среда, 6. април 2016.

Vecna ljubav 63

   Probudila sam se pomalo mamurna, ali srecna. Veceras cu opet biti u njegovom zagrljaju. Ustala sam iz kreveta i izasla iz sobe. Suzi je vec bila ustala i skuvala sebi kafu. Stavila sam za sebe i pogledala je. "Sto si jos ustala?"
   Prasnula je u smeh. "Probudio me tvoj ljubimac, jebo te on.", rekla je smejuci se.
   Nasmejala sam se i pogledala u telefon koji je blinkao poziv. "Molim?", promrmljala sam.
   -"Hej, mala, sta radis?", Minja se raspolozeno javio.
   Nasmejala sam se. "Kuvam kafu, Minja. Dolazi.", rekla sam cerekajuci se.
   -"Jebote, al si nestrpljiva. Oko osam sam tu.", rekao je guseci se od smeha.
   -"Nemoj da kasnis, ja ne volim kada ljudi kasne.", bahato i arogantno sam rekla.
   Gusio se od smeha. "Cekala bi ti mene, da me nece onaj tvoj zadaviti. Ne brini, necu kasniti.", smejao se.
   Zacerekala sam se. "Pravi si. Vidimo se onda veceras."
   Nasmejao se. "Vidimo se, mala.", prormljao je i spustio slusalicu.
   Uzdahnula sam i siroko se nacerila. Jos samo koji sat! "Bas si raspolozena sto ces videti striceve, a?", Suzi je radoznalo upitala.
   Nacerila sam se i zaklimala glavom. "Naravno da jesam, znas da ja sve njih obozavam.", promrmljala sam.
   Nasmejala se. "Znam, Srno."
   Uzdahnula sam. Sad ce sati da se vuku ko minuti u picku materinu vise. Kad ce osam sati?
   -"Hajde, mala, idi kuci i presvuci se, pa idemo kod Dragana.", rekao je stric kada smo dosli do nase zgrade.
   Nasmesila sam mu se i klimnula glavom. "Bicu za pola sata kod tebe.", promrmljala sam kada smo usli u lift.
   Prasnuo je u smeh. "Znam, Srno. I Vuk ce biti tad kod mene.", rekao je cerekajuci se.
   Mrko sam ga pogledala. "Nije zbog Vuka, vec zbog..."
   -"Dobro, dobro, ajde izlzi.", reko je guseci se od smeha.
   Na brzinu sam ga poljubila u obraz i izasla iz lifta. Koji ludak, nezno sam pomislila u sebi. Mama me je docekala cim sam usla u stan. "O pa vidi..."
   Prevrnula sam ocima. "Sta sam ja sad kriva, mama?", zarezala sam.
   -"Sta ti jje otac radio u Bosni?"
   Nasmejala sam se. "Sta ce raditi, mama? Vozio je od Banja Luke do Gradiske, a tamo je spavao.", promrmljala sam.
   Skupila je oci. "Samo to?"
   Prevrnula sam ocima. "Samo to, mama. Ne mislis da nakon svega sto se desilo nije bas toliko lud da me vodi sa sobom i trazi zene?", zarezala sam.
   Uzdahnula je i nepoverljivo me pogledala. "Rekla bi mi?"
   Klimnula sam. "Naravno da bih, mama. Takva greska se ne ponavlja dva puta.", progundjala sam.
   -"U redu. Gde ces sada?", upitala je kada sam krenula ka svojoj sobi.
   -"Hocu da se istusiram i presvucem. Idem kod Dragana. Nisam bila od svadbe i baba Verka se vec pita sto me nema.", progundjala sam.
   Klimnula je. "Imas toliko striceva, Srno. Zasto si se uhvatila Miroslava?", kao nezno je upitala.
   Pogledala sam je. "Zato sto je on najbolji stric na sveu, mama. odnosila ti njega ili ne, on je za mene najbolji.", nadmeno sam rekla vec spremna na svadju.
   Za divno cudo samo je slegnula ramenima i otisla u kuhinju. Uzdahnula sam. Valjda je shvatila najzad, pomislila sam sa nadom. Bilo mi je zao i tesko sto mama ne moze da prihvati mog strica. Kako nije videla da on, sta god ona pricala, pozitivno utice na mene? Dobro, jeste mi sve dozvoljvao, ali bih im terala samo jos veci inat da nije bilo njega. U svakom slucaju, na brzinu sam se istusirala i oprala kosu pa  se obukla. "Mama, idem ja po strica pa kod Drage.", rekla sam kada sam je nasla u kuhinji.
