-"Idem da prosetam malo do prodavnice.", rekla sam Marku i kada je klimnuo glavom izasla sam van. Jedva sam stigla da izadjem iz naselja kada mi je zazvonio telefon. "Halo?", tiho sam se javila. "Mala, zaboravio sam nesto da ti kazem.", stric je zagraktao. "Nista me ne cudi.", progundjala sam. "Mala...", zarezao je. Prasnula sam u smeh. "Dobro, dobro, striko. Sta imas da mi kazes?", radoznalo sam upitala. "E sad bas necu da ti kazem.", zacerekao se. Pozelenela sam. "E i ne moras, sta me briga.", arogantno sam rekla. "Dobro onda, mala. Sta radis?" Zabezeknuto sam rasirila oci. On je lud jel da? Alkohol mu popio mozak nocas, naravno da je lud, gundjam sama u sebi. "Evo me setam do prodavnice. Ti?", upitala sam. "Sedim sa nekim sa kim bi ti volela da sedis.", narugao se. Prolupala sam. "Jebi se.", zerezala sam. "Daj mi ga.", dodala sam. Zacerekao se. "Necu, nisam lud pa da ti kaze ono sto ja necu.", smejao se kao lud. "Vidim, tableta je delovala, ali kad ti ja napravim glavobolju, nece te tako skoro proci ni uz sve tablete ovog sveta.", zarezala sam. Vristao je od smeha. "Hm, dal da ti dam Vuka ili da prekinem?", upitao je. "Daj mi ga ili si gotov.", progundjala sam. Nasmejao se. "Evo ti ga, mala.", rekao je cerekajuci se. "Hej, devojcice.", veselo se javlja. "Lepo si raspolozen, lepotane.", nezno sam rekla. Zasmejao se, a ja sam usla u prodavnicu. "Moram biti, saznao sam neke lepe vesti malopre.", nasmejano je rekao. "Koje?", radoznalo sam upitala. "Za pet dana ces biti u mom zagrljaju.", prosaputao je. Ciknula sam i prodavacice su me zaprepasceno pogledale. Nacerila sam im se. "Sestra mi se udaje.", promumlala sam a onda se vratila razgovoru sa Vukom. "Jel to sigurno?", raspolozeno saam upitala. Nasmejao se. "Jeste, mila moja. Sto posto sigurno. Imam i jedno iznenadjenje za tebe.", tiho je rekao. "Koje?", radoznalo sam upitala. Zacerekao se. "Videces, mila moja, ne budi radoznala." Mucenicki sam zacvilela. "Znas da sam radoznala za iznenadjenja.", promrmljala sam. Smejao se. "O da, znam, mila moja. Ali ovo je iznenadjenje.", smejao se. "Nisi trebao ni da mi govoris, sad ima samo da mislim o tome sta je u itanju.", progundjala sam. "Sad sam siguran da ces misliti na mene.", tiho je rekao. Prevrnula sam ocima. "Kao da nesto drugo pa radim.", progundjala sam. "I ne zelim da radis nista drugo.", progundjao je. Nasmejala sam se. "I ne radim, jebote. U koliko sati treba da budem tamo?", upitala sam. Uzdahnuo je. "Kad mozes?", tiho je upitao. Slegnula sam ramenima. "Pojma nemam, mogu uvek, smislicu nesto.", prosaputala sam. "Dobro, dogovoricu se onda sa Miroslavom sve, pa cu ti javiti.", nezno je rekao. Klimnula sam. "Tako je najbolje. Ja uvek mogu nekako da se izvucem.", tiho sam rekla. "Volim te, mila moja, evo Miroslav kaze da prekidamo.", zarezao je. Nasmesila sam se. "I ja tebe, ne znas koliko.", promucala sam i on je spustio slusalicu.
Gurka me nosem, otvaram oci i u mraku sobe vidim te lepe oci kako me gledaju. Nasmesila sam mu se i nosem presla umiljato po njegovom. "Jos je mrak.", prosaputala sam.
