Vec je proslo nekoliko dana, a mene sve boli od potrebe za Vukom.. Tesi me to sto cu za koji dan ponovo biti u njegovom narucju. Zazvonio mi je telefon i ja se javljam. "Molim?", umiljato sam rekla. "Nije Vuk, mala, dzabe se nadas.", zakrecao je stric cerekajuci se. Nasmejala sam se i prevrnula ocima. "Sta radis, striko?", nezno sam ga upitala. "Razmisljam kako ti da penesem lose vesti a da ne poludis.", progundjao je. Pretrnula sam. "Jel sve u redu, strice? Jesi dobro? Jel Vuk dobro?", nervozno sam upitala. Nasmejao se. "Smiri se, mala. Sve je u redu. Dobro smo, nemoj da brines.", nezno je rekao. Uzdahnula sam sa olaksanjem. "Dobro je, kakva je to onda losa vest?", zbunjeno sam upitala. Uzdahnuo je. "Ne mogu da vam obezbedim da se vidite za Dan zaljubljen.", promrmljao je. Iako su suze pretile da me uguse, dala sam sve od sebe da on to ne primeti. Znala sam koliko se trudio oko toga. "U redu je, striko. Kad budes mogao.", nezno sam rekla pokusavajuci da zvucim mirno. Kiselo se nasmejao. "Sve je u redu, samo sto ti places.", progundjao je. "Ne placem, strice. Ne brini.", nezno sam rekla. "Dobro, mala. Videcu da ubrzam, obecavam.", nezno je rekao. Nasmesila sam se. Moj najbolji striko na svetu. "Znam da hoces, striko. Jesi li rekao Vuku?", tiho sam upitala. Zarezao je. "Ne spominji mi ga. Dvanaest godina te nije ni video ni cuo i sada ne moze da saceka par dana vec je ostao da besni tamo.", progundjao je. Uzdahnula sam. "Nemoj da se ljutis na njega, striko.", zacvilela sam. Prasnuo je u smeh. "Ne ljutim se, mala. Samo mi je tesko da ga razumem. Izdrzao je dvanaest godina bez...", poceo je ali sam ga prekinula. "Izdrzao je samozavaravajuci sebe, striko. Ubedio je sebe da sam ga zaboravila, kao sto sam i ja ubedjivala sebe svo vreme da ste me zaboravili, da sam ja vas zaboravila i da vise ne boli.", tiho sam rekla. "Jebi ga, mala. Sad i ja znam da sam pogresio, ali onda mi se to ucinilo kao najbolje..." "Zaboravi na to, strice. Zeleo si samo najbolje za mene. Ne ljutim se, razumem te.", prosaputala sam. Drhtavo je uzdahnuo. "Da zeleo sam samo najbolje. Ti si moje dete, mala. Zeleo sam da te zastitim od svega toga, Srno, znas i sama kakav je..." Ponovo sam uzdahnula. "Sve mi je i vise nego dobro poznato. Milion puta sam prosla kroz sve i pitam se gde je tu pravda.", progundjala sam. Gorko se nasmejao. "Nema je, mala, to znas i sama.", progundjao je. "Znam, striko. Nemoj da brines, bicu dobro.", nezno sam rekla. "Znam da hoces, ti si strikino pametno dete.", tiho je rekao. I uz svu muku, prasnula sam u neobuzdani smeh. "Veoma sam pametna, strice. Daj, ne zajebavaj me.", rekla sam guseci se od smeha. Nasmejao se. "Jesi, mala. Nisi ni svesna koliko. Samim tim sto si mene izabrala za omiljenog strica.", zadirkivao me je. "Aha, rodjena sa fakultetom, ili bolje reci bez nekoliko daski u glavi.", cerekala sam. "Ti si pamet pokupila od strica, mala.", rekao je sepureci se. Vriskala sam od smeha. "Blago meni, nije moglo bolje ni da bude." Nasmejao se. "dobro, prestala si da places, to je bitno. Moram da idem, strikino, ceka me obaveza preko glave.", promrmljao je. Nasmesila sam se. "Ti i tvoje obaveze. Idi, baksuze.", umiljato sam rekla. Nasmejao se. "voli te baksuz, mala.", tiho je rekao. "I ja volim baksuza, strice. Striko, jos samo nesto, reci Vuku da me ne sikira, vec da se smiri.", promrmljala sam. Prasnuo je u smeh. "Sto mu sama ne kazes?", upitao je smejuci se. Zarezala sam. "Zato sto nemam broj telefona na koji da ga odmah pozovem.", progundjala sam. "Dobro,dobro, recicu mu da te odmah nazove, vazi?", upitao je kroz smeh. Siroko sam se osmehnula. "Odlicna ideja.", promrmljala sam. "Ja sam uvek pun odlicnih ideja, mala.", arogantno je rekao. "Znam.", podsmehnula sam se. Zacerekao se. "Ajde, mala, cujemo se.", nezno je rekao i spustio slusalicu. Uzdahnula sam, dobro, Srno, sta da radis, tako je kako je, sredice to striko ubrzo, promrmljala sam sama za sebe.
Jedva sam otvorila oci i pogledala na sat. Probudilo me je uporno zvono na vratima. Jebote, proslo je podne, progundjala sam, ustala iz kreveta, navukla pidzamu i odbauljala do vrata. Pogledala sam kroz spijunku i ozareno se osmehnula. Na vratima su bili stric i Vuk. Otvorila sam ih i smracila se kada sam videla dva namrgodjena lica. "Sta je sad bilo?", pospano sam upitala pustajuci ih unutra.
