Budi me navika. Gledam na sat i sama sebi se cerekam, pola tri. Bravo, Srno, progundjala sam sama za sebe, dohvatila telefon i pogledala. Mail je kao i uvek bio tu. Siroko sam se osmehnula, izasla tiho iz sobe i otvorila mail. Dve reci, reci koje toliko znace, a nisu bile izgovorene onda kada je trebalo. Da jesu, mozda bi danas sve bilo drugacije. Telefon zvoni, oznacava video poziv. "Hje.", tiho kazem kada sam se javila. Smesi mi se, ali to nije onaj osmeh koji ja poznajem, onaj siroki, iskreni. "Hej, mila moja.", tiho kaze. "Sta je bilo, lepotane. Sta te muci?", tiho sam ga upitala. Znala sam da ga nesto muci. "Trebas mi.", tiho je izgovorio. Uzdahnula sam. "I ti meni. Slusaj me, Vuce. Jos samo osam dana i bicemo zajedno.", umirujuce sam rekla. "Jebi se, Srno", zarezao je. "Zelim te zauvek kraj sebe, a ne na jednu jebenu noc.", rezao je. Suze su mi krenule. "Jesam li ja za to kriva, Vuce? Zasto nisi rekao, zasto nisi trazio da te cekam?", zacvilela sam. "Ne, ne placi. Nisi ti kriva. Nemoj, molim te, nemoj.", promucao je. "Mislis da ja to ne zelim? Mislis li da ja to nisam zelela onda?", tiho sam upitala. "Znam da jesi, znam da zelis. Ja...", poceo je. Uzdahnula sam. "Sss, u redu je, Vuce. Razumem te, lepotane.", prosaputala sam. Kiselo se nasmesio. "Ti sve razumes. Cime sam to zasluzio, mila moja? Nestao sam na toliko godina, ostavio sam te da patis i da se pitas..." Gledala sam u to lepo lice. Da me je neko drugi pitao, ne bih znala da mu kazem zasto, ali gledajuci te lepe oci znala sam odgovor. "Zato sto si jedini na ovom svetu koji je voleo pravu mene, zato sto sam se jedino kraj tebe osecala sigurno i kompletno.", prosaputala sam. "Jebi ga, Srno. Zasrao sam sve kad sam te pustio.", promrmljao je. Odmahnula sam. "Nisi. Samo si zeleo da me zastitis od svega, samo si zeleo da ostanem izvan svega toga. Hajde, nemoj misliti vise o tome. Bitno je da si tu, da sam tu. Bitno je ovo sto sada mozemo da imamo. Nemoj muciti sebe, molim te.", zacvilela sam. "Necu, necu, mila moja, smiri se. Hajde, idi spavaj, odmaraj, potrebno ti je to. Sutra si sama, pricacemo.", nezno je rekao. "Ne mogu da spavam, Vuce.", prosaputala sam. "Sikiras me tako, mila moja. Hajde, zbog mene." Nasmesila sam se. "Zbog tebe. Volim te.", promrmljala sam. "I ja tebe, mila moja. Idi i spavaj.", nezno je naredio i spustio slusalicu. Vratila sam se u krevet i bolno skupila.
Vuk i ja smo seli pozadi dok je tata seo kraj strica na suvozacevom mestu. Uhvatio me za ruku i nezno je mazio. Jako sam ga stegla. Nije mi se islo za Bosnu, zelela sam da ostanem tu, u Beogradu, kraj njega. Nasmesio se i namignuo mi. Mislila sam da ce biti ljut, uopste mi nista nije bilo jasno. "Hajde, popijte kafu sa nama.", rekao je tata kada smo stigli
Stric je klimnuo. "Hocemo, Aco."
Usli smo u kafanu na Basu i posedali za sto. Sedela sam izmedju strica i Vuka. "Dobro vece, Aco, Srno. Veceras isto?", pitao je konobar kada je dosao do nas. Toliko puta sam isla sa svojim ocem za Bosnu da su me vec poznavali.
Tata je klimnuo. "Za nas isto, sta cete vi?"
-"Dva dupla.", stric je rekao.
Konobar je klimnuo i otisao. "Znate ga?", Vuk je naizgled mirno upitao.
