Tu noć neću zaboraviti. Ni svaki način na koji si me imao. Ni riječi koje si govorio. Ni zvuke što si ispuštao. Previše je toga za zaborav.
Pevam i plesem po kuci. Jos samo malo, jos malo vise od dvadeset i cetiri sata i bicu u njegovom narucju. Zvoni mi telefon i javljam se uz siroki osmeh. "Da, molicu?", javljam se cerekajuci se. "Lepo si raspolozena, malena. ", i sam se cereka. "Aha, jesam. Sutra sam kraj tebe.", cvrkutala sam. Nasmejao se. "Aha, jesi. Znas sta?", tiho je upitao. Odmahnula sam. "Sta, lepotane?", promrmljala sam. "Vec sam Miroslavu rekao da vidi nesto za dan zaljubljenih. Volela bi da ga provedes samnom, zar ne?", nezno je upitao. Prasnula sam u smeh. "Svaki bih volela da provedem sa tobom, Vuce. Samo znas, ja ne slavim Dan zaljubljenih, vec svetog Trifuna.", cerekala sam se."Ti si luda, mila moja. Dobro, jel bi volela da provedes dan svetog Trifuna samnom?", upitao je guseci se od smeha. Smejala sam se. "Znas da bih, Vuce, samo sto necu moci da se izvucem uvece.", progundjala sam. Nasmejao se. "Nema veze, bitno da budemo zajedno.", umiljato je rekao. Gusila sam se od smeha. "Samo to je bitno, lepotane. Sta radis?", upitala sam. Nasmejao se. "Brojim sate, mila moja. Ti?", nezno je upitao. "Svasta, brojim sate, pevam, igram i raspremam po kuci.", cerekala sam se. Nasmejao se. "Voleo bih da te vidim sada tako opustenu i sa tim osmehom.", prosaputao je. " Siroko sam se osmehnula. "Mozes da pozoves video poziv.", promrmljala sam sa nadom u glasu. Nasmejao se. "Spustam i zovem te.", veselo je rekao i spustio slusalicu. Minut kasnije telefon je oznacio video poziv. Javila sam se i ugledala onaj moj prelep, iskreni osmeh. "Eto te.", veselo sam rekla. Zaklimao je glavom. "Evo me. Jebote, stvarno si gresno lepa, mila moja. Mogao bih da te gledam ceo dan.", prosaputao je. Nasmejala sam se, zavalila se na krevet i protegla. "Ja nigde ne zurim.", smejala sam se. "Ni ja, mila moja. Ako imas posla...", poceo je. Odmahnula sam glavom. "Skoro sve sa zavrsila. Sad cu da skuvam kafu da pijem.", promrmljala sam ustajuci sa kreveta. "Mnogo pijes kafe, Srno.", ozbiljno je rekao. Prevrnula sam ocima. "Nemoj jos i ti, molim te.", progundjala sam. Mrko me je pogledao. "Secas li se sta sam ti obecao za prevrtanje ociju?", zarezao je. Nacerila sam mu se. "Pusta obecanja.", narugala sam mu se i isplazila. Prasnuo je u smeh. "Videces sutra uvece.", progundjao je. Jos sire sam se nacerila. "Samo pretis, Vuce.", izazivajuce sam rekla dok sam zakuvavala kafu. "Obecavam ti, malena.", promrmljao je. Izvila sam obrvu. "Ti nikada ne krsis obecanja, nadam se da neces sad poceti.", prosaputala sam. Vristao je od smeha. "Necu, mila moja. Ovog puta cu ga ispuniti sa jos vecim zadovoljstvom.", rekao je cerekajuci se. Nasmejala sam se. "Obozavam to sto ispunjavas obecanja.", zaprela sam. Nasmejao se i odmahnuo glavom. "Luda si.", progundjao je. Nasmesila sam se. "Mhm, jesam, za tobom.", promrmljala sam. Siroko se nacerio. "Znam,malena. Volim te, moram da idem, jos malo ce Miroslav doci i ako me zatekne na videu ima da poludi.", progundjao je. Namrstila sam se. "Zasto? Pa..." Uzdahnuo je. "Nije najsigurnije, mila moja. Zato smo te i zvali na kratko do sada, a sad vec pricamo dvadesetak minuta.", promrmljao je crveneci se. Narogusila sam se. "Zasto si zvao, Vuce? Znas da morad da vodis racuna o sebi i..." "Morao sam da te vidim. A i ti si mene zelela da vidis.", sapatom je dodao. Uzdahnula sam. "Jesam, znas da jesam. Hajde, idi, cucemo se nocas kad svi pospe. Volim te.", nezno sam rekla. "I ja tebe, mila moja.", promrmljao je i spustio slusalicu.
