Klimnuo je. "Dobro, mala.", nezno je rekao.
Stali smo ispred Minjinog auta i ja sam se okrenula ka njemu i bacila mu se oko vrata. Snazno me je zagrlio. "Cuvaj se, striko, molim te.", tiho sam zacvilela.
"Hocu, mala ne boj se. Moram da cuvam tebe.", tiho je rekao.
Uzdahnula sam. "I ja cu se cuvati, zbog tebe, i zbog Vuka."
Klimnuo je i poljubio me u teme. "Hajde, mala, upadaj.", prosaputao je i ja sam usla u auto Kada je Minja pokrenuo auto, okrenula sam se i mahnula mu. Odmahnuo mi je. U retrovizoru sam videla kako stoji na ulici i gleda u nas auto sve dok ga nisam izgubila iz vida.
Nasmejala sam se i poletela mu u zagrljaj. Uhvatio me je, podigao na sebe i snazno zagrlio. Grcevito sam se drzala za njega i zavukla glavu u njegov vrat. Mirisao je svojim posebnim mirisom, prironim, onako kako je oduvek mirisao. Zadrhtala sam i jace zavukla glavu u taj mocan vrat, samo me je jace stisnuo. "Hej, lepotane.", bilo je jedino sto sam uspela da izgovorim.
Zavukao je ruku u moju kosu, nezno me povukao i zabezeknuto me pogledao. "Zasto, mila moja?"
Slegnula sam ramenima. "Samo, samo me sve stiglo. A kraj tebe zna da mogu, znam da..."
Poneo me je a Minjinoj sobi, seo samnom na krevet i jako me zagrlio. Naglas sam jecala i ridala cvrsto se drzeci za njega. Nezno mi je mazio potiljak. "Isplaci se, malena. Tu sam ja.", prosaputao je.
Podigla sam glavu, pogledala ga i nezno ga pomazila po vilici. "Lep pocetak.", progundjala sam i nasmesila mu se.
Uzvratio mi je osmeh. "Prelep, sve dok si u mom narucju.", tiho je rekao.
Protrljala sam nos o njegov. "Volim te.", prosaputala sam gledajuci ga u oci.
"I ja tebe, mila moja.", promrmljao je i nezno me poljubio. Uzvratila sam mu i prihvatila igru njegovog neznog jezika u mojim ustima. Podigao je usne sa mojih i nezno usnama presao po mom obrazu sve do mog oka. Nezno ga je poljubio. Presao je preko mog nosa usnama pa poljubio i drugo oko. Drhtala sam kao list na vetru. Kako je znao uvek i u svakom trenutku sta mi treba, pitala sam se. U ovom trenutku mi je trebala njegova neznost, a on je to znao, pa me je lagano spustio na krevet. Legao je preko mene i nezno, najneznije me poljubio sa obema rukama u mojoj kosi. Spustio je usne na moju bradu pa ih polako prevukao preko cele vilice, pa nastavio da se istim tempom spusta niz moj vrat. Ruke je zavukao pod moju majicu pa je skinuo, a za njom je otisao i moj brus.Spustao je lagane, ali strastvene poljubce ka mojim grudima dok ih je obe mazio sakama. A ond aih je sklonio pa sake zamenio usnama. Cvile sam, stenjala i grcila se pod njegovim neznim dodirima. "Vuce, molim te.", prosaputala sam. Klimnuo je, na brzinu mi skinuo helanke i gacice, svoju majicu, pantalone i bokserice pa ponovo legao na mene. Uzeo ga je u ruku, nezno presao glavicem po njoj pa ga centimetar po centimetar ubacivao. Poceo je polako da se pomera. Cvileli smo tiho jedno drugom na usnama, gledali se u oci i ljubili. Vodili smo ljubav. Davali jedno drugom ono sto nam je trebalo, a trebali smo samo mi. Meni je trebao samo on da zaboraviim na sve i prepustim se osecanjima. "Vuce...", prodahtala sam, izvila se ka njemu i kriknula kada me je strasao orgazam. "volim te.", prosaputao mi je na uvo, jako me stisnuo uz svoje telo i duboko u meni doziveo sopstveni. Pao je preko mene i jako me zaglio. "Volim te.", promucala sam mu u kosu.
Osetila sam kako se nasmesio u moj vrat. "I ja tebe. Jesi li bolje malo?", nezno je upitao.