-"Sta se bilo?", zagrmeo je Vuk. "Zvao sam te nekoliko puta na mobilni, ne javljas se, stric te je zvao i na fiksni i na mobilni ne javljas se. Vise od deset minuta zvonimo na jebenim vratima, ne otvaras!", grmeo je.
Prevrnula sam ocima i on se jos vise smracio. "Spavala sam, jebote. Strice, idi stavi kafu dok se ja umijem i..."
Stric je odmahnuo glavom. "Idem ja kuci, doveo sam ti ovog idiota i sad radite sta znate.", mrgodno je rekao, okrenuo se i izasao na vrata.
Zabezeknuto sam gledala za njim, a zatim pogledala u Vuka. "Koji mu je kurac?", upitala sam.
I dalje me je mrko gledao. Uzeo me je za ruku i povukao na kauc. Seo je i smestio me u svoja krila, cvrsto me stegao uza se i gledajuci me u oci jako me pljesnuo po guzici. "Nikada vise nemoj da si mi prevrnula ocima.", zarezao je.
Ciknula sam i pokusala da se otmem iz njegovog celicnog stiska. "Ti si lud. I ja mogu da radim sta ja hocu", zarezala sam odguravajuci se rukama o njegove grudi. Podigao mi je palcem bradu i naterao me da ga pogledam u oci. Nestala je sva moja zelja za otimanjem, nestala je sva moja zelja za inatom i ja sam mu nezno spustila ruku na obraz. "Spavala sam, Vuce.", prosaputala sam.
Na trenutak je sklopio oci i naslonio obraz na moju ruku. Onda ih je otvorio i pogledao me. "Znam.", prosaputao je i pocrveneo.
Priblizila sam lice njegovom, umiljato protrljala nos o njegov i pogledala ga. "Jesi li jos ljut?"
Odmahnuo je glavom, malo je nakrivio i spustio nezno usnice na moje. Nezno me je ljubio, samo ovlas, samo lagano milujuci jezikom moj. Uzvracala sam mu istom merom beskrajno uzivajuci. Po njegovom snaznom stisku na mom struku znala sam da i sam beskrajno uziva. Podigao je usne sa mojih i pogledao me. "Jesam li te jako udario?", nezno je upitao.
Pocrvenela sam do korena kose, spustila pogled i odmahnula glavom. "Nisi.", promucala sam. Kako sam mogla da mu kazem da mi se svidelo?
Nezno me je pomazio po obrazu i snazno me stisnuo uz svoje grudi. Tiho je uzdahnuo. "Izgubicu se totalno zbog tebe, mila moja. Dovodis me do ludila. Izazivas toliko oprecnih zelja u meni da mislim da cu poludeti.", promrmljao je mazeci mi potiljak.
Podigla sam pogled ka tom prelepom licu. "Kakvih zelja?", tiho sam upitala.
Spustio je pogled na mene. "Zelim da te kaznim dok u isto vreme sve sto zelim je da te ljubim. Ne znam, Srno. Previse je komplikovano da bih objasnio.", promrmljao je.
Zavukla sam se dublje u njegov zagrljaj. Bilo komplikovano ili ne, sve sto sam zelela bilo je da bude tu, kraj mene. "Nije ni vazno.", prosaputala sam.
Spustio je usne na moje teme i nezno me poljubio. "U pravu si, nije ni vazno. Hajde, idi sredi se i obuci pa da idemo kod Miroslava. Moze neko da naidje od tvojih.", nezno je rekao lagano me odvajajuci od sebe.
Klimnula sam glavom, otrcala u kupatilo, na brzinu obavila sve potrebno i obukla se pa se vratila. "Spremna sam, idemo.", promrmljala sam.
Ustao je, uzeo me za ruku i poveo ka vratima. Na samom izlasku sam nezno izvukla ruku iz njegove i skruseno mu se osmehnula. Uzvratio mi je osmeh i nezno me pomilovao po obrazu. "Pametna devojcica.", tiho je prosaputao.
-"Dobar dan, Srno.", baba Milanka se javila kada smo naleteli na nju dok je izlazila iz svog stana.
-"Dobar dan, baba Milanka.", promrmljala sam i smugnula ka stepenicama. "Koji baksuz, ta je najveca tracara u zgradi.", progundjala sam kada smo poceli da se penjemo.
Prasnuo je u smeh. "Ne brini, Srno, ukoliko te pitaju kazi da me Miroslav poslao da usput svratim po tebe.", rekao je uz ocaravajuci osmeh.
Klimnula sam glavom i siroko mu se nasmesila. "Hocu.", prosaputala sam .
Usli smo u stricev stan i nasli ga kako sedi u dnevnom boravku sa casom viskija u ruci i puseci se na sve strane. "Ja cu nam staviti kafu.", progundjao je Vuk i nestao u kuhinji.
Zabezeknuto sam pogledala u strica. "Zasto si ljut?", zapanjeno sam upitala.
Mislila sam da ce eksplodirati od muke zbog mog pitanja. "Zasto sam ljut?", prasnuo je. "Dva i po sata slusam onu budalu kako besni o tome kako si otisla ko zna gde, a nisi ponela telefon. Nisam mogao da objasnim idiotu da verovatno spavas. I zasto se nisi javila na mobilni?", zagrmeo je.
