Cim sam zavrsila razgovor sa macehom pozvala sam Suzanu. "Halo?", pospano se javlja. Suprug mi je dan pre toga otisao na teren i ja sam dobila ideju. "Hej jesam li te probudila?", upitah je. Nasmejala se. "Spavas li ikada, jebem ti misa?", upita namrgodjeno. Nasmejala sam se. "Spavam, Suzo. Suzo, hoces da dodjes na moj rodjendan?", umiljato sam upitala. Nasmejala se. "Hocu, zasto da ne. Videcu kada imam bus i..." Prekinula sam je. "Ne brini nista, ako Marko krene kuci, dodji sa njim, a ako ne, ja cu ti reci koji bus. Dodji u cetvrtak da se malo ispricamo." Nasmejala se. "Hocu, ali se moram vratiti u petak, u subotu imam neke narudzbine." Osmehnula sam se. "Ne brini nista, Minja dolazi po nas i vraca nas u Beograd." Mogla sam da je zamislim kako se mrsti. "Zasto po nas? Zasto se ti vracas u Beograd?" O,o, sta sad? O tome nisam razmisljala. "Stricevi hoce da me vide. Porodicno okupljanje i tako to.", promrmljala sam. Prasnula je u smeh. "Blago tebi kad ih imas takve. Sta je sa onim tvojim ludim stricem, kada izlazi?" Uzdahnula sam, ne volim da je lazem, u stvari ne volim nikoga da lazem. "Za sest godina.", promumlala sam. "Jebi ga, draga. Izvini, nisam htela da otvaram bolnu ranu.", pokunjeno je rekla misleci da je odgovor takav zbog toga. "Ma nema problema, Suzo. Izaci ce.", progundjala sam. "Hoce, draga, ne brini. Idem da stavim kafu, tek sam ustala. Cujemo se.",tiho je rekla. "Hajde, Suzo.", promrmljala sam i spustila slusalicu. Super, i to je reseno, Suza i Minja ce mi biti izgovor ako maceha i tata dodju zasto ja idem u Beograd. Iako bi svaki od striceva me pokrio, nisam znala sta da im kazem, a znala sam da cezahtevati odgovor.
Cini mi se taman sam zaspala kada mi je telefon zazvonio. Boze, hoce li me danas iko pustiti da spavam,mrgodno sam se zapitala i javila se. "Halo?", progundjala sam.
-"U problemu sam.", zagraktala je Suzi.
Ustala sma i sela odmah se rasanivsi. "Koji je problem?", zabrinuto sam upitala.
-"Dosli su Bulin i Grof kod mene. Treba da se vidim sa Strujom, ne znam kako cu od njih.", zacvilela je.
Prevrnula sam ocima. Bulin joj je bio brat od rodjene tetke, a Grof njegov najbolji drug. "Daj mi bulinog.", progundjala sam.
-"Evo ti.", promrmljala je.
-"Kazi, lutkice.", otegnuto je rekao.
Ponovo sam prevrnula ocima. Mrzela sam taj nadimak. "Hocete ti i Grof samnom na kafu?", uprkos svemu sam ga umiljato upitala. Morala sam da pomognem Suzi.
-"Hocemo, gde i kada?"
-"Cekajte me za pola sata ispred Suzanine zgrade. Docicu.", promrmljala sam.
-"Ok, lutkice. Cekamo te. Evo ti Suze."
-"Kazi, Srno?"
-"Sve je reseno, za pola sata ce me cekati ispred zgrade.", nacerila sam se.
-"Neces imati problema sa stricem i onim tvojim zbog ovoga?", Suza je zabrinuto upitala.
E to mi nije palo na pamet, al sada je gotovo, pomislila sam. "Necu, Suzi, ne brini.", samouvereno sam rekla iako uopste nisam bila sigurna u to. Dvojica momaka i Vukova ljubomora...
-"U redu onda. Hvala ti, ljubim."
-"Nema na cemu. Ljubim.", promrmljala sam i spustila slusalicu. Nasla sam farmerke, majicu, malo se nasminkala, ocesljala, javila tati i mami i izasla iz kuce.
-"Hej, lutkice kako si?",Bulin je raspolozeno upitao.
Nasmejala sam se. "Odlicno, kao i uvek. Idemo li?"
Obojica su klimnula. "Ti vodis, tvoji smo gosti.", nacerio se Grof.
-"Odlicno, onda idemo u kafe." Nadala sam se da ce Vuk biti malo manje ljut kada bude video da sam dosla sa njima tamo da bi mogao da me vidi.