Klimnuo je glavom. "Jeste, malo sam te gledao kako spavas.", tiho je rekao.
Namrstila sam se. "Zasto ne spavas?", nezno sam upitala i spustila saku na njegovu lepu vilicu.
Prelazila sam palcem po ostrim linijama tog lica. "Ne znam, ne spava mi se.", tiho je rekao.
Podlaktila sam se i pogledala ga. "Sta te muci, Vuce?", tiho sam upitala.
-"Ti.", prosaputao je.
Rasirila sam oci. "Ja? Sta sam uradila? Vuce, sta god da je, nisam namerno.", nervozno sam rekla.
Nasmejao se i povukao me na svoje grudi zestoko me grleci. "Znam da ne radis to namerno.", promrmljao je.
Nekako sam uspela da se otrgnem iz tog celicnog stiska i pogledam ga. "Reci mi sta radim, ne zelim da gresim, a nisam..."
-"Jedina tvoja greska je sto si se sklonila toliko daleko.", promrmljao je i ponovo me povukao na sebe. "Tako, slusaj me, mila moja, ne mogu da spavam jer zelim da te gledam, a onda zelim da te ljubim... zelim mnogo toga.", prosaputao je.
Igrala sam se sa maljicama na njegovim grudima. "Mislila sam da sam nesto uradila.", prosaputala sam.
Presao je sakom po mojim ledjima. "I jesi. Samo sto nisi uradila nista lose.", promrmljao je.
Klimnula sam. "Drago mi je zbog toga.", tiho sam rekla.
Nasmejao se. "Ti zaista ne shvatas koliko si magicna, zar ne, malena?", tiho je upitao, a onda se tiho nasmejao. "Ja cu te nauciti, ja cu ti pokazati koliko vredis."
Podigla sam glavu i pogledala ga. "Vuce, nije vazno..."
Klimnuo je gledajući me tim lepim ocima. "Jeste, vazno je. Veoma je vazno.", promrmljao je.
Nasmesila sam mu se, malo se pridigla i spustila usnice na njegove. Presao je rukom od dna mojih ledja do mog potiljka i zavrzao ruku u moju kosu. Jace me je stisnuo za kosu, obavio me drugom rukom oko struka i uz potmulo rezanje me prevrnuo na ledja pod sebe. Ruka mu je lutala po mom telu na momente me jako stiskajuci. Pridigao je usne sa mojih i pogledao me. "Vazno je, malena.", promuklo je rekao.
Gledala sam u njegove oci i klimnula. "Dobro.", tiho sam prosputala, malo pridigla glavu i ponovo ga poljubila. Zavukao je ruku u moje gacice i ja sam otrgla usne sa njegovih. "Nemoj, Vuce. Jos uvek...", mucala sam dok mi se telo samo izvijalo ka njemu. "Sss, cuti, zelim...", promrmljao je i nasrnuo na moje usne. Zavukla sam ruku izmedju nas i ponovo shvatila da on nema bokserice. Zajecao je kada sam ga obuhvatila rukom i naglo ubacio prste unutra. Kriknula sam na njegovim usnama i izvila kukove ka njemu. Ljubili smo se kao da sutra ne postoji dok smo jedno drugo vodili ka vrhuncu. Jezici su nam plesali, milovali jedan drugog. Zajecala sam i dozivela vrhunac grceci se ispod tog mocnog dela. Zgrcio se, kriknuo i doziveo sopstveni vrhunac. Pao je preko mene, izvukao prste i snazno me zagrlio. "Magicna si.", promrmljao je u moj vrat.
Nasmesila sam se. "I ti si, Vuce.", tiho sam promrmljala.
Prasnuo je u smeh, podigao glavu i slatko, najsladje me poljubio. "Luda si.", nezno je rekao.
-"Mozda, ali jesi.", prosaputala sam.
Nasmesio se i nezno presao prstima po mom obrazu pa protrljao nos o moj. "Hajde sad da malo odspavamo, hoces?", tiho je upitao.