-"Tata ce poludeti kada bude video da ste dosli za nama. Ionako sumnja, strice, trebali ste..."
Stric je tvrdoglavo odmahnuo glavom. "Ulazi u auto.", zarezao je. "On ce da poludi jer smo dosli za vama, a ja jer te je ostavio samu u jebenoj Bosni. I da slucajno nisam cuo ni rec, mala.", dodao je kada sam krenula da nesto kazem.
Klimnula sam, otvorila vrata od auta i usla unutra. Vuk ih je zadrzao kada sam krenula da zatvorim i uglavio se pozadi kraj mene. Povukao me je na sebe i nezno me poljubio. "Cuti, mila moja. U pravu je.", nezno je rekao.
Klimnula sam. "Dobro, Vuce.", prosaputala sam.
-"Dobro, Vuce", stric me je imitirao. "Moze li nesto Vuk da kaze da ti ne kazes "dobro, Vuce"?", zagraktao je.
Pocrvenela sam. "Naravno da moze, bas je malopre kukao kako uvek radim po svom.", progundjala sam.
Stric je prasnuo u smeh. "Ne, mala, krenes po svom, zavrsis po njegovo. Sto meni savrseno odgovara.", dodao je gundjajuci.
Mrko sam ga pogledala. "To nije istina. Samo je u pravu.", progundjala sam.
Stric je klimnuo glavom. "U pravu si."
Pogledala sam u Vuka i on mi se nezno nasmesio. Presao je prstima po mom lic, pa zavukao saku u moju kosu i jako me privio uz svoja prsa. Uvukla sam nos u njegovu majicu i duboko uzdahnula. Obozavala sam taj miris. Njegov miris. Poseban. Lagano me je povukao za kosu i pogledao me. Podigao me je u krila i stisnuo jako uz sebe. "Mila moja.", promrmljao mi je u kosu.
Podigla sam glavu i pogledala ga. "Ja cu sa vama do Beograda.", promrmljala sam.
-"Molim? Pa nisi htela sa nama ni do Banja Luke?", stric je upitao guseci se od smeha.
Smracila sam se. "Predomislila sam se.", progundjala sam.
Izvio je obrvu i pogledao me u retrovizor. "Zasto?"
Pocrvenela sam do korena kose. "Udobniji je auto.", progundjala sam.
Vristao je od smeha. "Da, da, mala, ne lazi.", cerekao se.
Zagnjurila sam glavu u Vukova prsa. "Zadavicu ga jednog dana.", progundjala sam.
Spustio je usne na moje teme. "Zasto si se predomislila?", tiho je upitao.
-"Zbog tebe.", prosaputala sam.
Ostatak puta smo proveli u tisini, dok smo se Vuk i je ljubili i nezno mazili. Dodirivali smo jedno drugo, nezno, lagano. Obozavala sam ga svojim poljubcima, bio je najlepsi covek kojeg sam ja ikada videla, bio je poseban. Imala sam osecaj kao da i on mene obozava dok me ljubi i dodiruje. Najvise od svega, volela sam to sto ni jednog trenutka nije skinuo pogled sa mojih ociju. Bilo je nesto posebno u njima, nisam znala da protumacim sta, ali znala sam da je posebno i da je samo za mene. Nadala sam se da on u mojim ocima vidi ono sto nisam imala hrabrosti da mu kazem, a osecala sam svim svojim bicem. Neka dva sata kasnije bili smo u Banja Luci, izasli smo iz auta i seli u kafanu na autobuskoj stanici. "Dobro vece, izvolite?", konobar je ljubazno rekao.
-"Dobro vece, tri viskija i tri kafe.", stric je otresao.
Klimnuo je. "Odmah, gospodine.", promrmljao je i otisao.
Stric me je pogledao. "Nemoj da ti je palo na pamet da se umesas, Srno. Mora da shvati da to sto radi nije pametno, boli me kurac i za njega, i za njihov brak, ali da te uvlaci u sve to i pri tom ostavlja ovde samu, nece!", zarezao je.
Uzdahnula sam i klimnula. "Necu, strice.", prosaputala sam.
Nekoliko minuta kasnije konobar je doneo nase pice i kafu. Neko je usao na vrata pa nam prisao. "Mik, otkud ti ovde? Cero, sta je bilo?", tata je zabrinuto upitao.
