-"Ponovo te Miroslav zove?",suprug je upitao kada je izasao iz kupatila i seo za sto da popijemo kafu.
Nasmesila sam se i klimnula."Ponovo.",nezno sam rekla a pogled mi je postao sanjiv.Moj stric, tu je.
-"Drago mi je zbog toga,znam koliko ti nedostaje i kakav haos su ti pravila njegova kratka pisma.",promrmljao je nezno.
Eh da samo znas,ne bi ti bilo toliko drago,pomislila sam sa ubodom krivice u sebi,ali sam mu se ipak nasmesila."Znam.",prosaputala sam.Znala sam sta radim,dobro sam bila svesna svega,ali toga nisam mogla da se odreknem.Ni Vuka,a jos manje strica.Ne znam zasto,ali nekako u meni,u mojoj ludoj glavi,jedan bez drugog ne idu.Ne, ne u mojoj glavi,u mom srcu.Onom koje brze zaigra i zakuca pri samom spomenu njegovog imena.Onom koje kada pogledam u jedinu skrivenu sliku koju imam ispod svog kreveta zatreperi i preskoci dva otkucaja zbog osmeha na toj slici.Jebi ga,uselio se u mene pre toliko godina i nikada vise nije izasao,setao je po mojim mislima,razarao mi srce kad god bih pomislila na njega,kad god bi ga neko spomenuo u mom prisustvu.Setila sam se kada su pre par dana maceha i tata bili kod mene,nasli smo se u susednom gradu i ja sam presla kod njih u auto dok su suprug i svekar nastavili nasim autom ka kuci.Tata je zatrubio jednom biciklisti koji od straha umalo nije pao u jarak a onda je nesvesno zakopao duboko u moje srce."Ti si lud,covece.",maceha je zagraktala.Smejao se."Tako smo jednom Miroslav i ja sa jos par momaka,zna ih Srna uplasili jednog biciklistu.Covek je pao u reku.",rekao je guseci se od smeha."Ko je bio sa vama?",tiho sam upitala."Vuk,Mrgud i Janko.",nasmejao se,pogledao me u retrovizor i ja sam skrenula pogled.Nisam zelela da vidi moje suze.Uozbiljio se i odmahnuo glavom.Znao je,sigurna sam da je znao.Nastavio je da prica o stricu macehi,vesto izbegavajuci da ponovo spomene Vuka,ali bilo je vec kasno.Sve sto sam mogla da zamislim bilo je Vukov smeh.Eto tako je on deluje na mene.
-"Mala,veceras se dobro odmori i naspavaj.Sutra idemo na Kopaonik.",rekao je stric sa osmehom kada su me dopratili do zgrade posle dorucka.
Bacila sam mu se oko vrata i slatko ga poljubila u obraz."Hocete li doci posle malo kod mene?",umiljato sam upitala.
Prasnuo je u smeh."Ako ne zavrsimo kasno.I ako Vuk bude raspolozen.",dodao je namerno podbadajuci Vuka.
Nesigurno sam ga pogledala.Siroko mi se osmehnuo."Zavrsicemo ranije.",prosaputao je.
Srce je htelo da mi iskoci iz grudi.On je zeleo da dodje!"Vidimo se onda.",prosaputala sam,pridigla se na prste i ponovo poljubila strica.Palo mi je na pamet da mi je rekao da ga nikada ne ostavljam bez poljubca.Prisla sam mu,pridigla se na prste i spustila poljubac na taj sveze obrijan obraz.Pogledala sam ga,nasmesila mu se i pobegla u zgradu.Usla sam u stan i veselo se javila baki i mami koje po ko zna koji put nisu razgovarale i u tisini sedele ispred televizora."Dobro jutro.",veselo sam rekla.
Baka mi se nasmesila."Dobro jutro,sine.Jesi li gladna?"
Nasmejala sam se i odmahnula glavom."Nisam,bako.Stric me je vodio u restoran na dorucak."
-"Pa da,sada jedes po restoranima,nasa kuhinja vise nije dobra.",mama je zajedljivo rekla.
Nisam zelela nov sukob pa sam joj se nasmesila i odmahnula glavom."Nije tako,mama.",tiho sam rekla.
Slegnula je ramenima."Briga me i da jeste."
Uzdahnula sam."Idem ja u sobu.",promrmljala sam.
Mica je vec sedela tamo kada sam usla."Hej,Srno."
-"Hej,Mici.Idem sutra na Kopaonik sa stricem,hoces li mi pomoci da izaberem sta cu da ponesem?"