Pocrvenela sam do korena kosa. "Mora da sam slucajno ugasila zvono jutros kada sam zavrsila razgovor sa Vukom.", promucala sam.
Gledao me je u ociglednoj neverici o tome sta trabunjam. "Jutros?"
Klimnula sam glavom. "Negde oko sest.", promrmljala sam.
"Negde oko sest?", ponovio je zamnom i eksplodirao kada sam samo klimnula glavom. "Vi ste totalni ludaci. U devet je vec bio kod mene i zahtevao da te zovem na fiksni i pittam tvoje gde si otisla! Kaze zvao te nebrojeno puta i ti se nisi javila!"
Vuk je utom izasao iz kuhinje sa tri solje kafe i spustio ih na sto. "Ne deri se na nju, Miroslave.", zarezao je.
Stric je klimnuo glavom. "U pravu si, necu. Hoces li mi reci koji ti je kurac? Mala mi kaze da ste zavrsili razgovor jutros oko sest...", obrusio se na njega.
Vuk je prevrnuo ocima i ja sam se jedva suzdrzala da ne prasnem u smeh. "Prvo nije oko sest, vec oko pola sest. Zaboravio sam nesto da je pitam pa sam je oko sedam pozvao, ali se nije javljala.", promrmljao je.
Mislila sam da bi stric komotno mogao da ga ubije pogledom. "I zato si mene probudio u devet?", zagrmeo je.
Vuk je klimnuo glavom. "Bilo mi je hitno da je pitam.", mirno je rekao.
-"I jesi li je pitao?", stric je zarezao.
Vuk je odmahnuo i nacerio se. "Zaboravio sam sta sam hteo."
Vise nisam mogla da izdrzim, prasnula sam u smeh i bacila se stricu oko vrata. "Vuk se malo sali sa tobom, striko, nemoj da se ljutis.", umiljato sam rekla.
Pogledao me je, nasmejao se i odmahnuo glavom. "Nek se tebi zahvali sto ga trpim.", rekao je smejuci se.
Pocrvenela sam. "Nemoj tako, strice, Vuk je dobar i..."
Ozbiljno me je pogledao. "Jeste, Srno, dobar je i castan covek, jos samo da nauci da me ujutru ne budi zbog njegovih gluposti i bice super.", progundjao je.
Nasmesila sam mu se, pridigla na prste i nezno ga poljubila u obraz. "Ti si najbolji stric na svetu.", umiljato sam zaprela.
Nasmejao se. "Neispavan stric, mala.", rekao je smejuci se.
Nezno sam se odvojila od njega i pogledala u Vuka. ""Strice on...", pocela sam pa stala da smisljam izgovor kojim bih opravdala Vukovo ponasanje.
Stric je prasnuo u smeh. "Nemoras ga opravdavati, Srno, znam ja vrlo dobro sta je njemu. Samo sto on preteruje.", dodao je uz gundjanje.
Vuk ga je mrko pogledao, ali nije nista prokomentarisao. Seli smo za sto da popijemo kafu i Vuk je privukao moju stolicu k svojoj i nezno spustio ruku na moje rame. Taman sam zazinula da nesto kazem kada je stricev telefon zazvonio. "Kazi, Verka. Kod mene je, ne brini." Uzdahnuo je. "Srna je ocigledno od jutros u svadji sa mobilnim. Dobro, ne brini nista.", progundjao je i spustio slusalicu.
Pogledala sam ga. "Sta se desilo?"
Mrko me je pogledao. "Deka ti danas izlazi iz bolnice, otisli su Aca i Verka po njega. Zvali su te na mobilni da ti kazu gde su, ali si ga ti zaboravila kod kuce."
Pocrvenela sam, "Pozurili smo da neko od njih ne bi naisao pa sam zaboravila telefon.", promucala sam.
Uzdahnuo je i odmahnuo glavom. "Srno, stvarno se cudno ponasas, mala. Ionako svi sumnjaju, svojim ponasanjem im samo to i potvrdjujes.", nezno je rekao.
Vuka je frknuo. "Zaboravila telefon, a sta sad, Miroslave.", progundjao je.
Stric ga je pogledao. "Vuce, od kako ga je dobila ni do wc-a ne ide bez njega. Sad ga najednom zaboravlja kod kuce, mora malo da pripazi, prijatelju.", tiho je rekao.
Vuk me je nezno pogledao. "To je normalno, Miroslave. Mlada je i..."
Stric je prevrnuo ocima. "Ne moras da je opravdavas predamnom, Vuce. Sve ja to vrlo dobro znam. Samo nisam siguran koliko ce drugi to razumeti i kako, Vuce."
Uzdahnuo je i klikmnuo glavom. "U pravu si, samo ne zelim da joj se sve smuci od lekcija i redavaja.", progundjao je.
Nasmesila sam mu se. "Nece mi se smuciti.", tiho sam rekla.
Uzvratio mi je osmeh i nezno me pomazio spoljasnjom stranom prstiju po obrazu. "Nadam se, mila moja.", nezno je rekao.
Stric je uzdahnuo i odmahnuo glavom. "Poludecu ja zbog vas dvoje. U ludaru cete me strpati.", progundjao je.
Skruseno sam mu se osmahnula. "Strice..."
Odmahnuo je. "Cuti, mala, sve znam.", nezno je rekao.
Klimnula sam. "Znam, strice.", tiho sam rekla.