Stric je pokazao ka stolici. "Sedi, cuces.", progundjao je.
Tata je seo i pogledao u strica. "Odkud vas dvojica?"
-"Imao sam neka posla na sat vremena od vaseg odredista, pozvao sam Srnu i ona mi je rekla da ti spavas a da se ona seta po gradu.", mirno je rekao. "Valjda nije ocekivala da cu svratiti da je vidim. Da li si svestan u sta je uvlacis, Aco? Da li si svestan da ako Mira sazna, njoj zivota u onoj kuci nema? Da li si svestan koliko je opasno ostaviti je samu u ovoj jebenoj vukojebini?", zarezao je.
Tata je pocrveneo. "Nisam imao u planu da izlazim ovde, MikoNisam je zato poveo.", promrmljao je.
-"Boli me kurac da li si planirao ili ne, Aco. Kad si je vec poveo sa sobom, trebao si i da odbijes poziv.A ovo ti i nije prvi put.", naroguseno je dodao.
-"Nije, ali isla je kod drugarice..."
-"Ali danas nije!, zagrmeo je. "Ti ljudi su u Srbiji! Da ja nisam dosao, ceo dan bi provela lutajuci po pogranicnom mestu. Sama!"
-"Nisam znao da nisu..."
-"Dosta! Samo me vise nerviras sa tim sranjima. Zasto nisi proverio? Gde ti je pamet? Jel vredno malo valjanja sa nekom kurvetinom da ti dete ceo dan luta po gradu, gde nema nikoga svog, sama? Da li znas da je preplakala do tamo? I ne gledaj u nju vec u mene!", zagrmeo je.
-"Idem ja da prosetam.", promrmljala sam. Stric je bio za sve u pravu, bila sam toga svesna, ali mi je opet nekako bilo zao tate.
Stric je klimnuo. "Vuce, idi sa njom. Ne zelim da mi se smuca sama po autobuskoj.", progundjao je.
Vuk je klimnuo i ustao pa krenuo zamnom. Obgrlio me je oko ramena cim smo se malo odaljili od kafane. "Znas da je u pravu i znas da neko mora da mu kaze, Srno.", nezno je rekao.
Nasmesila sam mu se. "Znam, Vuce, nemoj da brines. Znas, meni on izgleda tako usamljeno, mama je toliko hladna i prema njemu. Micu ne zanima ni on ni niko, samo mama, baba i deda imaju svoj zivot. Samo bih mu se ja obradovala kada dodje sa puta i nikad ne pitam sta je doneo. U poslednje vreme sam i ja vise kod strica i..."
Zaustavio se, podigao me na sebe i krenuo tek kad sam ga zagrlila. "Ti za to nisi kriva, mila moja.", nezno je rekao kada je seo na neku klupu u mraku. "Zasto se ne razvede? Zasto ne nadje zenu koja mu odgovara? Shvati jedno, mila moja, ti moras krenuti svojim putem, on je toga svestan. I siguran sam da ne ocekuje od tebe da budes doveka uz njega. Ali, Srno, ovo sto je uradio, nije fer prema tebi prvo. Tebe to boli, malena.", nezno je rekao.
Zavukla sam glavu u njegov vrat i zaplakala. "Boli, Vuce. Kakva god da je, ona je moja mama. I nije mi lako da je pogledam u oci kad znam sve sto znam. Lakse mi je da je izazivam i svadjam se.", prosaputala sam.
Uvukao je ruku u moju kosu i nezno me mazio. "Znam, shvatio sam. Shvatio sam to jos onaj dan u kolibi kad smo bili. Zato sam ti rekao, neko ga mora dozvati pameti. Ja nemam pravo na to, Srno, ali Miroslav ima.", nezno je rekao.
Klimnula sam. "Znam, Vuce.", promucala sam. "Zato sam i htela da pobegnem od tebe, vidis ja znam kako je kad ti neko..."
Lagano me je povukao za kosu i ucutkao poljubcem. "Znam da si zato htela, mila moja. Samo videla si moja situacija je mnogo drugacija od situacije tvog oca. Nemoj bezati od mene.", tiho je rekao.
Gorko sam se nasmejala. "Da sam mogla, to bih jos onda uradila. Tuzno je to sto bih na kraju i preko toga pregazila samo da...", pocela sam pa ucutala.
Odmahnuo je. "Ne bih ti prisao da nije tako, malena. Ma koliko zeleo, ne bih.", tiho je rekao.