Nasmejala se i klimnula glavom."Hocu."
Nakon dva sata rovarenja moje stavri su bile spremne,ali su zato sve stvari bile razbacane oko nas dve dok smo sedele i smejale se."Ne verujem da ce vam biti toliko smesno kada Mira vidi sta ste uradile.",zabrundao je stric sa vrata i sam se guseci od smeha.
Skocila sam na noge i poletela u njegov zagrljaj."Strice.",ciknula sam.
Nasmejao se,zagrlio me i poljubio u teme."Sta radite?",upitao je i pokazao na gomilu razbacanih stvari iza mene.
Pocrvenela sam do korena kose i pogledala iza njega."Hej,Vuce.",promucala sam."Spremale smo stvari pa nam je zato soba u neredu.",dodala sam pocrvenevsi do korena kose.
Nasmesio se,nezno,onako kako samo on zna."Nema problema,devojcice.",tiho je rekao.
Stric je usao unutra."Pomocicu ti,ako odes da skuvas kafu meni i Vuku.",rekao je i nacerio se.
Nasmejala sam se."Naravno da hocu,stiko.",umiljato sam rekla i krenula na vrata na kojima je Vuk jos uvek stajao."Mogu li da prodjem?",prosaputala sam gledajuci ga u oci.
Na trenutak samo mi je dotakao usne a onda klimnuo glavom."Naravno.",sapatom je odgovorio.
Zbunjeno sam ga pogledala."Hoces li se onda pomeriti?"
Klimnuo je,ali se nije mrdnuo.Namrstila sam se.Nista mi nije bilo jasno."Poljubac.",toliko tiho je izgovorio da nisam cak ni bila sigurna da sam ga cula.Zagrizla sam usnu,pogledala ga pa se propela na prste i poljubila ga u ugao usana.Na trenutak je lagano zadrhtao pa se sklonio."Izvoli.",tiho je rekao.
Nasmesila sam mu se i otisla u kuhinju da stavim kafu."Bako hoces li ti kafu?Kuvam za strica i Vuka.",rekla sam i pocrvenela.
Zapanjeno me je pogledala."Kada si ti naucila da kuvas kafu?"
Jos jace sam pocrvenela."Stric me je naucio.",promrmljala sam.
Baka me je pogledala ispod oka."Zasto imam osecaj da si naucila da kuvas kafu zbog Vuka.",rekla je tiho.
Pocrvenela sam do korena kose."Cini ti se,bako.",promrmljala sam.
Zakuvala sam kafu i ponela je ka sobi.Vuk je sedeo na mom krevetu i ja sam zamalo ispustila posluzavnik sa kafama.U stvari sigurno i bih da nije ustao i uzeo ga iz mojih ruku."Pomocicu ti.",ljubazno je rekao.
Osmehnula sam mu se."Hvala.",tiho sam rekla.
-"Srno,hajde da sredimo ovaj krs pre nego sto ga mama vidi.",Mica je mucenicki rekla.
Klimnula sam glavom i pocela na susedni krevet da pakujem stvari a Mica ih je vracala u orman.Okrenula sam se da nesto uzmem i zapanjeno uhvatila Vuka kako guta i gleda u mene.Napravila sam se da treba da uzmem nesto iza njega i spustila usne kraj njegovog uveta. "Sta je bilo?"
-"Prekratka ti je suknjica.Svaki put kada se sagnes vidim ti gacice.",prosaputao je.
Jedva sam se suzdrzala da ne prasnem u smeh."Svidjaju li ti se?",upitala sam mrmljajuci dok sam se pravila da pakujem ves.
Odmahnuo je."Ne.",promrmljao je.Duboko sam uzdahnula.Pa makar je iskren,pomislila sam."Mnogo vise mi se svidja kada ih uopste nemas na sebi.",promuklo je prosaputao.
Srucila sam se kraj njega i nastavila da pakujem ves.Mica je dosla uzela one popakovane stvari i otisla.""Ja,ovaj..."
-"Sta se vas dvoje dosaptavate?",stric je dosao do nas i veselo upitao.
Pocrvenela sam do korena kose."Nista,striko.",promrmljala sam i pogledala ispod oka u Vuka.
Bio je grimizno crven."Rekao sam joj da joj je suknjica prekratka.",progundjao je.
Stric je klimnuo glavom."Makar si u necemu razuman.",progundjao je.
Prasnula sam u smeh."Da,strice u pravu si.Hajde rekao si da ces pomoci.",umiljato sam rekla.
