Jos samo desetak dana do mog rodjendana, jos desetak dana i bicu ponovo sa mojim Vukom. Cim mi je zazvonio telefon podigla sam slusalicu i javila se. "Molim?",tiho sam rekla. Zacula sam cerek. "Dobro jutro, mila moja. Sta radis?", upitao je cerekajuci se. "Mislim da smo se malopre culi, Vuce. Ispratila decu i pijem kafu.", rekla sam smejuci se. "Malopre? Proslo je vise od dva sata.", smejao se. "Ako te cuje stric gotov si.", cerekala sam se. Prasnuo je u smeh. "On je lud, mila moja. Nije svoj u poslednje vreme.", progundjao je. Izvila sam obrvu. "Znas da se i meni takav cini. Mislim on jeste urlao i ranije na mene, ali nikada ovako cesto. Vuce, zasto ne porazgovaras sa njim?", tiho sam upitala. Uzdahnuo je. "Pokusavao sam, mila moja. Nece da kaze ili kaze neku bezveze stvar.", progundjao je. "Jebi ga, kad je tvrdoglav kao magarac. Nadam se samo da je ok.", tiho sam rekla. "Jeste, mila moja. Nemoj da brines. Samo mislim da se ne snalazi najbolje sa novonastalom situacijom.", promrmljao je. "Da, moguce je. Vuce, vec dva dana me nije zvao. Mozes li mu reci kad uhvati vremena neka me nazove. Nedostaje mi.", prosaputala sam. Drhtavo je uzdahnuo. "Recicu mu, nazvace te kasnije. Obecavam.", nezno je rekao. Nasmesila sam se. "Zaista si najbolji.", tiho sam rekla. Znala sam da se siroko osmehnuo. Voli kada mu to kazem. "Jesam, zar ne?", arogantno je upitao. Nasmejala sam se. "Jesi.", prosaputala sam. "Moram da idem, mila moja. Samo sam zeleo da te cujem. Volim te.", tiho je rekao. Nasmesila sam se. "I ja tebe, Vuce.", promrmljala sam i on je spustio slusalicu. Ok, mislim da smo oboje znali sta se desava sa stricem, ali smo mudro obilazili tu temu. Za svaki slucaj.
-"Gde si ti bila do sada?", zakrestala je mama kako sam usla u kucu.
-"Kod strica, mama. Bili su tamo i Stefan, Nemanja i Dragan.", promrmljala sam zauzdavajuci svoju jezicinu.
-"Stefan te je decko trazio ovde. Zar ne mislis da bi malo vise trebala da se druzis sa njim, umesto sa onim tvojim stricem? Stefan je pribliznih godina, ima normalno drustvo i..."
Vise nisam izdrzala i prevrnula sam ocima. "Stefan je ustogljen. Uostalom veceras idem sa svim stricevima u provod.", progundjala sam.
-"To su neki novi momenti.", zajedljivo je rekla. "Da nisi dosadila stricu vec?"
Uzdahnula sam. "Ide i on.", promrmljala sam.
Prevrnula je ocima. "Kako drugacije?"
-"Idem kod mice u sobu.", promrmljala sam i krenula ka sobi. "Hej, Mici."
-"Hej, Srno. Gde si bila? Stefan te trazio."
Nasmejala sam se. "Videli smo se. Bila sam kod strica."
Mica me je ozbiljno pogledala. "Mnogo se druzis sa njim, Srno. Znas da se to mami ne svidja.", zabrinuto je rekla.
-"Slusaj, Mici, on je nas stric, svidjalo se to mami ili ne. Jos nesto, on je najbolji stric na svetu.", zarezala sam.
Pomirljivo je klimnula glavom. "U redu, Srno, nemoj da se ljutis.", promrmljala je.
Uzdahnula sam. "Ne ljutim se, Mici, samo od jutros su se svi nakacili na mene. Stefan, Nemanja, mama, svi.", progundjala sam.
Klimnula je. "Sta hoce Nemanja i Stefan? Stefan je bio mnogo ljut kad je otisao odavde.", tiho je rekla.
-"Stefan da mi prebacuje sto se vidjam smo sa stricem, Nemanja da pita da li su neke price istinite.", progundjala sam.
-"Stefan je u pravu, Srno.", tiho je rekla.
-"Ne pocinji i ti. Idem malo da prosetam.", nervozno sam rekla i izasla iz sobe. "Mama, idem u malu setnju.", razdrala sam se iz hodnika, obula patike i izletela napolje. Za danas mi je dosta svih njih, ne mogu vise nikoga da slusam, mumlala sam ispod brade dok sam letela niz stepenice. Cim sam izletela iz zgrade, duboko sam udahnula i krenula da besciljno lutam po kraju. Nisam znala sta cu sa sobom, svi su mi isli po nervima a i znala sam da misam nervozna samo zbog Vuka i toga. Vreme je za jebenu mesecnicu i to je samo dodalo ulje na vatru moje nervoze. Ubicu nekoga do kraja dana, ako se ovako nastavi, progundjala sam u sebi. Sela sam na klupicu neku, zapalila cigaretu sasvim nesvesna gde se nalazim. "Hej, mila moja. Sta se desilo?", Vuk me je nezno upitao.
Trgla sam se i iznenadjeno ga pogledala. "Odkud ti?"
-"Video sam te sa terase.", promrmljao je i pokazao na njegovu kucu.
Pocrvenela sam. "Niam ni primetila gde sam.", prosaputala sam.
Seo je do mene i pogledoa me. "Sta je problem?"
