Nasmesila sam se kada sam se setila jutra nakon te vecere.Ustala sam puna elana i planova kako da ga ponovo vidim.Usla sam u skolsko dvorište i potrazila najbolju drugaricu Sandru."Hocemo li posle skole da idemo na toplu čokoladu u jedan kafic?",upitala sam osmehujuci se.
Zacudjeno me je pogledala."Odkad ti pijes toplu cokoladu?"
Pogledala sam je."Od danas.Ici ces samnom ili da idem sama?"
-"Ici cu,sta ti je?"
-"Nista,Sandra,samo sam lose spavala.",promrmljala sam ponovo prvu laz koja mi je pala na pamet.
Videla sam da mi nije poverovala,ali je cutala jer je znala da ako to ne zelim,nikada joj necu reci sta se desava ma koliko navaljivala.Cim se skola zavrsila uputili smo se ka kaficu u kom su se okupljale samo face,lokalni ili mocni kriminalci.Ušle smo unutra a ja sam svo vreme molila Boga da mi stric jos nije dosao.Ugledala sam Vuka kako sedi za jednim stolom u uglu i izabrala sto nasuprot njegovom da imam bolji pogled.Konobar je dosao do nas i zapanjeno me pogledao. "Srno,otkud ti ovde?Znas da tvom stricu nece biti drago ako te ovde zatekne samu?",tiho je zasistao.
Uputila sam mu ocaravajuci osmeh."Znam,Srki,zato mu necemo ni reci,zar ne?Uzelela sam se one tvoje kafe",zagugutala sam trepcuci okicama.
Siroko mi se osmehnuo. "U redu, Srno.Nemojte samo dugo,stric ti svaki dan dolazi ovde oko jedan.",rekao je i namignuo mi.
Nasmesila sam se. "Necemo,Srki,hvala.Za moju drugaricu donesi toplu cokoladu. ",umiljato sam rekla i krajickom oka pogledala u Vuka.Sedeo je tamo i intezivno me gledao. Uputila sam mu osmeh,samo me je mrko pogledao i klimnuo glavom.Ujela sam se za usnicu,uzdahnula u sebi i nastavila da pricam sa drugaricom bacajuci poglede u njegovom pravcu.Videla sam da me svo vreme gleda,ali kada bih mu se skruseno nasmesila dobila bih samo mrki pogled.Zapalila sam cigaretu i otpila gutljaj kafe koju je Srki doneo.Posle nekog vremena pogledala sam na sat."Deset do jedan je,hajdemo",zasistala sam,na brzinu platila Srkiju i otisle smo kucama.Narednih sedam dana smo svaki dan u isto vreme dolazile,sedale za isti sto.Primetila sam da me svakim danom Vuk sve manje mrko gleda i da mi sve češće uzvraca osmehe.Sedmog dana kad smo dosle njega nije bilo na svom mestu.Smracila sam se i pocela da trazim izgovor pod kojim cu Sandru da odvedem kuci kada su se vrata kafica otvorila."E,sad sam gotova ",prosaputala sam na Sandrino uvo kada sam ugledala strica i Vuka kako ulaze unutra.
-"Sta vas dve trazite ovde?",zagrmeo je stric kada je stao kraj naseg stola.
Slozila sam naivnu facu i pogledala ga."Pijemo kafu i toplu cokoladu, strice",rekla sam siroko mu se osmehujuci. "Kako si znao gde smo?"
Mrko me je pogledao. "Vuk mi je rekao da vec sedam dana u isto vreme dolazite ovde i odlazite malo pre mog dolaska."
Smracila sam se. "Izdajica",promulala sam ispod glasa i pogledala ga.Ocigledno se zabavljao i izvio obrvu na moj mrki pogled."Strice,samo pijemo toplu čokoladu.",tiho sam rekla vracajuci pogled na njega.
-"Necu da te vidim vise ovde bez mene",strogo je rekao.
Jos vise sam se smracila. "Ti mi nisi tata",nadmeno sam rekla.