Cim smo usli unutra moja zabrinutost za to sta ce Vuk reci je bila zamenjena besom. On, stric i jos cetvorica muskaraca njihovih godina su sedeli dok je Vuku oko ruke bila okacena neka kurvetina. Odmah me je ugledao, cinilo se da mu u ocima vidim nesto kao opravdanje, ali sam samo podigla glavu i povela Bulinog i Grofa za sto koji je bio zaklonjen od njih. Nisam ni htela ni mogla da gledam kako mu se ona vesa oko ruke, a uz nju bilo je jos njih tri za njihovim stolom! Koja sam ja glupaca! Ja se brinem sta ce on reci jer sam izasla na kafu sa dvojicom momaka koje poznajem od malena, a on.... Ma nek se nosi u picku materinu. Neka radi sta god hoce! "Srno jesi li dobro?", Grof me je malo zabrinuto upitao.
Siroko sam mu se osmehnula pokusavajuci da prikrijem bes, bol i ljubomoru. "Nikada bolje, Grofe.", nasmejano sam rekla.
Krajickom oka sam videla kako se Vuk krece prema nama, ali sam se napravila da ga ne vidim. Prosao je kraj moje stolice i otisao u wc. "Dodji ovamo.", stajalo je u poruci koja je stigla nekoliko trenutaka kasnije.
Molim??? E necu! "Ne pada mi na pamet.", ljutito sam odgovorila. Izasao je posle nekoliko sekundi iz wc, stao malo dalje od nas i pogledao me. Nisam htela ni da ga pogledam, ponovo ce mi tim svojim ocima zavrteti pamet i zaboravicu zasto sam i ljuta uopste. "Srno, poznajes li ovog coveka?", Grof je upitao.
Slegnula sam ramenima. "Stricev neki drug.", progundjala sam.
-"Mala, sta pijete?", Srki je upitao.
Nasmesila sam mu se. "Ja cu kafu. Sta cete vi momci?"
-"Dva piva.", odgovorio je Bulin.
Srki je klimnuo i oprezno pogledao u Vuka. "Srno, mozes li doci po svoju narudzbinu samnom? Znas da tvoj stric i Vuk ne vole da cekaju.", promrmljao je.
Prevrnula sma ocima. "Neka cekaju, Srki. Ja sam mu omiljena sinovica, nece praviti probleme jer si meni doneo prvo.", umiljato sam rekla.
Odmahnuo je glavom, okrenuo se i otisao. Vuk je besno prosao kraj naseg stola i otisao dalje. "Nisi bas najbolje raspolozena.", primetio je Bulin.
Besno sam ga pogledala. "Ne vole da cekaju, ne volim ni ja sto sta pa cutim.", zarezala sam.
-"Momci, pozajmicu moju sinovicu na par minuta.", stric je rekao, uhvatio me za nadlakticu i nateravsi me da ustanem povukao u cosak. "Sta ti je?", zarezao je.
Bledo sam ga pogledala. "Meni, nista, ti si taj koji rezi."
Smracio se. "Vuk kaze da si ljuta. Mala u poslu smo i..."
Prevrnula sam ocima. "Videla sam u kakvom je on poslu.", zasistala sam.
Prenerazeno me je pogledao. "Mala..."
Podigla sam ruku. "Dosla sam ovde na kafu da se on ne bi ljutio sto sam izasla sa momcima koje poznajem ceo svoj zivot i sta sam videla? Zajebi, strice. Pusti me sad , idem da pijem kafu.", besno sam zarezala, otrgla ruku i vratila se za sto.
-"Ima li nekih problema?", grof je upitao.
Siroko sam mu se osmehnula. "Ma, moj stric, nije bas odusevljen sto smo ovde na kafi. Pusti ga, uvek preteruje.", nonsalantno sam rekla.
Obojica su se nasmejala. "Mogli smo otici i negde drugde, lutkice.", rekao je Bulin u trenutku kada je Srki doneo pice.
-"Mala, Vuk je potpuno besan. Ovo ti nije bila dobra ideja.", prijateljski je promrmljao.
Uzdahnula sam. "Zabole me, Srki. I ja sam.", zagraktala sam.
Pogledao me je kao da sam sisla sa uma. "To nije isto. Ti si..."
-"Ja sam ja, i ja ga se ne bojim! I ja umem da budem luda po potrebi, Srki.", zarezala sam.
Videla sam da se i protiv svoje volje nasmejao. "Vidim. Ista si onaj tvoj stric.", progundjao je.
Siroko sam mu se osmehnula. "Naravno da jesam.", ponosno sam rekla.
Ponovo se nasmejao. Kada sma krenula da platim on je odmahnuo glavom. "Receno mi je da stavim na njihov racun."
Pogledala sam ga. "Stric?"
Odmahnuo je. Prevrnula sam ocima. Ipak sam klimnula glavom, nisam zelela da stvaram njemu probleme uprkos svom besu. "Ko je rekao?", Bulin je radoznalo upitao.
-"Stricev najbolji drug. Trenutno ne mogu da ga vidim ocima, a posto smo dobri pokusava da se iskupi.", promrmljala sam.
Bulin se nasmejao. "Zaratis cas posla. Sta ima novo? Nisi bila na Vozdovcu odavno."