-"Sve i svi.", progundjala sam.
Klimnuo je. "Razumem. Pretesko?", tiho je upitao.
Odmahnula sam glavom. "Samo sa danas vise nervoznija nego inace.", promumlala sam.
-"Zbog Stefana?"
Ponovo sam odmahnula i pocrvenela. "Zenski problemi. Ako danas ovako nastave nekog cu da skratim za glavu.", zarezala sam.
Prasnuo je u smeh. "Neces, mila moja. Boli li te stomak?"
Pocrvenela sam do korena kose. "Malo.", promucala sam na sta se on jos jace nasmejao.
-"Stavarno si smesna. To nije razlog za stid."
Mrko sam ga pogledala. "Mozda tebi. Idem.", promrmljala sam i krenula da ustanem.
Uhvatio me za ruku i povukao me za sobom. "Ides, ali samnom.", zarezao je.
-"Pusti me! Nisam raspolozena za..."
Uvukao me u kucu i zakljucao vrata. "Za sta si raspolozena?"
Izbegavala sam da ga pogledam u oci. "Za samocu.", promrmljala sam. Lagala sam, zelela sam nesto vise, ali nisam bas imala hrabrosti da mu kazem.
Povukao me je za ruku i poveo u dnevni boravak. Seo je na kauc, povukao do sebe i obgrlio me rukama. "Sama si.", prosaputao je.
-"Ali..."
-"Sss, sama si. Ja sam samo tu da te grlim."
Uvukla sam se u njegovo narucje i spustila glavu na njegove grudi. Nezno me je mazio po kosi i cutao. Podigla sam glavu i pogledala ga. "Hvala ti.", prosaputala sam.
Nezno me je pomazio po obrazu. "Nisam nista uradio, mila moja.", tiho je rekao.
Klimnula sam. "Jesi, mnogo.", ptomrmljala sam.
Namrstio se. "Kako?"
Uzdahnula sam i nezno ga poljubila u obraz. "Smirio si me.", prosaputala sam.
Nasmesio se i slatko me poljubio. "Drago mi je.", nezno je rekao i ponovo me uvukao u svoj zagrljaj. Ni sama ne znam koliko smo dugo tako sedeli, u tisini gde se culo samo nase disanje kada mu je zazvonio telefon. "Molim?", javio se pa prevrnuo ocima. "Nije pobegla, Miroslave, jebote evo je kod mene.", progundjao je. "Dodji.", rekao je i spustio slusalicu.
-"Sta je bilo?", upitala sam kad me je namrsteno pogledao.
-"Jesi li se javila nekome da ides napolje?"
Pocrvenela sam. "Viknula sam im iz hodnika. Mora da me nisu culi.", tiho sam rekla.
Uzdahnuo je. "Miroslav je besan kao ris.", tiho je rekao.
Klimnula sam. "Blago meni.", progundjala sam.
-"Ne brini, necu dozvoliti da te maltretiraju. Idem i ja sa vama dvoma.", tiho je rekao.
Odmahnula sam glavom. "Vuce..."
-"Sss, idem i kraj.", mrko je rekao.
Nasmesila sam mu se i klimnula glavom. "Ides."
Neko je pozvonio na vrata, Vuk me je nezno odvojio od sebe i otisao da ih otvori. "Gde je? Sad ce da me cuje.", rezao je stric.
Pokunjeno sam se skupila na kaucu. "Tu sam, strice.", tiho sam rekla.
-"Da li si ti normalna? Verka me je sva izbezumljena zvala, kaze pobegla si od kuce.", zagrmeo je.
Mrko sam ga pogledala. "Nisam ja kriva sto su oni svi gluvi.", progundjala sam.
-"Javila si se?"
Klimnula sam. "Viknula sam im iz hodnika. Mama, a zatim i Mica su nastavile torturu i izasla sam da malo prosetam.", promrmljala sam.
Uzdahnuo je seo do mene na kauc i zagrlio me. "Zasto nisi dosla gore?"
-"Htela sam da budem sama, ni sama ne znam kako sam se nasla u parkicu. Vuk me je video i doveo ovde.", prosaputala sam.
Jos jace me je zagrlio. "Hajde, idemo kuci, da se spremis pa da idemo u provod.", nezno je rekao.
Vuk ga je pogledao. "Idem i ja sa vama, samo da se presvucem.", promrmljao je i otisao.
Cim se sklonio stric me je pogledao. "Jesi li dobro, mala? Ne izgledas tako.", tiho je rekao.
Nasmesila sam mu se i klimnula. "Jesam, strice. Muci me stomak pa sam samo nervoznija nego inace.", promrmljala sam.
Namrstio se. "Ako ne mozes veceras da..."
Nasmejala sam se. "Mogu, striko, nemoj da brines.", umiljato sam rekla.
Klimnuo je i nezno me poljubio u teme. "Prosla te nervoza?", nezno je upitao.
Pocrvenela sam. "Vuk je..."
Prasnuo je u smeh. "Makar za jos nesto osim problema sluzi.", progundjao je smejuci se.
-"Dobar je on, strice.", prosaputala sam.
Nasmejao se. "Znam da jeste, mala.", nezno je rekao.
Uskoro se Vuk vratio pa smo krenuli kuci. Isla sam izmedju njih dvojice i gutala. Opet lekicaja, a nisam sigurna da cu danas izdrzati a da ne isprovociram mamu, gundjala sam sama u sebi. "Srno, dete gde si bila?", baka je upitala.
Zabezeknuto sam je pogledala. "Setala bako, javila sam se i Mici i viknula odavde.", promrmljala sam.