Klimnula sam, zagrlila ga oko struka i promeskoljila se ispod njega. "Hocu.", promrmljala sam.
Uzdahnuo je, jako me obgrlio tim snaznim rukama i spustio glavu na moj jastuk kraj moje. Ujutru sam se probudila u istom polozaju sa njim preko sebe. Jos uvek je mirno spavao. Volela sam da ga gledam takvog, opustenog, neopterecenog svakodnevnim glupostima. Njegovo lice me je mamilo da ga dotaknem, pomilujem i ruka mi je sama poletela ka tom obrazu. Otvorio je oci i sneno me pogledao. "Dobro jutro.", prosaputala sam.
Nasmesio se i spustio nezan poljubac na moje rame. "Dobro jutro, mila moja.", tiho je rekao.
-"Nisam zelela da te probudim, ali..."
Namrstio se. "Ali sta?"
Poljubila sam ga izmedju obrva. "Ali sam morala da te dodirnem.", promrmljala sam i pocrvenela do korena kose.
Siroko se osmehnuo. "Zasto?", tiho je upitao.
Jos jace sam pocrvenela i slegnula ramenima. "Mnogo si lep dok spavas.", prosaputala sam.
Ozbiljno me je pogledao. "Zasto govoris takve stvari?"
Spustila sam pogled. "Zato sto je to istina.", promucala sam.
Podigao mi je glavu i zagledao mi se u oci. "Hvala ti.", prosaputao je.
Zbunjeno sam ga pogledala. "Na cemu?"
Nezno me je pomazio po obrazu. "Na svemu, mila moja.", tiho je rekao.
Nasmesila sam se. "Nista nisam uradila, Vuce, ja..."
Spustio je prste na moje usne. "Ssss, jesi, mnogo. Vise nego sto mozes i da zamislis.", nezno je prormljao.
Uzdahnula sam. "Ne razumem sta sam..."
-"Cuti, Srno. Cuti, molim te.", procvileo je i sustio glavu u moj vrat. Bio je napet, celo telo mu je bilo napeto. Kada sam ga dodirnula samo se stresao. "Jebote.", prodahtao je.
-"Vuce..."
-"Izlazite, kafa je gotova.", zaurlao je stric ispred vrata.
-"Izlazimo.", odvratio je Vuk i pogledao me. Spustio je usne na moje i gladno me poljubio. Uzvratila sam mu i izdigla se ka njemu. Zavukao je ruke iza mojih ledja i snazno me privio uz svoje telo. Grcevito sam ga zagrlila i tiho zacvilela. "Moramo da ustanemo, mila moja.", promucao je kada mi je pustio usne.
Odmahnula sam glavom i zagnjurila je u njegov vrat. "Nemoj, Vuce. Jos samo malo.", zacvilela sam.
Uvukao je ruku u moju kosu i cvrsto me stegao. "Jebote, koliko god zelis, koliko god.", prosaputao je, povukao me za kosu i ponovo me poljubio. Uvukla sam ruke u njegovu kosu i uzvracala mu.
Cula sam kad je zazvonilo zvono na vratima, ali nisam imala snage da sklonim usne sa njegovih, a onda sam zacula mamin glas. "Gde je Srna?", zakrestala je na strica.
Rasirila sam oci i pogledala u Vuka. Nasmesio mi se i nezno jezikom presao po mojim usnama. "Spava jos, Mirjana. Sta hoces od nje?", stric je zarezao.
-"Sad cu je probuditi i..."
Prebledela sam. Vuk me je snazno zagrlio. "Ne brini, malena, nece joj Miroslav dozvoliti da udje.", prosaputao je.
Klimnula sam grcevito ga grleci. "Neces je probuditi!", stric je zagrmeo. "Sta hoces? Nije ti bio dovoljan samar od Verke?", bezobrazno je upitao.
-"Objasnice mi..."
-"Objasnice ti kad dodje kuci. A sad, hajde, brisi.", zarezao je.
Cula sam kako se vrata otvaraju i uz tresak zatvaraju, a onda je stric zalupao na vrata. "Izlazite napolje, odmah.", zagrmeo je.