   -"I on ide sa tobom?"
   Klimnula sam. "Ide, mama. Znas i sama da se sa Draganom i ne slazem najbolje, pa..."
   Uzdahnula je. "Ti kao da mrzis normalne ljude. Idi.", progundjala je.
   Da, strasno normalne, one koje od mog strica prave majmuna, gundjala sam sama u sebi dok sam se peske pela dva sprata iznad. Dobro, Srno, zaboravi na to, inace ova poseta ode u kurac, progundjala sam sama u sebi. Pokucala sam na striceva vrata i usla unutra. "stigla sam.", zakrestala sam.
   -"Upadaj, u dnevnoj sam.", odvratio je stric.
   -"Vuk jos nije stigao?", upitala sam obesivsi nos kada sam usla unutra.
   Odmahnuo je glavom. "Nije, mala. Javio se, mora nesto da zavrsi. Idemo nas dvoje.", ozbiljno je rekao.
   -"Ok.", snuzdeno sam rekla.
   Prasnuo je u smeh. "Salim se, budalo. Eno ga u wc-u.", rekao je cerekajuci se.
   Mrko sam ga pogledala i taman krenula da nesto kazem kada me je Vuk povukao sebi sa ledja. "Rekao am da cu doci.", tiho je rekao.
   Nasmesila sam se. "Znam, ali stric...."
   -"Stric ti je poludeo .", progundjao je i nezno me poljubio u vrat.
   -"Vidim.", promrmljala sam, okrenula se ka njemu i nezno mu poljubila usnice.
   Nasmejao se mom crvenilu i spustio usne na moje. "Hajde, idemo.", stric je progundjao. 
   Desetak minuta kasnije smo bili ispred Dragine zgrade. "Bicu dobra.", promrmljala sam na stricev pogled.
   Nasmejao se, privukao sebi i nezno me poljubio u teme. "Znam da hoces, mala. Zato sam i poveo Vuka.", cerekao se. 
   Prevrnula sam ocima. "Nemoj me terati da ti dokazem da me Vuk ne kontroliše.", progundjala sam na sta se on jos jace zasmejao.
   Vuk je spustio usne do mog uva. "Ne obracaj paznju, vidis da je poludeo.", nezno je prosaputao.
   Nasmesila sam mu se. "Ne brini.", tiho sam rekla.
   Dosli smo na cetrnaesti sprat i pozvonili na vrata. Otvorila ih je dragana. "Odkud vi?", raspolozeno je upitala.
   Ujela sam se za jezik da ne bih lupila neku glupost. "Svratili smo da vas obidjemo. Verka se zalila da vam Srna nikako ne dolazi.", stric je rekao.
   Usli smo. "Pa i nije dolazila od svadbe. Jel to zbog mene, Srno?"
   Pocrvenela sam do korena kose i odmahnula glavom. "Naravno da nije, Dragana. Nisam imala kada.", promucala sam.
   Nasmesila se i klimnula glavom. "Razumem.", promrmljala je.
   Usla sam u trpezariju i poletetla baba Verki u zagrljaj. "Gde si, baba?", raspolozeno sam upitala.
   -"Ja sam uvek tu, Srno. Nikako da nam dodjes.", nezno je rekla.
   Nasmejala sam se. "Ovaj tvoj sin me uzeo pod svoje.", rekla sam cerekajuci se.
   -"Cula sam vec.", mrgodno je rekla.
   Sela sam izmedju Vuka i strica. "Sta je problem, kevo?", stric je mrgodno upitao.
   -"Problem je to sto si je doveo u takvu situaciju da se svasta prica po kraju. Kako misli da se uda jednog dana kada..."
   Prasnula sam u neobuzdani smeh. "Baba Verka, pricaju zaludni. Druga stvar, jos je meni rano za udaju.", rekla sam guseci se od smeha.
   Ozbiljno je odmahnula glavom. "Rano ti je, ali ako price..."
   -"Daj, kevo, ne preteruj. Prvo, mlada je za udaju, drugo nista se ne desava, a trece danas je drugo vreme.", progundjao je stric.
   -"Drugo vreme?", zakrestala je. "Ne, nije, Miroslave, niko je nece..."
   -"Srno, hoces li mi pomoci da skuvam kafu?", Dragana je upitala.
   Odusevljeno sam klimnula glavom jedva docekavsi da se sklonim. Baba Verka je bila poput moje bake i znala sam da nece tako lako odustati. "Hvala.", promrmljala sam kada smo usle u kuhinju.