-"Nisu mi nista rekle. Samo da si otisla od kuce."
Prevrnula sam ocima. "Lude. Idem da se istusiram i obucem. Oko osam treba da se nadjemo sa stricevima ispred zgrade.", progundjala sam.
Baka je klimnula. "Udjite, Miroslave, sad cu ja staviti kafu."
Oni su otisli u trpezariju, a ja u svoju sobu da vidim sta cu obuci. Izabrala sam udobne farmerke i lepu crvenu majcicu pa krenula ka kupatilu. Itusirala sam se, obukla, na brzinu se nasminkala i podigla kosu u rep. "Evo me.", rekla sam i nasmesila im se.
-"Mnogo ti lepse stoje te farmerke nego one suknjice.", stric je progundjao.
Nasmejala sam se i uvalila se u njegova krila. "Nije istina, strice.", rekla sam cerekajuci se.
-"Jeste, Srno. I pristojnije je.", zagraktala je baka.
Pogledala sam u Vuka. "Sta ti mislis?"
Nasmesio se. "Stoji ti i jedno i drugo lepo.", tiho je rekao.
Stric je prevrnuo ocima. "Njemu se sve svidja.", progundjao mi je u uvo.
Nasmejala sam se. "ti si lud, strice. Ides li ti da se presvuces?"
Klimnuo je i pogledao u moju baku. "Mala ide sa nama gore, posle se sastajemo sa ostalima. Nemoj da brines, Verka."
Baka se nasmejala. "Kada je sa tobom nista se ne brinem. "
Stric je klimnuo, prebacio me preko ramena i ustao. "Idemo.", rekao je cerekajuci se na moje cikanje i vriskanje.
-"Ispustices me, jesi li lud.", zacikala sam.
Smejao se ko da jeste. "Ne boj se, mala."
-"Vuce, reci mu.", zacikala sam u hodniku.
Odmahnuo je glavom. "Necu, tvoj je stric.", cerekao se.
Izneo me je do svog sprata i spustio me ispred vrata sav zadihan. "Tako ti i treba. Lepo sam ti rekla da me pustis.", cerekala sam se rugajuci mu se.
Mrko me je pogledao. "Ugojila si se, mala.", progundjao je.
Zabrinuto sam pogledala na dole. "Ne seri, Miroslave. Ti nisi u kondiciji vise. Da se kladimo da bih je izneo do jedanaestog i ne bih trepnuo.", zabrundao je Vuk.
Stric se podsmehnuo. "Aha, to je jos tri sprata iznad i..."
Vuk me je podigao kao stric malopre. "Polazi.", zarezao je na njega.
Smejala sam se kao nenormalna. "Vas dvojica ste poludeli, spusti me.", zacikala sam.
Odmahnuo je glavom. "Ne kprcaj se."
Grcala sam od smeha dok smo se peli gore. "Obojica ste poludeli."
-"Dobro vece, komsija.", stric se javio komsiji koji se sa desetog sprata spustao dole.
-"Dobro vece.", promumlao je ovaj radoznalo gledajuci u mene.
Vuk me je doneo do jedanestog pa pogledao u strica. "Hoces i da je vratim dole?", arogantno je upitao.
Stric ga je mrko pogledao. "Spustaj je dole, zna da hoda.", progundjao je i Vuk me je spustio.
-"A ne, sad ce jedan od vas i da me snese dole, ne pada mi na pamet da sidjem."
Stric se nasmejao, stavio ruke u dzepove i krenuo niz stepenice. "Neka te Vuk nosi ako je lud.", cerekao se.
Vuk me je podigao u narucje i krenuo ka dole. "Nemoj da se ljutis na strica, nema on kondicije ni za nizbrdo.", zacerekao se.
Prevrnula sam ocima. "Obojica ste ludi.", kao ljutito sam progundjala.
Usli smo u stan, stric se istusirao, presvukao i krenuli smo polako nizbrdo. "Evo je.", zagraktao je Misa kada nas je ugledao.
Prevrnula sam ocima. "Gde ste?"
-"Hajde, mala, sta si tako ozbiljna. Hoces poljubiti svog striku?", upitao je Boban cerekajuci se.
Nasmejala sam se i obesila mu se oko vrata. "Gde si, Bob?"
Stric se zacerekao. "Mala ima samo jednog striku, jel tako, mala?", stric je upitao i nacerio se.
Nemanja je prevrnuo ocima. "Hajde, idemo.", promrmljao je.
-"Gde idemo?", radoznalo sam upitala.
-"Idemo u Novi sad. Imamo iznenadjenje za tebe.", nacerio se Dragan.
-"Kakvo? Gde ti je Dragana?"
Nasmejao se. "Videces. Ostala je kod kuce, veceras samo mi izlazimo sa nasom sinovicom."
Pogledala sam ga. "Kakve to veze ima?"
Privukao me sebi dok smo isli ka automobilima i nezno me poljubio u teme. "Ima, mala. Koliko god mi je zena, ne zelim da zna za tebe i Vuka. A ne znam zasto, ali imam osecaj da ce Boban i ostali veceras zahtevati neke odgovore.", tiho je rekao.
Pogledala sam ga. "Dragane..."
-"Ne brini, tu smo Miroslav, Nemanja i ja. Necemo dozvoliti d ate maltretiraju. Pusti samo Miroslava da prica i cuti, vazi?", nezno je upitao.
Siroko sam mu se osmehnula. "Vazi, Drago. Hvala ti.", tiho sam prosaputala.