Tata je klimnuo. "On radi ovde vec tri godine, a ja sam svako drugo vece ovde. Srna ni sam ne znam koliko je puta isla samnom.", promrmljao je.
Vuk je klimnuo i krisom me pogledao. Nasmesila sam mu se. Namignuo mi je. "Kada ste sutra tamo?"
Tata je slegnuo. "Boze zdravlja oko sest ujutru.", promrmljao je.
Sedeli smo, popili sta je ko narucio pa agano krenuli ka busu. "Hajde, mala, vidimo se prekosutra, obavezno da dodjes kod strike kad se vratis.", stric je rekao i nezno me poljubio u teme.
Obesila sam mu se oko vrata i poljubila ga u obraz. "Cim stignem, striko.", umiljato sam rekla.
Pogledala sam u Vuka. "Vidimo se, mala.", nezno je rekao.
Nasmesila sam mu se. "Vidimo se.", promrljala sam i usla u autobus.
Njih dvojica su se okrenula i krenula ka autu. Videla sam kako se stric nesto cereka i odmahuje glavom. Nasmesila sam se. Mora da zajebava Vuka sto idem, pomislila sam. Uskoro smo krenuli sa perona i primetila sam da je tata seo prvi da vozi. "Odkus ti vozi prvi?", zbunjeno sam upitala, znala sam da njegov kolega voli prvi da sedne za volan posto je stariji covek.
-"Moram izaci kod Banja Luke, cero.", promrmljao je.
Zbunjeno sam ga pogledala. "Zasto?"
Pocrveneo je. "Imam nesto da zavrsim.", promucao je.
Prevrnula sam ocima, znala sam ja koja on to posla zavrsava. I ako se dozna, neka mi je Bog u pomoci, mucenicki sam pomislila. Dobro, Srno, sta te briga, samo nek tebe ne diraju, progundjala sam za sebe. "Idem ja u sarage.", promrmljala sam.
Tata je klimnuo glavom. Kad god bi autobus bio poluprazan ja bih se izvalila u sarage, upalila svetla i citala knjigu. Pogledala sam pozadi i sama sebi se nasmejala. Ti si, Srno, luda, jos je poceo i da ti se prividja stricev auto, pomislila sam smejuci se. Izvalila sam se, uzela knjigu i pocela da citam kada mi je zapistao telefon. Poruka. "Sta radis, mila moja?"
Nasmesila sam se. "Izvalila sam se u saragama i citam knjigu. Ti?", odogovorila sam.
Zazvonio je. "Halo?", raspolozeno sam se javila.
-"Mislio sam da malo pricamo.", promrmljao je.
Nasmejala sam se. "Ja sam celu noc budna.", promrmljala sam.
-"Dokle ste stigli?"
-"Nemam pojma, mislim da smo jos malo na granici. Dosadno mi je, ne ide mi se.", promrmljala sam. "Sta ti radis?"
-"Evo me sa tvojim stricem. Idemo da zavrsimo neki posao."
Prevrnula sam ocima. "Dobro.", promumlala sam.
-"Nemoj.", tiho je rekao.
Nakostresila sam se. "Nista nisam rekla.", progundjala sam.
-"Nisi, ali znam sta si pomislila. Nemoj.", zarezao je.
-"Necu. Zar ne treba da zavrsite posao?"
-"Jos nismo stigli.", promrmljao je.
A do tada ubijas vreme samnom, besno sam pomislila. Ma koliko se obuzdavala od takvih misli, nije mi islo. "Dobro."
-"Srno...", zarezao je.
Uzdahnula sam. "Dobro, dobro, necu.", promrmljala sam, iako sam znala da hocu. Nisam to namerno radila, meni prvoj bi bilo lakse bez te proklete ljubomore, ali...
-"Sigurno, mila moja?", tiho je upitao.
-"Sigurno.", neuverljivo sam promrmljala.
Duboko je uzdahnuo. "Dobro, moram da idem, mila moja.", nezno je rekao.
-"Dobro.", promrmljala sam i spustila slusalicu. OBoze,muke moje, do granice i nekako, ali kako smo presli granicu, moja nervoza je postajala sve veca. Ljubomora i svakakve slike su me jele iznutra.
