Lezim u svojoj spavacoj sobi i gledam tv ocekujuci Vukov poziv. Prasnula sam u smeh kada je telefon zazvonio u znak video poziva. "Halo, lepotane?", i dalje sam se cerekala kada ssam se javila. "Sta je smesno, mila moja? Nije valjda da nisi verovala da cu te pozvati ovako?", cerekao se i sam a ja sam ocinjeno gledala unajlepsi osmeh na svetu. Nasmejala sam se. "Naravno da jesam, mili. Stric ce nas oboje zadaviti.", grcala sam. Prasnuo je u smeh i zabacio glavu. "Nece, mila moja, samo ce malo da vristi.", urlao je od smeha. Zacvilela sam. "Ogluvecu i na drugo uvo.", progundjala sam. Smejao se kao lud. "Kukas, al si se ipak javila.", zadirkivao me je. Nasmesila sam se. "Ne bih propustila priliku da te makar ovako vidim, ni za sta, Vuce.", tiho sam rekla. Ozareno se osmehnuo. "Znam, mila moja. Kako se osecas, jel sve ok?", nezno je upitao. Klimnula sam. "Jeste, neverovatno, ali uprkos svemu, tek sad je sve ok.", tiho sam prosaputala. Ozbiljno me je pogledao. "Tek sada?", uitao je. Klimnula sam glavom. "Tek sada. Lepotane, mislim da nisi zvao da bismo razgovarali o tim ozbiljnim temama.", nacerila sam se. Slatko se zasmejao. "Nisam, mila moja, O tom mozemo neki drugi put.", proomrmljao je dok su mu oci plamtele, a izraz lica poprimio onaj svoj poseban izgled. Nesto kasnije, lezala sam ne osecajuci telo i dahtala dok sam gledala kako se i sam bori za vazduh i netremice gleda u mene. "Jesi li ok?", prodahtao je. Lenjo sam se nasmeesila. "Odlicno sam, lepotane.", mrnjaukala sam. Nasmejao se mom umiljatom tonu. "Oduvek tako umiljata.", nezno je rekao. Nasmejala sam se. "Samo malo.", promrmljala sam. Odmahnuo je glavom. "Puno, malena.", tiho je rekao. "Malena, hajde sad da prekinemo ovaj poziv, zovem te normalno, vazi?", tiho je upitao. Znala sam da smo vec iha haj prekardasili sa minutima i iako nisam zelela da prekinemo klimnula sam. "Vazi, lepotane.", prosaputala sam. Nepun minut kasnije je zazvonio normalan poziv i nas dvoje smo nastavili tamo gde smo stali.
Sedela sam u Vukovim krilima dok me je nezno milovao i ljubio kada je stric usao u separe. "Pa dobro bre, da li ste normalni?", zagrmeo je.
"Joj.", zacvilela sam u Vukove grudi.
Osetila sam kako podrhtava od okusaja da se ne nasmeje na moju opasku. "Koji ti je kurac?", upitao je strica.
Stric ga je mrko pogledao. "Imam osecaj kao da sam se borio sa dve azdaje. Zao mi je onog mog ludog brata koji zivi sa one dve rospije.", progundjao je.
Zacerekala sam se. "Obe su se okrenule protiv tebe?"
Mucenicki je klimnuo glavom. "Nakon sto sam smirio svadju izmedju nih zbog tebe, rekao sam da tek sad shvatam zasto Aca bezi na put pored dobre plate ovde,", progundjao je,
Smejala sam se kao luda. "Sta se zatim desilo?", upitala sam iako sam vec znala sta se desilo.
Ljutito me je pogledao. "Ti kao ne znas?", zarezao je. "Pa evo, da ti objasnim. Obe su me napale kako Aca ide na put jer tamo nema ko da ga kontrolise, a posto je on povukao na nasu familiju i isti je kao njegov, tj nas pokojni deda, na put ide da bi se svalerisao i rasipao novac. I to obe!"
Vuk i ja smo umirali od smeha. "Ajde bre, Miroslave, ponasas se kao da si se suocio sa inkvizicijom, a ne dve zene.", Vuk je umirao od smeha.
Zaklimala sam glavom. "Kad se skupe, ja bih radije pred inkviziciju.", progundjala sam.
Stric je slozno klimnuo glavom. "Da znas, mala. Mada, da postoji inkvizicija, obe bi gorele na lomaci kao vestice."
Smejala sam se kao blesava. "Tati bi najzad laknulo.", progrcala sam.
Odmahnuo je glavom. "One nisu normalne, mala. Nijedna!"
Uozbiljila sam se pa ga pogledala. "Zbog cega je baka lupila samar mami?", radoznalo sam upitala.
Smracio se. "Ne moras ti bas sve da znas.", progundjao je.
Mrko sam ga pogledala. "Rekao si da ces mi reci. Molim te, strice.", umiljato sam dodala.
Odmahnuo je glavom. "Zaboravi na to, Srno."
"Necu da zaboravim.", tvrdoglavo sam rekla.
Vuk je pogledao u strica a me jace stegao. Kada sam ga pogledala samo je odmahnuo glavom. "Pusti to, mila moja.", nezno je rekao.
"Ali, Vuce..."
"Mala, dosta!", stric je zagrmeo. "Rekao sam zaboravi!"
Pokunjila sam se i klimnula glavom. "Dobro, strice.", prosaputala sam.