Sa nama u autu su bili Dragan i Nemanja. "Mala, ako te iko ista pita, ti cutis. Jel jasno?", Nemanja je zarezao.
Frknula sam. "Ako ces da mi rezis, nemoj bolje ni da cutis.", zagraktala sam.
Okrenuo se na sedistu i pogledao me. "Ne rezim, Srno. Samo ti kazem, kad vec ne znas da lazes, cuti."
Klimnula sam. "Cutacu, nista drugo ni ne radim vec samo cutim. Tebi, Stefanu, mami, Mici, babi..,.. Srna samo cuti. Svima cutim. Posle me pitaju sta mi je. Nije mi nista!", besno sam verglala.
Dragan je sedeo kraj mene i gusio se od smeha. "Nesto mi se ne cini da upravo sad cutis.", rekao je cerakajuci se.
Mrko sam ga pogledala. "Cutim, Dragane. Svi bi da mi naredju. Svi!"
Vuk me je nezno uhvatio za ruku. "Smiri se, mila moja. Nemanja je u pravu. Ti ne znas da lazes, a oni te poznaju.", rekao je nezno mi palcem gladeci saku.
Uzdahnula sam. "Dobro, cutacu.", promrmljala sam.
Videla sam kako se Nemanja i stric na prednjim sedistima tresu od smeha. "Jesam li ti rekao, Nemanja?", zapistao je Dragan.
Pogledala sam ga. "Sta si mu rekao?"
-"Rekao mi je da se Vuk odlicno snalazi da te kontrolise. Sto je najgore da mu ti to sama dopustas.", rekao je grcajuci od smeha.
Frknula sam. "On me ne kontrolise! Samo je u pravu.", zakreketala sam.
Nemanja je zaklimao glavom. "Samo se ti tesi, mala."
-"Sve cu ih podaviti do kraja veceri.", promumlala sam sebi u bradu.
Uskoro smo bili ispred jednog splava u Novom sadu. Izasli smo iz auta i ja sam stala izmedju strica i Vuka. "Hajde, idemo da popijemo nesto i veceramo pre muzike.", zagraktao je Stefan nestrpljivo.
On je jos uvek bio nezreo za ostale. Najmladji. Stric je klimnuo. "Idemo.", progundjao je.
Pogledala sam ga. "Nesto nije u redu?"
Uzdahnuo je. "Zadnji put smo Janko, Mrgud, Zoki, Vuk i ja bili ovde pre dve godine. Nadajmo se da nas je gazda zaboravio.", progundjao je.
Zacerekala sam se. "Cisto sumnjam, takve njuske se ne zaboravljaju."
Vuk je spustio usne na moje uvo. "Mislis?"
Klimnbula sam glavom. "Sigurna sam.", promrmljala sam.
-"Halo, mala, Vuk je rekao da te hitno nazovem. Sta se desilo?", zabrundao je stric cim sam se javila na telefon. Pocela sam da se smejem. "Nije nista, striko, samo si mi nedostajao.Nisam rekla da je nesto hitno.", kidala sam se od smeha. Zarezao je. "Zadavicu ga! Uplasio me, budala.", rezao je. Zasmejala sam se. "Haajde, striko nemoj da si takav, samo je hteo da mi ugodi.", umiljato sam zaprela. "Dobro, mala, znam. Kako si, strikino?", nezno je upitao. "Odlicno, striko. Sta je sa tobom? vuk mi kaze da u poslednje vreme nisi sav svoj? Jesi li dobro?", zabrinuto sam upitala. "Dobro sam, mala. Nemoj da brines nista za svog striku. Posao me muci.", progundjao je. Klimnula sam. "Striko, ako sam ja u pitanju ili...", pocela sam. "Jebi se, mala. Ti si moje najbolje dete. Strikina sreca. Voleo bih da sam tu za tvoj rodjendan, ali imam neke obaveze.", tiho je rekao. "Znam, striko. Kad bi mogao da se vidimo?", nezno sam upitala. "Veruj mi, nista ne zelim vise od toga. Ali moram da iskombinujem neke stvari, mislim da ti je Vuk obecao nesto.", promrmljao je. "Videcu vas obojicu?", zacikala sam. Nasmejao se. "Hoces, mala. Ne mogu da ti obecam kad, ali hoces. Ubrzo.",rekao je. Nasmejala sam se. "Ti jesi najbolji stric na svetu.",umiljavala sam se. "Znam da jesam, mala. Slusaj me, Dragan mi rece da ce doci da porazgovara sa tobom.", nezno je rekao. Zacvilela sam. "Znam, Bob mi je vec rekao. Kad dolazi?", upitala sam cvileci. "Nemam pojma, zvace te. Mala, nemoj samo da dozvolis da ti iko od njih popuje. Znam koliko znaju da se prave pametni, a svi su glupi ko kurac. Ne pravdaj se, jel jasno?", strogo je upitao. Uzdahnula sam. "Sta d amu kazem, strice? Znas da ce me odmah provaliti.", procvilela sam. Prasnuo je u smeh. "Samo ga preseci, mala. Odmah i na startu mu reci da neces trpeti njegovo popovanje. On nema nikakva moralna prava da to radi.", progundjao je. Uzdahnula sam. "Dobro, striko. Mada si mu i ti moga reci.", progundjala sam. "Jesam,mala, rekao sam mu. Ali je zapeo da razgovara sa tobom. Ne zna nista, ali sumnja, mala.", tiho je progundjao. Klimnula sam. "U redu, ne brini. Da me kolje necu mu nista reci.",promrmljala sam. "Znam, mala, ali znam i koliko se brzo iznerviras.", nezno je rekao. Gorko sam se nasmejala. "Navikla sam da gutam, striko. Nemoj da brines.", prosaputala sam. Zarezao je. "Hocu da mi obecas nesto?" "Sta?", upitala sam. "Ako te bude maltretirao, recices mi, mala.", tiho je rekao. Klimnula sam. "Obecavam, striko. Znas, ja sam najsrecnija osoba na svetu. Imam tebe za strica.", prosaputala sam. "A ja imam tebe za svoje dete. Hajde,mala, budi dobra i ne sikiraj se, vazi?",nezno je upitao. "Vazi, striko. Sigurno si dobro?",pomalo sumnjicavo sam upitala. "Jesam, mala. Hajde,ne brini. Volim te.", promrmljao je. "I ja tebe, striko, najvise na svetu.", umiljato sam rekla. Nasmejao se. "Cujemo se, mala.", nezno je rekao i spustio slusalicu.