Do Banja Luke vec sam se pusila sa svih strana. "Cero, izacicu ja ovde, vidimo se sutra u povrtaku.", tata je promrmljao.
Mrko sam ga pogledala. 2Trebalo je i da predpostavim zasto si me poveo. Mama opet sumnja zar ne?", besno sam upitala.
Slegnuo je ramenima. "Moram da idem.", promrmljao je, poljubio me u kosu i izasao.
Sve mi se skupilo, sela sam, podigla noge na sedista, obgrlila kolena i zaplakala. Smiri se, Srno, smiri se, ponavljala sam sama sebi. Zazvonio mi je telefon. "Molim?", besno sam se javila.
-"Sta ti je, mila moja?", nezno me pita.
-"Nista, nemam mnogo kredita. Posalji poruku.", progundjala sam i spustila slusalicu.
Nije poslao poruku. Nije ni zvao vise. E i ne moras, jebe mi se, zarezala sam sama za sebe. Nisam tako mislila, ali mi je lakse bilo da budem besna nego da nastavim da placem. Do dolaska u grad gde je trebalo da provedem dan, mislila sam da cu nekog ubiti samo ako me takne.Izasla sam namrgodjena iz autobusa i pogledala u tatinog kolegu. "Idem ja da setam, bicu ovde u sest.", promrmljala sam.
Neko me je uhvatio za ruku i okrenuo ka sebi. "Nemas kredita, a?", zarezao je.
Zabezeknuto sam gledala u Vuka i strica. "Odkud vi?", promucala sam.
Stric se cerekao. "Dosli smo da te obidjemo.", gusio se od smeha.
-"Dobro je kad se naslo vremena pored posla.", bezobrazno sam progundjala.
Toliko me je stegao da me je ruka zabolela. "Bili smo iza vas svo vreme. Ti si rekla da ides sa Acom, a on je izasao jos u Banja Luci.", zarezao je.
Rasirila sam oci. "Ali..."
-"Gospodo, izvinite, ali ko ste vi? Ja sam zaduzen za..."
-"Opustite se, gospodine, mi smo joj stricevi.", stric se i dalje gusio od smeha.
-"Vala, od danas vise niste. Pusti me!", besno sam zarezala.
-"Necu da te pustim.", progundjao je i povukao me za sobom.
-"Ne brinite nista, gospodine, mi cemo voditi racuna o njoj.", promrmljao je stric i krenuo za nama.
-"Pusti me! Necu da idem sa vama. Vuce..."
Vuk i ja smo seli pozadi dok je tata seo kraj strica na suvozacevom mestu. Uhvatio me za ruku i nezno je mazio. Jako sam ga stegla. Nije mi se islo za Bosnu, zelela sam da ostanem tu, u Beogradu, kraj njega. Nasmesio se i namignuo mi. Mislila sam da ce biti ljut, uopste mi nista nije bilo jasno. "Hajde, popijte kafu sa nama.", rekao je tata kada smo stigli
Stric je klimnuo. "Hocemo, Aco."
Usli smo u kafanu na Basu i posedali za sto. Sedela sam izmedju strica i Vuka. "Dobro vece, Aco, Srno. Veceras isto?", pitao je konobar kada je dosao do nas. Toliko puta sam isla sa svojim ocem za Bosnu da su me vec poznavali.
Tata je klimnuo. "Za nas isto, sta cete vi?"
-"Dva dupla.", stric je rekao.
Konobar je klimnuo i otisao. "Znate ga?", Vuk je naizgled mirno upitao.
Tata je klimnuo. "On radi ovde vec tri godine, a ja sam svako drugo vece ovde. Srna ni sam ne znam koliko je puta isla samnom.", promrmljao je.
Vuk je klimnuo i krisom me pogledao. Nasmesila sam mu se. Namignuo mi je. "Kada ste sutra tamo?"
Tata je slegnuo. "Boze zdravlja oko sest ujutru.", promrmljao je.
Sedeli smo, popili sta je ko narucio pa agano krenuli ka busu. "Hajde, mala, vidimo se prekosutra, obavezno da dodjes kod strike kad se vratis.", stric je rekao i nezno me poljubio u teme.