Pocrvenela sam. "Stric mi je ima vise od sest meseci zabranio da dolazim na Vozdovac.",progundjala sam.
-"I ti ga slusas?", Grof je zabezeknuto upitao.
Nasmejala sam se. "Znam i ja kada mi je pametnije da poslusam, Grofe. Dao mi je svoje razloge i nije bas pametno da mu se inatim.", promrmljala sam.
Bulin je klimnuo. "Tu si u pravu.Vozdovac je postao katastrofa od kraja.", progundjao je.
Klimnula sam. "Kako je na poslu, momci?"
-"Jebes posao. Koliko sam jedva cekao da pocnem da radi, toliko mi je muka vise od posla."
Prasnula sam u smeh. "To ti verujem. Nisi bas neki obozavaoc obaveza."
Nacerio se. "Nisam, lutkice, ali je plata redovna i mogu da priustim sebi dosta toga."
Klimnula sam. "Znam, Bulin. I ja jedva cekam da postanem samostalna. Za svaku sitnicu ostajem bez dzeparca. Da mi nije strica nekad ni za cigare ne bih imala.", progundjala sam.
-"Jel to taj sto mi je Suza pricala da te prati?"
Zaklimala sam glavom. "To je on, najbolji stric na svetu. Samo se brine, Bulin. Poznaje me i..."
-"Mozemo li da porazgovaramo?", Vuk me je tiho upitao i spustio ruku na moje rame.
Odmahnula sam glavom ne gledjuci u njega. "Ne mozemo sad, ovde sam sa drustvom.", bezobrazno sam rekla iako sve sto sam zelela je da ga samo zagrlim. A, ne, neces Srno,pa taman umrla za njim, neces, bandoglavo sam pomislila.
Jako me je stisnuo za rame. "Dobro.", ljutito je rekao i odmarsirao za njihov sto.
Posedela sam jos malo sa ovom dvojicom i kada mi je Suzi javila da je zavrsila sastanak sa Strujom krenuli smo polako ka nasim zgradama. Cim me je ugledala znala je da nesto nije ok. Uhvatila me za ruku i odvojila od njih. "Jesi li imala problema sa sticem i..."
Odmahnula sam. "Nisam, i nema sta oni meni da prave probleme.", besno sam rekla.
-"Sta je sad bilo?", upitala je smejuci se. Ona je bila navikla vec da ja pobesnim za sve.
-"Otisla sam tamo da se Vuk ne bi ljutio sto sam izasla sa njima i nasla neku kurvetinu okacenu o njegovu ruku.", zakrestala sam.
Odmahnula je glavom. "Srno, mozda..."
-"Zabole me! Idem kuci da spavam.", progundjala sam, poljubila je u obraz i krenula kuci. Rucala sam sa mojima. Hvala Bogu mama je taj dan bila neobicno raspolozena pa smo cak uspele i da se nasalimo jedna sa drugom. Bar nesto u ovom usranom danu, pomislila sam. "Idem da legnem, mrtva sam.", rekla sam oko devet znajuci da ce Vuk jos malo zvati. To jest, nadajuci se uprkos svemu. Samo sto sam se raspremila i legla neko je pozvonio na vrata. "Miroslave, hajde udjite. Dobro vece, Vuce.", tata je raspolozeno rekao.
Srce mi je zaigralo, ali je moj inat bio jaci od svega. Ne pada mi na pamet da izadjem. "Dosao sam da vidim Srnu, upravo smo zavrsili poslovni sastanak i..."
Ha, bas je bio totalno i kompletno poslovni u picku materinu, pomislila sam cinicno.
-"Legla je da spava, hajde ovamo da se ispricamo."
Moju sobu i trpezariju je delio samo zid tako da sam jasno mogla da cujem sve o cemu su pricali. Posle sat vremena dosadnog razgovora koji sam slusala vec sam pocela da se premisljam oko toga da ostanem u sobi. Neces izaci i tacka! Neka ide onoj ako mu sta treba! Bila sma besna, ljubomora me je izjedala. Vreme je prolazilo, jedan, pola dva, pola tri, a njih dvojica nikako nizu odlazila kucama. Boze, jadan moj tata, a ujutru radi prvu, pomislila sam. "Izvinite, moram do wc-a.", cula sam Vuka kao govori, a onda su se nekoliko trenutaka kasnije vrata moje sobe otvorila i on je tiho usao. Sedela sam naslonjena na zid i tvrdoglavo gledala u jednu tacku. Cucnuo je ispred mene,uhvatio me za bradu i naterao me da ga pogledam. "Nemas razloga za tim.", tiho je rekao.
Sklopila sma oci. Te oci su bile neverovatne, mogle su da me ubede u sta god on hoce. "Slusaj, Vuce...",pocela sam, a onda su se njegove usne nasle na mojima.
