Ceo jucerasnji dan sam prepavala i prelezala. Ustala sam vec oko cetiri sata, naspavala sam se. Pogledala sam u mail i namrstila se. Nema uobicajne poruke. Obesila sam nos, upalila komp i stavila kafu. Sela sam, upalila bloger i pocela da pisem kad mi je zazvonio telefon. "Molim?", javila sam se sapatom. "Sta radis, mila moja?", upitao je zaplicuci jezikom. Uzdahnula sam. "Opet, Vuce", tuzno ssam upitala. "Opet, malena. Ne mogu, shvati.", prosaputao je. Uzdahnula sam. "Shvatam te, Vuce. Gde je onaj moj ludi stric?", progundjala sam. "Malopre je otisao kuci, zvali smo Minju da dodje po njega.", mrmljao je. Prevrnula sam ocima. "Vuce, Minja ima i svoj zivot, znas? Ako radi za vas ne mora da...", pocela sam. "Znam, malena, jesam pijan, ali ne i lud da ga pustim da vozi do Beograda mrtav pijan.", progundjao je. Uzdahnula sam. "To si u pravu. Izvini, samo me sikira sto obojica toliko pijete. Vuce, moras da shvatis da ako se vama nesto desi...", cvilela sam. "Hej, stani, nece nam se nista desiti, preterujes i..." Zarezala sam. "Preterujem, Vuce?", razdrala sam se. "Jebote, ne deri se sve ces probuditi.", progundjao je. "Zabole me kurac, znas?", bezobrazno sam upitala, ali sam ipak stisala glas. "Ne budi bezobrazna, samo zelim...", rezao je. "Sta zelis, Vuce, sta? Da me ne uvalis u nevolju? Pa vec sam u njoj, idiote. Idi i pij, mene ostavi na miru.", povredjeno sam rekla i spustila slusalicu pa zaplakala. Bolelo me je sto toliko pije, bolelo me je sto ne mogu biti uz njega, pa da mu se makar i pijanom uvucem u narucje. Ponovo je zazvonio telefon, prva misao mi je da ga ignorisem, da se ne javim, da ga kaznim za pijanstvo, ali ne mogu to da uradim i ipak se javljam. "Sta hoces", progrcala sam kroz suze. "Nisam zeleo da se derem, nemoj da places, ne placi.", prosaputao je. "Kako da ne placem, Vuce? Sikiras me, sikira me to koliko pijes. Nije zdravo.", ridala sam. "Nemoj, prestani da places...", saputao je. "Ni poruku mi nisi poslao kao i uvek.", zacvilela sam. "Smiri se, devojcice. Polako, malena.", mrmljao je. Naterala sam sebe da se smirim, znala sam da se ponasam nerazumno. "Izvini, popustili su mi zivci.", prosaputala sam. Uzdahnuo je. "Znam da jesu, mila mooja. Slusaj, jos malo se strpi, molim te.", promrmljao je. Frknula sam. "Ko mi kaze, ti pijes a meni... Uostalom, zasto me nisi zvao umesto sto si pio?", ponovo sam prasnula. Uzdahnuo je. "E za to se zahvali stricu, doneo je viski i pojma nemam kad smo ga pre popili.", progundjao je. "Jebes mi sve, cuce me kad me bude zvao. Ako mu se pije, neka pije, ali sto tebe uvlaci u to?", zarezala sam. Prasnuo je u smeh. "Nije bas da je morao da me bije da bih uzeo.", cerekao se. "Vuce, ponovo pocinjes da me ljutis.", zarezala sam. Smejao se kao lud. "U pravu si, Miroslav je za sve kriv! Da nije doneo viski...", smejao se. Htela ne htela morala sam da se nasmejem. "Volim tvoj smeh. Ne volim kad places.", prosautao je. "Znam, pokusacu, obecavam.", nezno sam rekla. "Volim te, mila moja, moram da prekinem.", uz uzdah je rekao. "Volim te, Vuce,. Hej, nikako da te pitam, jesi popio onaj red bul?", upitala sam cerekajuci se. "Nisam i necu. To si mi ti poslala.", tiho je rekao. Uzdahnula sam. "Kupicu ti jos jedan.", promumlala sam. "Nemoj, ne treba mi, ne treba mi nista sem tebe.", tiho je rekao. Nasmejala sam se. "Znam, lepotane, nisam ti kupila zat sto ti treba. Htela sam nesto da ti posaljem, da znas da mislim na tebe.", promrmljala sam. "Znam, hajde, zvacu te kasnije, vazi?", nezno je upitao. "Vazi, Vuce.,", promrmljala sam i on je spustio slusalicu.
Vec je bilo oko deset sati uvece kada smo stigli u kafe. Stric je sedeo sa Jankom i Mrgudom. "Gde ste do sada, jebote?", stric je zarezao.
Vuk je seo, povukao mene do sebe i obgrlio me oko ramena. "Setali smo malo, Miroslave.", zarezao je.
-"Znam, jebote, Vuce, ali u cetiri ste otisli i..."
-"Gde ste bili?", Janko je radoznalo upitao.