Klimnuo je i uhvatio me za ruku."Sad cemo da vidimo sta ce ti otac reci",progundjao je i povukao me za sobom.
E sad mi je stvarno kraj, pomislila sam u sebi. Kad tata bude saznao gde sam odlazila,belog dana vise necu videti.Krisom sam pogledala u Vuka koji je isao kraj mene i videla da me posmatra.Jedva sam obuzdala poriv da mu se isplezim.Samo sam podigla glavu i uputila mu nadmeni pogled.Tiho se nasmejao i nezno prstom presao po mojoj vilici.Pogledala sam u strica videla da ne gleda i popustila porivu da mu se detinjasto isplezim.Zapanjeno me pogledao, a ja sam samo nastavila da gledam napred i idem za stricem.Cim smo usli u stan tata nas je pogledao. "Odkud vas troje zajedno?",zacudjeno je upitao.
-"Pitaj svoju cerku odakle",stric je mrgodno rekao.
-"Srno,sta si uradila?",tata me je streljao pogledom.
Nevino sam ga pogledala. "Nista,tata,samo sam sa Sandrom isla na toplu cokoladu u kafic i tamo slucajno naletela na strica i njegovog druga.",verglala sam ne gledajuci tatu u oci.
-"Poslednji put te pitam sta si uradila",tata je zagrmeo.
-"Otisla je sama u kafe, Aco,sedam dana tamo odlazi svaki dan sa Sandrom. I sam znas ko se sve tamo okuplja",stric je besno gundjao.
Tata je klimnuo."Kaznjena si narednih sedam dana,iz skole pravo kuci, nema izlazaka,nema dzeparca, nema nicega",mirno je rekao.
Podigla sam glavu,klimnula i okrenula se da krenem u svoju sobu.Suze su mi navirale na oci,a nisam zelela da ih oni vide.Na brzinu sam pogledala Vuka i strica,klimnula im i otrcala u sobu.Bacila sam se na krevet i pocela da placem.Nije fer,nista lose nisam uradila.Bar mislim,pricala sam sama sa sobom kada je neko usao unutra. "Hej,strikino",stric mi je nezno prisao a Vuk je dosao za njim.
Obrisala sam suze i pogledala ih."Zadovoljan? ",upitala sam ga.
Vuk je pocrveneo, a stric uzdahnuo. "Hajde,znas da necu dozvoliti da ostanes u kazni,smirice se Aca,ti ces obecati..."
Odmahnula. "Hvala,ne treba, ostacu u kazni.Doduse ti si me i uvalio u nju, ali radije bih da mi ne pomazes.",ponosno sam rekla.
Nasmejao se. "Opet si ljuta na mene?"
-"Jesam.",ljutito sam odvratila.
-"Srno,moras da shvatis da je tamo previse opasno za samu,mladu devojku. Nisam ovo rekao..."
-"U redu,svejedno mi je",progundjala sam.
Strc je uzdahnuo i klimnuo. "Kad se smiris, dodji kod mene da porazgovaramo. "
-"Kad izadjem iz kazne mozda i dodjem",ljutito sam odvratila naglasavajuci ono mozda.
Poljubio me je u obraz. "Vidimo se,mala",tiho je rekao i krenuo ka vratima.
Pogledala sam u Vuka i izvila obrvu."Nisam mislio da ce Miroslav reci tvom ocu.",tiho je rekao.
Frknula sam."Nista strasno",ogorceno sam rekla."Samo cu narednih sedam dana ostati u kuci,bez cigareta, jer mi je oduzet dzeparac,bez dorucka u skoli...Ma nista strasno.Dovidjenja ",dodala sam kada sam videla da me obojica gledaju kao da su mi rogovi izasli.Bila sam ljuta,besna i ogorcena na svu trojicu.
-"Hajde,Vuce,sa njom je nemoguće razgovarati kada je u takvom stanju.Brzo ce se odljutiti pa ce doci i resicemo to",stric je mirno rekao.
-"Ne racunaj na to",promumlala sam i okrenula glavu.
