"Molim?", pospano se javljam na telefon. "Sta radis, mila moja? Jel sve u redu?", Vuk me zabrinuto pita. Pospano sam se nasmesila. "Jeste, lepotane, samo sam spavala.", promrmljala sam i on je spustio slusalicu. Zbunjeno sa zatreptala kada je telefon ponovo zazvonio. Ovoga puta video poziv. "Taman sam pomislila da si poludeo.", nasmejano sam rekla. Nasmejao se. "Retko mi se pruzi prilika da te vidim tako sanjivu i snenu. Prelepa si, devojcice.", tiho je prosaputao. Siroko sam mu se osmehnula. "Ne, koliko si ti lep, lepotane. Sta radis?", nezno sam upitala. "Mislim na tebe i brojim dane.", tiho je rekao. Nacerila sam se. "Jos sest dana.", promrmljala sam. Odmahnuo je glavom. "Pet. Danasnji dan ne računamo.", cerekao se. Prasnula sam u smeh. "U pravu si, ionako je proslo podne. Nego, ovaj, da li bi mogao ti mene da nazoves nekad kad se tek probudis?", prosaputala sam. Siroko se nacerio. "Sutra ujutru te zovem cim otvorim oci." Odusevljeno sam zaklimala glavom. "Dogovoreno. Nego, nemoj da zaboravis majicu koju si mi obecao.", tiho sam rekla. Nasmejao se. "Necu, mila moja. Nemoj da brines. Sta ces sa njom?", tiho je upitao. Nacerila sam se. "Da spavam u njoj, lepotane.", promrmljala sam. Namrstio se. Izvila sam obrvu. "Sta te muci?" "Nece ti napraviti problem?", pomalo skepticno je upitao. Prasnula sam u smeh. "Necu je nositi kad je on tu, Vuce.", rekla sam smejuci se. Nasmejao se. "Sa tobom se nikada ne zna.", cerekao se. Odmahnula sam glavom. "Ne brini, hocu samo da imam nesto tvoje sto cu moci da pomirisem i zagrlim kad mi falis do boli.", promucala sam. Uzdahnuo je. "Imaćeš, malena moja. Moram da idem, Miroslav me zove.", progundjao je. Klimnula sam glavom. "Dobro, lepotane. Volim te.", prosaputala sam. "I ja tebe, malena.", tiho je rekao i spustio slusalicu.
Vec je bilo proslo podne kada sam otvorila oci. Namrstila sam se. Čudno, do sada bi me Vuk ili stric vec zvali, pomislila sam dok sam se oblacila. Izasla sam iz sobe i krenula ka kupatilu kada sam zacula živ razgovor u kuhinji. Radoznalo sam se uputila tamo i zatekla strica i Vuka kako sede i razgovaraju sa tatom. "Dobro jutro, striko.", veselo sam zacicala i ubacila se u njegova krila i nezno ga poljubila u obraz.
Nasmejao se i slatko me poljubio u teme. "Dobro jutro, strikino. Jesi li se naspavala?"
Klimnula sam. "Jesam, strice. Dobro jutro, Vuce.", prosaputala sam i nasmesila mu se.
Uzvratio mi je sirok osmeh. "Dobro jutro, mala.", nezno je rekao.
"Dosli smo da te pitamo hoces li sa nama?"
. "Hocu. Gde idemo?"
Stric se zacerekao. "Videces. Znaci, Aco, mala može sa mnom?"
Tata je uzdahnuo. "Prvo si pitao nju, pa sad mene kao nesto pitas. Neka ide, ako ostane ovde ima glavu da mi probije zalopojkama.", progundjao je.
Prasnula sam u smeh, skocila iz stricevih krila i obesila se tati oko vrata. "Jesam li ti rekla skoro da si najbolji tata na svetu?", umiljato sam upitala.
Nasmejao se. "Bolje nemoj da mi pricas, obicno onda nadrljamo oboje.", rekao je cerekajuci se.
Siroko sam mu se osmehnula. "Ipak jesi. Idem ja da se presvucem, pa da idemo."
Stric je odmahnuo glavom. "Mozes tako, mala. Nista ti ne fali. Krecemo.", promrmljao je i ustao sa kauca.
Klimnula sam i krenula za njim i Vukom. "Gde idemo?", upitala sam Vuka kada smo usli u lift i kada sam mu se obesila oko vrata.
Privio je moje telo iz svoje, nezno me poljubio, pa me pogledao. "Idemo da zavrsimo neki posao, ali posto moramo da prespavamo tamo, ubedio sam Miroslava da te povedemo sa nama.", tiho je rekao.
Zabezeknuto sam pogledala u strica. "Nisi rekao tati..."