Mogla sam da poletim. Videcu ih ponovo, zajedno, kao nekada. Jedva cekam!
-"Gde si ti bila do sada?", zakrestala je mama kako sam usla u kucu.
-"Kod strica, mama. Bili su tamo i Stefan, Nemanja i Dragan.", promrmljala sam zauzdavajuci svoju jezicinu.
-"Stefan te je decko trazio ovde. Zar ne mislis da bi malo vise trebala da se druzis sa njim, umesto sa onim tvojim stricem? Stefan je pribliznih godina, ima normalno drustvo i..."
Vise nisam izdrzala i prevrnula sam ocima. "Stefan je ustogljen. Uostalom veceras idem sa svim stricevima u provod.", progundjala sam.
-"To su neki novi momenti.", zajedljivo je rekla. "Da nisi dosadila stricu vec?"
Uzdahnula sam. "Ide i on.", promrmljala sam.
Prevrnula je ocima. "Kako drugacije?"
-"Idem kod mice u sobu.", promrmljala sam i krenula ka sobi. "Hej, Mici."
-"Hej, Srno. Gde si bila? Stefan te trazio."
Nasmejala sam se. "Videli smo se. Bila sam kod strica."
Mica me je ozbiljno pogledala. "Mnogo se druzis sa njim, Srno. Znas da se to mami ne svidja.", zabrinuto je rekla.
-"Slusaj, Mici, on je nas stric, svidjalo se to mami ili ne. Jos nesto, on je najbolji stric na svetu.", zarezala sam.
Pomirljivo je klimnula glavom. "U redu, Srno, nemoj da se ljutis.", promrmljala je.
Uzdahnula sam. "Ne ljutim se, Mici, samo od jutros su se svi nakacili na mene. Stefan, Nemanja, mama, svi.", progundjala sam.
Klimnula je. "Sta hoce Nemanja i Stefan? Stefan je bio mnogo ljut kad je otisao odavde.", tiho je rekla.
-"Stefan da mi prebacuje sto se vidjam smo sa stricem, Nemanja da pita da li su neke price istinite.", progundjala sam.
-"Stefan je u pravu, Srno.", tiho je rekla.
-"Ne pocinji i ti. Idem malo da prosetam.", nervozno sam rekla i izasla iz sobe. "Mama, idem u malu setnju.", razdrala sam se iz hodnika, obula patike i izletela napolje. Za danas mi je dosta svih njih, ne mogu vise nikoga da slusam, mumlala sam ispod brade dok sam letela niz stepenice. Cim sam izletela iz zgrade, duboko sam udahnula i krenula da besciljno lutam po kraju. Nisam znala sta cu sa sobom, svi su mi isli po nervima a i znala sam da misam nervozna samo zbog Vuka i toga. Vreme je za jebenu mesecnicu i to je samo dodalo ulje na vatru moje nervoze. Ubicu nekoga do kraja dana, ako se ovako nastavi, progundjala sam u sebi. Sela sam na klupicu neku, zapalila cigaretu sasvim nesvesna gde se nalazim. "Hej, mila moja. Sta se desilo?", Vuk me je nezno upitao.
Trgla sam se i iznenadjeno ga pogledala. "Odkud ti?"
-"Video sam te sa terase.", promrmljao je i pokazao na njegovu kucu.
Pocrvenela sam. "Niam ni primetila gde sam.", prosaputala sam.
Seo je do mene i pogledoa me. "Sta je problem?"
-"Sve i svi.", progundjala sam.
Klimnuo je. "Razumem. Pretesko?", tiho je upitao.
Odmahnula sam glavom. "Samo sa danas vise nervoznija nego inace.", promumlala sam.
-"Zbog Stefana?"
Ponovo sam odmahnula i pocrvenela. "Zenski problemi. Ako danas ovako nastave nekog cu da skratim za glavu.", zarezala sam.
Prasnuo je u smeh. "Neces, mila moja. Boli li te stomak?"
Pocrvenela sam do korena kose. "Malo.", promucala sam na sta se on jos jace nasmejao.
-"Stavarno si smesna. To nije razlog za stid."
Mrko sam ga pogledala. "Mozda tebi. Idem.", promrmljala sam i krenula da ustanem.
Uhvatio me za ruku i povukao me za sobom. "Ides, ali samnom.", zarezao je.
-"Pusti me! Nisam raspolozena za..."
Uvukao me u kucu i zakljucao vrata. "Za sta si raspolozena?"
Izbegavala sam da ga pogledam u oci. "Za samocu.", promrmljala sam. Lagala sam, zelela sam nesto vise, ali nisam bas imala hrabrosti da mu kazem.