Uzdahnuo je, povukao me iz Vukovih krila a me posadio u svoja. "Slusaj me, mala, znas da ja tebi sve pricam, ali ovo zaista nije za tebe. Budi razumna, Srno.", nezno je rekao.
Zagrlila sam ga i spustila glavu na njegovo rame. "Dobro, striko.", prosaputala sam.
Klimnuo je i poljubio me u teme. "Dobro moje dete.", nezno je rekao.
Poljubila sam ga u obraz pa ustala iz njegovih krila. Sela sam do Vuka i naslonila glavu na njegovo rame. Podigao je ruku, obgrlio me oko ramena i snazno privio uz svoje grudi. "U redu je, malena.", prosaputao je.
Nasmesila sam se i podigla pogled ka njemu. "Dobro sam.", promrmljala sam.
Uvukao je ruku u moju kosu i snazno je stisnuo. Osetio je moj nemir, nisam mogla od njega to da sakrijem. Nezno me je mazio sa usnama na mom temenu. "Idem ja da kupim cigarete.", stric je promrmljao, ustao i otisao.
Lagano me je povukao za kosu i pogledao me. "Pricaj.", nezno je naredio.
"Sve je to zbog mene i ko zna cega, Vuce. Ko zna sta se desilo cim stric nece da mi kaze.", prosaputala sam.
Gledao me je tim zelenim ocima. Uzdahnuo je. "Slusaj me, ali dobro, vazi?", nezno je uitao.
Nasmesila sam mu se i klimnula glavom. "Znas da vazi.",prosaputala sam.
Klimnuo je. "Slusaj, nemoj vise nikada da sam te cuo da si ti kriva sto su oni svi ludi, mila moja. Rekao sam ti nocas, pokazacu ti koliko si posebna, naucicu te.", tiho je rekao.
Spustila sam ruku na njegov obraz. "Ja, ovaj..."
"Sss, samo me pusti.", nezno je rekao.
Uzdahnula sam i klimnula glavom. "Hocu.", prosaputala sam.
Nasmesio se i nezno me pomazio po usnici. "Tako treba.", prosaputao je i spustio usne na moje.
Uzvratila sam mu poljubac i privila se uz njega. Tako mi je prijao, on njegove usne, ruke oko mene i usne tople, slatke. "Daj, Aco, rekao sam ti ja sa njima ni dva sata ne bih sastavio.", zacula sam strica kako grmi.
Brzo sam se odmakla od Vuka i sela malo dalje. "Sta se deres, Miroslave.", tata je zarezao ulazeci u separe.
"Tajko.", veselo sam rekla, skocila sa stolice i obesila mu se oko vrata.
Zagrlio me i poljubio me u teme. "Jesi li dobro, Cero?", nezno je upitao kada sam se vratila na svoje mesto.
Klimnula sam glavom. "Naravno da jesam. Zasto ne bih bila?", zbunjeno sam uitala.
Tata je pocrveneo do korena kose. "Onako samo pitam.", promrmljao je.
Para mi je krenula na usi. "Ne pravite me budalom vise, tata."
"Srno, nemoj da se deres..."
"Zacepi strice! Obojica se ponasate kao da sam maloumna! Idem ja odavde.", zivcano sam rekla, skocila sa klupice i izletela iz kafea. Setala sam besciljno pokusavajuci da obuzdam svoj bes. Prave me ludom, budalo, ja nista ne smem da zna, gundjala sam sama u sebi i pusila se od besa.Zazvonio mi je telefon i ja sam se besno javila. "Molim?", zasiktala sam.
"Gde si?"
Uzdahnula sam i pocrvenela. "Na zutom mosticu.", tiho sam rekla.
"Stizem.", nezno je rekao i spustio slusalicu.
Stajala sam i gledala na panoramu grada kada je neko stao iza mene i nezno me poljubio u teme. "Jesi li dobro?", tiho je upitao.
"Samo sam besna kao ris.", progundjala sam.
Nezno me je okrenuo ka sebi. "I na mene?"
Nasmejala sam se i odmahnula glavom. "Ne na tebe, Vuce. Na onu dvojicu. Ponasaju se kao da sam debil.", zarezala sam.
Smireno me je gledao. "Samo pokusavaju da te zastite od..."
"Nemoj samo i ti, molim te. Od cega, Vuce? Od onoga sto sam shvatila jos dok sam bila u pelenama?", zarezala sam.
Nezno me je pomazio o obrazu. "Podji sa mnom.", prosautao je.
Pogledala sam ga i klimnula glavom. "Hocu.", promrmljala sam.
Lagano me je povukao za ruku i ja sam posla za njim. Uskoro smo se nasli u njegovoj kuci. Pogledala sam ga. "Zelis li da ostanes ovde sa mnom?"
Rasirila sam oci. "Vuce, ne mogu, ne bi mi moji nikada..."
Prasnuo je u neobuzdan smeh. "Znam, mila moja. Mislio sam da li bi zelela da provedes popodne sama sa mnom ovde?", upitao je smejuci se.
Pocrvenela sam od sramote. "Pogresno sam razumela, ja ovaj..."
Spustio je usne na moje i gladno me poljubio. "Cuti, malena.", prosaputao je.
Obuhvatila sam ga oko struka i zagnjurila glavu u njegove grudi. Jako me je zagrlio. Sagnuo se, podigao me i poneo ka spratu. Uneo me je u neku sobu i spustio me na ogroman krevet. Legao je kraj mene i pogledao me. "Vuce..."