Obesila sam mu se oko vrata i poljubila ga u obraz. "Cim stignem, striko.", umiljato sam rekla.
Pogledala sam u Vuka. "Vidimo se, mala.", nezno je rekao.
Nasmesila sam mu se. "Vidimo se.", promrljala sam i usla u autobus.
Njih dvojica su se okrenula i krenula ka autu. Videla sam kako se stric nesto cereka i odmahuje glavom. Nasmesila sam se. Mora da zajebava Vuka sto idem, pomislila sam. Uskoro smo krenuli sa perona i primetila sam da je tata seo prvi da vozi. "Odkus ti vozi prvi?", zbunjeno sam upitala, znala sam da njegov kolega voli prvi da sedne za volan posto je stariji covek.
-"Moram izaci kod Banja Luke, cero.", promrmljao je.
Zbunjeno sam ga pogledala. "Zasto?"
Pocrveneo je. "Imam nesto da zavrsim.", promucao je.
Prevrnula sam ocima, znala sam ja koja on to posla zavrsava. I ako se dozna, neka mi je Bog u pomoci, mucenicki sam pomislila. Dobro, Srno, sta te briga, samo nek tebe ne diraju, progundjala sam za sebe. "Idem ja u sarage.", promrmljala sam.
Tata je klimnuo glavom. Kad god bi autobus bio poluprazan ja bih se izvalila u sarage, upalila svetla i citala knjigu. Pogledala sam pozadi i sama sebi se nasmejala. Ti si, Srno, luda, jos je poceo i da ti se prividja stricev auto, pomislila sam smejuci se. Izvalila sam se, uzela knjigu i pocela da citam kada mi je zapistao telefon. Poruka. "Sta radis, mila moja?"
Nasmesila sam se. "Izvalila sam se u saragama i citam knjigu. Ti?", odogovorila sam.
Zazvonio je. "Halo?", raspolozeno sam se javila.
-"Mislio sam da malo pricamo.", promrmljao je.
Nasmejala sam se. "Ja sam celu noc budna.", promrmljala sam.
-"Dokle ste stigli?"
-"Nemam pojma, mislim da smo jos malo na granici. Dosadno mi je, ne ide mi se.", promrmljala sam. "Sta ti radis?"
-"Evo me sa tvojim stricem. Idemo da zavrsimo neki posao."
Prevrnula sam ocima. "Dobro.", promumlala sam.
-"Nemoj.", tiho je rekao.
Nakostresila sam se. "Nista nisam rekla.", progundjala sam.
-"Nisi, ali znam sta si pomislila. Nemoj.", zarezao je.
-"Necu. Zar ne treba da zavrsite posao?"
-"Jos nismo stigli.", promrmljao je.
A do tada ubijas vreme samnom, besno sam pomislila. Ma koliko se obuzdavala od takvih misli, nije mi islo. "Dobro."
-"Srno...", zarezao je.
Uzdahnula sam. "Dobro, dobro, necu.", promrmljala sam, iako sam znala da hocu. Nisam to namerno radila, meni prvoj bi bilo lakse bez te proklete ljubomore, ali...
-"Sigurno, mila moja?", tiho je upitao.
-"Sigurno.", neuverljivo sam promrmljala.
Duboko je uzdahnuo. "Dobro, moram da idem, mila moja.", nezno je rekao.
-"Dobro.", promrmljala sam i spustila slusalicu. OBoze,muke moje, do granice i nekako, ali kako smo presli granicu, moja nervoza je postajala sve veca. Ljubomora i svakakve slike su me jele iznutra.
Do Banja Luke vec sam se pusila sa svih strana. "Cero, izacicu ja ovde, vidimo se sutra u povrtaku.", tata je promrmljao.
Mrko sam ga pogledala. 2Trebalo je i da predpostavim zasto si me poveo. Mama opet sumnja zar ne?", besno sam upitala.
Slegnuo je ramenima. "Moram da idem.", promrmljao je, poljubio me u kosu i izasao.
Sve mi se skupilo, sela sam, podigla noge na sedista, obgrlila kolena i zaplakala. Smiri se, Srno, smiri se, ponavljala sam sama sebi. Zazvonio mi je telefon. "Molim?", besno sam se javila.