Povukao me je za ruku i poveo u dnevni boravak. Seo je na kauc, povukao do sebe i obgrlio me rukama. "Sama si.", prosaputao je.
-"Ali..."
-"Sss, sama si. Ja sam samo tu da te grlim."
Uvukla sam se u njegovo narucje i spustila glavu na njegove grudi. Nezno me je mazio po kosi i cutao. Podigla sam glavu i pogledala ga. "Hvala ti.", prosaputala sam.
Nezno me je pomazio po obrazu. "Nisam nista uradio, mila moja.", tiho je rekao.
Klimnula sam. "Jesi, mnogo.", ptomrmljala sam.
Namrstio se. "Kako?"
Uzdahnula sam i nezno ga poljubila u obraz. "Smirio si me.", prosaputala sam.
Nasmesio se i slatko me poljubio. "Drago mi je.", nezno je rekao i ponovo me uvukao u svoj zagrljaj. Ni sama ne znam koliko smo dugo tako sedeli, u tisini gde se culo samo nase disanje kada mu je zazvonio telefon. "Molim?", javio se pa prevrnuo ocima. "Nije pobegla, Miroslave, jebote evo je kod mene.", progundjao je. "Dodji.", rekao je i spustio slusalicu.
-"Sta je bilo?", upitala sam kad me je namrsteno pogledao.
-"Jesi li se javila nekome da ides napolje?"
Pocrvenela sam. "Viknula sam im iz hodnika. Mora da me nisu culi.", tiho sam rekla.
Uzdahnuo je. "Miroslav je besan kao ris.", tiho je rekao.
Klimnula sam. "Blago meni.", progundjala sam.
-"Ne brini, necu dozvoliti da te maltretiraju. Idem i ja sa vama dvoma.", tiho je rekao.
Odmahnula sam glavom. "Vuce..."
-"Sss, idem i kraj.", mrko je rekao.
Nasmesila sam mu se i klimnula glavom. "Ides."
Neko je pozvonio na vrata, Vuk me je nezno odvojio od sebe i otisao da ih otvori. "Gde je? Sad ce da me cuje.", rezao je stric.
Pokunjeno sam se skupila na kaucu. "Tu sam, strice.", tiho sam rekla.
-"Da li si ti normalna? Verka me je sva izbezumljena zvala, kaze pobegla si od kuce.", zagrmeo je.
Mrko sam ga pogledala. "Nisam ja kriva sto su oni svi gluvi.", progundjala sam.
-"Javila si se?"
Klimnula sam. "Viknula sam im iz hodnika. Mama, a zatim i Mica su nastavile torturu i izasla sam da malo prosetam.", promrmljala sam.
Uzdahnuo je seo do mene na kauc i zagrlio me. "Zasto nisi dosla gore?"
-"Htela sam da budem sama, ni sama ne znam kako sam se nasla u parkicu. Vuk me je video i doveo ovde.", prosaputala sam.
Jos jace me je zagrlio. "Hajde, idemo kuci, da se spremis pa da idemo u provod.", nezno je rekao.
Vuk ga je pogledao. "Idem i ja sa vama, samo da se presvucem.", promrmljao je i otisao.
Cim se sklonio stric me je pogledao. "Jesi li dobro, mala? Ne izgledas tako.", tiho je rekao.
Nasmesila sam mu se i klimnula. "Jesam, strice. Muci me stomak pa sam samo nervoznija nego inace.", promrmljala sam.
Namrstio se. "Ako ne mozes veceras da..."
Nasmejala sam se. "Mogu, striko, nemoj da brines.", umiljato sam rekla.
Klimnuo je i nezno me poljubio u teme. "Prosla te nervoza?", nezno je upitao.
Pocrvenela sam. "Vuk je..."
Prasnuo je u smeh. "Makar za jos nesto osim problema sluzi.", progundjao je smejuci se.
-"Dobar je on, strice.", prosaputala sam.
Nasmejao se. "Znam da jeste, mala.", nezno je rekao.
Uskoro se Vuk vratio pa smo krenuli kuci. Isla sam izmedju njih dvojice i gutala. Opet lekicaja, a nisam sigurna da cu danas izdrzati a da ne isprovociram mamu, gundjala sam sama u sebi. "Srno, dete gde si bila?", baka je upitala.
Zabezeknuto sam je pogledala. "Setala bako, javila sam se i Mici i viknula odavde.", promrmljala sam.
-"Nisu mi nista rekle. Samo da si otisla od kuce."
Prevrnula sam ocima. "Lude. Idem da se istusiram i obucem. Oko osam treba da se nadjemo sa stricevima ispred zgrade.", progundjala sam.
Baka je klimnula. "Udjite, Miroslave, sad cu ja staviti kafu."
Oni su otisli u trpezariju, a ja u svoju sobu da vidim sta cu obuci. Izabrala sam udobne farmerke i lepu crvenu majcicu pa krenula ka kupatilu. Itusirala sam se, obukla, na brzinu se nasminkala i podigla kosu u rep. "Evo me.", rekla sam i nasmesila im se.
-"Mnogo ti lepse stoje te farmerke nego one suknjice.", stric je progundjao.
Nasmejala sam se i uvalila se u njegova krila. "Nije istina, strice.", rekla sam cerekajuci se.
-"Jeste, Srno. I pristojnije je.", zagraktala je baka.
Pogledala sam u Vuka. "Sta ti mislis?"
Nasmesio se. "Stoji ti i jedno i drugo lepo.", tiho je rekao.