Vuk je slegnuo ramenima. "Bili smo u Novom Sadu.", promrmljao je.
Stric ga je pogledao. "I niste mogli ranije da se..."
-"Dobro vece, Vuce, Srno. Sta pijete?", Srki je upitao.
-"Sta ces, mila moja?"
-"Pivo, Srki.", promrmljala sam.
-"I dupli.", Vuk je progundjao, Srki je klimnuo i otisao.
-"Popijete to i idemo. Aca ionako..."
Zazvonio mi je telefon. "Halo, tajko?"
-"Gde ste, Srno?", tata je upitao.
-"U kafeu.", promrmljala sam.
-"Dobro, cero, sad cu i ja doci.", tiho je rekao i spustio slusalicu.
Stric me je pogledao. "Sta hoce?"
Slegnula sam ramenima. "Sad ce doci, nesto nije kako treba.", promrmljala sam.
Namrstio se. "Sta ne bi bilo?"
-"Nemam pojma, strice.", progundjala sam.
Desetak minuta kasnije tata je usao u kafe i Vuk je brzo sklonio ruku sa mog ramena. "Hej, tajko.", umiljato sam rekla kad me je poljubio u teme.
-"Gde si cero? Zdravo, momci."
Sva cetvorica su klimnuli glavama. "Sta se dogadja, Aco?", stric je zabrundao.
Tata je uzdahnuo. "One dve se posvadjale. Verka opalila Miri samar. U kuci je haos.", progundjao je.
Zaprepasceno sam ga pogledala. "Baka je udarila mamu?", zabezeknuto sam upitala.
Klimnuo je glavom. "Jeste, Srno. Posvadjale su se nesto oko tebe i udarila je."
Progutala sam. "Mislim da cu nocas ostati kod strica.", progundjala sam.
Stric je slozno zaklimao glavom. "I ja mislim inace ce se sve obrusiti na malu.", stric je progundjao.
-"Sta Mira hoce od male?", Janko je zbunjeno upitao.
Tata je uzdahnuo. "Ne slazu se nikako, Janko. Pogotovu od kako su krenule ove price i Mika i ja morali da intervenisemo.", progundjao je.
Janko uzdahnu i popreko pogleda u mene i Vuka. "To su gluposti, Aco. Ne mislis valjda..."
Tata je odmahnuo glavom. "Ne mislim, Janko, ali Mira misli."
Janko je klimnuo. "Razumem.", promumlao je.
-"To su cite gluposti. Nemaju pametnija posla nego da pricaju.", rekao je Mrgud.
-"Znam, Mrgude.", tata je umorno rekao.
-"Sta se posle desilo?", upitala sam tatu.
Slegnuo je ramenima, "Nista, tek su onda pocele da se svadjaju i deru. Mira je rekla Verki da je znala da vaspitava decu ne bih prvo ja bio ovakav kakav jesam, a ova njojda je neka majka ne bi se tako ponasala prema tebi. U svakom slucaju, Borko je rekao neka se poubijaju, ne zanima ga, a posto mene ni jedna nije slusala, okrenuo sam se i otisao.", progundjao je.
Prevrnula sam ocima. "Da si im obema nalupao samare, saslusale bi te.", progundjala sam.
Stric m je zabezeknutio ogledao. "Slusaj, mala, Miru moze i da obesi, ali digne li ruku na Verku ja cu da mu objasnim neke stvari."
Mrko sam ga pogledala preko Vuka. "Ni jedna ne jebe sta pricaju ni tata ni deda. Realno, oni su najrazumniji tu.", progundjala sam.
-"Kako je doslo do svadje", stric je upitao tatu.
Mucenicki ga je pogledao. "Pojma nemam, dosao sam sa posla i zatekao obe nadrkane. Doduse, sve je pocelo kad sam pitao koji se kurac dogadja.", progundjao je.
Stric je prasnuo u smeh. "Sto dokazuje da si pametniji kad cutis."
Pogledala sam u Vuka i on mi je neprimetno namignuo. "Daj, strice, tesko njima dvema se posvadjati. Samo ima srece sto se nisu obrusile na njega, tu su onda ujedinjene snage.", progundjala sam.
Stric se gusio od smeha. "Kao zadnji put, a mala?"
Pocrvenela sam do korena kose, za taj zadnji put sam bila direktno ja kriva. "Tako nekako.", promumlala sam.
-"Sta se desilo zadnji put?"
Tata je pogledao u Vuka. "Srna se potukla u skoli i dobila trojku iz vladanja, njih dve su je kaznile i rekle da ne moze u selo. Dosao sam sa puta, srna me pitala moze li kod deke, ja sam je pustio i ona je otisla isti dan. Nisam imao pojma ni sta je uradila ni da je kaznjena.", progundjao je.
Stric mu se nacerio. "Mala je strikino dete, pametna na strica."
Tata je prevrnuo ocima. "Izuzetno ste pametni, oboje.", progundjao je.
-"Mala jeste pametna, Aco, samo meni nikako nije jasno na koga.", cerekao se Janko.