-"Sta ti je, mila moja?", nezno me pita.
-"Nista, nemam mnogo kredita. Posalji poruku.", progundjala sam i spustila slusalicu.
Nije poslao poruku. Nije ni zvao vise. E i ne moras, jebe mi se, zarezala sam sama za sebe. Nisam tako mislila, ali mi je lakse bilo da budem besna nego da nastavim da placem. Do dolaska u grad gde je trebalo da provedem dan, mislila sam da cu nekog ubiti samo ako me takne.Izasla sam namrgodjena iz autobusa i pogledala u tatinog kolegu. "Idem ja da setam, bicu ovde u sest.", promrmljala sam.
Neko me je uhvatio za ruku i okrenuo ka sebi. "Nemas kredita, a?", zarezao je.
Zabezeknuto sam gledala u Vuka i strica. "Odkud vi?", promucala sam.
Stric se cerekao. "Dosli smo da te obidjemo.", gusio se od smeha.
-"Dobro je kad se naslo vremena pored posla.", bezobrazno sam progundjala.
Toliko me je stegao da me je ruka zabolela. "Bili smo iza vas svo vreme. Ti si rekla da ides sa Acom, a on je izasao jos u Banja Luci.", zarezao je.
Rasirila sam oci. "Ali..."
-"Gospodo, izvinite, ali ko ste vi? Ja sam zaduzen za..."
-"Opustite se, gospodine, mi smo joj stricevi.", stric se i dalje gusio od smeha.
-"Vala, od danas vise niste. Pusti me!", besno sam zarezala.
-"Necu da te pustim.", progundjao je i povukao me za sobom.
-"Ne brinite nista, gospodine, mi cemo voditi racuna o njoj.", promrmljao je stric i krenuo za nama.
-"Pusti me! Necu da idem sa vama. Vuce..."
Stao je i pogledao me u oci. Mislim da je tek tad video kako stvarno izgledam. "Zasto si plakala?"
Uzdahnula sam i skrenula pogled. "Nije vazno.", prosaputala sam.
-"Vazno je. Zasto si plakala, mala?", stric je nezno upitao.
Slegnula sam ramenima. "Sve mi se skupilo. Nisam htela da podjem ovamo, krenula sam zbog tate, a on je izasao u Banja Luci. Vuk je zvao, a ja sam bila bezobrazna i spustila mu slusalicu.", tiho sam rekla.
Vuk me je povukao ka sebi i jako zagrlio. "U redu je, mila moja. Hajde, idemo da prosetamo malo, hoces?", tiho je upitao.
Klimnula sam. "Hocu.", promucala sam.
Stric me je pomazio po kosi. "Aca ce me cuti za ovo. I da nisam cuo ni rec, Srno. Nije trebao da te vodi, ako nije mislio da provede vreme sa tobom.", stric je rezao uz slozno Vukovo klimanje glavom.
-"Daj, strice, pusti se toga, nije mu ovo prvi put.", progundjala sam.
Mrko me je pogledao. "Gde si provodila dane kad bi isla sa njim?", zarezao je.
-"Kod Jelene, drugarice.", promrmljala sam.
Uzdahnuo je. "Nijedno od njih nije normalno. Kako je mogao da te pusti kod nepoznatih..."
-"To mu je kolega, strice. Covek ide pola sata ispred, saceka me na stanici i kad krene na posao povede me i preda tati.", promrmljala sam.
-"Mala ovo je Bosna, nije Beograd! To je neodgovorno i sta god ti rekla, on ce mene cuti!", zagrmeo je.
Klimnula sam. "Dobro, dobro. Gladna sam, idemo da nesto jedem.", progundjala sam.
-"Javi toj svojoj drugarici..."
Pocrvenela sam. "Danas nisam trebala da idem kod nje, oni su otisli za Srbiju.", promumlala sam.
Vuk me je zabezeknuto pogledao. "Gde bi isla?"
Slegnula sam. "Lutala bih po gradu, Vuce, nije to nista strasno..."