Spustila sam dlan na njegov obraz. "Znam.", prosaputala sam.
Ponovo me je nezno poljubio pa zavukao u svoj snazan zagrljaj. "Jebi ga, Srno. Da me nisi tako gledala, mozda bih i uspeo da se sklonim od tebe.", tiho je prosaputao.
-"Zao mi je, ja..."
-"Sss, cuti, meni nije."
Nije bilo ni meni, ako cemo biti iskreni, ali nisam znala sta da mu kazem. Sedeli smo tu, zagrljeni i u tisini neko vreme. Meni nista vise nije ni bilo potrebno, samo njegov zagrljaj. "Trebalo bi da se vratimo, Vuce.", prosaputala sam.
Klimnuo je. "Znam, hajde.", nevoljno je rekao i nezno me podigao sa sebe. Uzeo me je za ruku i poveo natrag.
Izvukla sam ruku iz njegove pre nego sto smo usli u kafanu. Nesto je mrgodno progundjao sebi u bradu, ali mi se ipak nezno osmehnuo dok je otvarao vrata da udjemo. Stric i tata su sedeli i razgovarali jos uvek. "Tata, ja cu sa stricem i Vukom nazad.", tiho sam rekla kada smo seli.
Tata je klimnuo. "Dobro, cero. Srno, izvini, Mika je u pravu za sve sto je rekao.", posramljeno je rekao.
Uzdahnula sam. "Ma nije vazno, tajko. Stric se samo brine i..."
Nasmesio se. "Znam, Srno. I u pravu je. Napravio sam sranje."
Klimnula sam. "Jesi, tajko. Ali svi ih pravimo. Desava se.", promrmljala sam.
Klimnuo je. "Da, desava se. Sad ce mi kolega, moram da idem. Vidimo se sutra.", tiho je rekao, poljubio me u teme i izasao iz kafane.
-"Jesi li u redu, mala?", stric je nezno upitao.
Progutala sam knedlu. "Jesam, striko, nemoj da brines.", nezno sam rekla.
Da li sam bila u redu? Nisam, ali nisam zelela da mu to kazem. Ionako se isuvise brinuo. Vuk je tu, Vuku cu reci, pomislila sam. "Dobro, mala. Hajde, idemo i mi polako nazad. I ti si neispavana, a jebote i ja.", progundjao je, platio racun i krenuli smo ka sutu.
Smestila sam se u Vukova krila kada smo usli unutra i zaspala dok me je nezno mazio. Probudila sam se tek na nekoliko kilometara od kuce. Podigla sam pogled i videla Vukakako me nezno gleda. Nasmesio se. "Jesi li se odmorila?", nezno je upitao.
Klimnula sam. "Jesam, bila sam mrtva.", progundjala sam.
Stic me je pogledao u retrovizor. "Jos uvek si. Sada idemo kod mene i na spavanje.", progundjao je i sam vidno neispavan.
Slozno sam zaklimala glavom. "Vazi, striko.", zaprela sam.
Iz razmisljanja me trze zvuk telefona. "Molim?", promrmljala sam. "Da li je ijedno od vas dvoje normalno?", zagrmeo je stricev glas na slusalici.Prevrnula sam ocima. Blago meni, saznao je. "Zasto, strice?", naivno sam upitala. "Zasto? Srno, jel ti mene zajebavas? Dvadeset pet minuta video poziva u sred dana!", grmeo je. "Vuk je mene zvao, pitaj njega.", progundjala sam. "I jesam, mala. Sad pitam i tebe!", zarezao je. "Strice, samo je zeleo da me vidi na kratko, ali smo se zapricali.", promrmljala sam. "Zapricali se?", zarezao je. Klimnula sam. "Zapricali, strice. Kako si saznao?", radoznalo sam upitala. "Mala, nemoj da me zajebavas. Saznao sam. Slusaj me, mala, po celu noc pricate, nemam nista protiv, ali ako se cujete preo video poziva, nemojte toliko dugo.", malo smirenije je rekao. "Strice, nisam znala da nije najbezbednije. Vuk je tek pred kraj rekao.", prosaputala sam. Uzdahnuo je. "On je poludeo covek nacisto. Srno, on je znao, znam da ti nisi, ali on jeste. Dobro, gotovo je sad, hvala Bogu samo pa je sve ok. Kako si ti, mala?", upitao je. Nasmesila sam se. 2Cekam Suzanu i Marka, jos malo ce doci, a kako se sutra priblizava, sve je bolje.", rekla sam smejuci se. Nasmejao se. "U ludnici cu