U tom trenutku je neko pozvonio na vrata. "Idem da vidim koja je sad budala.", progundjao je, ustao sa stolice i izasao iz dnevne sobe. Vuk me je priblizio sebi, spustio usne na moje i strastveno me poljubio uvukavsi jezik u moj usta. Zacvilela sam, dotakla njegov jezik svojim kada sam zacula tatin glas. "Gde je Srna?", zabrundao je.
Odskocila sam i naglo se odvojila od Vuka. Tiho se zasmejao, naglo me povukao sebi i na brzinu mi ovlas poljubio usne. "Tu je, Aco, gde bi bila. Hajde udji."
Tata je usao i mrko me pogledao. Bila sam osamucena zbog Vukovog poljubca i pazljivo sa gledala da izbegnem da ga pogledam u oci. "Zovem te, ne javljas se na telefon. Zasto sam ga kupio? Da stoji u kuci?", zagrmio je.
Pocrvenela sam. "Zaboravila sam ga kada me je stric pozvao kod sebe.", promumlala sam.
-"Daj, Aco, sta dramis, zaboravila jednom telefon i odmah frka. Na kraju krajeva nije otisla nigde nego kod mene.", stric je hladno rekao.
Tata ga je mrko pogledao. "Nije vazno gde je otisla, vec to sto covek ne moze da je dobije a ima mobilni.", zarezao je.
Stric je prevrnuo ocima. "Mora da je nesto u vazduhu.", promumlao je sebi u bradu pa pogledao u tatu. "Jel izasao Borko?"
Tata je uzdahnuo i klimnuo. "Jeste, sipaj mi jedan viski da se smirim. On mi je i nabio pritisak.", progundjao je.
Stric je sipao njima trojici po viski pa me pogledao. "Za tebe nema, jos nisi doruckovala.", progundjao je. "Sta je uradio?", upitao je tatu.
Tata je popio gutljaj viskija i smracio se. "Prvo je digao frku sto se Srna ne javlja na telefon, posle mi je citao bukvicu zbog onoga u Bosni, Verka mu sve ispricala cim su ostali sami i na kraju, na sve to, hoce jos danas sa ide na selo. Kze nema ko da zaliva papriku! Jebala ga i paprika i basta.", besno je gundjao dok sam se ja bezglasno cerekala iza njegovih ledja.
Stric me je pogledao i zacerekao se. "Sta je smesno, mala?", namerno je upitao.
Uozbiljila sam se kada se tata okrenuo da me pogleda i nevino ga pogledala. "Laze, nisam se smejala.", zagugutala sam.
-"I bolje ti je. Ne znam samo ko ce istrpeti tvog dedu sad kad ne moze na selo.", progundjao je.
Vise nisam mogla da izdrzim i prasnula sam u smeh. "Vi cete ga trpeti. Mene ce moj striko da pozove sebi.", rekla sam cerekajuci se.
Mrko me je pogledao, iskapio viski i ustao. "Kreci, neces izvuci guzicu.", zarezao je.
Nisam mogla da dodjem sebi od smeha. "Dobro, dobro. Strice, hocete i vi sa nama?", umiljato sam upitala.
Odmahnuo je glavom. "Idemo Vuk i ja nesto da zavrsimo. Docicemo posle.", nezno je rekao i poljubio me u teme.
Pridigla sam se na prste i poljubila ga u obraz. "Vidimo se, Vuce.", tiho sam prosaputala i pogledala ga.
Namignuo mi i nasmesio se. "Vidimo se mala.", nezno je rekao.
Uzvratla sam mu osmeh i tata i stric su izasli iz sobe, pogledala sam na vrata i na brzinu spustila usne na njegove. Uzvratio mi i nezno me pomazio po vilici. "Srno, polazi.", tata se razdrao iz hodnika.
Jos jednom sam mu se osmehnula i otcupkala za tatom iz stana.
Iz secanja me je trgao rezak zvuk telefona. "Molim?", nezno sam se javila. "Hej, mila moja, Miroslav mi je rekao da si mu rekla da te pozovem.", nezno je rekao. "Stric mi je rekao da si pobesneo zbog toga sto ne mozemo da se vidimo, lepotane. Nemoj da se nerviras, sikiras me, Vuce.", zacvilela sam. Drhtavo je uzdahnuo. "Jebi ga, mila moja, zeleo sam da taj dan provedem sa tobom, trebas mi. Obecao sam ti.",tiho je dodao. Duboko sam uzdahnula. "Znam da jesi, Vuce, ali to nije do tebe.", nezno sam rekla. "Znam da nije, ali...", poceo je. "Ssss, cuti, lepotane. Strpi se, molim te, stric je rekao da ce ubrzo to srediti.", tiho sam rekla. "U redu, mila moja, nista mi drugo ni ne preostaje. Samo pod jednim uslovom", progundjao je. "Znas da cu pristati, sta god zelis, samo da ne mucis sebe.", porosaputala sam. "Trazis od mene da ne besnim, zasto si ti onda plakala?", tiho je upitao. "Nisam plakala.", promrmljala sam. "Ne lazi me, Srno!", zagrmeo je. "Bas je morao da ti kaze, dobro, dobro, plakala sam jer mi trebas, jer sam brojala dane i...", pocela sam, ali me je prekinuo. "Znam ja to sve, mila moja. Obecaj mi da neces plakati. To je jedini uslov.", prosaputao je. Nasmesila sam se. "Obecavam, lepotane.", prosaputala sam. "Dobro, mila