Podigla sam mu glavu i naterala ga da me pogleda. "Jesam. Samo mi se sve bilo skupilo, Vuce. Prvo otkazivanje za dan zaljubljenih, zatim jedno za drugim, a na kraju i jutros kad sam u zadnjem momentu saznala za auto. Mislila sam da cu ili zakasniti ili necu uopste uspeti da stignem.", tiho sam rekla.
Nasmesio se i nezno me pomazio po usnici. "Zar mislis da bih dozvolio da ne dodjes, a ti to zelis? Slusaj me, nikad vise, ali nikad nemoj to da pomislis. Uvek cu naci nacina. Od sad ce Minja uvek dolaziti po tebe. Neces vise svojim autom dolaziti."
Siroko sam se osmehnula. "Stvarno si najbolji, Vuce. Nego, kakvo je to iznenadjenje, lepotane?", radoznalo i umiljato sam zaprela.
Prasnuo je u smeh i slatko me poljubio. "Kad dodje vreme za to, videces."
Nasmehala sam se i poljubila ga u nos. "Nije ni vazno. Nista osim to da sam uz tebe nije vazno.", tiho sam rekla.
Prevrnuo se sa mene pa me povukao na svoje grudi. Kada sam se udobno smestila na njemu uvukao je ruku u moju kosu, drugu ovio oko mog struka. "Znam da ti je samo to vazno, ali se kladim da ce ti se iznenadjenje svideti.", umiljato je rekao.
Nasmejala sam se. "Cim je od tebe, ja znam da hoce. Ne znam kako, ali si uvek znao sta mi treba, i sad to znas."
Poljubio me je u teme. "Znam zato sto sve procitam u tvojim ocima. NE mozes da sakrijes nista, samo da znas.", dodao je zadirkujuce.
Nasmejala sam se i pogledala ga. "Sta sad vidis?", upitala sam smejuci se.
Napravio se kao da razmislja i zagledao mi se u oci. "Mmmm, vidim da me volis.", rekao je i nacerio se.
Pranula sam u smeh i isplazila mu se. "To sam ti i rekla hiljadu puta do sada.", cerekala sam se.
"Vidim da ti je lepo samnom."
Zabola sam glavu u njegove grudi i tresla se od smeha. "Vuce, da nije ne bih ni bila ovde. Imas li ti da kazes nesto sto ja ne znam?"
Podigao mi je glavu i zagledao mi se u oci. "Mhm, vidim.", tiho je rekao.
Izvila sam obrvu. "Sta?"
Prevrnuo me je pod sebe i pogledao me. "Da me zelis.", prodahtao je.
Pridigla sam glavu i zestoko ga poljubila, razmakao mi je noge, stavio ga na moj ulaz i grubo se nabio. Jednu ruku je uvukao u moju kosu, a drugu pod moju guzu, izvio mi kukove ka sebi i poceo grubo i zestoko da se nabija dok me je bolno i nasilno ljubio. Uzvracala sam mu istom silinom, grebala ga po ledjima i zarivala nokte u njegova ledja. Jedva sam dolazila do daha. Pogledao me je u oci i nezno protrljao nos o moj. Znala sam sta zeli, samo sto ovoga pta ni on nije mogao da dodje do daha i izgovori to. Izvila sam se onoliko koliko sam mogla ka njemu, on je promesao kukovima i ja sam glasno vrisnula dok sam se grcila pod njim. Zabio se jos dva puta u mene i uz glasno stenjanje svrsio. Lezali smo, mazili se i ljubili tiho pricajuci i smejuci se kada su se izvan zaculi glasovi. "U picku materinu, skroz sam zaboravio na njih.", progundjao je i skocio sa mene.
Zabezeknuto sam ga pogledala. "Na koga?"
"Videces, ustaj i oblaci se.", promrmljao je dok se i sam oblacio.
Slegnula sam ramenima i polako se oblacila. "Stvarno si cudan.", progundjala sam.
Dohvatio je moju majcu i navukao mi je. "Trebali su da dodju tek za pola sata."
Uhvatio me za ruku i poveo me van sobe. Uveo me je u dnevni boravak.... a tamo... tamo je sedeo moj stric na kaucu.
Ciknula sam kada sam ga ugledala i poletela mu u zagrljaj. Ustao je i snazno me zagrlio. 2Gde si, lepotice strikina?", upitao je smejuci se.
Nasmejala sam se, pridigla se na prste i poljubila ga u obraz. "Ti si to iznenadjenje.", veselo sam rekla.
Nacerio se i zaklimao glavom. "Jel ti se svidja?"