-"Nije nista strasno? Jebi se, Srno, ovo je pogranicno mesto! I to nije granica sa Srbijom! Kada ces shvatiti da mogu da ti naude samo zato sto si iz Srbije?", Vuk je zarezao.
Zabezeknuto sam ga pogledala. "Kako ce znati da sam iz Srbije, Vuce?", naivno sam upitala.
-"Po naglasku, dovoljno je!", zaurlao je.
Pocrvenela sam. "To mi nije palo na pamet.", promrmljala sam.
Klimnuo je. "Vidim. Slusaj me, koliko god ti se cinilo da je ovde sve u redu, nije! I ko zna da li ce ikada biti. Nije mi samo jasno da Aca ne razmislja o tome kada te pusta da sama lutas ovuda.", progundjao je.
-"Ja stvarno nikada nisam imala problema ovde, Vuce.", prosaputala sam.
Privukao me je sebi i nezno poljubio u teme. "Nisi, nisi jer si podsvesno znala da mozes da najebes. Jer si znala da si u tudjoj zemlji, i zato sto te niko nije izazvao. Da jeste, zaboravila bi ti na sve to.", mrgodno je dodao.
Usli smo u restoran za koji sam jedino znala tu i posedali. "Dobar dan, Srno. Gde ti je otac?", gazda je upitao kada je dosao.
Nasmesila sam se tom glomaznom dobrocudnom divu. "Ostao je u Banja Luci, cika Mile. Ovo su mi stricevi.", promrmljala sam kada sam videla kako nepoverljivo gleda u strica i Vuka.
Klimnuo je. "U redu. Izvolite?"
Slegnula sam ramenima. "Sta god, samo nek bude brzo.", prmrmljala sam.
Nasmejao se. "U redu. Gospodo, vi?"
-"Donesite tri kafe i to sto donesete njoj i nama isto.", promrmljao je stric.
Gazda Mile je klimnuo i otisao. "Odakle ga znas?", Vuk je upitao.
Slegnula sam. "Ovde stalno doruckujemo i veceramo, Vuce. Tata se sprijateljio sa njim, kada je cuo da smo iz Srbije, samo sto se nije klanjao.", progundjala sam.
Nasmejao se. "Poznat mi je, pojma nemam odakle.", promrmljao je.
Stric se nasmejao. "Ako ti ne znas kako mi da znamo.", ironicno je rekao.
Nasmesila sam se, preterivali su kao i uvek. Mozda Bosna nije bila najbezbednije mesto na svetu, ali to je bio Srpski grad, grad gde je devedeset posto bilo Srba. "Halo?", promrmljala sam kada mi je telefon zazvonio. Marko je otisao pre sat vremena na teren i ja sam sedela za kompom i pila kafu. "Halo, mala.",stric se veselo javio. Nasmejala sam se. "Gde si, striko. Jel ti Dragan dao ono?", upitala sam cerekajuci se. Prasnuo je u smeh. "Jeste, mala. Posle cu odneti i Vuku. Kad se vidimo, donecu ti onaj viski.", rekao je cerekajuci se. Nasmejala sam se. "Jebes viski, strice. Jedva cekam da te vidim.", umiljato sam rekla. Nasmejao se. "I ja tebe, strikino. Za sedam dana ce Minja doci po tebe, docice oko osam.", promrmljao je. Siroko sam se nacerila. "Jedva cekam, strice. Nocas smo se culi i...", pocela sam. "Opet te je zvao?", zarezao je. Prevrnula sam ocima. "Nije bio dobro, strice.", prosaputala sam. Uzdahnuo je. "Nije on dobro od kako te je sreo, a ni ti.", progundjao je. Pocrvenela sam. "Strice, on je...", ponovo me je prekinuo. "Znam, mala. Nemoj da brines, bice on dobro. Jak je on covek, Srno.", nezno je rekao. Drhtavo sam uzdahnula. "Znam da jeste, strice, ali ne zelim da se tako oseca. Volela bih da mogu to da promenim.", prosaputala sam. "Ne mozes, mala, kao sto ne mozes da promenis ni to kako se ti osecas. Nemoj da se opterecujes sa tim, porazgovaracu ja sa njim danas, vazi?", nezno je upitao. Osmehnula