Stric je prevrnuo ocima. "Njemu se sve svidja.", progundjao mi je u uvo.
Nasmejala sam se. "ti si lud, strice. Ides li ti da se presvuces?"
Klimnuo je i pogledao u moju baku. "Mala ide sa nama gore, posle se sastajemo sa ostalima. Nemoj da brines, Verka."
Baka se nasmejala. "Kada je sa tobom nista se ne brinem. "
Stric je klimnuo, prebacio me preko ramena i ustao. "Idemo.", rekao je cerekajuci se na moje cikanje i vriskanje.
-"Ispustices me, jesi li lud.", zacikala sam.
Smejao se ko da jeste. "Ne boj se, mala."
-"Vuce, reci mu.", zacikala sam u hodniku.
Odmahnuo je glavom. "Necu, tvoj je stric.", cerekao se.
Izneo me je do svog sprata i spustio me ispred vrata sav zadihan. "Tako ti i treba. Lepo sam ti rekla da me pustis.", cerekala sam se rugajuci mu se.
Mrko me je pogledao. "Ugojila si se, mala.", progundjao je.
Zabrinuto sam pogledala na dole. "Ne seri, Miroslave. Ti nisi u kondiciji vise. Da se kladimo da bih je izneo do jedanaestog i ne bih trepnuo.", zabrundao je Vuk.
Stric se podsmehnuo. "Aha, to je jos tri sprata iznad i..."
Vuk me je podigao kao stric malopre. "Polazi.", zarezao je na njega.
Smejala sam se kao nenormalna. "Vas dvojica ste poludeli, spusti me.", zacikala sam.
Odmahnuo je glavom. "Ne kprcaj se."
Grcala sam od smeha dok smo se peli gore. "Obojica ste poludeli."
-"Dobro vece, komsija.", stric se javio komsiji koji se sa desetog sprata spustao dole.
-"Dobro vece.", promumlao je ovaj radoznalo gledajuci u mene.
Vuk me je doneo do jedanestog pa pogledao u strica. "Hoces i da je vratim dole?", arogantno je upitao.
Stric ga je mrko pogledao. "Spustaj je dole, zna da hoda.", progundjao je i Vuk me je spustio.
-"A ne, sad ce jedan od vas i da me snese dole, ne pada mi na pamet da sidjem."
Stric se nasmejao, stavio ruke u dzepove i krenuo niz stepenice. "Neka te Vuk nosi ako je lud.", cerekao se.
Vuk me je podigao u narucje i krenuo ka dole. "Nemoj da se ljutis na strica, nema on kondicije ni za nizbrdo.", zacerekao se.
Prevrnula sam ocima. "Obojica ste ludi.", kao ljutito sam progundjala.
Usli smo u stan, stric se istusirao, presvukao i krenuli smo polako nizbrdo. "Evo je.", zagraktao je Misa kada nas je ugledao.
Prevrnula sam ocima. "Gde ste?"
-"Hajde, mala, sta si tako ozbiljna. Hoces poljubiti svog striku?", upitao je Boban cerekajuci se.
Nasmejala sam se i obesila mu se oko vrata. "Gde si, Bob?"
Stric se zacerekao. "Mala ima samo jednog striku, jel tako, mala?", stric je upitao i nacerio se.
Nemanja je prevrnuo ocima. "Hajde, idemo.", promrmljao je.
-"Gde idemo?", radoznalo sam upitala.
-"Idemo u Novi sad. Imamo iznenadjenje za tebe.", nacerio se Dragan.
-"Kakvo? Gde ti je Dragana?"
Nasmejao se. "Videces. Ostala je kod kuce, veceras samo mi izlazimo sa nasom sinovicom."
Pogledala sam ga. "Kakve to veze ima?"
Privukao me sebi dok smo isli ka automobilima i nezno me poljubio u teme. "Ima, mala. Koliko god mi je zena, ne zelim da zna za tebe i Vuka. A ne znam zasto, ali imam osecaj da ce Boban i ostali veceras zahtevati neke odgovore.", tiho je rekao.
Pogledala sam ga. "Dragane..."
-"Ne brini, tu smo Miroslav, Nemanja i ja. Necemo dozvoliti d ate maltretiraju. Pusti samo Miroslava da prica i cuti, vazi?", nezno je upitao.
Siroko sam mu se osmehnula. "Vazi, Drago. Hvala ti.", tiho sam prosaputala.
Sa nama u autu su bili Dragan i Nemanja. "Mala, ako te iko ista pita, ti cutis. Jel jasno?", Nemanja je zarezao.
Frknula sam. "Ako ces da mi rezis, nemoj bolje ni da cutis.", zagraktala sam.
Okrenuo se na sedistu i pogledao me. "Ne rezim, Srno. Samo ti kazem, kad vec ne znas da lazes, cuti."
Klimnula sam. "Cutacu, nista drugo ni ne radim vec samo cutim. Tebi, Stefanu, mami, Mici, babi..,.. Srna samo cuti. Svima cutim. Posle me pitaju sta mi je. Nije mi nista!", besno sam verglala.
Dragan je sedeo kraj mene i gusio se od smeha. "Nesto mi se ne cini da upravo sad cutis.", rekao je cerakajuci se.
Mrko sam ga pogledala. "Cutim, Dragane. Svi bi da mi naredju. Svi!"
Vuk me je nezno uhvatio za ruku. "Smiri se, mila moja. Nemanja je u pravu. Ti ne znas da lazes, a oni te poznaju.", rekao je nezno mi palcem gladeci saku.