Odmahnuo je glavom. "Nisam siguran da bi te pustio, mala. Ovako cemo mu javiti da se iskomplikovalo nesto i da cemo morati da ostanemo u Arandjelovcu.", rekao je i nacerio se.
Prasnula sam u smeh. "Ti si najpametniji stric na svetu.", umiljato sam zaprela.
Zacerekao se. "Naravno da jesam, mala. Slusaj, Srno, na veceru ne ides niti prilazis restoranu, u redu?"
Zestoko sam zaklimala glavom. "Naravno, striko."
Posedali smo u auto i krenuli smo put Arandjelovca. Nikada do tada nisam bila u tom gradu i jedva sam cekala da stignemo. "Imate li obaveza pre vecere?"
Stric je odmahnuo glavom. "Nemamo, mala, ali znam koliko volis da zaviris svugde, pa smo krenuli ranije da bismo imali vremena da te provedemo malo kroz grad."
Ozareno sam mu se nasmesila. "Zaista ste najbolji na svetu."
"Mislis ja sam najbolji na svetu?", izazovno je upitao.
Odmahnula sam glavom i pocrvenela. "Ti i Vuk.", promumlala sam.
Vuk se okrenuo ka meni i nezno me pomazio po obrazu. Nasmesila sam mu se i nezno mu poljubila dlan. Tiho je uzdahnuo, spustio nezan poljubac na moj nos pa se ponovo okrenuo napred. Ubrzo smo stigli u centar Arandjelovca i stric me je pogledao. "Ispadaj, idemo i šetnju pa da posle produzimo do hotela.", promrmljao je.
Izasla sam iz auta, sacekala njih dvojicu i kad su izašli krenuli smo u setnju. Vuk me je krisom od strica uzeo za ruku. "Zar hotel nije ovde negde?", zbunjeno sam upitala.
Vuk je odmahnuo glavom. "Nije, mila moja. Na Bukulji je.", nezno je rekao.
Klimnula sam glavom. "Super."
Setali smo kroz Arandjelovac. Grad je bio lep, ali ja nisam mogla da se skoncentrisem na njegovu lepotu. Kraj mene je koracao najlepsi covek na svetu, drzao me za ruku i mutio mi pamet. "Kako ti se svidja, mala?", stric je zakreketao.
"Prelepo je.", promrmljala sam.
Vuk je izvio obrvu. "Ne zvučis odusevljeno." nezno je primetio.
Pocrvenela sam do korena kose. "Jesam, zaista.", promucala sam.
"Hajde, idemo negde da popijemo nesto i doruckujemo.", stric je rekao i krenuli smo za njim. "Meni narucite cevape, kafu i koka kolu. Idem do wc-a.", promrmljao je, okrenuo se i otisao.
Vuk me je pogledao. "Da cujem."
Zbunjeno sam ga pogledala. "Sta?"
"Dobar dan, izvolite?"
"Deset cevapa, jednu duplu ljutu i jednu obicnu ljutu. Tri kafe i tri koka kole.", Vuk je izdeklamovao ne skidajuci pogled sa mene. Konobar je klimnuo i otisao. "Ne svidja ti se ovde?", tiho je upitao.
Nasmesila sam mu se. "Prelepo je, Vuce.", prosaputala sam.
"Zasto onda ne zvucis odusevljeno?", tvrdoglavo je upitao.
Pocrvenela sam do korena kose. "Zato sto pola nisam videla.", tiho sam rekla.
Namrstio se. "Kako nisi..."
Jos jace sam pocrvenela i spustila pogled na pod. "Gledala sam u tebe.", promrmljala sam.
Nezno mi je palcem podigao glavu i naterao me da ga pogledam u oci. "U mene?", tiho je ponovio.
Klimnula sam glavom. "Da.", promrmljala sam i zahvalila se u sebi na stricevom povratku jer me je spasao daljih pitanja.
"Jel sve u redu?", zabrinuto je upitao kada je pogledao u mene i Vuka.
"Jeste, Miroslave.", Vuk je promrmljao.
Klimnuo je. "Odlicno, kad doruckujemo idemo u hotel da sredimo papire, mala za to vreme moze da proseta po stazama, ako zeli ili..."
Vuk je odmahnuo. "Mozes li ti da sredis to, boli me glava i radije bih da se odmorim pre vecere.", promumlao je.
Stric je prevrnuo ocima. "Mogu, Vuce.", progundjao je i delovalo mi je kao da nije uopšte poverovao u Vukovu pricu o glavobolji.
"Trebalo bi da svratimo do apoteke da uzmes nesto za glavu.", tiho sam rekla.
Nasmesio mi se i odmahnuo. " Procice, mila moja, nemoj da brines. ",nezno je rekao.