To je bio kraj sve moje ljutnje. Jedino sto sam mogla da osecam je potreba, potreba za njim. Ovila sam ruke oko njegovog vrata, on se malo pridigao i oborio me u krevet. Legao je preko mene kolenom mi rastavivsi noge. "Nemas potrebu, mila moja.", promrmljao mi je na usnama. "Otvori oci, otvori ih.", zacvileo je. Otvorila sam ih i pogledala ga. "Srno, nemas potrebe za ljubomorom. I ti si bila sa njima dvo..."
Prekinula sam ga. "Dosla sam tamo da bih ti bila na ocima, Vuce. Nisam zelela da se naljutis. A sta sam zatekla?"
Protrljao je nos o moj. "Znam, ali nemoj, Srno. Nemoj nam to raditi, rekao sam ti, nemas potrebe za ljubomorom.. Vidi", dodao je i protrljao se o mene. "Tebe zelim. Samo tebe.", promrmljao je. "Seti se mojih reci, Srno, od prekljuce. Hajde, mila moja, poljubi me i zaboravi na sve gluposti."
I poljubila sam ga. I zaboravila sam na sve. Bitan mi je bio samo on i njegovi dodiri i poljubci. "Izvini, Vuce, ja...", pocela sam.
Odmahnuo je glavom. "Nemoj, Nisam bio ljut zbog tvoje ljubomore, ne smeta mi, bio sam besan jer sam osecao i ja ljubomoru. Moram da se vratim tamo, cim ustanem docicu kod Miroslava i zovem te pa cemo razgovarati, vazi?", nezno je upitao.
Nasmesila sam se i klimnula. "Vazi, lepotane.", promrmljala sam.
Siroko se osmehnuo. "Lepa si i kad si ljuta. Idem.", promrljao je, jos jednom me nezno poljubio i tiho izasao iz sobe. "Miroslave, kasno je. Idemo kucama, premoren sam.", cula sam ga kako govori.
-"U pravu si, zapricali smo se.", stric je pomalo cinicno rekao.
Cula sam kako ih tata ispraca, a ja sma se skupila u krevetu i uzdahnula. Nisam mogla da ostanem ljuta na njega. Srce je htelo njega, pa na bilo koji nacin. Zaspala sam iznurena. Iz sna me je trgao zvuk telefona. "Sta je?"
-"Dovlaci guzicu gore.", stric je zarezao a po glasu bih rekla da se i on nije naspavao.
-"Spava mi se, strice. Docicu posle."
-"Boli me kurac sto ti se spava! I meni se spava pa je Vuk vec bio na vratima pre pola sata."
Pogledala sam u sat. Jebote tek je sest! Uzdahnula sam. "Stizem.", promrljala sam.
Umila sam se i onako u pidzami krenula dva sprata iznad. Jedva sam bauljala koliko mi se spavalo. Usla sam u stan pa u dnevni boravak. "Stigla sam.",promrljala sam.
Vuk me je pogledao, prisao mi i podigao me u narucje. "Hajde, idemo na spavanje.", nezno je rekao.
-"Da vi sad na spavanje, a mene ste probudili.", stric je nervozno rekao.
Vuk ga je mrko pogledao. "Lezi i ti. Niko ti ne brani,", progundjao je i poneo me ka sobi. Nezno me je spustio na krevet i ususkao u svoje narucje. "Spavaj sada, posle cemo razgovarati.",prosaputao je.
Klimnula sam, obgrlila ga oko vrata i privukla se uz njega. "Nedostajao si mi.", prosaputala sam.
Cula sam kroz polusan kako je nesto tiho promrmljao, ali ga nisam razumela najbolje. Ustvari, ubedila sam sebe da sam umislila ili cak mozda i sanjala da je rekao to sto sam razumela.
Uzdahnula sam. I posle toliko vremena ne mogu najjasnije da se setim da li je to bio onaj prvi san ili je to rekao stvarno ili sam ga ja samo pogresno razumela. Nikada nisam najbolje funkcionisala kada bi mi se bas spavalo i mada je to bilo retko nisam mogla da se setim sta je rekao. Zazvonio mi je telefon. "Halo?", nezno sam se javila. "Sta radis, mila moja?", razdragano je upitao. "Sedim i razmisljam, Vuce.", promrmljala sam. Sad cu da ga pitam. "O cemu? Kad god pocnes...",poceo je. "Sss, cuti, Vuce. Pokusavam da se setim necega. Secas li se onaj dan kada smo se posvadjali, u stvari kad sam bila ljuta na tebe?", upitala sam. Prasnuo je u smeh. "Mnogo puta se bila ljuta na mene, mila moja.", rekao je smejuci se. Pocrvenela sam. "Jesam, bila sam ljubomorna.", progundjala sam. "Mhm, a nikada nisi imala potrebe za tim. I jos si, kao i ja.", tiho je rekao. "Da, to je oduvek bio problem. Nego onda kada sam bila sa Bulinim i Grofom u kafeu.",promrmljala sam. "Secam se, mila moja. Sta sa tim?",zbunjeno je upitao. "Sledeci dan sam dosla kod strica, odneo si me da spavam i i dan danas sam i vise nego sigurna da si nesto rekao dok sam spavala, ali nemam pojma sta.", saputala sam. Nasmejao se. "Znaci jos nisi bila zaspala. I ucinilo mi se da si me cula, al nisam bio siguran. Rekao sam ti da te volim. Nisam imao hrabrosti da ti to kazem dok si budna, uvek sam ti govorio kada bih svatio da si zaspala.", tiho je rekao. Nasmesila sam se. "A ja sam sebe ubedila sam sanjala, da mi se samo ucinilo.", prosaputala sam. "Nisi, mila moja, nisi sanjala. Nocas cemo celu noc da se volimo i pricamo.", rekao je klibereci se. Nasmejala sam se. "Hocemo, lepotane.", promrmljala sam. I jesmo, prekinuli smo razgovor tek pred zoru, kada sam ja zaspala sa njegovim lepim ocima ispred sebe.