ja da zavrsim zog vas dvoje, mala. Moram nesto da te pitam, al obecaj da se neces naljutiti.", promrmljao je. Nasmejala sam se. "Znas da necu, strice. Pitaj.", rekla sam uz smeh. "Samo me jedna stvar zanima, proslo je toliko godina, udala si se, imas decu, a nisi ga zaboravila, zasto?", upitao je. Slegnula sma ramenima. "Znas li koliko sam se ja to puta pitala, strice? Zasto uprkos svemu ja njega ne mogu da zaboravim? Ne znam, strice, znam samo da mi to ni na jedan trenutak nije uspevalo. Samo sam okretala glavu od toga sve do trenutka kada se javio. Tad je bilo doslo vreme da priznam sama sebi istinu.", promrmljala sam. Uzdahnuo je. "Jebi ga, mala. Rekao mi je da si pre neki dan bila mnogo nervozna.", tiho je rekao. Klimnula sam. "Jesam, strice, nekako sam i uspevala da zadrzim svoja osecanja pod kontrolom dok ga ponovo nisam videla, vise ne mogu. Ali znam kako stoje stvari, nosim se ja sa tim.", neuverljivo sam rekla. "Nosis se, mala? Nisam bas siguran.", progundjao je. "Nosim se, kako znam i umem, al jedno znam, od toga ne mogu vise da odustanem. Od njega ne mogu da odustanem.", prosaputala sam. Uzdahnuo je. "Znam, slusaj me, ako uspem da sve organizujem, vidimo se i nas dvoje za Dan zaljubljenih, ako ne onda cim budem mogao. Vazi?", nezno je upitao. Ozareno sam se nasmesila. 2Vazi, striko.", umiljato sam rekla. Nasmejao se. "Moja najbolja sinovica. Idem, strikino, imam neka posla. Voli te striko.", nezno je rekao i spustio slusalicu.
-"Suzo!", uskliknula sma i poletela suzani u zagrljaj kada su Marko i ona usli u dvoriste.
-"Hej, Srno. Kakva dobrodoslica.", zacerekala se.
-"Drago mi je sto si dosla.", rekla sam osmehujuci se od uva do uva.
Nasmejala se. "I meni."
-"Hajde, idemo u kucu i kuvam nam kafu, zima je ovde.", progundjala sam i povukla je unutra.
-"Tata ce poludeti kada bude video da ste dosli za nama. Ionako sumnja, strice, trebali ste..."
Stric je tvrdoglavo odmahnuo glavom. "Ulazi u auto.", zarezao je. "On ce da poludi jer smo dosli za vama, a ja jer te je ostavio samu u jebenoj Bosni. I da slucajno nisam cuo ni rec, mala.", dodao je kada sam krenula da nesto kazem.
Klimnula sam, otvorila vrata od auta i usla unutra. Vuk ih je zadrzao kada sam krenula da zatvorim i uglavio se pozadi kraj mene. Povukao me je na sebe i nezno me poljubio. "Cuti, mila moja. U pravu je.", nezno je rekao.
Klimnula sam. "Dobro, Vuce.", prosaputala sam.
-"Dobro, Vuce", stric me je imitirao. "Moze li nesto Vuk da kaze da ti ne kazes "dobro, Vuce"?", zagraktao je.
Pocrvenela sam. "Naravno da moze, bas je malopre kukao kako uvek radim po svom.", progundjala sam.
Stric je prasnuo u smeh. "Ne, mala, krenes po svom, zavrsis po njegovo. Sto meni savrseno odgovara.", dodao je gundjajuci.
Mrko sam ga pogledala. "To nije istina. Samo je u pravu.", progundjala sam.
Stric je klimnuo glavom. "U pravu si."
Pogledala sam u Vuka i on mi se nezno nasmesio. Presao je prstima po mom lic, pa zavukao saku u moju kosu i jako me privio uz svoja prsa. Uvukla sam nos u njegovu majicu i duboko uzdahnula. Obozavala sam taj miris. Njegov miris. Poseban. Lagano me je povukao za kosu i pogledao me. Podigao me je u krila i stisnuo jako uz sebe. "Mila moja.", promrmljao mi je u kosu.
Podigla sam glavu i pogledala ga. "Ja cu sa vama do Beograda.", promrmljala sam.
-"Molim? Pa nisi htela sa nama ni do Banja Luke?", stric je upitao guseci se od smeha.
Smracila sam se. "Predomislila sam se.", progundjala sam.