   Nasmesila se. "Nema na cemu. Reci mi, ima li istine u tim pricama. Dragan stalno izbegava razgovor o tome i sa Verkom i samnom."
   Pocrvenela sma i odmahnula glavom. "Nema. Dragan zna da nema.", promrmljala sam.
   Nasmesila se. "Dobro. Slusaj, Verka...."
   -"Izvini.", izletelo mi je.
   Zbunjeno me pogledala. "Za sta?".
   -"Zato sto sam rekla i Draganu i svim stricevima sta sam videla.", promucala sam.
   Nasmejala se. "Svakako bih mu sama rekla, Srno. Za ostale me bas briga sta misle.", progundjala je.
   Klimnula sam. "Znam, ali da je doslo do baba Verke..."
   -"Ali nije, tako da o tome necemo sad da razmisljamo.", nezno je rekla.
   Bila sam crvena poput bulke. "Mogla sam da upropastim sve i..."
   Prevrnula je ocima. "Ali nisi. Hajde da im nosimo kafu tamo.", tiho je rekla i krenule smo nazad u trpezariju.
   Ja sam dala Vuku i stricu kafu pa ponovo sela izmedju njih. "... I to, Miroslave, stvarno nije u redu.", babab Verka je zavrsila svoju litiju za koju sam predpostavila da je drzala svo vreme od kako smo Dragana i ja otisle.
    -"Daj bre, Verka, prestani. Srna je pametna devojka, a Vuk nije budala..."
   -"Niko nije rekao da..."
   -"Jao, baba Verka, nemoj vise, molim te. To su ciste gluposti. Zaludan narod voli da ogocvara, na kraju kad mene nisu ogovoralai.", progundjala sam.
   Dragan je utom usao u kucu. "Mala, pa odkud ti?", zacerekao se i povukao me u zagrljaj.
   Nasmejala sam se. "dosla da obidjem strinu i baba Verku. Ali..."
   Prasnuo je u smeh. "Zasto imam osecaj da si vec dobila lekciju?", upitao je guseci se od smeha.
   Klimnula sam glavom i mrko ga pogledala. "Nije smesno, ni malo.", zarezala sam.
   -"Ajde, Verka, ostavi malu na miru. Rekao sam vam vec da tu nema istine. Sta hoces vise?", zarezao je.
   Baba Verka ga je mrko pogledala. "Srni sam jedva sta i stigla da kazem, pobegla je sa tvojom zenom u kuhinju. Tvoj brat je taj koji je dobio lekciju."
   Videla sam da se Drago jedva suzdrzava da ne prasne u smeh. "Nisi tukla dok je trebalo, kevo."
   -"Obojicu je trebalo da bijem na vreme.", zakrestala je.
   Stric i Drago su vristali od smeha. Pogledala sam u Vuka ispod oka i on mi je neprimetno namignuo, a zatim sam osetila nezan dodir na ledjima. "Hocete li ostati na rucku?", Dragana je upitala.
   Stric je klimnuo. "Hocemo.",promrmljao je.
   -"Treba li ti pomoc oko necega?", upitala sam kada je ustala sa stolice.
   Drago me je iznenadjeno pogledao, a ja sam mu se samo nacerila. "Moze, ako ti nije tesko."
   Odmahnula sam glavom. "Nije.", prosaputala sam i ustala za njom. "Uf, baba Verka ume da bude pomalo naporna. Jeste li vi sigurni za zivot ovde?"
   Prasnula je u smeh. "Ne obracam paznju na to, Srno. Videces kad dodjes u takvu situaciju, jednostavno radi mira u kuci ponekad i precutis."
   Namrstila sam se. "Nije ona losa, Dragana, samo..."
   Nasmejala se. "Nije, Srno, samo voli da je sve po njenom. Takve su te starije generacije."
   Klimnula sam. "Stric nju i moju baku zove azdajama.", progundjala sam.
   Vristala je od smeha. "Verujem ti. Srno, ni njemu se ne svidjam, zar ne?"
   Zestoko sam odmahnula. "Svidjas mu se, Dragana.", promucala sam lazi.
   Nije mu se svidjala, samo je bio pristojan zbog brata. "Srno, ne znas da lazes.", rekla je smejuci se.
   -"Ne laze, Dragana, samo..."
   Spustila je ruku na moje rame. "Lazes, Srno, ali nije vazno. Pocetak je uvek tezak.", promrmljala je.