Cini mi se taman sam zaspala kada mi je telefon zazvonio. Boze, hoce li me danas iko pustiti da spavam,mrgodno sam se zapitala i javila se. "Halo?", progundjala sam.
-"U problemu sam.", zagraktala je Suzi.
Ustala sma i sela odmah se rasanivsi. "Koji je problem?", zabrinuto sam upitala.
-"Dosli su Bulin i Grof kod mene. Treba da se vidim sa Strujom, ne znam kako cu od njih.", zacvilela je.
Prevrnula sam ocima. Bulin joj je bio brat od rodjene tetke, a Grof njegov najbolji drug. "Daj mi bulinog.", progundjala sam.
-"Evo ti.", promrmljala je.
-"Kazi, lutkice.", otegnuto je rekao.
Ponovo sam prevrnula ocima. Mrzela sam taj nadimak. "Hocete ti i Grof samnom na kafu?", uprkos svemu sam ga umiljato upitala. Morala sam da pomognem Suzi.
-"Hocemo, gde i kada?"
-"Cekajte me za pola sata ispred Suzanine zgrade. Docicu.", promrmljala sam.
-"Ok, lutkice. Cekamo te. Evo ti Suze."
-"Kazi, Srno?"
-"Sve je reseno, za pola sata ce me cekati ispred zgrade.", nacerila sam se.
-"Neces imati problema sa stricem i onim tvojim zbog ovoga?", Suza je zabrinuto upitala.
E to mi nije palo na pamet, al sada je gotovo, pomislila sam. "Necu, Suzi, ne brini.", samouvereno sam rekla iako uopste nisam bila sigurna u to. Dvojica momaka i Vukova ljubomora...
-"U redu onda. Hvala ti, ljubim."
-"Nema na cemu. Ljubim.", promrmljala sam i spustila slusalicu. Nasla sam farmerke, majicu, malo se nasminkala, ocesljala, javila tati i mami i izasla iz kuce.
-"Hej, lutkice kako si?",Bulin je raspolozeno upitao.
Nasmejala sam se. "Odlicno, kao i uvek. Idemo li?"
Obojica su klimnula. "Ti vodis, tvoji smo gosti.", nacerio se Grof.
-"Odlicno, onda idemo u kafe." Nadala sam se da ce Vuk biti malo manje ljut kada bude video da sam dosla sa njima tamo da bi mogao da me vidi.
Cim smo usli unutra moja zabrinutost za to sta ce Vuk reci je bila zamenjena besom. On, stric i jos cetvorica muskaraca njihovih godina su sedeli dok je Vuku oko ruke bila okacena neka kurvetina. Odmah me je ugledao, cinilo se da mu u ocima vidim nesto kao opravdanje, ali sam samo podigla glavu i povela Bulinog i Grofa za sto koji je bio zaklonjen od njih. Nisam ni htela ni mogla da gledam kako mu se ona vesa oko ruke, a uz nju bilo je jos njih tri za njihovim stolom! Koja sam ja glupaca! Ja se brinem sta ce on reci jer sam izasla na kafu sa dvojicom momaka koje poznajem od malena, a on.... Ma nek se nosi u picku materinu. Neka radi sta god hoce! "Srno jesi li dobro?", Grof me je malo zabrinuto upitao.
Siroko sam mu se osmehnula pokusavajuci da prikrijem bes, bol i ljubomoru. "Nikada bolje, Grofe.", nasmejano sam rekla.
Krajickom oka sam videla kako se Vuk krece prema nama, ali sam se napravila da ga ne vidim. Prosao je kraj moje stolice i otisao u wc. "Dodji ovamo.", stajalo je u poruci koja je stigla nekoliko trenutaka kasnije.