Sama sebi sam se nasmejala.Rekla sam mu da ne racuna na to a jedva sam izdrzala dva dana da ne odem kod njega.I on me je zaboravio, tuzno sam pomislila.Proslo je deset godina ako ne i vise od kako sam ga zadnji put videla.
U svakom slucaju naredna dva dana su me ujutru ispred vrata cekale cigare i novac za dorucak.Treci dan nisam otisla u skolu,vec sam cim su se svi razisli iz kuce ponela ranac i popela se dva sprata iznad.Pozvonila sam na vrata.Stric ih je otvorio."Udji",sanjivo je rekao.
-"Probudila sam te",skruseno sam odvratila.
Nasmesio se,obgrlio me oko ramena i poveo u kuhinju."Nisi,moram da idem nesto da zavrsim. Hoces samnom?"
Klimnula sam glavom. "Izvini zbog mog ponasanja pre neki dan.",tiho sam rekla.
Nasmejao se. "Navikao sam,Srno.Mislim da bi trebala da se izvinis Vuku,a ne meni,mala.Nabila si mu osecaj krivice,kupio je cigarete i dao mi da ti dam.",promrmljao je.
Pocrvenela sam. "Nisam to zelela.Skupicu pare kad mi vrate dzeparac i vratiti mu",prosaputala sam.
Prasnuo je u smeh."Nece uzeti,mala,ali moras malo da skratis jezik.Jebote,stvarno umes da streljas sa njim kad se naljutis."
Jos jace sam pocrvenela. "Znam,strice.Gde idemo?",upitala sam da promenim temu.
-Idemo prvo po Vuka,pa onda..."
Ustala sam sa stolice."Mislim da ipak necu sa tobom.",promrmljala sam i krenula ka vratima.
-"Vrati se,Srno.Icices i izvinices se zbog svog ponasanja.",tiho,ali sa autoritetom u glasu je rekao.
Klimnula sam glavom i vratila se na stolicu. "U redu,strice,ali ako je pravda i on se mora izviniti.",progundjala sam.
Nasmejao se. "Slusaj,Srno,nema za sta on da se izvinjava,nista lose nije uradio.Tamo je opasno za samu devojku.",stric je nezno rekao.
Uzdahnula sam i klimnula glavom. "U redu,u pravu si.",tiho sam rekla.
Pogledao me. "Zasto si isla tamo,Srno?"
Pocrvenela sam i spustila pogled. "Zbog tople cokolade."
-"Nemoj da me lazes,Srno,ti ne pijes toplu cokoladu. Zasto?"
-"Moram li da odgovorim?",tiho sam upitala.
Odmahnuo je. "Ne moras,zato sto znam,Srno.Samo pazi sta radis,vazi?Ovog puta mozes da se uvalis u gadnu nevolju.",rekao je gledajuci me u oci.
Ponovo ga nisam razumela o cemu prica,ali sam ipak klimnula glavom. "Ne brini,strice, znam da se cuvam."
Klimnuo je, nezno me poljubio u teme i pogledao. "Hajde,onda mala,idemo.",rekao je i povukao me za sobom.
Stali smo ispred njegove kuce i on je usao u auto. "Srno,prestani da se krijes iza sedista,video te je",rekao je stric kidajuci se od smeha.
Izvirila sam izmedju sedista i pogledala ga."Dobro jutro ",prosaputala sam.
Spustio je pogled na mene."Dobro jutro, devojcice. ",tiho je rekao a od njegovog glasa su mi prosli trnci kroz telo.
-"Ja,ovaj,izvini zbog mog ponasanja pre neki dan",tiho sam rekla i pogledala ga u oci.
Nasmesio se. "U redu je. ",tiho je rekao ne sklanjajuci pogled sa mog.
Uzvratila sam mu osmeh. "Vraticu ti pare za cigare,samo da mi vrate dzeparac, ja..."
Spustio je prste na moje usne i odmahnuo. "Nemoj da ti padne na pamet,u redu? "
Sve je u meni drhtalo zbog tog dodira."U redu."
Klimnuo je,sklonio prste i okrenuo se ka stricu.