Spustio je prste na moje usne. "Dobrodosla u moju sobu.", prosaputao je.
Poljubila sam mu prste. "Jesi li siguran da treba da budem ovde?", tiho sam upitala.
"Zelis li da budes ovde?", odvratio je.
Pocrvenela sam do korena kose. "Zelim.", promucala sam.
Nasmesio se i navalio na moje usne. "Onda treba da budes ovde."
Klimnula sam i nezno ga poljubila u vrat. Uzdahnuo je, zagrlio me i privukao me skroz uz sebe. Drhtala sam kao prut. Nisam mogla da kontrolisem svoju reakciju na njega, na njegovo telo uz svoje dok me je sve jace stezao uza se. Osetila sam kako mu telo podrhtava isto kao i moje.Osetila sam u tom stisku svu snagu njegove zelje. Nadala sam se da ce sad izgubiti kontrolu nad sobom, da ce me uzeti, uciniti svojom. Zavukla sam ruke pod njegovu majicu. Zaustavio me je. "Nemoj, mila moja.", prosaputao je.
Dodirivala sam ga reko odece i umiljavala se oko njegovog vrata. "Mogu li nesto da te zamolim?", tiho sam uitala.
Klimnuo je glavom. "Znas da mozes, mila moja.", prosaputao je.
Podigla sam glavu i pogledala ga. "Mozes li da izvuces od mog strica sta se dogodilo. Molim te, Vuce,", zavilela sam.
"Srno..."
"Vuce, molim te."
Sklopio je oci, a onda klimnuo glavom. "Ako ti je to toliko vazno, mogu.", nezno je rekao.
Slegnula sam ramenima. "Moram da znam, Vuce. Sta god da je.", progundjala sam.
Namrstio se. "Zasto?"
Uzdahnula sam. "Vuce, sta god da je, u vezi mene je. Najvise sto mrzim, jeste da nagadjam sta se desilo iza mojih ledja.", promrmljala sam.
Klimnuo je. "Razumem. Slusaj me, pitacu ga i recicu ti, sta god da je.", nezno je rekao.
Veselo sam ga poljubila u nos. "Hvala ti.", nasmejano sam rekla.
Nasmejao se i uzvratio mi poljubac. "Nema na cemu. Ako ti to toliko znaci, saznacu."
Pocrvenela sam. "Iskreno, problem je u mojoj radoznalosti. Sto vise kriju od mene ja sam sve upornija da vidim sta je.", progundjala sam.
"Miroslav ti ne bi sakrio da ne smatra da te to nece povrediti, mila moja.", nezno je rekao.
Klimnula sam. "Znam, ali hocu da znam.Uopste nije prijatno kad ne znas sta se dogadja u tvojoj sopstvenoj kuci.", promrmljala sam.
Nasmejao se. "Znam da nije.Samo mi moras nesto obecati."
Zaklimala sam glavom. "Hocu, Vuce."
"Sta god da mi Miroslav bude rekao, neces napraviti nista sto ce navuci bilo ciji gnev na tebe."
Nasmesila sam mu se. "Obecavam, Vuce.", umiljato sam rekla. "Nije mi cilj da uletim u kaznu.", promrmljala sam.
Nasmejao se i prebacio svoju tezinu na mene. "A jel? A zasto?"
Pocrvenela sam. "Zbog tebe, Vuce. Tako bi mi bilo mnogo teze da te vidjam.", prosaputala sam.
Nasmesio se. "Vidjala bi me svaki dan, kao i do sada, ali ne zelim da ponovo digne ruku na tebe, malena. Vidi, nisam u mogucnosti da stanem pred tebe i zastitim te, ne od nje.", tiho je rekao.
Uzdahnula sam. "Ne brini, nikome necu reci da si mi rekao, obecavam."
Klimnuo je. "Znam.", prosaputao je pa me ponovo oljubio. Zavukao je ruke isod moje majice i skinuo je. Spustila sam ruke na njegovu i ogledala ga. Klimnuo je glavom i ja sam je skinula. Dodirivali smo se i kada sam krenula da mu skinem trenerku i bokserice on je odmahnuo glavom. "Nemoj ih skidati, malena.", promuklo je rekao, uzeo moju ruku a je lagano ugurao unutra. "Tako,.", promrmljao i zavukao ruku u moje gacice. Zacvilela sam i obuhvatila mu ud rukom.Malo je pomakao moj brus u stranu, ubacio prste unutra i poceo sistematski da ih pomera i sisa jednu dojku. Glasno sam stenjala, pomerala ruku u njegovim pantalonama i izvila se ka njemu. "Hajde, malena.", promucao je podrhtavajuci. Spustio je palac na moj kliktoris, grubo ga rotrljao i ja sam kriknula svrsavajuci. Odmah zamnom je doziveo sopstveni vrhunac i legao preko mene. Volela sam njegovu tezinu na sebi. Davala mi je neopisiv osecaj sigurnosti. Te jake ruke bi me zagrlile i ja bih zaboravila na sve oko sebe. Vec je bilo pocelo da pada vece kada me je stric nazvao. "Molim?"
"Jeste li jos kod Vuka, mala?", nezno je upitao.
Klimnula sam glavom. "Jesmo, strice. Tata misli da sam sa tobom?"
"Da, docicu sad po tebe.", promumlao je.
Uzdahnula sam. "Dobro, strice."
Vuk me je pogledao. "Sad ce doci, zar ne?"