Molim??? E necu! "Ne pada mi na pamet.", ljutito sam odgovorila. Izasao je posle nekoliko sekundi iz wc, stao malo dalje od nas i pogledao me. Nisam htela ni da ga pogledam, ponovo ce mi tim svojim ocima zavrteti pamet i zaboravicu zasto sam i ljuta uopste. "Srno, poznajes li ovog coveka?", Grof je upitao.
Slegnula sam ramenima. "Stricev neki drug.", progundjala sam.
-"Mala, sta pijete?", Srki je upitao.
Nasmesila sam mu se. "Ja cu kafu. Sta cete vi momci?"
-"Dva piva.", odgovorio je Bulin.
Srki je klimnuo i oprezno pogledao u Vuka. "Srno, mozes li doci po svoju narudzbinu samnom? Znas da tvoj stric i Vuk ne vole da cekaju.", promrmljao je.
Prevrnula sma ocima. "Neka cekaju, Srki. Ja sam mu omiljena sinovica, nece praviti probleme jer si meni doneo prvo.", umiljato sam rekla.
Odmahnuo je glavom, okrenuo se i otisao. Vuk je besno prosao kraj naseg stola i otisao dalje. "Nisi bas najbolje raspolozena.", primetio je Bulin.
Besno sam ga pogledala. "Ne vole da cekaju, ne volim ni ja sto sta pa cutim.", zarezala sam.
-"Momci, pozajmicu moju sinovicu na par minuta.", stric je rekao, uhvatio me za nadlakticu i nateravsi me da ustanem povukao u cosak. "Sta ti je?", zarezao je.
Bledo sam ga pogledala. "Meni, nista, ti si taj koji rezi."
Smracio se. "Vuk kaze da si ljuta. Mala u poslu smo i..."
Prevrnula sam ocima. "Videla sam u kakvom je on poslu.", zasistala sam.
Prenerazeno me je pogledao. "Mala..."
Podigla sam ruku. "Dosla sam ovde na kafu da se on ne bi ljutio sto sam izasla sa momcima koje poznajem ceo svoj zivot i sta sam videla? Zajebi, strice. Pusti me sad , idem da pijem kafu.", besno sam zarezala, otrgla ruku i vratila se za sto.
-"Ima li nekih problema?", grof je upitao.
Siroko sam mu se osmehnula. "Ma, moj stric, nije bas odusevljen sto smo ovde na kafi. Pusti ga, uvek preteruje.", nonsalantno sam rekla.
Obojica su se nasmejala. "Mogli smo otici i negde drugde, lutkice.", rekao je Bulin u trenutku kada je Srki doneo pice.
-"Mala, Vuk je potpuno besan. Ovo ti nije bila dobra ideja.", prijateljski je promrmljao.
Uzdahnula sam. "Zabole me, Srki. I ja sam.", zagraktala sam.
Pogledao me je kao da sam sisla sa uma. "To nije isto. Ti si..."
-"Ja sam ja, i ja ga se ne bojim! I ja umem da budem luda po potrebi, Srki.", zarezala sam.
Videla sam da se i protiv svoje volje nasmejao. "Vidim. Ista si onaj tvoj stric.", progundjao je.
Siroko sam mu se osmehnula. "Naravno da jesam.", ponosno sam rekla.
Ponovo se nasmejao. Kada sma krenula da platim on je odmahnuo glavom. "Receno mi je da stavim na njihov racun."
Pogledala sam ga. "Stric?"
Odmahnuo je. Prevrnula sam ocima. Ipak sam klimnula glavom, nisam zelela da stvaram njemu probleme uprkos svom besu. "Ko je rekao?", Bulin je radoznalo upitao.
-"Stricev najbolji drug. Trenutno ne mogu da ga vidim ocima, a posto smo dobri pokusava da se iskupi.", promrmljala sam.
Bulin se nasmejao. "Zaratis cas posla. Sta ima novo? Nisi bila na Vozdovcu odavno."
Pocrvenela sam. "Stric mi je ima vise od sest meseci zabranio da dolazim na Vozdovac.",progundjala sam.
-"I ti ga slusas?", Grof je zabezeknuto upitao.
Nasmejala sam se. "Znam i ja kada mi je pametnije da poslusam, Grofe. Dao mi je svoje razloge i nije bas pametno da mu se inatim.", promrmljala sam.
Bulin je klimnuo. "Tu si u pravu.Vozdovac je postao katastrofa od kraja.", progundjao je.
Klimnula sam. "Kako je na poslu, momci?"
-"Jebes posao. Koliko sam jedva cekao da pocnem da radi, toliko mi je muka vise od posla."
Prasnula sam u smeh. "To ti verujem. Nisi bas neki obozavaoc obaveza."
Nacerio se. "Nisam, lutkice, ali je plata redovna i mogu da priustim sebi dosta toga."
Klimnula sam. "Znam, Bulin. I ja jedva cekam da postanem samostalna. Za svaku sitnicu ostajem bez dzeparca. Da mi nije strica nekad ni za cigare ne bih imala.", progundjala sam.