Stric je klimnuo glavom. "Hoce, mala, nista ne brini. Cim malo odmori. Najbolje bi bilo da ti budes sa mnom u sobi, da se ne dosadjujes dok Vuk spava."
Vuk ga je mrko pogledao. "Nece joj biti dosadno, moze da gleda tv.", promrmljao je.
Stric je odmahnuo glavom. "Boli te glava i treba ti da se nasapavas. Jebi ga..."
"Jebi se.", Vuk je progundjao.
Stric je prasnuo u smeh. "Vuce, uradicu sam papire, nema potrebe da mi seres o glavobolji. Ali nemoj slucajno da se zajebavas kao prosli put inace mala vise ne ide sa nama.", ozbiljno je dodao.
Vuk je pocrveneo i klimnuo glavom. "U redu.", promrmljao je.
Konobar je doneo dorucak, doruckovali smo pa krenuli nazad ka autu. Nekih petnaestak minuta kasnije bili smo u predvorju hotela. "Dobar dan, dve jednokrevetne sobe.", stric je ljubazno rekao recepcionarki.
Klimnula je glavom i uputila mu osmeh. "Naravno, gospodine, izvolite kljuceve.", ljubazno je rekla.
Uzvratio joj je osmeh, uzeo kljuceve i jedan dao Vuku. "U osam je večera, budi spreman.", progundjao je. "Mala, dogovorili smo se, zar ne?", nezno je upitao.
Nasmesila sam se i propela se na prste pa utisnula nezan poljubac na njegov obraz. "Jesmo, striko, nemoj da brines.", umiljato sam rekla.
Slatko me je poljubio u teme i zadovoljno klimnuo. "Vidimo se kasnije.", rekao je i usao u svoju sobu.
Vuk je mene povukao ka nasoj, ugurao me unutra i nisam ni stigla da se snadjem, a vec sam lezala na krevetu sa njim preko sebe. Pogledao me i uvukao obe ruke u moju kosu. "Nisi mogla da gledas grad, jer si gledala u mene?", tiho je upitao.
Pocrvenela sam i slegnula ramenima. "Nisam.", promrmljala sam.
Protrljao je nos o moj, a onda spustio usne na moje. Ljubio me je, zaligivao dok me je rukama cvrsto stiskao za kosu. Spustio je usne na moju vilicu i spustao nezne, malene poljupce po njoj. "Sta ima na meni tako posebno da se vidi?", zamrmljao je i pogledao me u oci.
Povukla sam ga lagano ka svom licu i on se izdigao iznad mene. "Veoma si lep.",promucala sam.
Slatko se nasmejao i jos sladje me poljubio. "A ti si corava.", prosaptao je i navalio na moje usne. Ljubio me je kao da sutra ne postoji, gladno, zeljno i sve jace me stiskao uz svoje jako telo. Zavukao je ruke pod moju majicu, prevukao je preko glave i odbacio je na stranu. Isto je uradio sa mojim brusom pa me pogledao. Zavukla sam ruke u njegovu majicu, skinula mu je i spistila sake na njegove grudi. Nasmesio se, ponovo spustio usne na moje. Uzvracala sam mu, dodirivala ga po ledjima i ramenima dok su mu se misici trzali ispod mojih ruku. Otkopcao mi je pantalone i ne pustajuci mi usne svukao ih sa sve gacicama sa mene. Svukao je svoje pantalone i bokserice i podigao usne sa mojih. "Budi mirna, mila moja.", nezno je naredio. Nasmesila sam mu se i klimnula glavom. Zavukao je ruku izmedju nas, lagano presao glavicem po njoj i jos sporije ga uvukao unutra. Spustio je sake na moje obraze, milovao ih, gledao me u oci i sasvim polako pomerao par centimetara uda u meni. "Nisam ja taj koji je lep, ti si ta koja je prelepa.", prodahtao je. Gledala sam ga u oci i spustila usne na njegov dlan. "Ti si prelep.",promrmljala sam. "Jebi ga, Srno, cuti. Ne radi mi to.", zacvileo je, obrusio se na moje usne i spustio palac na moj kliktoris. Jako ga je protrljao i ja sam uz jecaje dozivela vrhunac. Izvadio je glavic iz nje i svrsio po njoj. Pao je na mene i jako me stezao. Podigao je glavu i pogledao me kada se malo smirio. "Da li bi volela da odemm o malo u setnju?", nezno je upitao.
"Mislis da se stric nece ljutiti? Ne bih volela d me vrati za Beograd ili da me sledeci put ne povede sa vama.", tiho sam rekla.