Nasmejao se i klimnuo. "Gledaj sada.",rekao je smejuci se i poceo da kupi stvari po podu.
Zapanjeno sam gledala kako kupi stvari i samo ih ubacuje u orman."Neka ga,mila moja.Sta si htela malopre da mi kazes?",promuklo je upitao.
Zagrizla sam usnu i pogledala ga."I meni se vidja..."
-"Srno,gde ovo da stavim?",stric je upitao.
-"Gde hoces.",progundjala sam i ne gledajuci sta mi pokazuje."I meni se svidja kada si ti bez bokserica.",promrmljala sam.
Siroko se osmehnuo."Video sam jutros.",promrmljao je.
-"Gde ovo da stavim?",stric je ponovo zakreketao i ja sam bacila pogled na njega.
Pocrvenela sam do korena kose."U orman.",promucala sam.
-"Odakle ti?",Vuk je tiho upitao.
Jos jace sam pocrvenela."Nasla sam je u tvojoj kuci.",promrmljala sam.
Nasmejao se."Nasla si je?"
Mislila sam da cu umreti od sramote."U stvari ukrala sam je.Jel se ljutis?",promucala sam.
-"Pogledaj me.",grubo je rekao.Podigla sam pogled ka njemu ocekujuci da ugledam njegovu ljutnju."Nisam ljut.Zasto si je uzela?",nezno je upitao.
Zelela sam da sklonim pogled,ali njegove oci mi to nisu dozvolile."Volim da te gledam.",tiho sam rekla.
Nasmesio se."U poverenju?"Uzvratila sam mu osmeh i klimnula glavom."I ja sam dve tvoje ukrao od Miroslava.",prosaputao je.
Mislila sam da cu umreti koliko mi je srce jako tuklo."Dve?"
Klimnuo je."Malo je jedna.",tiho je rekao.
Namrstila sam se.Samo je odmahnuo glavom i ja sam mu se siroko nasmesila."Dugujes mi jednu.",tiho sam rekla.
Uzdahnuo je."Pricacemo posle.",prmrmljao je i ja sam tek tad primetila da je mama usla u sobu.
-"Sta se ovde dogadja?"
Stric je slegnuo ramenima."Nista,pomazem svojoj sinovici da raspremi sobu.",hladno je rekao.
-"Ja koliko vidim ona sedi.",zakrestala je.
Klimnuo je."Zato ima striku koji ce zavrstiti za nju.Ujutru dolazim u pola sedam po nju."
-"Ko je rekao da ona ide?",bezobrazno je upitala.
-"Ja sam rekao,Miro.I ne izazivaj me.",zagrmeo je.
-"U ovoj kuci se postuje sta god ko kaze,samo ne ono sto ja kazem."
Nacerio joj se."Zato sto za razliku od tebe mi ostali imamo razuma.Sutra u pola sedam dolazim po nju i bolje je za tebe da ne pravis problem oko toga.",rekao je rezuci.
Podigla je glavu."Radite kako hocete,briga me vise.Mico,idem kod Danijele,hoces li samnom?",nezno ju je upitala.
Sva srecna je klimnula glavom."Hocu,mama.Vidimo se posle,Srno.",rekla je i otcupkala za mamom.
Cim sam cula da su se vrata za njima otvorila i zatvorila naslonila sam se na Vukovo rame.Podigao je ruku,obgrlio me oko ramena i povukao na svoje grudi.Obgrlila sma ga oko struka i jako stegla.Stric je cucnuo kraj mene i nezno me pomilovao po obrazu."Nemoj da brines.Icices,obecao sam ti.",nezno je rekao.
Nasmesila sam mu se."Znam,strice.",nezno sam rekla.
Uzvratio mi je osmeh."Jesi li sve spremila?"
Zaklimala sam glavom."Jesam,strice.Gde si ostavio onu sliku?Ne zelim da je nadju.",tiho sam dodala.
Zacerekao se."Evo ti je,mala.",rekao je guseci se od smeha i pruzio mi sliku.
Uzela sam sliku od njega,ustala i stavila u knjgu u svom rancu.Siroko sam im se omahnula."Tu nece moci da je nadju."
Nasmejao se i odmahnuo glavom."Da makar ima sta da se vidi."
Isplezila sam mu se."I ima.",izletelo mi je a onda sam pocrvenela.
Vristao je od smeha."Ima,ima, taman za nocne more.Zato ti,strikino i imas nesanice."
-"Stvarno mi dodje da ga zadavim",progundjala sam i uspentrala se u Vukova krila.
Presao je nosem po mojoj vilici a onda spustio malen poljubac na nju."Sta ima da se vidi?"