   Klimnula sam. "U pravu si.", rekla sam. bilo mi je neprijatno. Za taj tezak pocetak sam i sama delimicno kriva. Da sam rekla samo Draganu a ne celoj sviti ne bi bilo tako. Budalo, iznela si pred vece sad se crveni i poklopi usima, grdila sam samu sebe.
   -"Hajde, Srno, bilo pa proslo. Nemoj vise da razmisljas o tome. Oni ce svi to da zaborave."
   Tesko, pomislila sam, ali sam slozno klimnula glavom. "Naravno da hoce."
   Izneli smo tanjire, postavile sto i posedali da jedemo. Kao i uvek sela sam izmedju strica i Vuka. "Jesi ok?", promrmljao mi je na uvo.
   Klimnula sam. "Jesam, pricacu ti.", prosaputala sam.
   Nasmesio se. "Dobro. Jedi.", tiho je promumlao.
   Klimnula sam i nastavila da jedem. Mozda bih i imala apetit da me njegova noga nije svaki cas dodirivala ispod stola. Znam da je to namerno radio, osetio je da zadrhtim svaki put kada me dotakne. "Srno, zasto ne jedes?", zakreketala je baba Verka.
   Pocrvenela sam. "Zbog linije, baba.", promucala sam.
   Mrko me je pogledala. "Vidi kakva si suva kao grana, ne valja ti to."
   Jos jace sam pocrvenea. "Nisam, Verk, treba jos i da smrsam.", progundjala sam.
   -"Mislim da ne treba, mala. Nisam siguran da bi se to svidelo..."
   Mrko sam pogledala u strica. "Ja odlucujem za sebe.", arogantno sam rekla na sta se Dragan zacerekao.
   -"Znamo to, mala. Videli smo."
   Nakostresila sam se. "Koji vam je?", zarezala sam.
   Vuk je spustio ruku na moje koleno i jako me stisnuo. "Pusti ih,m mala. Vidis da su poludeli.", progundjao je.
   Klimnula sam. "U pravu...", prekinula me je vriska Draganovog i stricevog smeha.
    -"Mala, u pravu je, jel da?", grcao je stric.
   Pocrvenela sam do korena kose. "Jeste.", promumlala sam. 
   Obojica su se smejali kao da su poludeli. "Uvek je u pravu.", cerekao se Dragan. 
   Nasmejala sam se samoj sebi. Da, Vuk je uvek bio u pravu, njegovi dodiri su me terali da uvek spustim gard i uradim bas onako kako on kaže. "Evo Minje, Srno.", Marko me je prenuo iz razmisljanja. 
   Skocila sam sa stolice. "Hajde, Suzo, idemo.", uzbudjeno sam rekla. 
   Nasmejala se. "Skockala si se kao da ides na sastanak.", zakreketala je cim smo izasle iz kuce i usle u auto. 
   Poljubila sam Minju u obraz. "Ne lupaj, Suzo. Gde si, Minja?", raspolozeno sam upitala. 
   -"Evo me, mala. Jesi li spremna?", upitao je cerekajuci se. 
   Zaklimala sam glavom. "Naravno da jesam, Minja.", promrmljala sam uz sirok osmeh. 
   Nasmejao se i odmahnuo glavom. "Sve sam video, al to jos nisam." 
    Taman sam krenula da mu odgovorim kad mi je zazvonio telefon. "Molim?", nezno sam se javila. "Jeste li krenuli?", Vuk je uzbudjeno upitao.  Nasmejala sam se. "Jesmo, evo nas vec na nekoliko kilometara od kuce.", rekla sam smejuci se. "Trebalo je ranije da krenete.", progundjao je. Prasnula sam u smeh."Ne brini, stizemo.", gusila sam se od smeha. Cerekao se. "Znam, mila moja. Volim te, vidimo se.", tiho je rekao i spustio slusalicu. 
   Minja je crkavao od smeha. "Ko je to?", Suzana je upitala. 
   Pocrvenela sam. "Dragan, vode me na veceru.", promrmljala sam. 
   Nekih sat i po kasnije smo ostavili Suzanu ispred njene zgrade, a Minja i ja nastavili jos nekoliko kilometara dalje. "Zvacu te kad budem dolazio po tebe." 
   Klimnula sam i poljubila ga u obraz. "Hvala ti, Minja. Vidimo se.",  tiho sam prosaputala i izletela  iz auta. Poletela sam ka hotelu u narucje svom voljenom.
  
 
   

Нема коментара:

Постави коментар