Slatko se nasmejao. "Nece se naljutiti, idemo malo da prosetamo. Vraticemo se na vreme da se spremim za veceru.", nezno je rekao i uputio mi svoj ocaravajuci osmeh. Onaj zbog koga bih uradila sve sto zatrazi od mene.
Klimnula sam glavom. "Dogovoreno onda.", promrmljala sam.
Ustao je sa mene, obukli smo se, uzeo me za ruku i poveo van. Cim smo izasli iz hotela povukao me ka jednoj stazi za rekreaciju. Cvrsto me je drzao za ruku, setali smo i smejali se kao ludi. "Vuce..."
Okrenuli smo se i videli visokog plavokosog muskarca kako nam prilazi. "Zdravo, Kizo.", promrmljao je i jace me stegao za ruku.
"Kako si, druze? Odavno te nema nigde, kao da si u zemlju propao, jebote.", progundjao je i radoznalo pogledao u mene.
Vuk je slegnuo ramenima. "Imam obaveza preko glave, Kizo. Ovo je Srna, Miroslavljeva sinovica.", dodao je i jace me stegao za ruku.
"Ona mala sto ju je svugde vukao sa sobom? Jebote al si porasla. Otkud ona sa tobom?", zbunjeno je upitao.
Vuk se narogusio. "I Miroslav je ovde. Ostao je u sobi da radi, a ja sam je izveo da joj ne bude dosadno.", promrmljao je.
Kiza je klimnuo glavom. "Hajde da se nadjemo na rucku. Ni Miroslava nisam dugo video.", promrmljao je.
"Vazi, nacicemo se oko cetiri u restoranu dole, moze?"
Kiza je klimnuo glavom, pozdravio se sa Vukom, pa meni pruzio ruku. "Vidimo se, mala.", rekao je, okrenuo se i otisao.
"Kurac je on pozeleo da vidi mene i Miroslava.", Vuk je progundjao i povukao me dalje za sobom.
Zbunjeno sam ga pogledala. "Pa zasto nas je onda pozvao na rucak?"
Pogledao me kao da sam pala sa Marsa. "A sta mislis? Zbog tebe.", zarezao je.
Uzdahnula sam. "Ne moram ici sa vama, Vuče.", tiho sam rekla.
Duboko je uzdahnuo i povukao me u zagrljaj. "Izvini, mila moja, nisi ti kriva. Naravno da ces ici, malena. Necu dozvoliti da i rucak provedes sama u sobi kad vec moras veceru.", promrmljao je.
"Ako ti smeta..."
Odmahnuo je glavom. "Ne smeta mi, mila moja. Hajde, idemo da prosetamo.", nezno je rekao.
Povukla sam ga za ruku, pridigla se na prste i spustila usne na njegove. Obgrlio me rukom oko struka, privukao uz sebe i vatreno uzvratio. Uvukla sam ruku u njegovu kosu, a drugom ga snazno uhvatila za nadlakticu. Povukao je usne sa mojih, nezno protrljao nos o moj i pogledao me. "Hocemo li?", tiho sam upitala.
Klimnuo je, nezno me odvojio od sebe, uhvatio me za ruku i nastavili smo dalje. Vec je bilo oko pola cetiri kada smo se vratili u hotel. "Hajde, idemo po Miroslava pa da idemo da rucamo.", promrmljao je, povukao mke za ruku ka stricevoj sobi i pokucao na vrata kad smo stigli do striceve sobe.
Stric je otvorio vrata. "Taman sam hteo da dodjem po vas da idemo na rucak. Gladan sam ko vuk.", progundjao je.
Vuk se nacerio. "Mi smo bili malo u setnji. I pozvani smo na rucak.", mrgodno je dodao.
Stric ga je mrko pogledao. "Sa kim?"
"Sa Kizom."
Stric se zacerekao. "Nisam ga video ima dve godine, odkud on ovde?"
"Odkud ja znam. Sreli smo ga usput.", Vuk je zarezao.
"Koji ti je kurac? Bili ste dobri.", stric je zbunjeno upitao.
"Vuce, ovaj..."
Odmahnuo je glavom i nezno mi se nasmesio. "Rekao sam da neces provesti i rucak u sobi, malena. Hajde, idemo.", promrmljao je.
"Ne idemo nigde dok mi ne objasnis koji ti je kurac.", stric je prasnuo.
"Nije mi nista, rekao sam ti vec.", progundjao je.
Stric me pogledao i izvio obrvu. "Jel sve u redu, mala?"
Nasmesila sam se i bacila mu se oko vrata. "Naravno da jeste, striko. Vuk me je proveo po Bukulji. Ovde je stvarno prelepo.", odusevljeno sam verglala.
Nasmejao se i poljubio me u teme. "Dobro, mala. Hajde onda, idemo na rucak."