sam se. Moj najbolji striko na svetu. "Hvla ti, striko. On je tamo sam i..." Uzdahnuo je. "Ne brini, mala. Jebote, koji ti je kurac, on je tamo sve ove godine.", pomalo zivcano je rekao. "Znam, ali ja sam za sve ove godine mislila da me je zaboravio, mislila sam da sam bila obicna klinka za njega, strice. Nisam znala da ga boli, nisam znala da...", zaplakala sam. "Jebi ga, Srno. Nemoj da places! Shvati, to je tako, ne mozes nista da promenis. Slusaj, mala, sada imate nesto, nemoj me terati da pomislim da sam pogresio kada sam pristao da sredim da se vidite.", zarezao je. Drhtavo sam uzdahnula. "Izvini, strice, u pravu si. Nisi pogresio, uprkos svemu, mnogo je lakse, sada.", prosaputala sam. "Jesi li sigurna, mala? Rasplaces se skoro svaki put kada te okrenem, ", nezno je rekao. Uzdahnula sam. "Mnogo sam vise plakala pre, moj strice. Samo me niko nije cuo.", prosaputala sam. "Jebi ga, mala, vise nisam pametan. Znas da te tvoj striko voli najvise, zar ne?", nezno je upitao. Nasmesila sam se. "Znam, striko, i ja tebe.", tiho sam rekla i on je spustio slusalicu. Uzdahnula sam, da mnogo je vise bolelo, samo sto tada nisam imala kome da kazem svoju bol.
-"Daj, strice, pusti se toga, nije mu ovo prvi put.", progundjala sam.
Mrko me je pogledao. "Gde si provodila dane kad bi isla sa njim?", zarezao je.
-"Kod Jelene, drugarice.", promrmljala sam.
Uzdahnuo je. "Nijedno od njih nije normalno. Kako je mogao da te pusti kod nepoznatih..."
-"To mu je kolega, strice. Covek ide pola sata ispred, saceka me na stanici i kad krene na posao povede me i preda tati.", promrmljala sam.
-"Mala ovo je Bosna, nije Beograd! To je neodgovorno i sta god ti rekla, on ce mene cuti!", zagrmeo je.
Klimnula sam. "Dobro, dobro. Gladna sam, idemo da nesto jedem.", progundjala sam.
-"Javi toj svojoj drugarici..."
Pocrvenela sam. "Danas nisam trebala da idem kod nje, oni su otisli za Srbiju.", promumlala sam.
Vuk me je zabezeknuto pogledao. "Gde bi isla?"
Slegnula sam. "Lutala bih po gradu, Vuce, nije to nista strasno..."
-"Nije nista strasno? Jebi se, Srno, ovo je pogranicno mesto! I to nije granica sa Srbijom! Kada ces shvatiti da mogu da ti naude samo zato sto si iz Srbije?", Vuk je zarezao.
Zabezeknuto sam ga pogledala. "Kako ce znati da sam iz Srbije, Vuce?", naivno sam upitala.
-"Po naglasku, dovoljno je!", zaurlao je.
Pocrvenela sam. "To mi nije palo na pamet.", promrmljala sam.
Klimnuo je. "Vidim. Slusaj me, koliko god ti se cinilo da je ovde sve u redu, nije! I ko zna da li ce ikada biti. Nije mi samo jasno da Aca ne razmislja o tome kada te pusta da sama lutas ovuda.", progundjao je.
-"Ja stvarno nikada nisam imala problema ovde, Vuce.", prosaputala sam.
Privukao me je sebi i nezno poljubio u teme. "Nisi, nisi jer si podsvesno znala da mozes da najebes. Jer si znala da si u tudjoj zemlji, i zato sto te niko nije izazvao. Da jeste, zaboravila bi ti na sve to.", mrgodno je dodao.
Usli smo u restoran za koji sam jedino znala tu i posedali. "Dobar dan, Srno. Gde ti je otac?", gazda je upitao kada je dosao.
Nasmesila sam se tom glomaznom dobrocudnom divu. "Ostao je u Banja Luci, cika Mile. Ovo su mi stricevi.", promrmljala sam kada sam videla kako nepoverljivo gleda u strica i Vuka.