moja. Hm, mislim da znam sta bi nas oboje opustilo.", zapreo je. Nasmejala sam se. "Da mi proverimo onu moju teoriju, za svaki slucaj.", rekla sam cerekajuci se. Prasnuo je u smeh. "Citas mi misli, devojcice.", cerekao se. Nasmejala sam se. "Zato sto su iste kao moje.", zaprela sam. Nakon svega sam lezala opustena na krevetu i tiho uzdahnula. "Samo ti mozes ovo da mi ucinis, da i uprkos svemu budem tako opustena, kao da je sve savrseno na ovom svetu.", promrmljala sam. Tiho se zasmejao. "Kao sto ti sve ucinis tako jednostavnom, malo pre sam mogao nekoga zadaviti samo da je neko rekao jednu pogresnu rec, a sada,..." Nasmesila sam se i zapalila cigaretu. "Bitno je da smo oboje sad smireniji, lepotane. Nemoj da brines, stric mi je obecao da ce ubrzati sve.", nezno sam rekla. "Znam da hoce, mila moja. Nemam pojma kako me uopste vise i trpi.", promrmljao je. Nasmejala sam se. "Daj, Vuce, znas da si mu najbolji prijatelj.", rekla sam smejuci se. "Znam, mila moja, ali..." ,poceo je. "Nema "ali", Vuce. Moj stric je takav, za svoje ce sve dati.", ponosno sam rekla. Nasmejao se. "Znam, malena. A ti si ista on. ", nezno je rekao. "Jesam, u originalu.", sepurila sam se. Uzdahnuo je. "Moram da zavrsim, mila moja. Zvacu te nocas, vazi?", umiljato je upitao. Nasmesila sam se. "Vazi, lepotane.", prosaputala sam. "Volim te, Srno.", prosaputao je. Bolno sam uzdahnula. "I ja tebe volim, Vuce. I vise nego sto je normalno.", progundjala sam. Nasmejao se. "Sve je kod nas i vise nego sto je normalno, mila moja.", prosaputao je. "Znam, Vuce, znam da jeste.", promrmljala sam. "Moram da prekinem, olim te, volim te vise od svega.", prosaputao je i spustio slusalicu. Uzdahnula sam, sklopila oci i u sebi ponavljala njegove reci. Bile su lek, melem za sve. Samo te dve njegove reci i sva bola, sve je nestajalo. Sve sam ja moga, samo je trebalo da se prisetim njih. Skupila sam se na krevetu, sklopila oci i sa tim prelepim ocima pred sobom zaspala.
Jedva sam otvorila oci i pogledala na sat. Probudilo me je uporno zvono na vratima. Jebote, proslo je podne, progundjala sam, ustala iz kreveta, navukla pidzamu i odbauljala do vrata. Pogledala sam kroz spijunku i ozareno se osmehnula. Na vratima su bili stric i Vuk. Otvorila sam ih i smracila se kada sam videla dva namrgodjena lica. "Sta je sad bilo?", pospano sam upitala pustajuci ih unutra.
-"Sta se bilo?", zagrmeo je Vuk. "Zvao sam te nekoliko puta na mobilni, ne javljas se, stric te je zvao i na fiksni i na mobilni ne javljas se. Vise od deset minuta zvonimo na jebenim vratima, ne otvaras!", grmeo je.
Prevrnula sam ocima i on se jos vise smracio. "Spavala sam, jebote. Strice, idi stavi kafu dok se ja umijem i..."
Stric je odmahnuo glavom. "Idem ja kuci, doveo sam ti ovog idiota i sad radite sta znate.", mrgodno je rekao, okrenuo se i izasao na vrata.
Zabezeknuto sam gledala za njim, a zatim pogledala u Vuka. "Koji mu je kurac?", upitala sam.
I dalje me je mrko gledao. Uzeo me je za ruku i povukao na kauc. Seo je i smestio me u svoja krila, cvrsto me stegao uza se i gledajuci me u oci jako me pljesnuo po guzici. "Nikada vise nemoj da si mi prevrnula ocima.", zarezao je.
Ciknula sam i pokusala da se otmem iz njegovog celicnog stiska. "Ti si lud. I ja mogu da radim sta ja hocu", zarezala sam odguravajuci se rukama o njegove grudi. Podigao mi je palcem bradu i naterao me da ga pogledam u oci. Nestala je sva moja zelja za otimanjem, nestala je sva moja zelja za inatom i ja sam mu nezno spustila ruku na obraz. "Spavala sam, Vuce.", prosaputala sam.
Na trenutak je sklopio oci i naslonio obraz na moju ruku. Onda ih je otvorio i pogledao me. "Znam.", prosaputao je i pocrveneo.
Priblizila sam lice njegovom, umiljato protrljala nos o njegov i pogledala ga. "Jesi li jos ljut?"
Odmahnuo je glavom, malo je nakrivio i spustio nezno usnice na moje. Nezno me je ljubio, samo ovlas, samo lagano milujuci jezikom moj. Uzvracala sam mu istom merom beskrajno uzivajuci. Po njegovom snaznom stisku na mom struku znala sam da i sam beskrajno uziva. Podigao je usne sa mojih i pogledao me. "Jesam li te jako udario?", nezno je upitao.
Pocrvenela sam do korena kose, spustila pogled i odmahnula glavom. "Nisi.", promucala sam. Kako sam mogla da mu kazem da mi se svidelo?