Stric ga je mrko pogledao. "Na mene, jelk tako strikino?"
Zaklimla sam glavom ."Jeste, striko.", umiljatio sam rekla.
Iscerio im se. "Eto vidite."
Tata me je pogledao. "Ostani kod Mike veceras, nemam zivaca za jos jednu svadju u koju ces se i ti umesati."
Klimnula sam. "Naravno da hocu, tajko. Pusti ih, ne nerviraj se. Kad su one normalno razgovarale.", progundjala sam.
-"Sta je Mira rekla Verki kad je udarila?"
Tata je pocrveno. "Nije vazno, Miko.", promumlao je.
Izvila sam obrvu. "Kako nije vazno? Naravno da jeste..."
-"Nije vazno, mala. Sta god da je...", Vuk je poceo.
Tvrdoglavo sam ga pogledala. "Vazno je!", zarezala sam. "Baba ne bi udarila mamu da..."
-"Srno, rekao sam da nije vazno. Ostavi se toga.", tata je zarezao.
-"Srno, dosta je! Sta je daje, tako je bilo i to je to.", stric je progundjao.
-"Poslusaj strica, mala..."
Prevrnula sam ocima. "Dobro, dobro, nije vazno. Saznacu svakako.", progundjala sam.
Tata me je mrko ogledao. "Ne mesaj se u to, Srno! Poslusaj makar jednom sta ti se govori.", zagrmeo je.
-"Daj, tata, mislim stvarno, sta..."
-"Srno, u pravu je, ne mesaj se u to.", Vuk je tiho rekao.
Smracila sam se. "Dobro.", progundjala sam.
Videla sam kako strc mumla nesto sebi u bradu. "Ozbiljan sam, Srno, ne mesaj se. Ni tvoj deda nije hteo da se umesa, mozes onda da zamislis kakav haos je izbio.", tata je rekao.
Stric je frknuo. "Ne brini nece se umesati.", podsmesljivo je rekao.
-"Ha, samo ti..."
Nacerio se. "Hajde, mala, da te vidim."
Pocrvenela sam. "Ne bih trebala da se mesam. U pravu je.", promrmljala sam na sta je stric zavriskao od smeha.
-"E kad me jednom samo poslusa.", tata je progundjao.
Mrko sam pogledala u strica. "Budala.", prosaputala sam sama za sebe.
Osetila sam Vukovu ruku na ledjima i tiho uzdahnula. "Idem ja, momci. Srno, ozbiljan sam, sutra kad dodjes kuci..."
Nasmesila sam mu se. "Ne brini, tajko, necu. Obecavam.", umiljato sam rekla.
Klimnuo je glavom, poljubio me u teme i pozdravivsi se sa ostalima otisao. Cim je izasao mrko sam ogledala u trica. "Jesi li poludeo? Sta je smesno?", zarezala sam.
Janko ga je pogledao. "Stvarno, Miroslave, sta je toliko smesno??", zbunjeno je upitao.
-"To sto je Vuk u pravu.", progrcao je kroz smeh.
Janko se nasmejao. "A jadan Aca misli da je njega poslusala."
Narogusila sam se. "Svi su u pravu.", zarezala sam.
-"Pusti ih.", Vuk je prormljao.
Uzdahnula sam i klimnula glavom. "Budale.", promrmljala sam.
Nasmesio se tim svojim osmehom. "Jesu, mila moja.", tiho je rekao.
-"Hajde, idemo kuci. Ceo dan sedim ovde ko poslednji ludak.", zabrundao je stric.
Pozdravili smo se sa Jankom i Mrgudom i krenuli stricevim autom ka zgradi. Usli smo u stan i posedali u dnevnom boravku. "Striko, mozes li ti da saznas sta se dogodilo, molim te.", umiljato sam zaprela.
Nasmejao se. "Mogu, Srno, ali sta te briga..."
-"Ubi me radoznalost.", promrmljala sa,
Klimnuo je. "Dobro, dobro, saznacu. Srno, sutra kad dodjes, ne spominji nista, mala. Uleteces u kaznu ili..."
Nasmesila sam mu se. "Necu, striko, ne brini. Nije mi bas do kazne, a jos manje do batina.", progundjala sam.
-"Pametno strikino dete. Hajde, mala, vreme je da lezemo.", rogundjao je i ustao.
Ustala sm sa kauca, obesila mu se oko vrata i nezno ga poljubila u obraz. "Znas da si najbolji stric na svetu?"
Nasmejao se, snazno me zagrlio i poljubio u teme. "Znam, mala.", arogantno je rekao.
Nasmesila sam se, odvojila se od njega i krenula za Vukom u sobu. "Zivo me zanima sta se desilo.", mumlala sam dok sam se brzo raspremala.
Uvukla sam se u krevet, uvukao se kraj mene i povukao me na grudi. "Sta god da je Aca ne zeli da znas.", nezno je rekao.
Pridigla sam se, podlaktila i pogledala ga. "Ali ja zelim da znam.", promumlala sam.
NEzno me je pomazio po usnici. "Zasto?", tiho je upitao.