-"Jel to taj sto mi je Suza pricala da te prati?"
Zaklimala sam glavom. "To je on, najbolji stric na svetu. Samo se brine, Bulin. Poznaje me i..."
-"Mozemo li da porazgovaramo?", Vuk me je tiho upitao i spustio ruku na moje rame.
Odmahnula sam glavom ne gledjuci u njega. "Ne mozemo sad, ovde sam sa drustvom.", bezobrazno sam rekla iako sve sto sam zelela je da ga samo zagrlim. A, ne, neces Srno,pa taman umrla za njim, neces, bandoglavo sam pomislila.
Jako me je stisnuo za rame. "Dobro.", ljutito je rekao i odmarsirao za njihov sto.
Posedela sam jos malo sa ovom dvojicom i kada mi je Suzi javila da je zavrsila sastanak sa Strujom krenuli smo polako ka nasim zgradama. Cim me je ugledala znala je da nesto nije ok. Uhvatila me za ruku i odvojila od njih. "Jesi li imala problema sa sticem i..."
Odmahnula sam. "Nisam, i nema sta oni meni da prave probleme.", besno sam rekla.
-"Sta je sad bilo?", upitala je smejuci se. Ona je bila navikla vec da ja pobesnim za sve.
-"Otisla sam tamo da se Vuk ne bi ljutio sto sam izasla sa njima i nasla neku kurvetinu okacenu o njegovu ruku.", zakrestala sam.
Odmahnula je glavom. "Srno, mozda..."
-"Zabole me! Idem kuci da spavam.", progundjala sam, poljubila je u obraz i krenula kuci. Rucala sam sa mojima. Hvala Bogu mama je taj dan bila neobicno raspolozena pa smo cak uspele i da se nasalimo jedna sa drugom. Bar nesto u ovom usranom danu, pomislila sam. "Idem da legnem, mrtva sam.", rekla sam oko devet znajuci da ce Vuk jos malo zvati. To jest, nadajuci se uprkos svemu. Samo sto sam se raspremila i legla neko je pozvonio na vrata. "Miroslave, hajde udjite. Dobro vece, Vuce.", tata je raspolozeno rekao.
Srce mi je zaigralo, ali je moj inat bio jaci od svega. Ne pada mi na pamet da izadjem. "Dosao sam da vidim Srnu, upravo smo zavrsili poslovni sastanak i..."
Ha, bas je bio totalno i kompletno poslovni u picku materinu, pomislila sam cinicno.
-"Legla je da spava, hajde ovamo da se ispricamo."
Moju sobu i trpezariju je delio samo zid tako da sam jasno mogla da cujem sve o cemu su pricali. Posle sat vremena dosadnog razgovora koji sam slusala vec sam pocela da se premisljam oko toga da ostanem u sobi. Neces izaci i tacka! Neka ide onoj ako mu sta treba! Bila sma besna, ljubomora me je izjedala. Vreme je prolazilo, jedan, pola dva, pola tri, a njih dvojica nikako nizu odlazila kucama. Boze, jadan moj tata, a ujutru radi prvu, pomislila sam. "Izvinite, moram do wc-a.", cula sam Vuka kao govori, a onda su se nekoliko trenutaka kasnije vrata moje sobe otvorila i on je tiho usao. Sedela sam naslonjena na zid i tvrdoglavo gledala u jednu tacku. Cucnuo je ispred mene,uhvatio me za bradu i naterao me da ga pogledam. "Nemas razloga za tim.", tiho je rekao.
Sklopila sma oci. Te oci su bile neverovatne, mogle su da me ubede u sta god on hoce. "Slusaj, Vuce...",pocela sam, a onda su se njegove usne nasle na mojima.
To je bio kraj sve moje ljutnje. Jedino sto sam mogla da osecam je potreba, potreba za njim. Ovila sam ruke oko njegovog vrata, on se malo pridigao i oborio me u krevet. Legao je preko mene kolenom mi rastavivsi noge. "Nemas potrebu, mila moja.", promrmljao mi je na usnama. "Otvori oci, otvori ih.", zacvileo je. Otvorila sam ih i pogledala ga. "Srno, nemas potrebe za ljubomorom. I ti si bila sa njima dvo..."
Prekinula sam ga. "Dosla sam tamo da bih ti bila na ocima, Vuce. Nisam zelela da se naljutis. A sta sam zatekla?"
Protrljao je nos o moj. "Znam, ali nemoj, Srno. Nemoj nam to raditi, rekao sam ti, nemas potrebe za ljubomorom.. Vidi", dodao je i protrljao se o mene. "Tebe zelim. Samo tebe.", promrmljao je. "Seti se mojih reci, Srno, od prekljuce. Hajde, mila moja, poljubi me i zaboravi na sve gluposti."
I poljubila sam ga. I zaboravila sam na sve. Bitan mi je bio samo on i njegovi dodiri i poljubci. "Izvini, Vuce, ja...", pocela sam.