-"Ti.",promucala sam.
Nista vise nije rekao,samo me je jako zagrlio."Jesi li resio da je udavis?",stric je zarezao.
Nasmejala sam e."Nece,strice,nemoj da brines.",umiljato sam rekla.
Odmahnuo je glavom."Ludaci.Hajde,Vuce,treba da krenemo.",progundjao je.
Tuzno sam ga pogledala."Ostanite jos malo,striko.",tiho sam rekla.
Uzdahnuo je."Ne mozemo,mala.Hajde,nemoj tako da me gledas,sutra ides sa nama.",nezno je rekao.
Razocarano sam klimnula glavom i krenula ka vratima da ih ispratim.Na samim vratima sobe,Vuk je pogledao u strica."Mozes li da pripazis samo na minut da neko ne naidje?"
Klimnuo je i izasao iz sobe pritvorivsi vrata.Vuk me je okrenuo ka sebi,pogledao me a onda navalio na moje usne.Kada ih je pustio tacno da me nije drzao oko struka pala bih.Noge su mi bile poput zelea."Zovem te posle.",prosaputao je.
Klimnula sam glavom."Vazi.",promrmljala sam
Ispratila sam ih i kada su otisli ja sam se strovalila u krevet i sklopila oci otplovivsi u mastarije.
Sama sebi sam se iskreno nasmejala.Oduvek i sve moje mastarije su bile o njemu.Ni danas nije nista bolje.Namrstila sam se kada sam shvatila da za sve te godine niko ni u jednom momentu nije ga zamenio makar na trenutak.Svaki moj orgazam do koga sam sama sebe dovela bio je u stvari njegov.On ga je izazavao,on mi ga je u mojoj masti pruzio."Idem do Miroljuba,sada mi je poslao poruku da mu nesto namestim na kompjuteru.Hoces li samnom?",suprug me je prenuo iz misli.
Zestoko sam odmahnula glavom."Ne mogu,znas da nemam zivaca da trpim njihove gluposti.",zacvilela sam.Nasmejao se,obukao i seo u auto i otisao.Zvoni mi telefon."Halo?",veselo se javljam."Hej,devojcice,lepo si raspolozena.",Vuk se cerekao.Klimnula sam."Jesam,Vuce.Stric me je rano jutros zvao.",rekla sam sa sirokim osmehom.Nasmejao se."Znam,mila moja.Bio je kod mene.",nezno je rekao.Smracila sam se."Volela bih da sam na njegovom mestu.Stalno te vidja.",promrmljala sam.Prasnuo je u neobuzdani smeh."Koliko god bih voleo da te stalno vidjam,ne bih voleo da budes na njegovom mestu,mila moja.",rekao je guseci se od smaha.Nasmejala sam se."Nisam mislila tako,Vuce.",grcala sam."Znam da nisi,devojcice.Volim da slusam tvoj smeh.",tiho je rekao.Uzdahnula sam."I ja tvoj.I volim da ga gledam.A upravo gledaj u jednu prelepu sliku sa sirokim osmehom.",tiho sam rekla."Jos je imas?",tiho je upitao.Klimnula sam."Imam je,Vuce.Ona ce zauvek biti kraj mene.",prosaputala sam."Ja imam puno tvojih.",tiho je rekao.Nasmejala sam se."Tako gledano i ja tvojih.",prosaputala sam."Znam,mila moja.Jesi li dobro?",tiho je upitao.Odmahnula sam."Nisam,Vuce.",promucala sam."Sta te muci?",zabrinuto je upitao."Orgazam.",rekla sam i nacerila se.Prasnuo je u smeh."Onda cu ti ga i dati,mila moja.",rekao je i osetila sam mu samodopadnost u glasu.Znala sam da tako samo hranim taj njegov i onako vec preveliki ego ali nisam mogla da se oduprem."Onakav kakav samo jedino ti mozes da mi das.",promrmljala sam.I dao mi ga.Rasprsnula sam se na milion delica samo zbog njegovog glasa od koga gacice same spadaju.Borila sam se za vazduh dok sam slusala kako se i sam bori za isti preko slusalice."Jel bolje?",nezno je upitao.Nasmejala sam se."Mnogo,lepotane.",rekla sam uz zadovoljni uzdah."Znam.Hajde,zvacu teposle opet.Volim te.",prosaputao je."I ja tebe,Vuce.",tiho sam rekla i u sebi dodala da nikada ne moze ni naslutiti koliko.Spustio je slusalicu a ja sam ostala damastam o njemu kao i mnogo puta do tada.