Izvio je obrvu i pogledao me u retrovizor. "Zasto?"
Pocrvenela sam do korena kose. "Udobniji je auto.", progundjala sam.
Vristao je od smeha. "Da, da, mala, ne lazi.", cerekao se.
Zagnjurila sam glavu u Vukova prsa. "Zadavicu ga jednog dana.", progundjala sam.
Spustio je usne na moje teme. "Zasto si se predomislila?", tiho je upitao.
-"Zbog tebe.", prosaputala sam.
Ostatak puta smo proveli u tisini, dok smo se Vuk i je ljubili i nezno mazili. Dodirivali smo jedno drugo, nezno, lagano. Obozavala sam ga svojim poljubcima, bio je najlepsi covek kojeg sam ja ikada videla, bio je poseban. Imala sam osecaj kao da i on mene obozava dok me ljubi i dodiruje. Najvise od svega, volela sam to sto ni jednog trenutka nije skinuo pogled sa mojih ociju. Bilo je nesto posebno u njima, nisam znala da protumacim sta, ali znala sam da je posebno i da je samo za mene. Nadala sam se da on u mojim ocima vidi ono sto nisam imala hrabrosti da mu kazem, a osecala sam svim svojim bicem. Neka dva sata kasnije bili smo u Banja Luci, izasli smo iz auta i seli u kafanu na autobuskoj stanici. "Dobro vece, izvolite?", konobar je ljubazno rekao.
-"Dobro vece, tri viskija i tri kafe.", stric je otresao.
Klimnuo je. "Odmah, gospodine.", promrmljao je i otisao.
Stric me je pogledao. "Nemoj da ti je palo na pamet da se umesas, Srno. Mora da shvati da to sto radi nije pametno, boli me kurac i za njega, i za njihov brak, ali da te uvlaci u sve to i pri tom ostavlja ovde samu, nece!", zarezao je.
Uzdahnula sam i klimnula. "Necu, strice.", prosaputala sam.
Nekoliko minuta kasnije konobar je doneo nase pice i kafu. Neko je usao na vrata pa nam prisao. "Mik, otkud ti ovde? Cero, sta je bilo?", tata je zabrinuto upitao.
Stric je pokazao ka stolici. "Sedi, cuces.", progundjao je.
Tata je seo i pogledao u strica. "Odkud vas dvojica?"
-"Imao sam neka posla na sat vremena od vaseg odredista, pozvao sam Srnu i ona mi je rekla da ti spavas a da se ona seta po gradu.", mirno je rekao. "Valjda nije ocekivala da cu svratiti da je vidim. Da li si svestan u sta je uvlacis, Aco? Da li si svestan da ako Mira sazna, njoj zivota u onoj kuci nema? Da li si svestan koliko je opasno ostaviti je samu u ovoj jebenoj vukojebini?", zarezao je.
Tata je pocrveneo. "Nisam imao u planu da izlazim ovde, MikoNisam je zato poveo.", promrmljao je.
-"Boli me kurac da li si planirao ili ne, Aco. Kad si je vec poveo sa sobom, trebao si i da odbijes poziv.A ovo ti i nije prvi put.", naroguseno je dodao.
-"Nije, ali isla je kod drugarice..."
-"Ali danas nije!, zagrmeo je. "Ti ljudi su u Srbiji! Da ja nisam dosao, ceo dan bi provela lutajuci po pogranicnom mestu. Sama!"
-"Nisam znao da nisu..."
-"Dosta! Samo me vise nerviras sa tim sranjima. Zasto nisi proverio? Gde ti je pamet? Jel vredno malo valjanja sa nekom kurvetinom da ti dete ceo dan luta po gradu, gde nema nikoga svog, sama? Da li znas da je preplakala do tamo? I ne gledaj u nju vec u mene!", zagrmeo je.
-"Idem ja da prosetam.", promrmljala sam. Stric je bio za sve u pravu, bila sam toga svesna, ali mi je opet nekako bilo zao tate.
Stric je klimnuo. "Vuce, idi sa njom. Ne zelim da mi se smuca sama po autobuskoj.", progundjao je.
Vuk je klimnuo i ustao pa krenuo zamnom. Obgrlio me je oko ramena cim smo se malo odaljili od kafane. "Znas da je u pravu i znas da neko mora da mu kaze, Srno.", nezno je rekao.