Slegnula sam ramenima. "Zato sto se radi o meni, Vuce. Posvadjale su se zbog mene.", tiho sam rekla.
Pridigao se, odlaktio se kraj mene i pogledao me. "Slusaj me, Srno. One se nisu posvadjale zbog tebe, vec jer im je trebao razlog da se posvadjaju. Nemoj da se opterecujes time, mila moja."
Klimnula sam. "Pokusacu, Vuce.", prosaputala sam.
Nasmesio se, nezno me poljubio pa me opet povukao na svoje grudi i obmotao me svojim rukama. "Koliko sam shvatio, mila moja, one se nikad nisu ni slagale kako treba. Samo im je potreban razlog, ovog puta si bila ti, sledeceg ce biti ko zna sta.", prosaputao je.
Klimnula sam. "U pravu si, Vuce. Samo ne volim da budem uzrok svadje u kuci, a nekako uvek to uspem.", progundjala sam.
Nasmesio se. "Slusaj me, Srno, prvo Acin i Mirin brak ne funkcionise onako kako bi trebalo, da funkcionise, nikada se ne bi svadjali oko tvojih banalnih gluposti. Ti ne radis nista, ali bas nista toliko lose da bi bila uzrok njihovih svadja. Nezadovoljni su i traze uzrok tamo gde ga nema.", tiho je rekao.
Uzdahnula sam. "Mislis?", prosaputala sam.
Klimnuo je glavom. "Znam, mila moja. Zato izbij iz te svoje glavice tu ideju da si ti nekakav uzrok svadje ili razlog. Jednostavno oni ce naci razlog, ako ne u tebi, nacice u Veri, Borku, jednostavno, u bilo kome samo da svale krivicu na nekog drugog."
Jace sam se privila uz njega. "Nadam se da si u pravu.,"
Lagano mi je palcem podigao glavu i naterao da ga pogledam. "Jesam. Veruj mi."
NAsmesila sam se i nezno mu poljubila bradu. "Verujem ti.", promrmljala sam.
Lagano me je poljubio u nos i zagrlio me. "Hajde sad, mila moja, savaj.", tiho je rekao.
Uzdahnula sam, spustila glavu na njegove grudi, zadovoljno sklopila oci i zaspala.
Nasmesila sam se. Naravno da je bio u pravu. Uvek je bio u pravu. Zazvonio mi je telefon i ja sam se javila. "Molim", raspolozeno sam se javila. Mislila sam da je Vuk. "Dobro jutro, mala.", striic je progundjao. Smracila sam se. "Dobro jutro, strice. Dobro, bre, da li si ti normalan?", zarezala sam. "Mala ne rezi, puca mi glava.", zabrundao je. Podsmehnula sam se. "I treba da ti puca, strice. Vuk me je nocas mrtav pijan zvao. Zasto ste pili? Meni nesto pricas, a vas dvojica malo malo pa pijani.", zarezala sam. "Zapricali smo se i...", poceo je. "Ne seri, strice. Jebote, drzis meni lekcije e sad ces i od mene cuti jednu. Da li znas da sam na mestu tvoje zene ti bi naucio da letis sa trinaestog? Zaboga, covece, preterujes!", rezala sam. "Nisam ja kriv sto ona tvoja budala..." Frknula sam. "On kaze da si ti kriv, ti kazes on. Na kraju krajeva, isti ste obojica. Zasto me sikirate?", tiho sam upitala. "Daj, mala, ne zajebavaj me.", promumlao je., "Ne zajebavam te, strice. Gledaj, obojica meni drzite predavanja, a kako se vi ponasate?", zagrmela sam. "Mala, ne deri se.", zarezao je. "Hocu da se derem. Druga stvar, Minja momak ima svoj zivot, to sto radi za vas..." "Minju nisam ja zvao, nego ona tvoja budala.", rezao je. Frknula sam. "Naravno da ga je zvao, strice kad si bio mrtav pijan.", progundjala sam. Uzdahnuo je. "Sta je sa tobom od jutros?" "Nista, strice, samnom nije nista. Koji je vama kurac da toliko pijete?", ljutito sam upitala. "Vuk..." Prevrnula sam ocima. "Za Vuka znam, strice. A ti?", nezno sam upitala. "Pravim mu drustvo, mala.", promumlao je. "Ma znas sta, koji god da je razlog, umesto sto mu pravis drustvo, drzi ga dalje od alkohola.", progundjala sam. "Zvacu kasnije.", promrmljao je. Steglo me u grudima. "Nisam htela da budem gruba.", prosaputala sam. "Nisi, mala. U redu je.", nezno je rekao. "Sikiram se, strice.", promucala sam. "Nemoj, mala, bice sve u redu, obecavam.", tiho je rekao. Nasmesila sam se. "Nadam se, striko. Moram nesto da te pitam.", tiho sam dodala. "Sta god zelis, mala.", promrmljao je. "Jel Vuk toliko pio i pre nego sto mi se javio?", mucilo me je to. Ako sada zbog svega ovoga pije... "Vise, mala.", prosaputao je. "Nije