Nasmesila sam se i klimnula."Ponovo.",nezno sam rekla a pogled mi je postao sanjiv.Moj stric, tu je.
-"Drago mi je zbog toga,znam koliko ti nedostaje i kakav haos su ti pravila njegova kratka pisma.",promrmljao je nezno.
Eh da samo znas,ne bi ti bilo toliko drago,pomislila sam sa ubodom krivice u sebi,ali sam mu se ipak nasmesila."Znam.",prosaputala sam.Znala sam sta radim,dobro sam bila svesna svega,ali toga nisam mogla da se odreknem.Ni Vuka,a jos manje strica.Ne znam zasto,ali nekako u meni,u mojoj ludoj glavi,jedan bez drugog ne idu.Ne, ne u mojoj glavi,u mom srcu.Onom koje brze zaigra i zakuca pri samom spomenu njegovog imena.Onom koje kada pogledam u jedinu skrivenu sliku koju imam ispod svog kreveta zatreperi i preskoci dva otkucaja zbog osmeha na toj slici.Jebi ga,uselio se u mene pre toliko godina i nikada vise nije izasao,setao je po mojim mislima,razarao mi srce kad god bih pomislila na njega,kad god bi ga neko spomenuo u mom prisustvu.Setila sam se kada su pre par dana maceha i tata bili kod mene,nasli smo se u susednom gradu i ja sam presla kod njih u auto dok su suprug i svekar nastavili nasim autom ka kuci.Tata je zatrubio jednom biciklisti koji od straha umalo nije pao u jarak a onda je nesvesno zakopao duboko u moje srce."Ti si lud,covece.",maceha je zagraktala.Smejao se."Tako smo jednom Miroslav i ja sa jos par momaka,zna ih Srna uplasili jednog biciklistu.Covek je pao u reku.",rekao je guseci se od smeha."Ko je bio sa vama?",tiho sam upitala."Vuk,Mrgud i Janko.",nasmejao se,pogledao me u retrovizor i ja sam skrenula pogled.Nisam zelela da vidi moje suze.Uozbiljio se i odmahnuo glavom.Znao je,sigurna sam da je znao.Nastavio je da prica o stricu macehi,vesto izbegavajuci da ponovo spomene Vuka,ali bilo je vec kasno.Sve sto sam mogla da zamislim bilo je Vukov smeh.Eto tako je on deluje na mene.
-"Mala,veceras se dobro odmori i naspavaj.Sutra idemo na Kopaonik.",rekao je stric sa osmehom kada su me dopratili do zgrade posle dorucka.
Bacila sam mu se oko vrata i slatko ga poljubila u obraz."Hocete li doci posle malo kod mene?",umiljato sam upitala.
Prasnuo je u smeh."Ako ne zavrsimo kasno.I ako Vuk bude raspolozen.",dodao je namerno podbadajuci Vuka.
Nesigurno sam ga pogledala.Siroko mi se osmehnuo."Zavrsicemo ranije.",prosaputao je.
Srce je htelo da mi iskoci iz grudi.On je zeleo da dodje!"Vidimo se onda.",prosaputala sam,pridigla se na prste i ponovo poljubila strica.Palo mi je na pamet da mi je rekao da ga nikada ne ostavljam bez poljubca.Prisla sam mu,pridigla se na prste i spustila poljubac na taj sveze obrijan obraz.Pogledala sam ga,nasmesila mu se i pobegla u zgradu.Usla sam u stan i veselo se javila baki i mami koje po ko zna koji put nisu razgovarale i u tisini sedele ispred televizora."Dobro jutro.",veselo sam rekla.
Baka mi se nasmesila."Dobro jutro,sine.Jesi li gladna?"
Nasmejala sam se i odmahnula glavom."Nisam,bako.Stric me je vodio u restoran na dorucak."
-"Pa da,sada jedes po restoranima,nasa kuhinja vise nije dobra.",mama je zajedljivo rekla.
Nisam zelela nov sukob pa sam joj se nasmesila i odmahnula glavom."Nije tako,mama.",tiho sam rekla.
Slegnula je ramenima."Briga me i da jeste."
Uzdahnula sam."Idem ja u sobu.",promrmljala sam.
Mica je vec sedela tamo kada sam usla."Hej,Srno."
-"Hej,Mici.Idem sutra na Kopaonik sa stricem,hoces li mi pomoci da izaberem sta cu da ponesem?"
Nasmejala se i klimnula glavom."Hocu."