Klimnula sam glavom, pogledala u Vuka i siroko mu se osmehnula kada mi je uputio nezan osmeh. Uhvatio me za ruku i povukao van. "Izvini.", promrmljao je dok smo isli iza strica.
Zbunjeno sam ga pogledala. "Zbog cega?"
"Znam da nema potrebe, ali..."
"Ne smeta mi, lepotane.", promrmljala sam, pridigla se na prste i spustila usne na njegov obraz.
"Srno, smiri se, jebote. I pustaj mu ruku.", stric je zarezao kad se u tom trenutku okrenuo ka nama.
Pocrvenela sam do korena kose i pustila Vukovu ruku. Uzdahnuo je, sacekao da se stric ponovo okrene i spustio ruku na moja ledja. Usli smo u restoran i ugledali Kizu kako sedi za jednim stolom kraj prozora. Stric se siroko osmehnuo i krenuo ka njemu. "Pa gde si ti, covece, nema te nigde?", razdragano je upitao.
Kiza se nasmejao i zagrlio ga pa potapsao po ramenu. "Bio sam van zemlje neko vreme.", rekao je smejuci se.
Stric je klimnuo. "Predpostavio sam. Kizo, ovo je Srna, moja sinovica.", ponosno se sepurio.
Kiza se nasmejao. "Upoznao sam je jutros. Ne mogu da verujem koliko je porasla.", rekao je smejuci se.
Stric se okrenuo ka meni, a onda mrko pogledao u Vuka. Ovaj je pocrveneo i sklonio ruku sa mojih ledja. "Jesi li skoro bio u kraju?", upitao je Vuk Kizu kada smo seli za sto.
Ovaj je odmahnuo glavom. "Nisam, ali planiram da svratim ovih dana. Treba da se nadjem sa Jankom i Zokijem nesto."
"Kad dodjes, obavezno da se javis. Gde si bio?"
"U Rusiji. Jebes ga, majka Rusija je zakon.", rekao je cerekajuci se.
Stric se nasmejao. "Vise sam za toplije krajeve."
"Odkud vas dvojica ovde?"
"Dosli smo da zavrsimo nesto. Ovo je vec treci put da dolazimo, valjda cemo veceras zavrsiti.", stric je progundjao.
Kiza je klimnuo. "A nju i dalje vuces svugde sa sobom."
Stric se nacerio. "Ona je moje dete, Kizo. Mada nemam obicaj da je vodim kad je posao u pitanju, ali je obecala da nece proviriti nos veceras u restoran."
"Sta ce raditi sama gore u sobi? Pusti je sa mnom i mojom sestrom veceras. Izacicemo na veceru i negde cu ih izvesti. Slicnih su godina i..."
Stric je slegnuo ramenima i pogledao u mene. "Sta kazes, mala? Hoces da ides?"
Nasla sam se u neobranom grozdju. S' jedne strane mi se nije sedelo u sobi, a sa druge znala sam da ce Vuk podivljati od ljubomore. "Strice, ovaj..."
Vuk me je pogledao. "Idi, mala. Kad zavrsimo, pridruzicemo vam se.", nezno je rekao.
Klimnula sam glavom i nasmesila mu se. "Dobro, icicu.", promrmljala sam.
Osetla sam kada je spustio ruku na moju butinu, spustila sam svoju ruku na njegovu i cvrsto je stegla. Uzvratio mi je stisak i nezno palcem presao po mojoj ruci. "Gde ih vodis?", upitao je Kizu.
Slegnuo je ramenima. "Pojma nemam, ima tu u blizini jedna diskoteka. Verovatno cu ih tamo odvesti. Mlade su, nek se izive."
Stric je klimnuo glavom. "Povedi racuna o ovoj mojoj sinovici. Malo je luda.", rekao je cerekajuci se.
Kiza se nasmejao. "Ne brini, necu je ispustati iz vida."
"U to ne sumnjam.", Vuk je promrmljao.
Stric ga je prenerazeno pogledao i uzdahnuo. "Koji je tebi, Vuce. Nesto si cutljiv i namrgodjen?", Kiza ga je prijateljski upitao.
Vuk je slegnuo ramenima. "Nije mi nista, premoren sam.", promrmljao je.
Kiza se nasmejao i klimnuo. "To ti verujem, sa Miroslavom je smrt raditi."
"Ma da, sa Vukom je milina raditi. Pogotovo od kako ga zabole kurac za posao. Moram da ga teram da bi zavrsili sta treba.", progundjao je.
Kiza je iznenadjeno izvio obrvu. "Odkud to?"
Vuk je mrko pogledao u strica. "Imam pametnijih stvari da radim od gomilanja obaveza."