sad poceo..." "Nije, mala, sada je i prestao, veruj mi. Da budem iskren, od kako ste u kontaktu i kad se napije ne popije onoliko kao pre." Klimnula sam. "Dobro, striko. Ne zelim da zbog mene..." "Cuti, mala. Hajde, nemoj da brines. Obecavam ti da ce sve biti u redu.", tiho je rekao. "Znam da hoce, striko. Samo, molim te, smanji i ti malo. Molim te.", zacvilela sam. "Hocu, obecavam.", promumlao je. "Dobro, striko. Izvini sto sam se malopre drala. Jel te puno boli glava?", nezno sam upitala. "Otpada mi. Idem da pijem kafu, tek sam ustao. Vuk mi je rekao da te hitno nazovem." Prasnula sam u smeh. "On je lud. Rekla sam mu da ces i ti dobiti svoje.", gusila sam se od smeha. Zarezao je. "Platice mi za ovo. Namerno je to uradio.", grmeo je. Vriskala sam od smeha. "Jeste, strice..", smejala sam se kao luda. "Gotov je, mala.", promumlao je. "Zar da rastuzis svoju omiljenu sinovicu?", kao zaprepasceno sam upitala dok sam se gusila od smeha. "Mala, samo se ti smej, zadavicu ga.", i dalje je gundjao. "Nekog muci mamurluk.", narugala sam mu se. "Ne pitaj, mala.", promrmljao je. "Znam, striko, poznato mi je to.", crkavala sam od smeha. "E pa ne bi trebalo da ti bude.", prasnuo je. "Striko, pa krv nije voda. Nasa familija, pa moze se reci, svi smo skloni alkoholu.", zadirkivala sm ga. "Idem da popijem kafu i tabletu pre nego sto mi glavudza otpadne od bola. Volim te, mala.", progundjao je. Nasmejala sam se. "I ja tebe, striko.", umiljato sam rekla i on je spustio slusalicu.
Smejala sam se kao blesava. Tesko samo onima koji nas trpe. Nije bas da smo svi skupa familija za primer. Volimo da popijemo, volimo da se pobijemo, napravimo haos cas posla... A opet, opet ne bih sve to menjala ni za sta na ovom svetu. Pogotovu mog najludjeg, nezno sam pomislila i vratila se nazad u krevet, mirno skloila oci i zaspala sa osmehom.
Vec je bilo oko deset sati uvece kada smo stigli u kafe. Stric je sedeo sa Jankom i Mrgudom. "Gde ste do sada, jebote?", stric je zarezao.
Vuk je seo, povukao mene do sebe i obgrlio me oko ramena. "Setali smo malo, Miroslave.", zarezao je.
-"Znam, jebote, Vuce, ali u cetiri ste otisli i..."
-"Gde ste bili?", Janko je radoznalo upitao.
Vuk je slegnuo ramenima. "Bili smo u Novom Sadu.", promrmljao je.
Stric ga je pogledao. "I niste mogli ranije da se..."
-"Dobro vece, Vuce, Srno. Sta pijete?", Srki je upitao.
-"Sta ces, mila moja?"
-"Pivo, Srki.", promrmljala sam.
-"I dupli.", Vuk je progundjao, Srki je klimnuo i otisao.
-"Popijete to i idemo. Aca ionako..."
Zazvonio mi je telefon. "Halo, tajko?"
-"Gde ste, Srno?", tata je upitao.
-"U kafeu.", promrmljala sam.
-"Dobro, cero, sad cu i ja doci.", tiho je rekao i spustio slusalicu.
Stric me je pogledao. "Sta hoce?"
Slegnula sam ramenima. "Sad ce doci, nesto nije kako treba.", promrmljala sam.
Namrstio se. "Sta ne bi bilo?"
-"Nemam pojma, strice.", progundjala sam.
Desetak minuta kasnije tata je usao u kafe i Vuk je brzo sklonio ruku sa mog ramena. "Hej, tajko.", umiljato sam rekla kad me je poljubio u teme.
-"Gde si cero? Zdravo, momci."
Sva cetvorica su klimnuli glavama. "Sta se dogadja, Aco?", stric je zabrundao.
Tata je uzdahnuo. "One dve se posvadjale. Verka opalila Miri samar. U kuci je haos.", progundjao je.
Zaprepasceno sam ga pogledala. "Baka je udarila mamu?", zabezeknuto sam upitala.
Klimnuo je glavom. "Jeste, Srno. Posvadjale su se nesto oko tebe i udarila je."
Progutala sam. "Mislim da cu nocas ostati kod strica.", progundjala sam.
Stric je slozno zaklimao glavom. "I ja mislim inace ce se sve obrusiti na malu.", stric je progundjao.
-"Sta Mira hoce od male?", Janko je zbunjeno upitao.
Tata je uzdahnuo. "Ne slazu se nikako, Janko. Pogotovu od kako su krenule ove price i Mika i ja morali da intervenisemo.", progundjao je.
Janko uzdahnu i popreko pogleda u mene i Vuka. "To su gluposti, Aco. Ne mislis valjda..."
Tata je odmahnuo glavom. "Ne mislim, Janko, ali Mira misli."