Klimnula sam. "Hoce.", prosaputala sam.
Nasmesio se. "Jel ti bilo lepo?"
Uzvratila sam mu osmeh i zestoko zaklimala glavom. "Jeste.", prosaputala sam.
Nezno me je pomazio po obrazu, ustao sa mene i navukao mi majicu. Nekoliko minuta kasnije je stric zazvonio na vrata. Vuk mu ih je otvorio. "Hajde, udji."
Odmahnuo je glavom. "Vuce, moram da idem, Verka me nesto zvala, a i moram malu da vratim kuci.", progundjao je.
Klimnula sam glavom, nezno poljubila Vuka pa krenula sa strice. "Hvala, striko."
Odmahnuo je. "Nema na cemu. Jos si ljuta na mene?"
Nasmejala sam se i poskocila da ga poljubim u obraz. "Nisam, striko. Znas da ne mogu dugo da se ljutiim na tebe.", umiljato sam zaprela.
Nasmejao se, obgrlio me oko ramena i poljubio u teme. "Znam, mala, nemoj da brines."
Doveo me je do kuce, javila sam se tati koji je sam sedeo u trpezariji a onda se iz protesta okrenula i otisla u svoju sobu. Htela sam da mu dam do znanja da sam stvarno ljuta na njega. Nesto kasnije Vuk me je pozvao u nase dogovoreno vreme i nas celonocni razgovor je oceo.
Cini mi se samo sto sam zaspala zvoni mi telefon. Sanjivo sam pogledala i videla nepoznati broj. Nasmesila sam se, "Lepotane, tek smo zavrsili razgovor.", promrmljala sam umiljato. "Lepotane, a?"cula sam stricev krestav glas. Odmah sam se razbudila. "Strice, nismo nista lose uradili, bar mislim.", pocela sam da se pravdam i pre nego sto me je ista pitao. "O cemu pricas, Srno?", sumnjicavo je upitao. Pocrvenela sam kada sam shvatila kakvu sam glupost napravila. "Sanjala sam nesto, strice.", promucala sam laz. "Sta radis?", upitala sam. Zarezao je. "Mala, ne pravi me budalom!", zagrmeo je. "Sta ste uradili?", zarezao je. "Nista, stvarno, striko, sanjala sam.", zacvilela sam. "Srno, pitao sam te nesto!", sad je vec bio besan kao ris. Uzdahnula sam. "Obecaj da se neces drati na Vuka.", promrmljala sam. "Mala...", poceo je. "Obecaj ili necu da ti kazem.", tvrdoglavo sam ponovila. Imam osecaj da je brojao do deset i nazad pre nego sto je progovorio. "Obecavam.", progundjao je. Drhtavo sam uzdahnula." Culi smo se nocas.", promrmljala sam. "Mala, to stalno radite.", rezignirano je rekao. "Da, ali, ovaj, pa....", zamuckivala sam. "Mala, nemoj da mi mucas ili nista od obecanja. Govori!", zabrundao je. "Culi smo se video pozivom.", zacvilela sam. Zestoko je opsovao. "Koliko dugo?", zarezao je. "Pa, ne znam, tacno, ali, ovaj..." "Koliko dugo, Srno?", pobesneo je. "Preko sat vremena.", prosaputala sam nadajuci se da nece dobro cuti. "Molim? Mala, zajebavas se sa mnom, zar ne?", uitao je u neverici. Zalosno sam odmahnula glavom. "Ni najmanje, striko. Ja sam kriva, nije on. Hteo je da prekine posle pet minuta, ali sam se rasplakala i, pa znas..." Uzdahnuo je. "Rekao sam da necu drati na Vuka i necu. Zasto ste toliko dugo pricali, Srno?", tiho je upitao. Pocrvenela sam. "Rekoh ti plakala sam i...", pocela sam, ali me je prekinuo. "Prestani da mi mucas i da me lazes! Govori!, izdrao se. "Jao, ovaj, pa... Ne znam kako da ti kazem.", tiho sam rekla. "Recima, mala.", zarezao je. "Mislim da ti se odgovor nece svideti.", promucala sam. Mislim da mu je u tom trenutku sinulo. "Da li je i jedno od vas dvoje normalno? Rekao sam ti da je to opasno! I sta ste vi uradili? Ne, ili cu ja da zavrsim u ludari ili cu vas poslati tamo.", gundjao je. "Ovaj, sam si me pitao.", promrmljala sam. "Jebote, jel ja ne mogu da odem na dva dana da se nesto ne desi? E posto si trazila da se ne derem na Vuka ti ces me sad saslusati." Prevrnula sam ocima i sisla dole da stavim kafu. "Slusam.", tvrdoglavo sam rekla mada mi uopste nije bilo do slusanja. "Budala sam sto sam uoste nesto i obecavao. On treba da me cuje, ne ti. On je taj koji treba da ima zrno soli u glavi, a ne da pravi gluosti kao da mu je petnaest, a ne pedeset..." "Jos nema predeset.", zagraktala sam. "Nema! Ali to nije ni vazno. Ponasa se kao da ima pet! Kao da ce mu kurac otpasti ako...", a onda je valjda shvatio sta je rekao pa ucutao. "Cujemo se kad se smirim.", zarezao je spustio slusalicu.