Stric je prevrnuo ocima. "Zacepi, ne bih da znam koje su to tvoje pametnije stvari."
Kiza je prasnuo u smeh. "Odkad si ti postao tako osetljive prirode, Miroslave?", podrugljivo je upitao.
Stric se smracio. "Od kada vodim malu sa sobom, Kizo. Mislim da neke stvari ne treba ona da slusa.", promrmljao je.
"Ma da.", promrmljala sam Vuku u rame.
Nasmejao se. "Tu si u pravu. I ja onu moju sestru cuvam, al tesko to ide. Vec je imala jednog momka, sad je kaze u potrazi za drugim. Ne znam kako cu sacuvati njih dve od ovih seoskih momaka ovde.", zacerekao se.
"Za malu ne brini, Kizo. Ona je strikino pametno dete. Jel tako, mala?"
Uzdahnula sam i klimnula glavom kada sam osetila jaci stisak Vukove ruke na svojoj. "Jeste, striko."
"Mozda bi najbolje bilo da i ja krenem sa njima, Miroslave. Pazicu na nju i..."
Videla sam da je stricu para krenula na usi. "Ti ides sa mnom da zavrsimo posao. Mala je dovoljno pametna da ne mora neko stalno da ide sa njom. A i Kiza ce biti uz njih.", zarezao je.
"Ne brini, Miroslave, rekao sam ti da je necu ispustati iz vida. Meni ti Vuce delujes vise zabrinuto od Miroslava.", progundjao je.
Pogledala sam u Vuka. "On i Janko su je gajili sa mnom, Kizo. Obojica se ponasaju gore od mene.", stric je progundjao.
Kiza je klimnuo glavom. "Razumem. Ne brini, Vuce, nece joj nista faliti sa mnom."
Vuk je klimnuo glavom. "U redu. Ja sam zavrsio sa ruckom. Idem malo da odmorim.", promrmljao je, a ja sam pogledala u strica.
"Bolje je odvedi malo u setnju, Vuce. Ne mogu ja, jos nisam jeo, a nisam ni zavrsio jos papire.", stric je progundjao.
Vuk je klimnuo. "Hajde, idemo.", tiho je rekao i povukao me za sobom.
Poveo me je ka sobi i uveo me unutra. Stala sam i pogledala ga cim je zatvorio vrata. "Koji si mi kurac rekao da idem? Nista mi ne bi falilo ni u sobi da ostanem.", zarezala sam.
Pogledao me. "Zelela si da izadjes, i nemoj slucajno da mi odmahnes glavom, Srno.", dreknuo je.
Pocrvenela sam. "Jesam, ali..."
"Onda ces ici.", jednostavno je rekao.
Klimnula sam glavom. Bio je ljut i hladan, a mene je to bolelo. Okrenula sam mu ledja, raspremila se i legla u krevet. Suze su mi same padale niz obraze, al nisam zelela da ih vidi. Osetila sam kad se zavukao kraj mene u krevet, spustio je ruku na moj struk i privukao me uz sebe. Ugnjezdrila sam se uz njegovo telo, ali nisam zelela da se okrenem. Bila sam ljuta i povredjena. "Nisi me poljubila, malena. Rekao sam ti i kad si ljuta, poljubi me, okreni se ka meni.", prosaputao mi je na uvo.
Okrenula sam se ka njemu, pogledala ga i nesigurno spustila usnice na njegove. Nezno me je poljubio i umotao u svoj snazan zagrljaj. Sklopila sam oci i zaspala. "Malena, probudi se.", cula sam kako nezno mrmlja.
Otvorila sam oci i pogledala ga. "Budna sam.", promrmljala sam.
Klimnuo je glavom. "Moram da idem, a i Kiza ce doci jos malo po tebe.", mrgodno je rekao.
Uspravila sam se, cucnula na krevet i zagrlila ga. "Ne volim kad si tako hladan i ljut.", prosaputala sam.
Snazno me zagrlio. "Znam, mila moja. Moram da idem, posle cemo pricati, vazi?", nezno je upitao.
Klimnula sam. "Vazi."
Nezno me je poljubio, okrenuo se i otisao iz sobe. Uzdahnula sam, trebalo bi da se nasminkam i sredim, ali nisam imala volje ni za sta. Uskoro je neko pokucao na vrata. Otvorila sam ih i ugledala Kizu i njegovu sestru. "Jesi li spremna, mala?"
Odmahnula sam glavom. "Necu ici sa vama, Kizo. Ne osecam se dobro.", prosaputala sam.
Zabrinuto me pogledao. "Hoces li da javim Miroslavu ili Vuku usput?"