Vuk je uzdahnuo, ustao sa mene pa me ovukao za sobom. "Bude li se drao na tebe cuce me. Nisi ti kriva za..."
Nasmejala sam se. "Nece, Vuce. Mada me pomalo zbunjuje.", prosaputala sam.
Pogledao me. "Zasto, mila moja?"
Slegnula sam ramenima dok sam se oblacila. "Ne znam, Vuce, sa jedne strane non stop gundja zbog ovoga svega, a sa druge strane nas krije i pomaze.", promumlala sam.
Prisao mi je i podigao mi palcem bradu. "Nemoj da te zbunjuje, voli te i zato nam pomaze, a gundja jer se plasi koliko sve ovo moze daleko da ode."
-"Ti me nikada ne bi..."
Odmahnuo je. "Ne bih, malena, ali svet je pun onih koji bi. Ne plasi se on mene, plasi se drugih.", nezno je rekao.
Klimnula sam. "Razumem. Hajde da izadjemo. Ne zelim da mu jos vise komplikujemo.", prosaputala sam.
Nasmesio se, zagrlio me i poljubio u teme. "Hajde, magicna moja", tiho je rekao.
Podigla sam glavu sa njegovih grudi, pridigla se na prste i nezno ga poljubila.
Uzeo me je za ruku i poveo van. "Dobro jutro, striko.", umiljato sam rekla, pustila Vukovu ruku i nezno poljubila strica u obraz.
Slatko se nasmejao i poljubio me u celo. "Dobro jutro, mala. Jesi li se odmorila?", nezno je upitao.
Nasmesila sam mu se, uzela svoju kafu sa stola pa sela do Vuka. "Jesam, strice. I spremna sam za nove bitke. Cula sam da je mama dolazila.", progundjala sam.
Smracio se. "Jete, slusaj, mala, icicu ja sa tobom dole. Neces nista sama objasnjavati i ne vrti mi glavom, bice kako ja kazem.", zarezao je.
Uzdahnula sam i klimnula glavom. "Dobro, strice, kako ti kazes.", tiho sam rekla.
Klimnuo je. "Naravno da ce biti onako kako ja kazem.", progundjao je.
Zacerekala sam se. "Sve ce biti kako ja kazem.", imitirala sam njegov arogantan stav.
Vuk je prasnuo u smeh dok me je stic zabzeknuto gledao. "Ja ne zvucim tako.", zarezao je.
Vuk je zaklimao glavom. "Zvucis, Miroslave.", rekao je cerekajuci se.
Stric ga je mrko pogledao. "Ne, ne zvucim."
Zaklimala sam glavom guseci se od smeha. "U pravu je, zvucis."
Prostrelio me je pogledom. "Uozbilji se, pij tu kafu pa da vidimo sta tvoja majka hoce.", zarezao je.
Klimnula sam glavom, na silu se uozbiljila i ila kafu ousteno drzeci glavu na Vukokovom ramenu. Drzao me za ruku i nezno je mazio. Kada smo opili kafu pogledala sam u Vuka. "Hoces li i ti sa nama", tiho sam upitala.
Klimnuo je glavom. "Ne, nece.", stric je odgovorio umesto njega.
Zabezeknuto sam ga pogledala. "Klimnuo je glavom i ne mozes..."
-"Da, mogu, mala. Nece ici sa nama jer od kako je sa tobom ne ponasa se normalno. Nije bas da nam treba jos i njegovo mesanje.", progundjao je.
Mrko sam ga pogledala. "Nece se mesati, strice. Vuk nije lud da..."
-"Onda se ponasa tako", otresao je.
Taman sam krenula da mu se suprotstavim kada me je Vuk jace stegao za ruku i ja sam ga pogledala. "U pravu je, mila moja. Druga stvar, nisam siguran da bi tvojoj majci leglo da i ja budem tamo.", tiho je rekao.