Nakon dva sata rovarenja moje stavri su bile spremne,ali su zato sve stvari bile razbacane oko nas dve dok smo sedele i smejale se."Ne verujem da ce vam biti toliko smesno kada Mira vidi sta ste uradile.",zabrundao je stric sa vrata i sam se guseci od smeha.
Skocila sam na noge i poletela u njegov zagrljaj."Strice.",ciknula sam.
Nasmejao se,zagrlio me i poljubio u teme."Sta radite?",upitao je i pokazao na gomilu razbacanih stvari iza mene.
Pocrvenela sam do korena kose i pogledala iza njega."Hej,Vuce.",promucala sam."Spremale smo stvari pa nam je zato soba u neredu.",dodala sam pocrvenevsi do korena kose.
Nasmesio se,nezno,onako kako samo on zna."Nema problema,devojcice.",tiho je rekao.
Stric je usao unutra."Pomocicu ti,ako odes da skuvas kafu meni i Vuku.",rekao je i nacerio se.
Nasmejala sam se."Naravno da hocu,stiko.",umiljato sam rekla i krenula na vrata na kojima je Vuk jos uvek stajao."Mogu li da prodjem?",prosaputala sam gledajuci ga u oci.
Na trenutak samo mi je dotakao usne a onda klimnuo glavom."Naravno.",sapatom je odgovorio.
Zbunjeno sam ga pogledala."Hoces li se onda pomeriti?"
Klimnuo je,ali se nije mrdnuo.Namrstila sam se.Nista mi nije bilo jasno."Poljubac.",toliko tiho je izgovorio da nisam cak ni bila sigurna da sam ga cula.Zagrizla sam usnu,pogledala ga pa se propela na prste i poljubila ga u ugao usana.Na trenutak je lagano zadrhtao pa se sklonio."Izvoli.",tiho je rekao.
Nasmesila sam mu se i otisla u kuhinju da stavim kafu."Bako hoces li ti kafu?Kuvam za strica i Vuka.",rekla sam i pocrvenela.
Zapanjeno me je pogledala."Kada si ti naucila da kuvas kafu?"
Jos jace sam pocrvenela."Stric me je naucio.",promrmljala sam.
Baka me je pogledala ispod oka."Zasto imam osecaj da si naucila da kuvas kafu zbog Vuka.",rekla je tiho.
Pocrvenela sam do korena kose."Cini ti se,bako.",promrmljala sam.
Zakuvala sam kafu i ponela je ka sobi.Vuk je sedeo na mom krevetu i ja sam zamalo ispustila posluzavnik sa kafama.U stvari sigurno i bih da nije ustao i uzeo ga iz mojih ruku."Pomocicu ti.",ljubazno je rekao.
Osmehnula sam mu se."Hvala.",tiho sam rekla.
-"Srno,hajde da sredimo ovaj krs pre nego sto ga mama vidi.",Mica je mucenicki rekla.
Klimnula sam glavom i pocela na susedni krevet da pakujem stvari a Mica ih je vracala u orman.Okrenula sam se da nesto uzmem i zapanjeno uhvatila Vuka kako guta i gleda u mene.Napravila sam se da treba da uzmem nesto iza njega i spustila usne kraj njegovog uveta. "Sta je bilo?"
-"Prekratka ti je suknjica.Svaki put kada se sagnes vidim ti gacice.",prosaputao je.
Jedva sam se suzdrzala da ne prasnem u smeh."Svidjaju li ti se?",upitala sam mrmljajuci dok sam se pravila da pakujem ves.
Odmahnuo je."Ne.",promrmljao je.Duboko sam uzdahnula.Pa makar je iskren,pomislila sam."Mnogo vise mi se svidja kada ih uopste nemas na sebi.",promuklo je prosaputao.
Srucila sam se kraj njega i nastavila da pakujem ves.Mica je dosla uzela one popakovane stvari i otisla.""Ja,ovaj..."
-"Sta se vas dvoje dosaptavate?",stric je dosao do nas i veselo upitao.
Pocrvenela sam do korena kose."Nista,striko.",promrmljala sam i pogledala ispod oka u Vuka.
Bio je grimizno crven."Rekao sam joj da joj je suknjica prekratka.",progundjao je.
Stric je klimnuo glavom."Makar si u necemu razuman.",progundjao je.
Prasnula sam u smeh."Da,strice u pravu si.Hajde rekao si da ces pomoci.",umiljato sam rekla.
Nasmejao se i klimnuo. "Gledaj sada.",rekao je smejuci se i poceo da kupi stvari po podu.