Nezno me je pomazio po obrazu i snazno me stisnuo uz svoje grudi. Tiho je uzdahnuo. "Izgubicu se totalno zbog tebe, mila moja. Dovodis me do ludila. Izazivas toliko oprecnih zelja u meni da mislim da cu poludeti.", promrmljao je mazeci mi potiljak.
Podigla sam pogled ka tom prelepom licu. "Kakvih zelja?", tiho sam upitala.
Spustio je pogled na mene. "Zelim da te kaznim dok u isto vreme sve sto zelim je da te ljubim. Ne znam, Srno. Previse je komplikovano da bih objasnio.", promrmljao je.
Zavukla sam se dublje u njegov zagrljaj. Bilo komplikovano ili ne, sve sto sam zelela bilo je da bude tu, kraj mene. "Nije ni vazno.", prosaputala sam.
Spustio je usne na moje teme i nezno me poljubio. "U pravu si, nije ni vazno. Hajde, idi sredi se i obuci pa da idemo kod Miroslava. Moze neko da naidje od tvojih.", nezno je rekao lagano me odvajajuci od sebe.
Klimnula sam glavom, otrcala u kupatilo, na brzinu obavila sve potrebno i obukla se pa se vratila. "Spremna sam, idemo.", promrmljala sam.
Ustao je, uzeo me za ruku i poveo ka vratima. Na samom izlasku sam nezno izvukla ruku iz njegove i skruseno mu se osmehnula. Uzvratio mi je osmeh i nezno me pomilovao po obrazu. "Pametna devojcica.", tiho je prosaputao.
-"Dobar dan, Srno.", baba Milanka se javila kada smo naleteli na nju dok je izlazila iz svog stana.
-"Dobar dan, baba Milanka.", promrmljala sam i smugnula ka stepenicama. "Koji baksuz, ta je najveca tracara u zgradi.", progundjala sam kada smo poceli da se penjemo.
Prasnuo je u smeh. "Ne brini, Srno, ukoliko te pitaju kazi da me Miroslav poslao da usput svratim po tebe.", rekao je uz ocaravajuci osmeh.
Klimnula sam glavom i siroko mu se nasmesila. "Hocu.", prosaputala sam .
Usli smo u stricev stan i nasli ga kako sedi u dnevnom boravku sa casom viskija u ruci i puseci se na sve strane. "Ja cu nam staviti kafu.", progundjao je Vuk i nestao u kuhinji.
Zabezeknuto sam pogledala u strica. "Zasto si ljut?", zapanjeno sam upitala.
Mislila sam da ce eksplodirati od muke zbog mog pitanja. "Zasto sam ljut?", prasnuo je. "Dva i po sata slusam onu budalu kako besni o tome kako si otisla ko zna gde, a nisi ponela telefon. Nisam mogao da objasnim idiotu da verovatno spavas. I zasto se nisi javila na mobilni?", zagrmeo je.
Pocrvenela sam do korena kosa. "Mora da sam slucajno ugasila zvono jutros kada sam zavrsila razgovor sa Vukom.", promucala sam.
Gledao me je u ociglednoj neverici o tome sta trabunjam. "Jutros?"
Klimnula sam glavom. "Negde oko sest.", promrmljala sam.
"Negde oko sest?", ponovio je zamnom i eksplodirao kada sam samo klimnula glavom. "Vi ste totalni ludaci. U devet je vec bio kod mene i zahtevao da te zovem na fiksni i pittam tvoje gde si otisla! Kaze zvao te nebrojeno puta i ti se nisi javila!"
Vuk je utom izasao iz kuhinje sa tri solje kafe i spustio ih na sto. "Ne deri se na nju, Miroslave.", zarezao je.
Stric je klimnuo glavom. "U pravu si, necu. Hoces li mi reci koji ti je kurac? Mala mi kaze da ste zavrsili razgovor jutros oko sest...", obrusio se na njega.
Vuk je prevrnuo ocima i ja sam se jedva suzdrzala da ne prasnem u smeh. "Prvo nije oko sest, vec oko pola sest. Zaboravio sam nesto da je pitam pa sam je oko sedam pozvao, ali se nije javljala.", promrmljao je.
Mislila sam da bi stric komotno mogao da ga ubije pogledom. "I zato si mene probudio u devet?", zagrmeo je.
Vuk je klimnuo glavom. "Bilo mi je hitno da je pitam.", mirno je rekao.
-"I jesi li je pitao?", stric je zarezao.
Vuk je odmahnuo i nacerio se. "Zaboravio sam sta sam hteo."
Vise nisam mogla da izdrzim, prasnula sam u smeh i bacila se stricu oko vrata. "Vuk se malo sali sa tobom, striko, nemoj da se ljutis.", umiljato sam rekla.
Pogledao me je, nasmejao se i odmahnuo glavom. "Nek se tebi zahvali sto ga trpim.", rekao je smejuci se.
Pocrvenela sam. "Nemoj tako, strice, Vuk je dobar i..."
Ozbiljno me je pogledao. "Jeste, Srno, dobar je i castan covek, jos samo da nauci da me ujutru ne budi zbog njegovih gluposti i bice super.", progundjao je.
Nasmesila sam mu se, pridigla na prste i nezno ga poljubila u obraz. "Ti si najbolji stric na svetu.", umiljato sam zaprela.
Nasmejao se. "Neispavan stric, mala.", rekao je smejuci se.