Uzdahnula sam i klimnula glavom. "To si u pravu. Ali nije istina da se ponasas kao lud.", mrko sam rekla.
Nasmejao se i nezno me poljubio. "Ponasam se, mila moja. Hajde, dodjite posle u kafe, ekacu vas tamo, vazi?", nezno je uitao.
Nasmesila sam mu se i klimnula glavom. "Vazi, Vuce.", umiljato sam prosaputala.
Stric je prevrnuo ocima. "Hajde, olazite.", progundjao je.
Izasli smo iz stana, sacekali lif i spustili se dva sprata dole. Vuk me je slatko poljubio i nezno presao prstima po mom licu. "Viddimo se posle, mila moja.", tiho je rekao.
Nasmesila sam mu se i nezno presla rstom po njegovoj saci. "Vazi."
-"Polazi, Srno.", stric je zarezao.
Zakolutala sam ocima. "Idem.", progundjala sam i izasla iz lifta. Pustio je vrata i ovukao me ka stanu. "Ponasaj se normalno.", promumlao je pre nego sto je otvorio vrata i usli smo unutra.
-"Ja se uvek onasam normalno.", zasistala sam mu na uvo.
Prevrnuo je ocima. "Dobar dan, Verka, Miro.", rekao je mami i baki koje su sedele za istim stolom i svaka gledala na svoju stranu.
-"Vidi, setila si se da dodjes kuci.", mama je zagraktala.
Slegnula sam ramenima. "Ja sam jos juce htela da dodjem kuci, ali mi je tata rekao da ostanem kod strica.", promumlala sam.
-"Pametan je i on..."
-"Dosta, Mirjana!", stric je zarezao. "Verka sta se to desilo ovde?"
Baba ga je mrko pogledala. "Pitaj nju, Miroslave.", nadmeno je rekla i pokazala glavom na mamu.
-"Sta se desilo, Mirjana?"
-"Pitaj strinu. Nisam jja nikome udarila sam..."
-"Zasluzila si oci da ti iskopam za one reci.", zakrestala je baba.
-"Zasto? Zato sto,,,"
-"Dosta!", zagrmeo je stric. "Prekinite, obe! Ja vam nisam Aca. Boli me kurac sta se desilo! Sta hoces od Srne?", upitao je mamu.
-"Da je pitam da li je zadovoljna sa onim sto je uradila?", zakreketala je.
Stric se nakosresio. "Sta je uradila?", opasno tiho je upitao.
-"Vidis li sta nam je uradila? Vera me je zbog nje..."
-"Nisam te udarila zbog nje, vec zbog tvoje jezicine.", baba je zakrestala.
-"Bako sta se desilo?", tiho sam upitala.
-"Nije vazno, sunce bakino. Nisi ti nista kriva.", nezno je rekla i obgrlila me oko ramena.
Nasmesila sam joj se. "Znam da nisam.", tiho sam rekla.
-"Zar nisi, Srno?", mama je zasiktala.
Arogntno sam odmahnula glavom. "Nisam, mama. Krive su ove seljacine sto pricaju obicne gluposti i ti sto im verujes.", mirno sam rekla.
Izvila je obrvu. "Gluposti?", zasiktala je.
Stric je klimnuo. "Gluposti, Mirjana! Znas li ti koliko tim glupostima vredjas prvo Vuka a zatim i malu? Znas li da bi te on licno zadavio da cuje?", zarezao je.
Cinicno se nasmejala. "Zasto bi? Zato sto je pe..."
Stric se okrenuo ka meni. "Odlazi.", tiho je zarezao.
Odmahnula sam glavom. "Strice..."
-"Idi, mala", nezno je rekao.
Uzdahnula sam. "U redu, strice.", prosaputala sam, okrenula se i otisla. Desetak minuta kasnije sam usla u kafe. "Hej, Srki, jel Vuk tu?", tiho sam upitala.
Klimnuo je glavom. "Eno ga u separeu. Sta da ti donesem?"
-"Viski i kafu, Srki.", umorno sam rekla.