Zapanjeno sam gledala kako kupi stvari i samo ih ubacuje u orman."Neka ga,mila moja.Sta si htela malopre da mi kazes?",promuklo je upitao.
Zagrizla sam usnu i pogledala ga."I meni se vidja..."
-"Srno,gde ovo da stavim?",stric je upitao.
-"Gde hoces.",progundjala sam i ne gledajuci sta mi pokazuje."I meni se svidja kada si ti bez bokserica.",promrmljala sam.
Siroko se osmehnuo."Video sam jutros.",promrmljao je.
-"Gde ovo da stavim?",stric je ponovo zakreketao i ja sam bacila pogled na njega.
Pocrvenela sam do korena kose."U orman.",promucala sam.
-"Odakle ti?",Vuk je tiho upitao.
Jos jace sam pocrvenela."Nasla sam je u tvojoj kuci.",promrmljala sam.
Nasmejao se."Nasla si je?"
Mislila sam da cu umreti od sramote."U stvari ukrala sam je.Jel se ljutis?",promucala sam.
-"Pogledaj me.",grubo je rekao.Podigla sam pogled ka njemu ocekujuci da ugledam njegovu ljutnju."Nisam ljut.Zasto si je uzela?",nezno je upitao.
Zelela sam da sklonim pogled,ali njegove oci mi to nisu dozvolile."Volim da te gledam.",tiho sam rekla.
Nasmesio se."U poverenju?"Uzvratila sam mu osmeh i klimnula glavom."I ja sam dve tvoje ukrao od Miroslava.",prosaputao je.
Mislila sam da cu umreti koliko mi je srce jako tuklo."Dve?"
Klimnuo je."Malo je jedna.",tiho je rekao.
Namrstila sam se.Samo je odmahnuo glavom i ja sam mu se siroko nasmesila."Dugujes mi jednu.",tiho sam rekla.
Uzdahnuo je."Pricacemo posle.",prmrmljao je i ja sam tek tad primetila da je mama usla u sobu.
-"Sta se ovde dogadja?"
Stric je slegnuo ramenima."Nista,pomazem svojoj sinovici da raspremi sobu.",hladno je rekao.
-"Ja koliko vidim ona sedi.",zakrestala je.
Klimnuo je."Zato ima striku koji ce zavrstiti za nju.Ujutru dolazim u pola sedam po nju."
-"Ko je rekao da ona ide?",bezobrazno je upitala.
-"Ja sam rekao,Miro.I ne izazivaj me.",zagrmeo je.
-"U ovoj kuci se postuje sta god ko kaze,samo ne ono sto ja kazem."
Nacerio joj se."Zato sto za razliku od tebe mi ostali imamo razuma.Sutra u pola sedam dolazim po nju i bolje je za tebe da ne pravis problem oko toga.",rekao je rezuci.
Podigla je glavu."Radite kako hocete,briga me vise.Mico,idem kod Danijele,hoces li samnom?",nezno ju je upitala.
Sva srecna je klimnula glavom."Hocu,mama.Vidimo se posle,Srno.",rekla je i otcupkala za mamom.
Cim sam cula da su se vrata za njima otvorila i zatvorila naslonila sam se na Vukovo rame.Podigao je ruku,obgrlio me oko ramena i povukao na svoje grudi.Obgrlila sma ga oko struka i jako stegla.Stric je cucnuo kraj mene i nezno me pomilovao po obrazu."Nemoj da brines.Icices,obecao sam ti.",nezno je rekao.
Nasmesila sam mu se."Znam,strice.",nezno sam rekla.
Uzvratio mi je osmeh."Jesi li sve spremila?"
Zaklimala sam glavom."Jesam,strice.Gde si ostavio onu sliku?Ne zelim da je nadju.",tiho sam dodala.
Zacerekao se."Evo ti je,mala.",rekao je guseci se od smeha i pruzio mi sliku.
Uzela sam sliku od njega,ustala i stavila u knjgu u svom rancu.Siroko sam im se omahnula."Tu nece moci da je nadju."
Nasmejao se i odmahnuo glavom."Da makar ima sta da se vidi."
Isplezila sam mu se."I ima.",izletelo mi je a onda sam pocrvenela.
Vristao je od smeha."Ima,ima, taman za nocne more.Zato ti,strikino i imas nesanice."
-"Stvarno mi dodje da ga zadavim",progundjala sam i uspentrala se u Vukova krila.
Presao je nosem po mojoj vilici a onda spustio malen poljubac na nju."Sta ima da se vidi?"
-"Ti.",promucala sam.