Okrenula sam se, pogledala u Vuka, pa ponovo u njega. Obojica, tu, uz mene i zajedno... Kao nekada. Zavrtelo mi se u glavi od srece. "Jesi li dobro, mila moja?", Vuk je upitao i nezno me pomazio po obrazu.
Zaklimala sam glavom i bacila mu se u zagrljaj pa ponovo zaplakala. "Mala, sta ti je?", stric je nezno upitao.
Pocela sam da se smejem. Dobro, Srno, pukla si nacisto, sama sebi sam rekla. "Sipaj joj malo tog viskija, Miroslave. Mislim da je samo uzbudjena.", Vuk je tiho rekao i podigao me u narucje pa seo samnom u krilima na kauc.
Stric je oboma doneo po viski, uzeo svoj pa i on seo do nas. Nezno me je pomazio po kosi dok sam pila prvi gutljaj. "Jesi li dobro, mala? Ruke ti se tresu.", tiho je rekao.
Siroko sam mu se osmehnula. "Jesam, strice. Samo jos uvek ne mogu da poverujem da si tu, da je Vuk tu... i ja.", tiho sam rekla.
Uzdahnuo je. "smiri se, mala, tu smo, obojica.", nezno je reko.
Nasmesila sam mu se. "Hvala ti za ovo, striko.", umiljato sam rekla.
Poljubio me je u kosu. "Znas da ce tvoj striko da ucini sve za tebe. A i pozeleo sam i ja tebe, mala."
Uhvatila sma ga za ruku. "Znam da jesi, striko. Ja sam tvoje dete."
Klimnuo je glavom. "Jesi, mala. Kako si? Jel sve u redu?"
Uzdahnula sam. "Mislim da sam danas imala dva manja sloma zivaca, ali dobro sam.", progundjala sam.
Namrstio se. "Zasto?"
"Prvo mi je u zadnjem trenutku oduzeto auto, trebalo im je, a nije nasao za shodno da mi kaze ranije. Popizdela sam."
Uzdahnuo je i pogledao u Vuka. "Nisi mi nista rekao."
Vuk ga je pogledao. "Hteo sam da zavrsis taj prookleti posao, a ne da sve propadne.", mrko je rekao.
"Kako si dosla?"
"Minja me je dovezao. Ko je jos bio ovde sa tobom?", zbunjeno sam upitala.
"Minja, ali je otisao, nije hteo da smeta."
Prasnula sam u smeh. "Daj, strice, boji te se i zato je otisao.", rekla sam cerekajuci se.
Prevrnuo je ocima. "Jebe mi se, Srno za to. Sad me zanima, sta je izazvalo drugi slom?"
Podigla sam obrvu. "A sta mislis? To sto sam vas ugledala obojicu ovde. Nisi ni svestan koliko mi je to bilo potrebno. Najgore od svega, ni sama nisam bila svesna toga do sada.", prosaputala sam.
Uzdahnuo je i odmahnuo glavom. "Previse si osetljiva, mala. Mislio sam da ce te to proci kad odrastes.", progundjao je.
Smrknuto sam ga pogledala. "Mislila sam da jeste, sve dok se niste pnovo pojavili."
"Sta to znaci?"
"To znaci, Miroslave, da jedino uz nas moze da bude to sto jeste i da se ne boji. Mada kako smo se obojica poneli, ni jedan od nas to nije zasluzio.", Vuk je progundjao.
"Nisi u pravu, Vuce. Obojica ste zasluzili. Mogu da shvatim zasto ste sve to uradili.", prosaputala sam.
"Ni jedan nije zeleo da te povredi, mala.", stric je tiho rekao-
Nasmejala sam se i jace mu stisnula ruku. "Znam da niste, striko. Znam da je tako moralo da bude. Na kraju krajeva, i da nije moralo. tako je ispalo. Nemamo nista od toga da se pitamo sta bi bilo da je bilo.Reci ti meni, kako je moj bata?"
Nasmejao se. "Odlicno, pravi je djavo. Bandoglav i tvrdoglav i nista ne slusa. Mislim d znam tacno na koga je povukao.", zacerekao se.
Isplezil sam mu se. "Tu bandoglavost i tvrdoglavst je povuka na tebe ja nisam ni jedno od toga."
Prasnuo je u smeh. "Ti nisi bandoglava i tvrdoglava?", upitao je guseci se od smeha.
Mrko sam ga pogledala. "Nisam, jel tako, Vuce?"
Vuk je klimnuo. "Tako je, mila moja. Samo niko ne zna sa tobom kao ja.", promrmljao je.