Janko je klimnuo. "Razumem.", promumlao je.
-"To su cite gluposti. Nemaju pametnija posla nego da pricaju.", rekao je Mrgud.
-"Znam, Mrgude.", tata je umorno rekao.
-"Sta se posle desilo?", upitala sam tatu.
Slegnuo je ramenima, "Nista, tek su onda pocele da se svadjaju i deru. Mira je rekla Verki da je znala da vaspitava decu ne bih prvo ja bio ovakav kakav jesam, a ova njojda je neka majka ne bi se tako ponasala prema tebi. U svakom slucaju, Borko je rekao neka se poubijaju, ne zanima ga, a posto mene ni jedna nije slusala, okrenuo sam se i otisao.", progundjao je.
Prevrnula sam ocima. "Da si im obema nalupao samare, saslusale bi te.", progundjala sam.
Stric m je zabezeknutio ogledao. "Slusaj, mala, Miru moze i da obesi, ali digne li ruku na Verku ja cu da mu objasnim neke stvari."
Mrko sam ga pogledala preko Vuka. "Ni jedna ne jebe sta pricaju ni tata ni deda. Realno, oni su najrazumniji tu.", progundjala sam.
-"Kako je doslo do svadje", stric je upitao tatu.
Mucenicki ga je pogledao. "Pojma nemam, dosao sam sa posla i zatekao obe nadrkane. Doduse, sve je pocelo kad sam pitao koji se kurac dogadja.", progundjao je.
Stric je prasnuo u smeh. "Sto dokazuje da si pametniji kad cutis."
Pogledala sam u Vuka i on mi je neprimetno namignuo. "Daj, strice, tesko njima dvema se posvadjati. Samo ima srece sto se nisu obrusile na njega, tu su onda ujedinjene snage.", progundjala sam.
Stric se gusio od smeha. "Kao zadnji put, a mala?"
Pocrvenela sam do korena kose, za taj zadnji put sam bila direktno ja kriva. "Tako nekako.", promumlala sam.
-"Sta se desilo zadnji put?"
Tata je pogledao u Vuka. "Srna se potukla u skoli i dobila trojku iz vladanja, njih dve su je kaznile i rekle da ne moze u selo. Dosao sam sa puta, srna me pitala moze li kod deke, ja sam je pustio i ona je otisla isti dan. Nisam imao pojma ni sta je uradila ni da je kaznjena.", progundjao je.
Stric mu se nacerio. "Mala je strikino dete, pametna na strica."
Tata je prevrnuo ocima. "Izuzetno ste pametni, oboje.", progundjao je.
-"Mala jeste pametna, Aco, samo meni nikako nije jasno na koga.", cerekao se Janko.
Stric ga je mrko pogledao. "Na mene, jelk tako strikino?"
Zaklimla sam glavom ."Jeste, striko.", umiljatio sam rekla.
Iscerio im se. "Eto vidite."
Tata me je pogledao. "Ostani kod Mike veceras, nemam zivaca za jos jednu svadju u koju ces se i ti umesati."
Klimnula sam. "Naravno da hocu, tajko. Pusti ih, ne nerviraj se. Kad su one normalno razgovarale.", progundjala sam.
-"Sta je Mira rekla Verki kad je udarila?"
Tata je pocrveno. "Nije vazno, Miko.", promumlao je.
Izvila sam obrvu. "Kako nije vazno? Naravno da jeste..."
-"Nije vazno, mala. Sta god da je...", Vuk je poceo.
Tvrdoglavo sam ga pogledala. "Vazno je!", zarezala sam. "Baba ne bi udarila mamu da..."
-"Srno, rekao sam da nije vazno. Ostavi se toga.", tata je zarezao.
-"Srno, dosta je! Sta je daje, tako je bilo i to je to.", stric je progundjao.
-"Poslusaj strica, mala..."
Prevrnula sam ocima. "Dobro, dobro, nije vazno. Saznacu svakako.", progundjala sam.
Tata me je mrko ogledao. "Ne mesaj se u to, Srno! Poslusaj makar jednom sta ti se govori.", zagrmeo je.
-"Daj, tata, mislim stvarno, sta..."
-"Srno, u pravu je, ne mesaj se u to.", Vuk je tiho rekao.
Smracila sam se. "Dobro.", progundjala sam.
Videla sam kako strc mumla nesto sebi u bradu. "Ozbiljan sam, Srno, ne mesaj se. Ni tvoj deda nije hteo da se umesa, mozes onda da zamislis kakav haos je izbio.", tata je rekao.
Stric je frknuo. "Ne brini nece se umesati.", podsmesljivo je rekao.
-"Ha, samo ti..."
Nacerio se. "Hajde, mala, da te vidim."
Pocrvenela sam. "Ne bih trebala da se mesam. U pravu je.", promrmljala sam na sta je stric zavriskao od smeha.
-"E kad me jednom samo poslusa.", tata je progundjao.
Mrko sam pogledala u strica. "Budala.", prosaputala sam sama za sebe.