Ostala sam zabezeknuta i u soku. Odmah za njim me je nazvao Vuk. "Napravila sam sranje.", zacvilela sam pre nego sto je ista progovorio. "Sta si uradila, mila moja?", zabrinuto je upitao. Uzdahnula sam. "Stric me je zvao i onako pospana sam brze bolje pozurila da mu kazem kako nista lose nismo uradili.", zacvilela sam. Zacerekao se. "Znaci saznao je. Tesko meni kad se vrati.", cerekao se. "Nece se drati na tebe. Naterala sam ga da mi obeca. Pa posto sam ga naterala da mi obeca, morala sam ja da ga saslusam.", progundjala sam. Zarezao je. "Zasto si to uradila, mila moja?" nezno je upitao. "Zato sto ti ne treba jos i to, Vuce.", tiho sam rekla. "Jel se mnogo drao, devojcice?" Odmahnula sam. "Nije, Vuce, nemoj da brines. Sta radis?", tih sam upitala. Uzdahnuo je. "Premotavam nas video poziv po glavi.", promrmljao je. Zasmejala sam se. "Leo je to cuti.", prosaputala sam. "Evo zove me Miroslav, moram da prekinem. Volim te, malena.", tiho je rekao. "I ja tebe, lepotane.", promrmljala sam, on je spustio slusalicu a ja sam se zavalila u stolici i predala se svojoj omiljenoj zanimaciji. Mislima o Vuku.
Sedela sam u Vukovim krilima dok me je nezno milovao i ljubio kada je stric usao u separe. "Pa dobro bre, da li ste normalni?", zagrmeo je.
"Joj.", zacvilela sam u Vukove grudi.
Osetila sam kako podrhtava od okusaja da se ne nasmeje na moju opasku. "Koji ti je kurac?", upitao je strica.
Stric ga je mrko pogledao. "Imam osecaj kao da sam se borio sa dve azdaje. Zao mi je onog mog ludog brata koji zivi sa one dve rospije.", progundjao je.
Zacerekala sam se. "Obe su se okrenule protiv tebe?"
Mucenicki je klimnuo glavom. "Nakon sto sam smirio svadju izmedju nih zbog tebe, rekao sam da tek sad shvatam zasto Aca bezi na put pored dobre plate ovde,", progundjao je,
Smejala sam se kao luda. "Sta se zatim desilo?", upitala sam iako sam vec znala sta se desilo.
Ljutito me je pogledao. "Ti kao ne znas?", zarezao je. "Pa evo, da ti objasnim. Obe su me napale kako Aca ide na put jer tamo nema ko da ga kontrolise, a posto je on povukao na nasu familiju i isti je kao njegov, tj nas pokojni deda, na put ide da bi se svalerisao i rasipao novac. I to obe!"
Vuk i ja smo umirali od smeha. "Ajde bre, Miroslave, ponasas se kao da si se suocio sa inkvizicijom, a ne dve zene.", Vuk je umirao od smeha.
Zaklimala sam glavom. "Kad se skupe, ja bih radije pred inkviziciju.", progundjala sam.
Stric je slozno klimnuo glavom. "Da znas, mala. Mada, da postoji inkvizicija, obe bi gorele na lomaci kao vestice."
Smejala sam se kao blesava. "Tati bi najzad laknulo.", progrcala sam.
Odmahnuo je glavom. "One nisu normalne, mala. Nijedna!"
Uozbiljila sam se pa ga pogledala. "Zbog cega je baka lupila samar mami?", radoznalo sam upitala.
Smracio se. "Ne moras ti bas sve da znas.", progundjao je.
Mrko sam ga pogledala. "Rekao si da ces mi reci. Molim te, strice.", umiljato sam dodala.
Odmahnuo je glavom. "Zaboravi na to, Srno."
"Necu da zaboravim.", tvrdoglavo sam rekla.
Vuk je pogledao u strica a me jace stegao. Kada sam ga pogledala samo je odmahnuo glavom. "Pusti to, mila moja.", nezno je rekao.
"Ali, Vuce..."
"Mala, dosta!", stric je zagrmeo. "Rekao sam zaboravi!"
Pokunjila sam se i klimnula glavom. "Dobro, strice.", prosaputala sam.
Uzdahnuo je, povukao me iz Vukovih krila a me posadio u svoja. "Slusaj me, mala, znas da ja tebi sve pricam, ali ovo zaista nije za tebe. Budi razumna, Srno.", nezno je rekao.
Zagrlila sam ga i spustila glavu na njegovo rame. "Dobro, striko.", prosaputala sam.
Klimnuo je i poljubio me u teme. "Dobro moje dete.", nezno je rekao.
Poljubila sam ga u obraz pa ustala iz njegovih krila. Sela sam do Vuka i naslonila glavu na njegovo rame. Podigao je ruku, obgrlio me oko ramena i snazno privio uz svoje grudi. "U redu je, malena.", prosaputao je.
Nasmesila sam se i podigla pogled ka njemu. "Dobro sam.", promrmljala sam.
Uvukao je ruku u moju kosu i snazno je stisnuo. Osetio je moj nemir, nisam mogla od njega to da sakrijem. Nezno me je mazio sa usnama na mom temenu. "Idem ja da kupim cigarete.", stric je promrmljao, ustao i otisao.
Lagano me je povukao za kosu i pogledao me. "Pricaj.", nezno je naredio.
"Sve je to zbog mene i ko zna cega, Vuce. Ko zna sta se desilo cim stric nece da mi kaze.", prosaputala sam.