Stric je prevrnuo ocima. "Vuce, mala jeste i tvrd-"
Vuk je slegnuo ramenima. "Nije, Miroslave. Kako samnom nije?"
"Ti se pretvoris u glupog coveka kad ti je ona u blizini. Hajde malo razmisli, kako nije takva.", stric je progundjao.
"Vuk nije glup, rekla sam ti vec, striko.", tiho sam rekla.
Odmahnuo je glavom. "Nije, al se tako ponasa. Glupo. Naravno da nisi takva sa njim kad si od kako si ga ugledala izlapela i da ti kaze skoci u bunar ti bi bez imalo razmisljanja skocila.", progundjao je.
Pocrvenela sam. "Nije istina. Samo on je u pravu i uvek kaze onako kako treba.", promrmljala sam.
"tako je on rekao i za video poziv, veoma pametna ideja mala."
Prevrnula sam ocima. "Nista se nije desilo, strice. A i Vuk nikada ne bi doveo u opasnost ni sebe ni mene."
Vuk je odmahnuo. "Tebe ne bih, sto se mene tice, svejedno mi je sve dok na bilo koji nacin mogu da dodjem do tebe.", prosaputao je.
"Eto vidis, jesam li ti rekao? To je glupo, Vuce. Sta ti vredi da dodjes..."
"Nije glupo, Miroslave. Sta bude bice, ali znam da ako je to jedini nacin da je vidim kad god to pozelim, ja cu to i uraditi. I jebe mi se za rizik. Rizik je bilo onda, morao sam da je ostavim, rizik je to sto sam joj se javio, pa cak i ovo sad je rizicno. Svestan sam ja svega toga, Miroslave, ali iskreno jebe mi se za to."
Stric je izvio obrvu. "Pa, mala, utvrdili smo da je Vuk upravo izlapeo covek."
Spustila sam pogld. 2Nije, slazem se sa njim.", tiho sam rekla.
"Slazes se sa njim?", zagraktao je.
Klimnula sam glavom. "Ako je ovo jedini nacin da budem makar na trenutak sa njim, sa tobom, jebe mi se za rizik. Ja nikad nisam mnogo ni razmisljala sta je rizicno.", promumlala sam.
Klimnuo j. "Nisi, ali si sada starija i pametnija, pa bi trebalo da pocnes.", progundjao je.
Prasnula sam u smeh. "Strice, mislim da sam samo starija i ludja, pametnija nikako.", rekla sam smejuci se.
Nasmejao se. "Ti ces mene u ludnicu oterati, mala. Ali ne zalim, makar ces to biti ti, moje dete. Kako su tvoja decica?"
"Auf, nemoguci su, strice. Iskreno, razmazeni su do srzi, toliko sam se trudila d ane budem poput moje mame da sam prestala vise da im budem ikakav autoritet.", progundjala sam.
"Polako, mala, kad malo jos odrastu bice bolji. Kako ti je ona luda majka?"
"E pa bas tako, luda. Svi su oni prolupali, moj srice. Nisam bila kuci od decembra, niti mi se ide.", progundjala sam.
Vuk me je nezno pomazio po kosi. "Srno, trebala bi, zbog Bore i Verke. Matori su, mala, nemoj da ti jednog dana bude zao.", nezno je rakao.
Klimnula sam. "Tu si u pravu, al ne mou da gledam vise tu ludnicu, striko. Razvuku me na sto strana i meni dni prodju u jurcanju po Beogradu. Nemam kad da disem, a kamo li da se vidim sa Suzoom i drustvom.", promrmljala sam.
"Zasto im ne kazes, mila moja? Jednostavno, nisam dosla da bih trckarala po Beogradu vec da se odmorim i kraj."
Pogledala sam u njega. "A ko bi me razumeo, Vuce? Ko me je ikad od njih razumeo? Odmah bi bilo eto vise volis babu i dedu, to je zbog jebenog stana i ostala sranja.", progundjala sam. "Zato sam i rekla taj stan je Micin, meni ne treba."
Stric je skocio. "Sta si uradila? Da li si ti normalna? To je i tvoje!", zarezao je.
Odmahnula sam. "Ono sto je bilo moje, prodali su. A za to mi niko nije rekao, pa cak ni ti. Meni ono ne treba.", tvrdoglavo sam rekla.
"Treba ti, mala. Zbog tvoje dece i-"
"Moja deca sto imaju, imace jer cu im ja to dati. Meni taj stan ne treba! Shvatas, ne treba mi! Moj dom je bio u kraju, ovo su samo zidovi.", tiho sam zavrsila jedva gutajuci suze.