Nezno sam se odvojila od njega i pogledala u Vuka. ""Strice on...", pocela sam pa stala da smisljam izgovor kojim bih opravdala Vukovo ponasanje.
Stric je prasnuo u smeh. "Nemoras ga opravdavati, Srno, znam ja vrlo dobro sta je njemu. Samo sto on preteruje.", dodao je uz gundjanje.
Vuk ga je mrko pogledao, ali nije nista prokomentarisao. Seli smo za sto da popijemo kafu i Vuk je privukao moju stolicu k svojoj i nezno spustio ruku na moje rame. Taman sam zazinula da nesto kazem kada je stricev telefon zazvonio. "Kazi, Verka. Kod mene je, ne brini." Uzdahnuo je. "Srna je ocigledno od jutros u svadji sa mobilnim. Dobro, ne brini nista.", progundjao je i spustio slusalicu.
Pogledala sam ga. "Sta se desilo?"
Mrko me je pogledao. "Deka ti danas izlazi iz bolnice, otisli su Aca i Verka po njega. Zvali su te na mobilni da ti kazu gde su, ali si ga ti zaboravila kod kuce."
Pocrvenela sam, "Pozurili smo da neko od njih ne bi naisao pa sam zaboravila telefon.", promucala sam.
Uzdahnuo je i odmahnuo glavom. "Srno, stvarno se cudno ponasas, mala. Ionako svi sumnjaju, svojim ponasanjem im samo to i potvrdjujes.", nezno je rekao.
Vuka je frknuo. "Zaboravila telefon, a sta sad, Miroslave.", progundjao je.
Stric ga je pogledao. "Vuce, od kako ga je dobila ni do wc-a ne ide bez njega. Sad ga najednom zaboravlja kod kuce, mora malo da pripazi, prijatelju.", tiho je rekao.
Vuk me je nezno pogledao. "To je normalno, Miroslave. Mlada je i..."
Stric je prevrnuo ocima. "Ne moras da je opravdavas predamnom, Vuce. Sve ja to vrlo dobro znam. Samo nisam siguran koliko ce drugi to razumeti i kako, Vuce."
Uzdahnuo je i klikmnuo glavom. "U pravu si, samo ne zelim da joj se sve smuci od lekcija i redavaja.", progundjao je.
Nasmesila sam mu se. "Nece mi se smuciti.", tiho sam rekla.
Uzvratio mi je osmeh i nezno me pomazio spoljasnjom stranom prstiju po obrazu. "Nadam se, mila moja.", nezno je rekao.
Stric je uzdahnuo i odmahnuo glavom. "Poludecu ja zbog vas dvoje. U ludaru cete me strpati.", progundjao je.
Skruseno sam mu se osmahnula. "Strice..."
Odmahnuo je. "Cuti, mala, sve znam.", nezno je rekao.
Klimnula sam. "Znam, strice.", tiho sam rekla.
U tom trenutku je neko pozvonio na vrata. "Idem da vidim koja je sad budala.", progundjao je, ustao sa stolice i izasao iz dnevne sobe. Vuk me je priblizio sebi, spustio usne na moje i strastveno me poljubio uvukavsi jezik u moj usta. Zacvilela sam, dotakla njegov jezik svojim kada sam zacula tatin glas. "Gde je Srna?", zabrundao je.
Odskocila sam i naglo se odvojila od Vuka. Tiho se zasmejao, naglo me povukao sebi i na brzinu mi ovlas poljubio usne. "Tu je, Aco, gde bi bila. Hajde udji."
Tata je usao i mrko me pogledao. Bila sam osamucena zbog Vukovog poljubca i pazljivo sa gledala da izbegnem da ga pogledam u oci. "Zovem te, ne javljas se na telefon. Zasto sam ga kupio? Da stoji u kuci?", zagrmio je.
Pocrvenela sam. "Zaboravila sam ga kada me je stric pozvao kod sebe.", promumlala sam.
-"Daj, Aco, sta dramis, zaboravila jednom telefon i odmah frka. Na kraju krajeva nije otisla nigde nego kod mene.", stric je hladno rekao.
Tata ga je mrko pogledao. "Nije vazno gde je otisla, vec to sto covek ne moze da je dobije a ima mobilni.", zarezao je.
Stric je prevrnuo ocima. "Mora da je nesto u vazduhu.", promumlao je sebi u bradu pa pogledao u tatu. "Jel izasao Borko?"
Tata je uzdahnuo i klimnuo. "Jeste, sipaj mi jedan viski da se smirim. On mi je i nabio pritisak.", progundjao je.
Stric je sipao njima trojici po viski pa me pogledao. "Za tebe nema, jos nisi doruckovala.", progundjao je. "Sta je uradio?", upitao je tatu.
Tata je popio gutljaj viskija i smracio se. "Prvo je digao frku sto se Srna ne javlja na telefon, posle mi je citao bukvicu zbog onoga u Bosni, Verka mu sve ispricala cim su ostali sami i na kraju, na sve to, hoce jos danas sa ide na selo. Kze nema ko da zaliva papriku! Jebala ga i paprika i basta.", besno je gundjao dok sam se ja bezglasno cerekala iza njegovih ledja.
Stric me je pogledao i zacerekao se. "Sta je smesno, mala?", namerno je upitao.
Uozbiljila sam se kada se tata okrenuo da me pogleda i nevino ga pogledala. "Laze, nisam se smejala.", zagugutala sam.