Osetila sam Vukovu ruku na ledjima i tiho uzdahnula. "Idem ja, momci. Srno, ozbiljan sam, sutra kad dodjes kuci..."
Nasmesila sam mu se. "Ne brini, tajko, necu. Obecavam.", umiljato sam rekla.
Klimnuo je glavom, poljubio me u teme i pozdravivsi se sa ostalima otisao. Cim je izasao mrko sam ogledala u trica. "Jesi li poludeo? Sta je smesno?", zarezala sam.
Janko ga je pogledao. "Stvarno, Miroslave, sta je toliko smesno??", zbunjeno je upitao.
-"To sto je Vuk u pravu.", progrcao je kroz smeh.
Janko se nasmejao. "A jadan Aca misli da je njega poslusala."
Narogusila sam se. "Svi su u pravu.", zarezala sam.
-"Pusti ih.", Vuk je prormljao.
Uzdahnula sam i klimnula glavom. "Budale.", promrmljala sam.
Nasmesio se tim svojim osmehom. "Jesu, mila moja.", tiho je rekao.
-"Hajde, idemo kuci. Ceo dan sedim ovde ko poslednji ludak.", zabrundao je stric.
Pozdravili smo se sa Jankom i Mrgudom i krenuli stricevim autom ka zgradi. Usli smo u stan i posedali u dnevnom boravku. "Striko, mozes li ti da saznas sta se dogodilo, molim te.", umiljato sam zaprela.
Nasmejao se. "Mogu, Srno, ali sta te briga..."
-"Ubi me radoznalost.", promrmljala sa,
Klimnuo je. "Dobro, dobro, saznacu. Srno, sutra kad dodjes, ne spominji nista, mala. Uleteces u kaznu ili..."
Nasmesila sam mu se. "Necu, striko, ne brini. Nije mi bas do kazne, a jos manje do batina.", progundjala sam.
-"Pametno strikino dete. Hajde, mala, vreme je da lezemo.", rogundjao je i ustao.
Ustala sm sa kauca, obesila mu se oko vrata i nezno ga poljubila u obraz. "Znas da si najbolji stric na svetu?"
Nasmejao se, snazno me zagrlio i poljubio u teme. "Znam, mala.", arogantno je rekao.
Nasmesila sam se, odvojila se od njega i krenula za Vukom u sobu. "Zivo me zanima sta se desilo.", mumlala sam dok sam se brzo raspremala.
Uvukla sam se u krevet, uvukao se kraj mene i povukao me na grudi. "Sta god da je Aca ne zeli da znas.", nezno je rekao.
Pridigla sam se, podlaktila i pogledala ga. "Ali ja zelim da znam.", promumlala sam.
NEzno me je pomazio po usnici. "Zasto?", tiho je upitao.
Slegnula sam ramenima. "Zato sto se radi o meni, Vuce. Posvadjale su se zbog mene.", tiho sam rekla.
Pridigao se, odlaktio se kraj mene i pogledao me. "Slusaj me, Srno. One se nisu posvadjale zbog tebe, vec jer im je trebao razlog da se posvadjaju. Nemoj da se opterecujes time, mila moja."
Klimnula sam. "Pokusacu, Vuce.", prosaputala sam.
Nasmesio se, nezno me poljubio pa me opet povukao na svoje grudi i obmotao me svojim rukama. "Koliko sam shvatio, mila moja, one se nikad nisu ni slagale kako treba. Samo im je potreban razlog, ovog puta si bila ti, sledeceg ce biti ko zna sta.", prosaputao je.
Klimnula sam. "U pravu si, Vuce. Samo ne volim da budem uzrok svadje u kuci, a nekako uvek to uspem.", progundjala sam.
Nasmesio se. "Slusaj me, Srno, prvo Acin i Mirin brak ne funkcionise onako kako bi trebalo, da funkcionise, nikada se ne bi svadjali oko tvojih banalnih gluposti. Ti ne radis nista, ali bas nista toliko lose da bi bila uzrok njihovih svadja. Nezadovoljni su i traze uzrok tamo gde ga nema.", tiho je rekao.
Uzdahnula sam. "Mislis?", prosaputala sam.
Klimnuo je glavom. "Znam, mila moja. Zato izbij iz te svoje glavice tu ideju da si ti nekakav uzrok svadje ili razlog. Jednostavno oni ce naci razlog, ako ne u tebi, nacice u Veri, Borku, jednostavno, u bilo kome samo da svale krivicu na nekog drugog."
Jace sam se privila uz njega. "Nadam se da si u pravu.,"
Lagano mi je palcem podigao glavu i naterao da ga pogledam. "Jesam. Veruj mi."
NAsmesila sam se i nezno mu poljubila bradu. "Verujem ti.", promrmljala sam.
Lagano me je poljubio u nos i zagrlio me. "Hajde sad, mila moja, savaj.", tiho je rekao.
Uzdahnula sam, spustila glavu na njegove grudi, zadovoljno sklopila oci i zaspala.