Ponovo sam odmahnula glavom. "Necu, malo cu da odspavam i bice mi dobro. Ne zelim da brinu bez potrebe.", promrmljala sam.
Klimnuo je glavom. "U redu, bas mi krivo. Nema veze, povescu i Miljanu sa sobom kad budem dolazio u kraj, pa cete se upoznati."
Nasmesila sam im se. "Naravno, izvini.", tiho sam rekla.
Uzvratio mi je osmeh. "Samo se ti oporavi. Vidimo se, mala.", nezno je rekao i otisli su.
Sela sam na krevet, upalila tv, obgrlila kolena i ostala da cekam Vuka. Nije mi bilo vazno sto nisam izasla, nista mi nije bilo vazno osim toga da Vuk prestane da bude hladan i ljut. Sat, dva, tri... Vreme je prolazilo, bila sam gladna, ali sam i dalje sedela u istom polozaju, pusila i cekala Vuka. Znala sam da te vecere umeju da se oduze. Negde oko ponoci sam ustala sa kreveta, izasla na terasu i zapalila po ko zna koju cigaretu. "Tu si.", cula sam glas iza sebe, okrenula se i upala pravo u njegovo narucje.
Jako sam ga zagrlila i privila se uz njega. "Mala, jesi li dobro? Kiza nam je rekao da ti nije bilo dobro kad je dosao po tebe.", stric je zabrinuto zabrundao.
Klimnula sam glavom na Vukovim grudima. "Dobro sam, striko. Samo me je glava nenormalno bolela.", promrmljala sam.
"Jel ti sad sigurno dobro?"
Uzdahnula sam i klimnula. "Jeste, striko, nemoj da brines.", promrmljala sam.
Klimnuo je, nezno me poljubio u teme i pomazio po kosi. "Dobro, mala. Idem ja onda da spavam. Vuce, ako joj ne bude dobro..."
Vuk je duboko uzdahnuo i lagano klimnuo. "Zvacu te, ne brini.", tiho je rekao.
Stric je samo odmahnuo i izasao iz sobe. Nezno me je odvojio od sebe i pogledao me. Nasmesila sam mu se. "Niste se dugo zadrzali.", promrmljala sam.
"Jesi li jela sta?", promuklo je upitao.
Pocrvenela sam i odmhnula glavom. "Nisam.",prosaputala sam.
Klimnuo je. "Hajde, vodim te na veceru i u diskoteku. Poneo sam se kao kreten, malena.", prosaputao je.
Ponovo sam se privila uz njega i jako ga stegla. "Nije vazno. Samo ne volim kad se ljutis na mene."
Uzdahnuo je. "Zato nisi ni otisla, zar ne?", upitao je jako me grleci.
Klimnula sam. "Zato.", prosaputala sam.
Podigao me u narucje, zagrlila sam ga oko vrata i izneo me iz sobe. "Idemo da veceras.", promrmljao je.
"Spusti me, Vuce. Stric..."
Jace me je stegao. "Cuti, malena.", istisnuo je.
Pogledala sam ga u oci. Progutala sam i spustila glavu na njegove grudi. Znala sam da nema sanse da me spusti dole. Spustio me je tek ispred nekakve diskoteke. Uzeo me je za ruku i poveo ka ulazu. "Dobro vece, ima li slobodnih separea?", upitao je obezbedjenje na ulazu.
Momak je klimnuo glavom. "Ima, gospodine."
Klimnuo je i poveo me unutra. Seli smo za jedan sto u malom separeu i konobar je dosao do nas. "Dobro vece, izvolite.", ljubazno je rekao.
"Donesite nam dva dupla i bilo sta sto imate od predjela, nije vazno.", Vuk je promrmljao.
Konobar je klimnuo i otisao, a Vuk me je povukao na svoje grudi. "Nadam se da je stric javio tati da cemo ostati ovde.", tiho sam rekla.
Nasmesio se i nezno me poljubio. "Jeste, nemoj da brines. Srno, jebi ga, ja...", poceo je.
"Nije vazno, Vuce. Nije mi se ni izlazilo.", promrmljala sam laz.
Kiselo se nasmesio. "Nemoj da me lazes, devojcice. Ponovo sam podivljao bez potrebe.", tiho je rekao.
Podigla sam ruku do njegovog obraza i nezno ga pomazila. "Nije vazno, rekla sam ti vec. Hajde, lepotane, bilo pa proslo.", umiljato sam rekla i protrljala svoj nos o njegov.
Spustio je usnice na moje i zahtevno me poljubio. "Khm, vasa porudzbina.", promrmljao je konobar kraj nas.