Gledao me je tim zelenim ocima. Uzdahnuo je. "Slusaj me, ali dobro, vazi?", nezno je uitao.
Nasmesila sam mu se i klimnula glavom. "Znas da vazi.",prosaputala sam.
Klimnuo je. "Slusaj, nemoj vise nikada da sam te cuo da si ti kriva sto su oni svi ludi, mila moja. Rekao sam ti nocas, pokazacu ti koliko si posebna, naucicu te.", tiho je rekao.
Spustila sam ruku na njegov obraz. "Ja, ovaj..."
"Sss, samo me pusti.", nezno je rekao.
Uzdahnula sam i klimnula glavom. "Hocu.", prosaputala sam.
Nasmesio se i nezno me pomazio po usnici. "Tako treba.", prosaputao je i spustio usne na moje.
Uzvratila sam mu poljubac i privila se uz njega. Tako mi je prijao, on njegove usne, ruke oko mene i usne tople, slatke. "Daj, Aco, rekao sam ti ja sa njima ni dva sata ne bih sastavio.", zacula sam strica kako grmi.
Brzo sam se odmakla od Vuka i sela malo dalje. "Sta se deres, Miroslave.", tata je zarezao ulazeci u separe.
"Tajko.", veselo sam rekla, skocila sa stolice i obesila mu se oko vrata.
Zagrlio me i poljubio me u teme. "Jesi li dobro, Cero?", nezno je upitao kada sam se vratila na svoje mesto.
Klimnula sam glavom. "Naravno da jesam. Zasto ne bih bila?", zbunjeno sam uitala.
Tata je pocrveneo do korena kose. "Onako samo pitam.", promrmljao je.
Para mi je krenula na usi. "Ne pravite me budalom vise, tata."
"Srno, nemoj da se deres..."
"Zacepi strice! Obojica se ponasate kao da sam maloumna! Idem ja odavde.", zivcano sam rekla, skocila sa klupice i izletela iz kafea. Setala sam besciljno pokusavajuci da obuzdam svoj bes. Prave me ludom, budalo, ja nista ne smem da zna, gundjala sam sama u sebi i pusila se od besa.Zazvonio mi je telefon i ja sam se besno javila. "Molim?", zasiktala sam.
"Gde si?"
Uzdahnula sam i pocrvenela. "Na zutom mosticu.", tiho sam rekla.
"Stizem.", nezno je rekao i spustio slusalicu.
Stajala sam i gledala na panoramu grada kada je neko stao iza mene i nezno me poljubio u teme. "Jesi li dobro?", tiho je upitao.
"Samo sam besna kao ris.", progundjala sam.
Nezno me je okrenuo ka sebi. "I na mene?"
Nasmejala sam se i odmahnula glavom. "Ne na tebe, Vuce. Na onu dvojicu. Ponasaju se kao da sam debil.", zarezala sam.
Smireno me je gledao. "Samo pokusavaju da te zastite od..."
"Nemoj samo i ti, molim te. Od cega, Vuce? Od onoga sto sam shvatila jos dok sam bila u pelenama?", zarezala sam.
Nezno me je pomazio o obrazu. "Podji sa mnom.", prosautao je.
Pogledala sam ga i klimnula glavom. "Hocu.", promrmljala sam.
Lagano me je povukao za ruku i ja sam posla za njim. Uskoro smo se nasli u njegovoj kuci. Pogledala sam ga. "Zelis li da ostanes ovde sa mnom?"
Rasirila sam oci. "Vuce, ne mogu, ne bi mi moji nikada..."
Prasnuo je u neobuzdan smeh. "Znam, mila moja. Mislio sam da li bi zelela da provedes popodne sama sa mnom ovde?", upitao je smejuci se.
Pocrvenela sam od sramote. "Pogresno sam razumela, ja ovaj..."
Spustio je usne na moje i gladno me poljubio. "Cuti, malena.", prosaputao je.
Obuhvatila sam ga oko struka i zagnjurila glavu u njegove grudi. Jako me je zagrlio. Sagnuo se, podigao me i poneo ka spratu. Uneo me je u neku sobu i spustio me na ogroman krevet. Legao je kraj mene i pogledao me. "Vuce..."
Spustio je prste na moje usne. "Dobrodosla u moju sobu.", prosaputao je.
Poljubila sam mu prste. "Jesi li siguran da treba da budem ovde?", tiho sam upitala.
"Zelis li da budes ovde?", odvratio je.
Pocrvenela sam do korena kose. "Zelim.", promucala sam.
Nasmesio se i navalio na moje usne. "Onda treba da budes ovde."
Klimnula sam i nezno ga poljubila u vrat. Uzdahnuo je, zagrlio me i privukao me skroz uz sebe. Drhtala sam kao prut. Nisam mogla da kontrolisem svoju reakciju na njega, na njegovo telo uz svoje dok me je sve jace stezao uza se. Osetila sam kako mu telo podrhtava isto kao i moje.Osetila sam u tom stisku svu snagu njegove zelje. Nadala sam se da ce sad izgubiti kontrolu nad sobom, da ce me uzeti, uciniti svojom. Zavukla sam ruke pod njegovu majicu. Zaustavio me je. "Nemoj, mila moja.", prosaputao je.
Dodirivala sam ga reko odece i umiljavala se oko njegovog vrata. "Mogu li nesto da te zamolim?", tiho sam uitala.
Klimnuo je glavom. "Znas da mozes, mila moja.", prosaputao je.