Iz secanja me je prenuo zvuk poruke.Trgla sam se i pogledala na sat.Pola tri.Opet sam probdela noc,pomislila sam,otvorila poruku i pustila pesmu...
Zacudjeno me je pogledala."Odkad ti pijes toplu cokoladu?"
Pogledala sam je."Od danas.Ici ces samnom ili da idem sama?"
-"Ici cu,sta ti je?"
-"Nista,Sandra,samo sam lose spavala.",promrmljala sam ponovo prvu laz koja mi je pala na pamet.
Videla sam da mi nije poverovala,ali je cutala jer je znala da ako to ne zelim,nikada joj necu reci sta se desava ma koliko navaljivala.Cim se skola zavrsila uputili smo se ka kaficu u kom su se okupljale samo face,lokalni ili mocni kriminalci.Ušle smo unutra a ja sam svo vreme molila Boga da mi stric jos nije dosao.Ugledala sam Vuka kako sedi za jednim stolom u uglu i izabrala sto nasuprot njegovom da imam bolji pogled.Konobar je dosao do nas i zapanjeno me pogledao. "Srno,otkud ti ovde?Znas da tvom stricu nece biti drago ako te ovde zatekne samu?",tiho je zasistao.
Uputila sam mu ocaravajuci osmeh."Znam,Srki,zato mu necemo ni reci,zar ne?Uzelela sam se one tvoje kafe",zagugutala sam trepcuci okicama.
Siroko mi se osmehnuo. "U redu, Srno.Nemojte samo dugo,stric ti svaki dan dolazi ovde oko jedan.",rekao je i namignuo mi.
Nasmesila sam se. "Necemo,Srki,hvala.Za moju drugaricu donesi toplu cokoladu. ",umiljato sam rekla i krajickom oka pogledala u Vuka.Sedeo je tamo i intezivno me gledao. Uputila sam mu osmeh,samo me je mrko pogledao i klimnuo glavom.Ujela sam se za usnicu,uzdahnula u sebi i nastavila da pricam sa drugaricom bacajuci poglede u njegovom pravcu.Videla sam da me svo vreme gleda,ali kada bih mu se skruseno nasmesila dobila bih samo mrki pogled.Zapalila sam cigaretu i otpila gutljaj kafe koju je Srki doneo.Posle nekog vremena pogledala sam na sat."Deset do jedan je,hajdemo",zasistala sam,na brzinu platila Srkiju i otisle smo kucama.Narednih sedam dana smo svaki dan u isto vreme dolazile,sedale za isti sto.Primetila sam da me svakim danom Vuk sve manje mrko gleda i da mi sve češće uzvraca osmehe.Sedmog dana kad smo dosle njega nije bilo na svom mestu.Smracila sam se i pocela da trazim izgovor pod kojim cu Sandru da odvedem kuci kada su se vrata kafica otvorila."E,sad sam gotova ",prosaputala sam na Sandrino uvo kada sam ugledala strica i Vuka kako ulaze unutra.
-"Sta vas dve trazite ovde?",zagrmeo je stric kada je stao kraj naseg stola.
Slozila sam naivnu facu i pogledala ga."Pijemo kafu i toplu cokoladu, strice",rekla sam siroko mu se osmehujuci. "Kako si znao gde smo?"
Mrko me je pogledao. "Vuk mi je rekao da vec sedam dana u isto vreme dolazite ovde i odlazite malo pre mog dolaska."
Smracila sam se. "Izdajica",promulala sam ispod glasa i pogledala ga.Ocigledno se zabavljao i izvio obrvu na moj mrki pogled."Strice,samo pijemo toplu čokoladu.",tiho sam rekla vracajuci pogled na njega.
-"Necu da te vidim vise ovde bez mene",strogo je rekao.
Jos vise sam se smracila. "Ti mi nisi tata",nadmeno sam rekla.
Klimnuo je i uhvatio me za ruku."Sad cemo da vidimo sta ce ti otac reci",progundjao je i povukao me za sobom.