-"I bolje ti je. Ne znam samo ko ce istrpeti tvog dedu sad kad ne moze na selo.", progundjao je.
Vise nisam mogla da izdrzim i prasnula sam u smeh. "Vi cete ga trpeti. Mene ce moj striko da pozove sebi.", rekla sam cerekajuci se.
Mrko me je pogledao, iskapio viski i ustao. "Kreci, neces izvuci guzicu.", zarezao je.
Nisam mogla da dodjem sebi od smeha. "Dobro, dobro. Strice, hocete i vi sa nama?", umiljato sam upitala.
Odmahnuo je glavom. "Idemo Vuk i ja nesto da zavrsimo. Docicemo posle.", nezno je rekao i poljubio me u teme.
Pridigla sam se na prste i poljubila ga u obraz. "Vidimo se, Vuce.", tiho sam prosaputala i pogledala ga.
Namignuo mi i nasmesio se. "Vidimo se mala.", nezno je rekao.
Uzvratla sam mu osmeh i tata i stric su izasli iz sobe, pogledala sam na vrata i na brzinu spustila usne na njegove. Uzvratio mi i nezno me pomazio po vilici. "Srno, polazi.", tata se razdrao iz hodnika.
Jos jednom sam mu se osmehnula i otcupkala za tatom iz stana.
Iz secanja me je trgao rezak zvuk telefona. "Molim?", nezno sam se javila. "Hej, mila moja, Miroslav mi je rekao da si mu rekla da te pozovem.", nezno je rekao. "Stric mi je rekao da si pobesneo zbog toga sto ne mozemo da se vidimo, lepotane. Nemoj da se nerviras, sikiras me, Vuce.", zacvilela sam. Drhtavo je uzdahnuo. "Jebi ga, mila moja, zeleo sam da taj dan provedem sa tobom, trebas mi. Obecao sam ti.",tiho je dodao. Duboko sam uzdahnula. "Znam da jesi, Vuce, ali to nije do tebe.", nezno sam rekla. "Znam da nije, ali...", poceo je. "Ssss, cuti, lepotane. Strpi se, molim te, stric je rekao da ce ubrzo to srediti.", tiho sam rekla. "U redu, mila moja, nista mi drugo ni ne preostaje. Samo pod jednim uslovom", progundjao je. "Znas da cu pristati, sta god zelis, samo da ne mucis sebe.", porosaputala sam. "Trazis od mene da ne besnim, zasto si ti onda plakala?", tiho je upitao. "Nisam plakala.", promrmljala sam. "Ne lazi me, Srno!", zagrmeo je. "Bas je morao da ti kaze, dobro, dobro, plakala sam jer mi trebas, jer sam brojala dane i...", pocela sam, ali me je prekinuo. "Znam ja to sve, mila moja. Obecaj mi da neces plakati. To je jedini uslov.", prosaputao je. Nasmesila sam se. "Obecavam, lepotane.", prosaputala sam. "Dobro, mila moja. Hm, mislim da znam sta bi nas oboje opustilo.", zapreo je. Nasmejala sam se. "Da mi proverimo onu moju teoriju, za svaki slucaj.", rekla sam cerekajuci se. Prasnuo je u smeh. "Citas mi misli, devojcice.", cerekao se. Nasmejala sam se. "Zato sto su iste kao moje.", zaprela sam. Nakon svega sam lezala opustena na krevetu i tiho uzdahnula. "Samo ti mozes ovo da mi ucinis, da i uprkos svemu budem tako opustena, kao da je sve savrseno na ovom svetu.", promrmljala sam. Tiho se zasmejao. "Kao sto ti sve ucinis tako jednostavnom, malo pre sam mogao nekoga zadaviti samo da je neko rekao jednu pogresnu rec, a sada,..." Nasmesila sam se i zapalila cigaretu. "Bitno je da smo oboje sad smireniji, lepotane. Nemoj da brines, stric mi je obecao da ce ubrzati sve.", nezno sam rekla. "Znam da hoce, mila moja. Nemam pojma kako me uopste vise i trpi.", promrmljao je. Nasmejala sam se. "Daj, Vuce, znas da si mu najbolji prijatelj.", rekla sam smejuci se. "Znam, mila moja, ali..." ,poceo je. "Nema "ali", Vuce. Moj stric je takav, za svoje ce sve dati.", ponosno sam rekla. Nasmejao se. "Znam, malena. A ti si ista on. ", nezno je rekao. "Jesam, u originalu.", sepurila sam se. Uzdahnuo je. "Moram da zavrsim, mila moja. Zvacu te nocas, vazi?", umiljato je upitao. Nasmesila sam se. "Vazi, lepotane.", prosaputala sam. "Volim te, Srno.", prosaputao je. Bolno sam uzdahnula. "I ja tebe volim, Vuce. I vise nego sto je normalno.", progundjala sam. Nasmejao se. "Sve je kod nas i vise nego sto je normalno, mila moja.", prosaputao je. "Znam, Vuce, znam da jeste.", promrmljala sam. "Moram da prekinem, olim te, volim te vise od svega.", prosaputao je i spustio slusalicu. Uzdahnula sam, sklopila oci i u sebi ponavljala njegove reci. Bile su lek, melem za sve. Samo te dve njegove reci i sva bola, sve je nestajalo. Sve sam ja moga, samo je trebalo da se prisetim njih. Skupila sam se na krevetu, sklopila oci i sa tim prelepim ocima pred sobom zaspala.
Нема коментара:
Постави коментар