Pogledao me je i klimnuo. "U redu je, mala. Smiri se, razumem. Hajde da menjamo temu, sta kazes?", nezno je upitao.
Klimnula sam. "Hajde, ne zelim da upropastim ovo popoidne pricajuci o njima.", promrmljala sam.
Naredna dva sata smo sedeli, pricali i smejali se kao ludi. Kako sam se osecala? Ponovo sam se osecala kao ona klinka od petnaest godina okruzena i zasticena sa dva najbolja muskarca na svetu. Mojim stricem i mojim Vukom. Imala sam onaj neprocenljiv osecaj prihvacenosti, ono kad mozes da budes svoja bez ikakve zadrske. Cudna je to stvar, ni sama nisam sigurna da li je to stvarno tako ili sam ja ipak samo njih dvojicu prihvatila kao takve? Mozda ja ne razumem druge, mozda ne zelim da ja njih razumem? U svakom slucaju, ta dva sata su proletela kao san. "Mala, moramo da se rastajemo.", stric je promucao.
Uzdahnula sam. Nije mi se islo, nisam zelela da ih napustim, nisu ni oni. Na njihovim licima se videlo da ne zele. "Znam, striko. Minja je vec dole?", tiho sam upitala
Klimnuo je. "Jeste, mala. Hej, obecavam ti, za Vukov rodjendan smo opet zajedno, vazi?", nezno je upitao.
Osmehnula sam mu se. "Vazi.", prosaputala sam a u sebi pomislila tek tad? Zna li on kad je to?
Vuk se nasmejao. "To je opet za koji dan, mila moja. Samo za sada, budi strpljiva i..."
Stric ga je pogledao. "sta samo za sada?"
Pocrveneo je. "Nista, ne moras vse da znas.", progundjao je.
"U pravu si, sto manje znam, manje me glava boli. Samo ne znam zasto, al imam neki osecaj da ce mi se upravo to i obiti jednog dana o glavu sa vama dvoma.", promrmljao je.
Nasmejala sam se. "Nece, striko. Mozes li da me ostavis na dva minuta samu sa Vukom?", upitala sam i pocrvenela do korena kose,
Klimnuo je i izasao. Pogledala sam u Vuka. "Sta je bilo, mila moja?"
Uvukla sam se u njegov zagrlja. "Samo ne zelim da odem.", tiho sam rekla.
Podigao mi je glavu. "Samo budi strpljiva, ne moze ovako ostati do veka.", nezno je rekao.
Klimnula sam i spustila usne na njegove. Ti poljubci za rastanak su bili bolno nezni. Svaki put. "Moram da idem.", prosaputala sam.
Nezno me je podigao u narucje i poneo ka vratima. Spustio me je ispred njih i pnovo me poljubio. "Cuvaj se, vazi?"
Nasmesila sam se. "Znas da hocu. I ti, i nemoj da pijes toliko, Vuce, molim te."
Klimnuo je. "Necu, obecavam."
Okrenula sam se ka stricu. "Hajde, mala, ja cu te ispratiti do auta.", nezno je rekao, jos jednom sam poljubila Vuka pa krenula za njim.
"Strice, i za tebe vazi, nemoj da pijes toliko, zbog mene.", tiho sam rekla kada smo krenuli niz stepenice.
Obgrlio me je oko ramena i poljubio u teme. "Necu, mala, obecavam. Srno, kako se osecas, mala? Znam da ne bi pred Vuk-"
Nasmesila sam se. "Stvarno sam dobro, striko. Od Vuka i da hocu ne mogu da sakrijem, zna pre mene.", progundjala sam.
Klimnuo je. "Dobro, mala.", nezno je rekao.
Stali smo ispred Minjinog auta i ja sam se okrenula ka njemu i bacila mu se oko vrata. Snazno me je zagrlio. "Cuvaj se, striko, molim te.", tiho sam zacvilela.
"Hocu, mala ne boj se. Moram da cuvam tebe.", tiho je rekao.
Uzdahnula sam. "I ja cu se cuvati, zbog tebe, i zbog Vuka."
Klimnuo je i poljubio me u teme. "Hajde, mala, upadaj.", prosaputao je i ja sam usla u auto Kada je Minja pokrenuo auto, okrenula sam se i mahnula mu. Odmahnuo mi je. U retrovizoru sam videla kako stoji na ulici i gleda u nas auto sve dok ga nisam izgubila iz vida.
Нема коментара:
Постави коментар