Podigla sam glavu i pogledala ga. "Mozes li da izvuces od mog strica sta se dogodilo. Molim te, Vuce,", zavilela sam.
"Srno..."
"Vuce, molim te."
Sklopio je oci, a onda klimnuo glavom. "Ako ti je to toliko vazno, mogu.", nezno je rekao.
Slegnula sam ramenima. "Moram da znam, Vuce. Sta god da je.", progundjala sam.
Namrstio se. "Zasto?"
Uzdahnula sam. "Vuce, sta god da je, u vezi mene je. Najvise sto mrzim, jeste da nagadjam sta se desilo iza mojih ledja.", promrmljala sam.
Klimnuo je. "Razumem. Slusaj me, pitacu ga i recicu ti, sta god da je.", nezno je rekao.
Veselo sam ga poljubila u nos. "Hvala ti.", nasmejano sam rekla.
Nasmejao se i uzvratio mi poljubac. "Nema na cemu. Ako ti to toliko znaci, saznacu."
Pocrvenela sam. "Iskreno, problem je u mojoj radoznalosti. Sto vise kriju od mene ja sam sve upornija da vidim sta je.", progundjala sam.
"Miroslav ti ne bi sakrio da ne smatra da te to nece povrediti, mila moja.", nezno je rekao.
Klimnula sam. "Znam, ali hocu da znam.Uopste nije prijatno kad ne znas sta se dogadja u tvojoj sopstvenoj kuci.", promrmljala sam.
Nasmejao se. "Znam da nije.Samo mi moras nesto obecati."
Zaklimala sam glavom. "Hocu, Vuce."
"Sta god da mi Miroslav bude rekao, neces napraviti nista sto ce navuci bilo ciji gnev na tebe."
Nasmesila sam mu se. "Obecavam, Vuce.", umiljato sam rekla. "Nije mi cilj da uletim u kaznu.", promrmljala sam.
Nasmejao se i prebacio svoju tezinu na mene. "A jel? A zasto?"
Pocrvenela sam. "Zbog tebe, Vuce. Tako bi mi bilo mnogo teze da te vidjam.", prosaputala sam.
Nasmesio se. "Vidjala bi me svaki dan, kao i do sada, ali ne zelim da ponovo digne ruku na tebe, malena. Vidi, nisam u mogucnosti da stanem pred tebe i zastitim te, ne od nje.", tiho je rekao.
Uzdahnula sam. "Ne brini, nikome necu reci da si mi rekao, obecavam."
Klimnuo je. "Znam.", prosaputao je pa me ponovo oljubio. Zavukao je ruke isod moje majice i skinuo je. Spustila sam ruke na njegovu i ogledala ga. Klimnuo je glavom i ja sam je skinula. Dodirivali smo se i kada sam krenula da mu skinem trenerku i bokserice on je odmahnuo glavom. "Nemoj ih skidati, malena.", promuklo je rekao, uzeo moju ruku a je lagano ugurao unutra. "Tako,.", promrmljao i zavukao ruku u moje gacice. Zacvilela sam i obuhvatila mu ud rukom.Malo je pomakao moj brus u stranu, ubacio prste unutra i poceo sistematski da ih pomera i sisa jednu dojku. Glasno sam stenjala, pomerala ruku u njegovim pantalonama i izvila se ka njemu. "Hajde, malena.", promucao je podrhtavajuci. Spustio je palac na moj kliktoris, grubo ga rotrljao i ja sam kriknula svrsavajuci. Odmah zamnom je doziveo sopstveni vrhunac i legao preko mene. Volela sam njegovu tezinu na sebi. Davala mi je neopisiv osecaj sigurnosti. Te jake ruke bi me zagrlile i ja bih zaboravila na sve oko sebe. Vec je bilo pocelo da pada vece kada me je stric nazvao. "Molim?"
"Jeste li jos kod Vuka, mala?", nezno je upitao.
Klimnula sam glavom. "Jesmo, strice. Tata misli da sam sa tobom?"
"Da, docicu sad po tebe.", promumlao je.
Uzdahnula sam. "Dobro, strice."
Vuk me je pogledao. "Sad ce doci, zar ne?"
Klimnula sam. "Hoce.", prosaputala sam.
Nasmesio se. "Jel ti bilo lepo?"
Uzvratila sam mu osmeh i zestoko zaklimala glavom. "Jeste.", prosaputala sam.
Nezno me je pomazio po obrazu, ustao sa mene i navukao mi majicu. Nekoliko minuta kasnije je stric zazvonio na vrata. Vuk mu ih je otvorio. "Hajde, udji."
Odmahnuo je glavom. "Vuce, moram da idem, Verka me nesto zvala, a i moram malu da vratim kuci.", progundjao je.
Klimnula sam glavom, nezno poljubila Vuka pa krenula sa strice. "Hvala, striko."
Odmahnuo je. "Nema na cemu. Jos si ljuta na mene?"
Nasmejala sam se i poskocila da ga poljubim u obraz. "Nisam, striko. Znas da ne mogu dugo da se ljutiim na tebe.", umiljato sam zaprela.
Nasmejao se, obgrlio me oko ramena i poljubio u teme. "Znam, mala, nemoj da brines."
Doveo me je do kuce, javila sam se tati koji je sam sedeo u trpezariji a onda se iz protesta okrenula i otisla u svoju sobu. Htela sam da mu dam do znanja da sam stvarno ljuta na njega. Nesto kasnije Vuk me je pozvao u nase dogovoreno vreme i nas celonocni razgovor je oceo.