Klimnuo je glavom. Usla sam u separe i Vuk se osmehnuo. "Gde je Miroslav?"
Sela sam do njega i spustila glavu na njegovo rame. "Ostao je da raspravi neke stvari sa mamom.", prosaputala sam.
Obgrlio me je oko ramena. "Sta je bilo, mila moja?"
Slegnula sam ramenima i ispricala mu sve. Duboko je uzdahnuo i jako me stegao uza se. "Nisi ti kriva, mila moja. Ako je iko kriv za to, ja sam.", tiho je rekao.
Pogledala sam ga. "Neces valjda..."
Odmahnuo je. "Ne mogu. Jebi ga, ne mogu."
Zazvonio mi je telefon. "Halo?", tiho sam se javila. "Hej, mila moja.",Vuk se tiho javio. "Hej, lepotane.", umiljato sam rekla. "Sta radis?", nezno je upitao. Uzdahnula sam. "Sedim i mislim na tebe.", prosaputala sam. "Ti?" Nasmejao se. "I ja na tebe. Jel mislim na mene ili o tome koje je to iznenadjenje?", upitao je cerekajuci se. Prasnula sam u smeh. "Briga me za iznenadjenje, Vuce. Bitno mi je da cu tebe videti.", prosaputala sam. "Znam, mila moja. On je otisao?", tiho je upitao. Klimnula sam. "Jeste, Vuce.", prormljala sam. "Onda mogu veceras da te zovem?" Nasmejala sam se. "Naravno da mozes, Vuce. U stvari, moras da ne podivljam.", progundjala sam. Slatko se nasmejao. "Veceras cu prekrsiti jedno malo pravilo.", promrmljao je. "Koje?", radoznalo sam upitala. "Zvacu te video pozivom. I nemoj ni slucajno da si nesto rekla, hocu da te vidim, da te gledam dok proveravamo onu tvoju teoriju.", promrmljao je. Prasnula sam u smeh. "Nadam se samo da nas stric nece podaviti oboje posle.", rekla sam guseci se od smeha. Zacerekao se. "O, vredelo bi toga, mila moja.", smejao se. Vristala sam od smeha. "Ti si lud, Vuce.", gusila sam se od smeha. Mogla sam da ga zamislim kako klima glavom. "Jesam. Slusaj me, devojcice, boli me kurac sta ce Miroslav reci. Znam da nije najbezbednije, ali imam potrebu da te vidim i to cu i uraditi.", progundjao je., Nasmesila sam se. "Znam, lepotane. Gde mi je strc?", upitala sam. "Nemam pojma, ima neki posao, nece biti dva dana u gradu pa mislim da nece ni saznati za taj poziv.", tiho je rekao. Nasmejala sam se. "Prestace i da radi zbog nas. Cim ga nema doceka ga neko iznenadjenje.", gusila sam se od smeha. Nasmejao se, "Pregrmeo je najvece, za sada.", cereko se. "Joj, Boze, umrem od smeha svaki put kad mu zamislim facu kad se vratio i saznao da smo u kontaktu.", grcala sam. "Ne bi ti bilo toliko smesno da si bila na mom i Minjinom mestu.", i sam se gusio od smeha. Tek tad sam vristala od smeha. "Mogu samo da zamislim jadnog Minju. On ga se boji, Vuce.", cerekala sam se. "Bio je bled kao krec kad je Miroslav poceo da urla. Mislim da mu je laknulo kada je shvatio da nije besan na njega vec na mene." Smejala sam se kao luda. "Jadan.", procvilela sam ne mogavsi da dodjem sebi od smeha. "Mila moja, zove me ova budala od tvog strica, moram da se javim. Zvacu te veceras, vazi?", nezno je upitao. Zaklimala sam glavom. "Vazi, leotane. Volim te.", tiho sam dodala. Nasmejao se. "I ja tebe, lepotice.", promrmljao je i spustio slusalicu. Uzdahnula sam, zavalila se na stolici nestrpljivo ocekujuci vece i Vukov video poziv.
Нема коментара:
Постави коментар