E sad mi je stvarno kraj, pomislila sam u sebi. Kad tata bude saznao gde sam odlazila,belog dana vise necu videti.Krisom sam pogledala u Vuka koji je isao kraj mene i videla da me posmatra.Jedva sam obuzdala poriv da mu se isplezim.Samo sam podigla glavu i uputila mu nadmeni pogled.Tiho se nasmejao i nezno prstom presao po mojoj vilici.Pogledala sam u strica videla da ne gleda i popustila porivu da mu se detinjasto isplezim.Zapanjeno me pogledao, a ja sam samo nastavila da gledam napred i idem za stricem.Cim smo usli u stan tata nas je pogledao. "Odkud vas troje zajedno?",zacudjeno je upitao.
-"Pitaj svoju cerku odakle",stric je mrgodno rekao.
-"Srno,sta si uradila?",tata me je streljao pogledom.
Nevino sam ga pogledala. "Nista,tata,samo sam sa Sandrom isla na toplu cokoladu u kafic i tamo slucajno naletela na strica i njegovog druga.",verglala sam ne gledajuci tatu u oci.
-"Poslednji put te pitam sta si uradila",tata je zagrmeo.
-"Otisla je sama u kafe, Aco,sedam dana tamo odlazi svaki dan sa Sandrom. I sam znas ko se sve tamo okuplja",stric je besno gundjao.
Tata je klimnuo."Kaznjena si narednih sedam dana,iz skole pravo kuci, nema izlazaka,nema dzeparca, nema nicega",mirno je rekao.
Podigla sam glavu,klimnula i okrenula se da krenem u svoju sobu.Suze su mi navirale na oci,a nisam zelela da ih oni vide.Na brzinu sam pogledala Vuka i strica,klimnula im i otrcala u sobu.Bacila sam se na krevet i pocela da placem.Nije fer,nista lose nisam uradila.Bar mislim,pricala sam sama sa sobom kada je neko usao unutra. "Hej,strikino",stric mi je nezno prisao a Vuk je dosao za njim.
Obrisala sam suze i pogledala ih."Zadovoljan? ",upitala sam ga.
Vuk je pocrveneo, a stric uzdahnuo. "Hajde,znas da necu dozvoliti da ostanes u kazni,smirice se Aca,ti ces obecati..."
Odmahnula. "Hvala,ne treba, ostacu u kazni.Doduse ti si me i uvalio u nju, ali radije bih da mi ne pomazes.",ponosno sam rekla.
Nasmejao se. "Opet si ljuta na mene?"
-"Jesam.",ljutito sam odvratila.
-"Srno,moras da shvatis da je tamo previse opasno za samu,mladu devojku. Nisam ovo rekao..."
-"U redu,svejedno mi je",progundjala sam.
Strc je uzdahnuo i klimnuo. "Kad se smiris, dodji kod mene da porazgovaramo. "
-"Kad izadjem iz kazne mozda i dodjem",ljutito sam odvratila naglasavajuci ono mozda.
Poljubio me je u obraz. "Vidimo se,mala",tiho je rekao i krenuo ka vratima.
Pogledala sam u Vuka i izvila obrvu."Nisam mislio da ce Miroslav reci tvom ocu.",tiho je rekao.
Frknula sam."Nista strasno",ogorceno sam rekla."Samo cu narednih sedam dana ostati u kuci,bez cigareta, jer mi je oduzet dzeparac,bez dorucka u skoli...Ma nista strasno.Dovidjenja ",dodala sam kada sam videla da me obojica gledaju kao da su mi rogovi izasli.Bila sam ljuta,besna i ogorcena na svu trojicu.
-"Hajde,Vuce,sa njom je nemoguće razgovarati kada je u takvom stanju.Brzo ce se odljutiti pa ce doci i resicemo to",stric je mirno rekao.
-"Ne racunaj na to",promumlala sam i okrenula glavu.
Sama sebi sam se nasmejala.Rekla sam mu da ne racuna na to a jedva sam izdrzala dva dana da ne odem kod njega.I on me je zaboravio, tuzno sam pomislila.Proslo je deset godina ako ne i vise od kako sam ga zadnji put videla.