Nasmesila sam mu se. "Znam, Vuce, nemoj da brines. Znas, meni on izgleda tako usamljeno, mama je toliko hladna i prema njemu. Micu ne zanima ni on ni niko, samo mama, baba i deda imaju svoj zivot. Samo bih mu se ja obradovala kada dodje sa puta i nikad ne pitam sta je doneo. U poslednje vreme sam i ja vise kod strica i..."
Zaustavio se, podigao me na sebe i krenuo tek kad sam ga zagrlila. "Ti za to nisi kriva, mila moja.", nezno je rekao kada je seo na neku klupu u mraku. "Zasto se ne razvede? Zasto ne nadje zenu koja mu odgovara? Shvati jedno, mila moja, ti moras krenuti svojim putem, on je toga svestan. I siguran sam da ne ocekuje od tebe da budes doveka uz njega. Ali, Srno, ovo sto je uradio, nije fer prema tebi prvo. Tebe to boli, malena.", nezno je rekao.
Zavukla sam glavu u njegov vrat i zaplakala. "Boli, Vuce. Kakva god da je, ona je moja mama. I nije mi lako da je pogledam u oci kad znam sve sto znam. Lakse mi je da je izazivam i svadjam se.", prosaputala sam.
Uvukao je ruku u moju kosu i nezno me mazio. "Znam, shvatio sam. Shvatio sam to jos onaj dan u kolibi kad smo bili. Zato sam ti rekao, neko ga mora dozvati pameti. Ja nemam pravo na to, Srno, ali Miroslav ima.", nezno je rekao.
Klimnula sam. "Znam, Vuce.", promucala sam. "Zato sam i htela da pobegnem od tebe, vidis ja znam kako je kad ti neko..."
Lagano me je povukao za kosu i ucutkao poljubcem. "Znam da si zato htela, mila moja. Samo videla si moja situacija je mnogo drugacija od situacije tvog oca. Nemoj bezati od mene.", tiho je rekao.
Gorko sam se nasmejala. "Da sam mogla, to bih jos onda uradila. Tuzno je to sto bih na kraju i preko toga pregazila samo da...", pocela sam pa ucutala.
Odmahnuo je. "Ne bih ti prisao da nije tako, malena. Ma koliko zeleo, ne bih.", tiho je rekao.
Spustila sam dlan na njegov obraz. "Znam.", prosaputala sam.
Ponovo me je nezno poljubio pa zavukao u svoj snazan zagrljaj. "Jebi ga, Srno. Da me nisi tako gledala, mozda bih i uspeo da se sklonim od tebe.", tiho je prosaputao.
-"Zao mi je, ja..."
-"Sss, cuti, meni nije."
Nije bilo ni meni, ako cemo biti iskreni, ali nisam znala sta da mu kazem. Sedeli smo tu, zagrljeni i u tisini neko vreme. Meni nista vise nije ni bilo potrebno, samo njegov zagrljaj. "Trebalo bi da se vratimo, Vuce.", prosaputala sam.
Klimnuo je. "Znam, hajde.", nevoljno je rekao i nezno me podigao sa sebe. Uzeo me je za ruku i poveo natrag.
Izvukla sam ruku iz njegove pre nego sto smo usli u kafanu. Nesto je mrgodno progundjao sebi u bradu, ali mi se ipak nezno osmehnuo dok je otvarao vrata da udjemo. Stric i tata su sedeli i razgovarali jos uvek. "Tata, ja cu sa stricem i Vukom nazad.", tiho sam rekla kada smo seli.
Tata je klimnuo. "Dobro, cero. Srno, izvini, Mika je u pravu za sve sto je rekao.", posramljeno je rekao.
Uzdahnula sam. "Ma nije vazno, tajko. Stric se samo brine i..."
Nasmesio se. "Znam, Srno. I u pravu je. Napravio sam sranje."
Klimnula sam. "Jesi, tajko. Ali svi ih pravimo. Desava se.", promrmljala sam.
Klimnuo je. "Da, desava se. Sad ce mi kolega, moram da idem. Vidimo se sutra.", tiho je rekao, poljubio me u teme i izasao iz kafane.
-"Jesi li u redu, mala?", stric je nezno upitao.
Progutala sam knedlu. "Jesam, striko, nemoj da brines.", nezno sam rekla.
Da li sam bila u redu? Nisam, ali nisam zelela da mu to kazem. Ionako se isuvise brinuo. Vuk je tu, Vuku cu reci, pomislila sam. "Dobro, mala. Hajde, idemo i mi polako nazad. I ti si neispavana, a jebote i ja.", progundjao je, platio racun i krenuli smo ka sutu.