Nasmesila sam se. Naravno da je bio u pravu. Uvek je bio u pravu. Zazvonio mi je telefon i ja sam se javila. "Molim", raspolozeno sam se javila. Mislila sam da je Vuk. "Dobro jutro, mala.", striic je progundjao. Smracila sam se. "Dobro jutro, strice. Dobro, bre, da li si ti normalan?", zarezala sam. "Mala ne rezi, puca mi glava.", zabrundao je. Podsmehnula sam se. "I treba da ti puca, strice. Vuk me je nocas mrtav pijan zvao. Zasto ste pili? Meni nesto pricas, a vas dvojica malo malo pa pijani.", zarezala sam. "Zapricali smo se i...", poceo je. "Ne seri, strice. Jebote, drzis meni lekcije e sad ces i od mene cuti jednu. Da li znas da sam na mestu tvoje zene ti bi naucio da letis sa trinaestog? Zaboga, covece, preterujes!", rezala sam. "Nisam ja kriv sto ona tvoja budala..." Frknula sam. "On kaze da si ti kriv, ti kazes on. Na kraju krajeva, isti ste obojica. Zasto me sikirate?", tiho sam upitala. "Daj, mala, ne zajebavaj me.", promumlao je., "Ne zajebavam te, strice. Gledaj, obojica meni drzite predavanja, a kako se vi ponasate?", zagrmela sam. "Mala, ne deri se.", zarezao je. "Hocu da se derem. Druga stvar, Minja momak ima svoj zivot, to sto radi za vas..." "Minju nisam ja zvao, nego ona tvoja budala.", rezao je. Frknula sam. "Naravno da ga je zvao, strice kad si bio mrtav pijan.", progundjala sam. Uzdahnuo je. "Sta je sa tobom od jutros?" "Nista, strice, samnom nije nista. Koji je vama kurac da toliko pijete?", ljutito sam upitala. "Vuk..." Prevrnula sam ocima. "Za Vuka znam, strice. A ti?", nezno sam upitala. "Pravim mu drustvo, mala.", promumlao je. "Ma znas sta, koji god da je razlog, umesto sto mu pravis drustvo, drzi ga dalje od alkohola.", progundjala sam. "Zvacu kasnije.", promrmljao je. Steglo me u grudima. "Nisam htela da budem gruba.", prosaputala sam. "Nisi, mala. U redu je.", nezno je rekao. "Sikiram se, strice.", promucala sam. "Nemoj, mala, bice sve u redu, obecavam.", tiho je rekao. Nasmesila sam se. "Nadam se, striko. Moram nesto da te pitam.", tiho sam dodala. "Sta god zelis, mala.", promrmljao je. "Jel Vuk toliko pio i pre nego sto mi se javio?", mucilo me je to. Ako sada zbog svega ovoga pije... "Vise, mala.", prosaputao je. "Nije sad poceo..." "Nije, mala, sada je i prestao, veruj mi. Da budem iskren, od kako ste u kontaktu i kad se napije ne popije onoliko kao pre." Klimnula sam. "Dobro, striko. Ne zelim da zbog mene..." "Cuti, mala. Hajde, nemoj da brines. Obecavam ti da ce sve biti u redu.", tiho je rekao. "Znam da hoce, striko. Samo, molim te, smanji i ti malo. Molim te.", zacvilela sam. "Hocu, obecavam.", promumlao je. "Dobro, striko. Izvini sto sam se malopre drala. Jel te puno boli glava?", nezno sam upitala. "Otpada mi. Idem da pijem kafu, tek sam ustao. Vuk mi je rekao da te hitno nazovem." Prasnula sam u smeh. "On je lud. Rekla sam mu da ces i ti dobiti svoje.", gusila sam se od smeha. Zarezao je. "Platice mi za ovo. Namerno je to uradio.", grmeo je. Vriskala sam od smeha. "Jeste, strice..", smejala sam se kao luda. "Gotov je, mala.", promumlao je. "Zar da rastuzis svoju omiljenu sinovicu?", kao zaprepasceno sam upitala dok sam se gusila od smeha. "Mala, samo se ti smej, zadavicu ga.", i dalje je gundjao. "Nekog muci mamurluk.", narugala sam mu se. "Ne pitaj, mala.", promrmljao je. "Znam, striko, poznato mi je to.", crkavala sam od smeha. "E pa ne bi trebalo da ti bude.", prasnuo je. "Striko, pa krv nije voda. Nasa familija, pa moze se reci, svi smo skloni alkoholu.", zadirkivala sm ga. "Idem da popijem kafu i tabletu pre nego sto mi glavudza otpadne od bola. Volim te, mala.", progundjao je. Nasmejala sam se. "I ja tebe, striko.", umiljato sam rekla i on je spustio slusalicu.
Smejala sam se kao blesava. Tesko samo onima koji nas trpe. Nije bas da smo svi skupa familija za primer. Volimo da popijemo, volimo da se pobijemo, napravimo haos cas posla... A opet, opet ne bih sve to menjala ni za sta na ovom svetu. Pogotovu mog najludjeg, nezno sam pomislila i vratila se nazad u krevet, mirno skloila oci i zaspala sa osmehom.
Нема коментара:
Постави коментар