U svakom slucaju naredna dva dana su me ujutru ispred vrata cekale cigare i novac za dorucak.Treci dan nisam otisla u skolu,vec sam cim su se svi razisli iz kuce ponela ranac i popela se dva sprata iznad.Pozvonila sam na vrata.Stric ih je otvorio."Udji",sanjivo je rekao.
-"Probudila sam te",skruseno sam odvratila.
Nasmesio se,obgrlio me oko ramena i poveo u kuhinju."Nisi,moram da idem nesto da zavrsim. Hoces samnom?"
Klimnula sam glavom. "Izvini zbog mog ponasanja pre neki dan.",tiho sam rekla.
Nasmejao se. "Navikao sam,Srno.Mislim da bi trebala da se izvinis Vuku,a ne meni,mala.Nabila si mu osecaj krivice,kupio je cigarete i dao mi da ti dam.",promrmljao je.
Pocrvenela sam. "Nisam to zelela.Skupicu pare kad mi vrate dzeparac i vratiti mu",prosaputala sam.
Prasnuo je u smeh."Nece uzeti,mala,ali moras malo da skratis jezik.Jebote,stvarno umes da streljas sa njim kad se naljutis."
Jos jace sam pocrvenela. "Znam,strice.Gde idemo?",upitala sam da promenim temu.
-Idemo prvo po Vuka,pa onda..."
Ustala sam sa stolice."Mislim da ipak necu sa tobom.",promrmljala sam i krenula ka vratima.
-"Vrati se,Srno.Icices i izvinices se zbog svog ponasanja.",tiho,ali sa autoritetom u glasu je rekao.
Klimnula sam glavom i vratila se na stolicu. "U redu,strice,ali ako je pravda i on se mora izviniti.",progundjala sam.
Nasmejao se. "Slusaj,Srno,nema za sta on da se izvinjava,nista lose nije uradio.Tamo je opasno za samu devojku.",stric je nezno rekao.
Uzdahnula sam i klimnula glavom. "U redu,u pravu si.",tiho sam rekla.
Pogledao me. "Zasto si isla tamo,Srno?"
Pocrvenela sam i spustila pogled. "Zbog tople cokolade."
-"Nemoj da me lazes,Srno,ti ne pijes toplu cokoladu. Zasto?"
-"Moram li da odgovorim?",tiho sam upitala.
Odmahnuo je. "Ne moras,zato sto znam,Srno.Samo pazi sta radis,vazi?Ovog puta mozes da se uvalis u gadnu nevolju.",rekao je gledajuci me u oci.
Ponovo ga nisam razumela o cemu prica,ali sam ipak klimnula glavom. "Ne brini,strice, znam da se cuvam."
Klimnuo je, nezno me poljubio u teme i pogledao. "Hajde,onda mala,idemo.",rekao je i povukao me za sobom.
Stali smo ispred njegove kuce i on je usao u auto. "Srno,prestani da se krijes iza sedista,video te je",rekao je stric kidajuci se od smeha.
Izvirila sam izmedju sedista i pogledala ga."Dobro jutro ",prosaputala sam.
Spustio je pogled na mene."Dobro jutro, devojcice. ",tiho je rekao a od njegovog glasa su mi prosli trnci kroz telo.
-"Ja,ovaj,izvini zbog mog ponasanja pre neki dan",tiho sam rekla i pogledala ga u oci.
Nasmesio se. "U redu je. ",tiho je rekao ne sklanjajuci pogled sa mog.
Uzvratila sam mu osmeh. "Vraticu ti pare za cigare,samo da mi vrate dzeparac, ja..."
Spustio je prste na moje usne i odmahnuo. "Nemoj da ti padne na pamet,u redu? "
Sve je u meni drhtalo zbog tog dodira."U redu."
Klimnuo je,sklonio prste i okrenuo se ka stricu.
Iz secanja me je prenuo zvuk poruke.Trgla sam se i pogledala na sat.Pola tri.Opet sam probdela noc,pomislila sam,otvorila poruku i pustila pesmu...
Нема коментара:
Постави коментар