Klimnuo je. "U redu. Izvolite?"
Slegnula sam ramenima. "Sta god, samo nek bude brzo.", prmrmljala sam.
Nasmejao se. "U redu. Gospodo, vi?"
-"Donesite tri kafe i to sto donesete njoj i nama isto.", promrmljao je stric.
Gazda Mile je klimnuo i otisao. "Odakle ga znas?", Vuk je upitao.
Slegnula sam. "Ovde stalno doruckujemo i veceramo, Vuce. Tata se sprijateljio sa njim, kada je cuo da smo iz Srbije, samo sto se nije klanjao.", progundjala sam.
Nasmejao se. "Poznat mi je, pojma nemam odakle.", promrmljao je.
Stric se nasmejao. "Ako ti ne znas kako mi da znamo.", ironicno je rekao.
Nasmesila sam se, preterivali su kao i uvek. Mozda Bosna nije bila najbezbednije mesto na svetu, ali to je bio Srpski grad, grad gde je devedeset posto bilo Srba. "Halo?", promrmljala sam kada mi je telefon zazvonio. Marko je otisao pre sat vremena na teren i ja sam sedela za kompom i pila kafu. "Halo, mala.",stric se veselo javio. Nasmejala sam se. "Gde si, striko. Jel ti Dragan dao ono?", upitala sam cerekajuci se. Prasnuo je u smeh. "Jeste, mala. Posle cu odneti i Vuku. Kad se vidimo, donecu ti onaj viski.", rekao je cerekajuci se. Nasmejala sam se. "Jebes viski, strice. Jedva cekam da te vidim.", umiljato sam rekla. Nasmejao se. "I ja tebe, strikino. Za sedam dana ce Minja doci po tebe, docice oko osam.", promrmljao je. Siroko sam se nacerila. "Jedva cekam, strice. Nocas smo se culi i...", pocela sam. "Opet te je zvao?", zarezao je. Prevrnula sam ocima. "Nije bio dobro, strice.", prosaputala sam. Uzdahnuo je. "Nije on dobro od kako te je sreo, a ni ti.", progundjao je. Pocrvenela sam. "Strice, on je...", ponovo me je prekinuo. "Znam, mala. Nemoj da brines, bice on dobro. Jak je on covek, Srno.", nezno je rekao. Drhtavo sam uzdahnula. "Znam da jeste, strice, ali ne zelim da se tako oseca. Volela bih da mogu to da promenim.", prosaputala sam. "Ne mozes, mala, kao sto ne mozes da promenis ni to kako se ti osecas. Nemoj da se opterecujes sa tim, porazgovaracu ja sa njim danas, vazi?", nezno je upitao. Osmehnula sam se. Moj najbolji striko na svetu. "Hvla ti, striko. On je tamo sam i..." Uzdahnuo je. "Ne brini, mala. Jebote, koji ti je kurac, on je tamo sve ove godine.", pomalo zivcano je rekao. "Znam, ali ja sam za sve ove godine mislila da me je zaboravio, mislila sam da sam bila obicna klinka za njega, strice. Nisam znala da ga boli, nisam znala da...", zaplakala sam. "Jebi ga, Srno. Nemoj da places! Shvati, to je tako, ne mozes nista da promenis. Slusaj, mala, sada imate nesto, nemoj me terati da pomislim da sam pogresio kada sam pristao da sredim da se vidite.", zarezao je. Drhtavo sam uzdahnula. "Izvini, strice, u pravu si. Nisi pogresio, uprkos svemu, mnogo je lakse, sada.", prosaputala sam. "Jesi li sigurna, mala? Rasplaces se skoro svaki put kada te okrenem, ", nezno je rekao. Uzdahnula sam. "Mnogo sam vise plakala pre, moj strice. Samo me niko nije cuo.", prosaputala sam. "Jebi ga, mala, vise nisam pametan. Znas da te tvoj striko voli najvise, zar ne?", nezno je upitao. Nasmesila sam se. "Znam, striko, i ja tebe.", tiho sam rekla i on je spustio slusalicu. Uzdahnula sam, da mnogo je vise bolelo, samo sto tada nisam imala kome da kazem svoju bol.
Нема коментара:
Постави коментар