Odmahnuo je glavom. "Nemoj, Nisam bio ljut zbog tvoje ljubomore, ne smeta mi, bio sam besan jer sam osecao i ja ljubomoru. Moram da se vratim tamo, cim ustanem docicu kod Miroslava i zovem te pa cemo razgovarati, vazi?", nezno je upitao.
Nasmesila sam se i klimnula. "Vazi, lepotane.", promrmljala sam.
Siroko se osmehnuo. "Lepa si i kad si ljuta. Idem.", promrljao je, jos jednom me nezno poljubio i tiho izasao iz sobe. "Miroslave, kasno je. Idemo kucama, premoren sam.", cula sam ga kako govori.
-"U pravu si, zapricali smo se.", stric je pomalo cinicno rekao.
Cula sam kako ih tata ispraca, a ja sma se skupila u krevetu i uzdahnula. Nisam mogla da ostanem ljuta na njega. Srce je htelo njega, pa na bilo koji nacin. Zaspala sam iznurena. Iz sna me je trgao zvuk telefona. "Sta je?"
-"Dovlaci guzicu gore.", stric je zarezao a po glasu bih rekla da se i on nije naspavao.
-"Spava mi se, strice. Docicu posle."
-"Boli me kurac sto ti se spava! I meni se spava pa je Vuk vec bio na vratima pre pola sata."
Pogledala sam u sat. Jebote tek je sest! Uzdahnula sam. "Stizem.", promrljala sam.
Umila sam se i onako u pidzami krenula dva sprata iznad. Jedva sam bauljala koliko mi se spavalo. Usla sam u stan pa u dnevni boravak. "Stigla sam.",promrljala sam.
Vuk me je pogledao, prisao mi i podigao me u narucje. "Hajde, idemo na spavanje.", nezno je rekao.
-"Da vi sad na spavanje, a mene ste probudili.", stric je nervozno rekao.
Vuk ga je mrko pogledao. "Lezi i ti. Niko ti ne brani,", progundjao je i poneo me ka sobi. Nezno me je spustio na krevet i ususkao u svoje narucje. "Spavaj sada, posle cemo razgovarati.",prosaputao je.
Klimnula sam, obgrlila ga oko vrata i privukla se uz njega. "Nedostajao si mi.", prosaputala sam.
Cula sam kroz polusan kako je nesto tiho promrmljao, ali ga nisam razumela najbolje. Ustvari, ubedila sam sebe da sam umislila ili cak mozda i sanjala da je rekao to sto sam razumela.
Uzdahnula sam. I posle toliko vremena ne mogu najjasnije da se setim da li je to bio onaj prvi san ili je to rekao stvarno ili sam ga ja samo pogresno razumela. Nikada nisam najbolje funkcionisala kada bi mi se bas spavalo i mada je to bilo retko nisam mogla da se setim sta je rekao. Zazvonio mi je telefon. "Halo?", nezno sam se javila. "Sta radis, mila moja?", razdragano je upitao. "Sedim i razmisljam, Vuce.", promrmljala sam. Sad cu da ga pitam. "O cemu? Kad god pocnes...",poceo je. "Sss, cuti, Vuce. Pokusavam da se setim necega. Secas li se onaj dan kada smo se posvadjali, u stvari kad sam bila ljuta na tebe?", upitala sam. Prasnuo je u smeh. "Mnogo puta se bila ljuta na mene, mila moja.", rekao je smejuci se. Pocrvenela sam. "Jesam, bila sam ljubomorna.", progundjala sam. "Mhm, a nikada nisi imala potrebe za tim. I jos si, kao i ja.", tiho je rekao. "Da, to je oduvek bio problem. Nego onda kada sam bila sa Bulinim i Grofom u kafeu.",promrmljala sam. "Secam se, mila moja. Sta sa tim?",zbunjeno je upitao. "Sledeci dan sam dosla kod strica, odneo si me da spavam i i dan danas sam i vise nego sigurna da si nesto rekao dok sam spavala, ali nemam pojma sta.", saputala sam. Nasmejao se. "Znaci jos nisi bila zaspala. I ucinilo mi se da si me cula, al nisam bio siguran. Rekao sam ti da te volim. Nisam imao hrabrosti da ti to kazem dok si budna, uvek sam ti govorio kada bih svatio da si zaspala.", tiho je rekao. Nasmesila sam se. "A ja sam sebe ubedila sam sanjala, da mi se samo ucinilo.", prosaputala sam. "Nisi, mila moja, nisi sanjala. Nocas cemo celu noc da se volimo i pricamo.", rekao je klibereci se. Nasmejala sam se. "Hocemo, lepotane.", promrmljala sam. I jesmo, prekinuli smo razgovor tek pred zoru, kada sam ja zaspala sa njegovim lepim ocima ispred sebe.
Нема коментара:
Постави коментар