Uzdahnula sam. "Dobro, cutacu.", promrmljala sam.
Videla sam kako se Nemanja i stric na prednjim sedistima tresu od smeha. "Jesam li ti rekao, Nemanja?", zapistao je Dragan.
Pogledala sam ga. "Sta si mu rekao?"
-"Rekao mi je da se Vuk odlicno snalazi da te kontrolise. Sto je najgore da mu ti to sama dopustas.", rekao je grcajuci od smeha.
Frknula sam. "On me ne kontrolise! Samo je u pravu.", zakreketala sam.
Nemanja je zaklimao glavom. "Samo se ti tesi, mala."
-"Sve cu ih podaviti do kraja veceri.", promumlala sam sebi u bradu.
Uskoro smo bili ispred jednog splava u Novom sadu. Izasli smo iz auta i ja sam stala izmedju strica i Vuka. "Hajde, idemo da popijemo nesto i veceramo pre muzike.", zagraktao je Stefan nestrpljivo.
On je jos uvek bio nezreo za ostale. Najmladji. Stric je klimnuo. "Idemo.", progundjao je.
Pogledala sam ga. "Nesto nije u redu?"
Uzdahnuo je. "Zadnji put smo Janko, Mrgud, Zoki, Vuk i ja bili ovde pre dve godine. Nadajmo se da nas je gazda zaboravio.", progundjao je.
Zacerekala sam se. "Cisto sumnjam, takve njuske se ne zaboravljaju."
Vuk je spustio usne na moje uvo. "Mislis?"
Klimnbula sam glavom. "Sigurna sam.", promrmljala sam.
-"Halo, mala, Vuk je rekao da te hitno nazovem. Sta se desilo?", zabrundao je stric cim sam se javila na telefon. Pocela sam da se smejem. "Nije nista, striko, samo si mi nedostajao.Nisam rekla da je nesto hitno.", kidala sam se od smeha. Zarezao je. "Zadavicu ga! Uplasio me, budala.", rezao je. Zasmejala sam se. "Haajde, striko nemoj da si takav, samo je hteo da mi ugodi.", umiljato sam zaprela. "Dobro, mala, znam. Kako si, strikino?", nezno je upitao. "Odlicno, striko. Sta je sa tobom? vuk mi kaze da u poslednje vreme nisi sav svoj? Jesi li dobro?", zabrinuto sam upitala. "Dobro sam, mala. Nemoj da brines nista za svog striku. Posao me muci.", progundjao je. Klimnula sam. "Striko, ako sam ja u pitanju ili...", pocela sam. "Jebi se, mala. Ti si moje najbolje dete. Strikina sreca. Voleo bih da sam tu za tvoj rodjendan, ali imam neke obaveze.", tiho je rekao. "Znam, striko. Kad bi mogao da se vidimo?", nezno sam upitala. "Veruj mi, nista ne zelim vise od toga. Ali moram da iskombinujem neke stvari, mislim da ti je Vuk obecao nesto.", promrmljao je. "Videcu vas obojicu?", zacikala sam. Nasmejao se. "Hoces, mala. Ne mogu da ti obecam kad, ali hoces. Ubrzo.",rekao je. Nasmejala sam se. "Ti jesi najbolji stric na svetu.",umiljavala sam se. "Znam da jesam, mala. Slusaj me, Dragan mi rece da ce doci da porazgovara sa tobom.", nezno je rekao. Zacvilela sam. "Znam, Bob mi je vec rekao. Kad dolazi?", upitala sam cvileci. "Nemam pojma, zvace te. Mala, nemoj samo da dozvolis da ti iko od njih popuje. Znam koliko znaju da se prave pametni, a svi su glupi ko kurac. Ne pravdaj se, jel jasno?", strogo je upitao. Uzdahnula sam. "Sta d amu kazem, strice? Znas da ce me odmah provaliti.", procvilela sam. Prasnuo je u smeh. "Samo ga preseci, mala. Odmah i na startu mu reci da neces trpeti njegovo popovanje. On nema nikakva moralna prava da to radi.", progundjao je. Uzdahnula sam. "Dobro, striko. Mada si mu i ti moga reci.", progundjala sam. "Jesam,mala, rekao sam mu. Ali je zapeo da razgovara sa tobom. Ne zna nista, ali sumnja, mala.", tiho je progundjao. Klimnula sam. "U redu, ne brini. Da me kolje necu mu nista reci.",promrmljala sam. "Znam, mala, ali znam i koliko se brzo iznerviras.", nezno je rekao. Gorko sam se nasmejala. "Navikla sam da gutam, striko. Nemoj da brines.", prosaputala sam. Zarezao je. "Hocu da mi obecas nesto?" "Sta?", upitala sam. "Ako te bude maltretirao, recices mi, mala.", tiho je rekao. Klimnula sam. "Obecavam, striko. Znas, ja sam najsrecnija osoba na svetu. Imam tebe za strica.", prosaputala sam. "A ja imam tebe za svoje dete. Hajde,mala, budi dobra i ne sikiraj se, vazi?",nezno je upitao. "Vazi, striko. Sigurno si dobro?",pomalo sumnjicavo sam upitala. "Jesam, mala. Hajde,ne brini. Volim te.", promrmljao je. "I ja tebe, striko, najvise na svetu.", umiljato sam rekla. Nasmejao se. "Cujemo se, mala.", nezno je rekao i spustio slusalicu.
Mogla sam da poletim. Videcu ih ponovo, zajedno, kao nekada. Jedva cekam!
Нема коментара:
Постави коментар