Smestila sam se u Vukova krila kada smo usli unutra i zaspala dok me je nezno mazio. Probudila sam se tek na nekoliko kilometara od kuce. Podigla sam pogled i videla Vukakako me nezno gleda. Nasmesio se. "Jesi li se odmorila?", nezno je upitao.
Klimnula sam. "Jesam, bila sam mrtva.", progundjala sam.
Stic me je pogledao u retrovizor. "Jos uvek si. Sada idemo kod mene i na spavanje.", progundjao je i sam vidno neispavan.
Slozno sam zaklimala glavom. "Vazi, striko.", zaprela sam.
Iz razmisljanja me trze zvuk telefona. "Molim?", promrmljala sam. "Da li je ijedno od vas dvoje normalno?", zagrmeo je stricev glas na slusalici.Prevrnula sam ocima. Blago meni, saznao je. "Zasto, strice?", naivno sam upitala. "Zasto? Srno, jel ti mene zajebavas? Dvadeset pet minuta video poziva u sred dana!", grmeo je. "Vuk je mene zvao, pitaj njega.", progundjala sam. "I jesam, mala. Sad pitam i tebe!", zarezao je. "Strice, samo je zeleo da me vidi na kratko, ali smo se zapricali.", promrmljala sam. "Zapricali se?", zarezao je. Klimnula sam. "Zapricali, strice. Kako si saznao?", radoznalo sam upitala. "Mala, nemoj da me zajebavas. Saznao sam. Slusaj me, mala, po celu noc pricate, nemam nista protiv, ali ako se cujete preo video poziva, nemojte toliko dugo.", malo smirenije je rekao. "Strice, nisam znala da nije najbezbednije. Vuk je tek pred kraj rekao.", prosaputala sam. Uzdahnuo je. "On je poludeo covek nacisto. Srno, on je znao, znam da ti nisi, ali on jeste. Dobro, gotovo je sad, hvala Bogu samo pa je sve ok. Kako si ti, mala?", upitao je. Nasmesila sam se. 2Cekam Suzanu i Marka, jos malo ce doci, a kako se sutra priblizava, sve je bolje.", rekla sam smejuci se. Nasmejao se. "U ludnici cu ja da zavrsim zog vas dvoje, mala. Moram nesto da te pitam, al obecaj da se neces naljutiti.", promrmljao je. Nasmejala sam se. "Znas da necu, strice. Pitaj.", rekla sam uz smeh. "Samo me jedna stvar zanima, proslo je toliko godina, udala si se, imas decu, a nisi ga zaboravila, zasto?", upitao je. Slegnula sma ramenima. "Znas li koliko sam se ja to puta pitala, strice? Zasto uprkos svemu ja njega ne mogu da zaboravim? Ne znam, strice, znam samo da mi to ni na jedan trenutak nije uspevalo. Samo sam okretala glavu od toga sve do trenutka kada se javio. Tad je bilo doslo vreme da priznam sama sebi istinu.", promrmljala sam. Uzdahnuo je. "Jebi ga, mala. Rekao mi je da si pre neki dan bila mnogo nervozna.", tiho je rekao. Klimnula sam. "Jesam, strice, nekako sam i uspevala da zadrzim svoja osecanja pod kontrolom dok ga ponovo nisam videla, vise ne mogu. Ali znam kako stoje stvari, nosim se ja sa tim.", neuverljivo sam rekla. "Nosis se, mala? Nisam bas siguran.", progundjao je. "Nosim se, kako znam i umem, al jedno znam, od toga ne mogu vise da odustanem. Od njega ne mogu da odustanem.", prosaputala sam. Uzdahnuo je. "Znam, slusaj me, ako uspem da sve organizujem, vidimo se i nas dvoje za Dan zaljubljenih, ako ne onda cim budem mogao. Vazi?", nezno je upitao. Ozareno sam se nasmesila. 2Vazi, striko.", umiljato sam rekla. Nasmejao se. "Moja najbolja sinovica. Idem, strikino, imam neka posla. Voli te striko.", nezno je rekao i spustio slusalicu.
-"Suzo!", uskliknula sma i poletela suzani u zagrljaj kada su Marko i ona usli u dvoriste.
-"Hej, Srno. Kakva dobrodoslica.", zacerekala se.
-"Drago mi je sto si dosla.", rekla sam osmehujuci se od uva do uva.
Nasmejala se. "I meni."
-"Hajde, idemo u kucu i kuvam nam kafu, zima je ovde.", progundjala sam i povukla je unutra.
Нема коментара:
Постави коментар