Cini mi se samo sto sam zaspala zvoni mi telefon. Sanjivo sam pogledala i videla nepoznati broj. Nasmesila sam se, "Lepotane, tek smo zavrsili razgovor.", promrmljala sam umiljato. "Lepotane, a?"cula sam stricev krestav glas. Odmah sam se razbudila. "Strice, nismo nista lose uradili, bar mislim.", pocela sam da se pravdam i pre nego sto me je ista pitao. "O cemu pricas, Srno?", sumnjicavo je upitao. Pocrvenela sam kada sam shvatila kakvu sam glupost napravila. "Sanjala sam nesto, strice.", promucala sam laz. "Sta radis?", upitala sam. Zarezao je. "Mala, ne pravi me budalom!", zagrmeo je. "Sta ste uradili?", zarezao je. "Nista, stvarno, striko, sanjala sam.", zacvilela sam. "Srno, pitao sam te nesto!", sad je vec bio besan kao ris. Uzdahnula sam. "Obecaj da se neces drati na Vuka.", promrmljala sam. "Mala...", poceo je. "Obecaj ili necu da ti kazem.", tvrdoglavo sam ponovila. Imam osecaj da je brojao do deset i nazad pre nego sto je progovorio. "Obecavam.", progundjao je. Drhtavo sam uzdahnula." Culi smo se nocas.", promrmljala sam. "Mala, to stalno radite.", rezignirano je rekao. "Da, ali, ovaj, pa....", zamuckivala sam. "Mala, nemoj da mi mucas ili nista od obecanja. Govori!", zabrundao je. "Culi smo se video pozivom.", zacvilela sam. Zestoko je opsovao. "Koliko dugo?", zarezao je. "Pa, ne znam, tacno, ali, ovaj..." "Koliko dugo, Srno?", pobesneo je. "Preko sat vremena.", prosaputala sam nadajuci se da nece dobro cuti. "Molim? Mala, zajebavas se sa mnom, zar ne?", uitao je u neverici. Zalosno sam odmahnula glavom. "Ni najmanje, striko. Ja sam kriva, nije on. Hteo je da prekine posle pet minuta, ali sam se rasplakala i, pa znas..." Uzdahnuo je. "Rekao sam da necu drati na Vuka i necu. Zasto ste toliko dugo pricali, Srno?", tiho je upitao. Pocrvenela sam. "Rekoh ti plakala sam i...", pocela sam, ali me je prekinuo. "Prestani da mi mucas i da me lazes! Govori!, izdrao se. "Jao, ovaj, pa... Ne znam kako da ti kazem.", tiho sam rekla. "Recima, mala.", zarezao je. "Mislim da ti se odgovor nece svideti.", promucala sam. Mislim da mu je u tom trenutku sinulo. "Da li je i jedno od vas dvoje normalno? Rekao sam ti da je to opasno! I sta ste vi uradili? Ne, ili cu ja da zavrsim u ludari ili cu vas poslati tamo.", gundjao je. "Ovaj, sam si me pitao.", promrmljala sam. "Jebote, jel ja ne mogu da odem na dva dana da se nesto ne desi? E posto si trazila da se ne derem na Vuka ti ces me sad saslusati." Prevrnula sam ocima i sisla dole da stavim kafu. "Slusam.", tvrdoglavo sam rekla mada mi uopste nije bilo do slusanja. "Budala sam sto sam uoste nesto i obecavao. On treba da me cuje, ne ti. On je taj koji treba da ima zrno soli u glavi, a ne da pravi gluosti kao da mu je petnaest, a ne pedeset..." "Jos nema predeset.", zagraktala sam. "Nema! Ali to nije ni vazno. Ponasa se kao da ima pet! Kao da ce mu kurac otpasti ako...", a onda je valjda shvatio sta je rekao pa ucutao. "Cujemo se kad se smirim.", zarezao je spustio slusalicu.
Ostala sam zabezeknuta i u soku. Odmah za njim me je nazvao Vuk. "Napravila sam sranje.", zacvilela sam pre nego sto je ista progovorio. "Sta si uradila, mila moja?", zabrinuto je upitao. Uzdahnula sam. "Stric me je zvao i onako pospana sam brze bolje pozurila da mu kazem kako nista lose nismo uradili.", zacvilela sam. Zacerekao se. "Znaci saznao je. Tesko meni kad se vrati.", cerekao se. "Nece se drati na tebe. Naterala sam ga da mi obeca. Pa posto sam ga naterala da mi obeca, morala sam ja da ga saslusam.", progundjala sam. Zarezao je. "Zasto si to uradila, mila moja?" nezno je upitao. "Zato sto ti ne treba jos i to, Vuce.", tiho sam rekla. "Jel se mnogo drao, devojcice?" Odmahnula sam. "Nije, Vuce, nemoj da brines. Sta radis?", tih sam upitala. Uzdahnuo je. "Premotavam nas video poziv po glavi.", promrmljao je. Zasmejala sam se. "Leo je to cuti.", prosaputala sam. "Evo zove me Miroslav, moram da prekinem. Volim te, malena.", tiho je rekao. "I ja tebe, lepotane.", promrmljala sam, on je spustio slusalicu a ja sam se zavalila u stolici i predala se svojoj omiljenoj zanimaciji. Mislima o Vuku.
Нема коментара:
Постави коментар