Nista vise nije rekao,samo me je jako zagrlio."Jesi li resio da je udavis?",stric je zarezao.
Nasmejala sam e."Nece,strice,nemoj da brines.",umiljato sam rekla.
Odmahnuo je glavom."Ludaci.Hajde,Vuce,treba da krenemo.",progundjao je.
Tuzno sam ga pogledala."Ostanite jos malo,striko.",tiho sam rekla.
Uzdahnuo je."Ne mozemo,mala.Hajde,nemoj tako da me gledas,sutra ides sa nama.",nezno je rekao.
Razocarano sam klimnula glavom i krenula ka vratima da ih ispratim.Na samim vratima sobe,Vuk je pogledao u strica."Mozes li da pripazis samo na minut da neko ne naidje?"
Klimnuo je i izasao iz sobe pritvorivsi vrata.Vuk me je okrenuo ka sebi,pogledao me a onda navalio na moje usne.Kada ih je pustio tacno da me nije drzao oko struka pala bih.Noge su mi bile poput zelea."Zovem te posle.",prosaputao je.
Klimnula sam glavom."Vazi.",promrmljala sam
Ispratila sam ih i kada su otisli ja sam se strovalila u krevet i sklopila oci otplovivsi u mastarije.
Sama sebi sam se iskreno nasmejala.Oduvek i sve moje mastarije su bile o njemu.Ni danas nije nista bolje.Namrstila sam se kada sam shvatila da za sve te godine niko ni u jednom momentu nije ga zamenio makar na trenutak.Svaki moj orgazam do koga sam sama sebe dovela bio je u stvari njegov.On ga je izazavao,on mi ga je u mojoj masti pruzio."Idem do Miroljuba,sada mi je poslao poruku da mu nesto namestim na kompjuteru.Hoces li samnom?",suprug me je prenuo iz misli.
Zestoko sam odmahnula glavom."Ne mogu,znas da nemam zivaca da trpim njihove gluposti.",zacvilela sam.Nasmejao se,obukao i seo u auto i otisao.Zvoni mi telefon."Halo?",veselo se javljam."Hej,devojcice,lepo si raspolozena.",Vuk se cerekao.Klimnula sam."Jesam,Vuce.Stric me je rano jutros zvao.",rekla sam sa sirokim osmehom.Nasmejao se."Znam,mila moja.Bio je kod mene.",nezno je rekao.Smracila sam se."Volela bih da sam na njegovom mestu.Stalno te vidja.",promrmljala sam.Prasnuo je u neobuzdani smeh."Koliko god bih voleo da te stalno vidjam,ne bih voleo da budes na njegovom mestu,mila moja.",rekao je guseci se od smaha.Nasmejala sam se."Nisam mislila tako,Vuce.",grcala sam."Znam da nisi,devojcice.Volim da slusam tvoj smeh.",tiho je rekao.Uzdahnula sam."I ja tvoj.I volim da ga gledam.A upravo gledaj u jednu prelepu sliku sa sirokim osmehom.",tiho sam rekla."Jos je imas?",tiho je upitao.Klimnula sam."Imam je,Vuce.Ona ce zauvek biti kraj mene.",prosaputala sam."Ja imam puno tvojih.",tiho je rekao.Nasmejala sam se."Tako gledano i ja tvojih.",prosaputala sam."Znam,mila moja.Jesi li dobro?",tiho je upitao.Odmahnula sam."Nisam,Vuce.",promucala sam."Sta te muci?",zabrinuto je upitao."Orgazam.",rekla sam i nacerila se.Prasnuo je u smeh."Onda cu ti ga i dati,mila moja.",rekao je i osetila sam mu samodopadnost u glasu.Znala sam da tako samo hranim taj njegov i onako vec preveliki ego ali nisam mogla da se oduprem."Onakav kakav samo jedino ti mozes da mi das.",promrmljala sam.I dao mi ga.Rasprsnula sam se na milion delica samo zbog njegovog glasa od koga gacice same spadaju.Borila sam se za vazduh dok sam slusala kako se i sam bori za isti preko slusalice."Jel bolje?",nezno je upitao.Nasmejala sam se."Mnogo,lepotane.",rekla sam uz zadovoljni uzdah."Znam.Hajde,zvacu teposle opet.Volim te.",prosaputao je."I ja tebe,Vuce.",tiho sam rekla i u sebi dodala da nikada ne moze ni naslutiti koliko.Spustio je slusalicu a ja sam ostala damastam o njemu kao i mnogo puta do tada.
Нема коментара:
Постави коментар