Podigao je usne sa mojih i klimnuo. "Hvala.", progundjao je, dohvatio tanjir sa predjelom i hlebom i stavio ga ispred mene. "Jedi, mila moja.", nezno je rekao.
Klimnula sam i pocela da jedem. "Hej, vas dvoje, jel ti bolje mala?", Kiza je upitao kad je sa sestrom dosao do nas.
Klimnula sam. "Jeste. Glava me je bolela, al kad sam malo odspavala prosla je.", promrmljala sam izmedju zalogaja.
"Sedite, Kizo.", Vuk je progundjao.
Kiza je seo i ozbiljno ga pogledao. "Dobro, hoces li mi reci koji ti je kurac? I gde vam je Miroslav?"
Vuk je pocrveneo. "Nije mi nista, ostao je u sobi da spava, a posto mala nista nije jela od rucka izveo sam je da jede.", promrmljao je.
"Ja sam Miljana. Posto moj brat ne zna da me predstavi.", rekla je Kizina sestra i pruzila mi ruku.
Siroko sam joj se osmehnula. "Ja sam Srna."
"Do kad ostajete ovde?"
"Sutra se vracamo u Beograd. Vuce, pije mi se kafa.", tiho sam rekla i pocrvenela.
Nezno me je pomazio po obrazu i klimnuo. "Idem da narucim. Sacekaj me ovde, vazi?"
Odmahnula sam. "Idem sa tobom..."
Slatko se nasmejao. "Sacekaj me, Srno. Brzo cu.", nezno je rekao, ustao i otisao.
Zapalila sam cigaretu i Kiza je odmahnuo glavom. "Ne valja ti to, mala. A i nisam siguran da bi se to svidelo Miroslavu."
Nasmejala sam se. "Moj stric meni sve dopusta. Dobro, skoro sve.", promrmljala sam.
Nasmejao se. "U to mogu da poverujem."
Vuk se vratio i uglavio dupe kraj mog. "Sad ce doneti kafu, malena.", nezno je rekao.
Siroko sam mu se osmehnula i umiljato spustila usne na njegov obraz. "Hvala.", promrmljala sam.
Sedeli, pricali i smejali se kada sam primetila da Kiza sve sumnjicavije gleda u mene i Vuka. A onda mi je sinulo da svo vreme nesvesno drzi ruku prebacenu preko mog ramena i nezno ga mazi. "Hoces da pleses sa mnom?", tiho je prosaputao na moje uvo.
Nasmesila sam mu se i klimnula glavom. "Znas da hocu."
Klimnuo je glavom, ustao i povukao me za sobom. Obavio je ruke oko mog struka, obgrlila sam ga oko vrata i zaplesali smo. "Jesi li dobro, mila moja?", upitao je.
Nasmejala sam se i zaklimala glavom. "Jesam, Vuce. Mislim da Kiza nesto sumnja.", promrmljala sam.
Pocrveneo je. "Moguce.", progundjao je.
Zapanjeno sam ga pogledala. "Namerno si to uradio, zar ne? Vuce, zapalice nas stric.", zacvilela sam.
Nasmejao se i jace me privio uza se. "Smeta li tebi, mila moja?"
Rasirila sam oci i zestoko odmahnula glavom. "Naravno da mi ne smeta. Ali..."
"Nista vise nije bitno.", prosaputao je.
Jos malo smo plesali, a onda me je pogledao. "Hoces da idemo u sobu, malena?", nezno je upitao.
Klimnula sam. "Hocu.", prosaputala sam.
Dosli smo do Kize i njegove sestre. "Kizo idemo u hotel. Vec joj se spava i umorna je."
"Vazi, hocete li da doruckujemo sutra zajedno?"
Vuk je slegnuo ramenima. "Zasto da ne, nazvace te Miroslav kad ustanemo.", promrmljao je.
"Vazi. Vidimo se onda ujutru."
Uzeo me je za ruku i laganim korakom smo se uputili ka hotelu.
Iz razmisljanja me je trgao telefon. Nezno sam se nasmesila kada sam ugledala nepoznati broj. "Molim, lepotane?", zaprela sam misleci da je Vuk. "Taj tvoj lepotan nema ni gram mozga u onolikoj glavudzi.", stric je zarezao. Smracila sam se. "Sta je sad uradio?", zagundjala sam. "Daj, mala, ti kao ne znas. Prvo i prvo, pricali ste preko pola sata na videu, al to više nema ni smisla komentarisati, kad me ni jedno ne jebe ni dva posto sta pricam, a drugo hoce da ti ponese jednu svoju majicu. Pa da li je to normalno, ajd reci ti meni.", progundjao je. Zacerekala sam se. "Po meni je sasvim normalno. Ja sam mu i trazila majicu, a on je rekao da ce mi dati sve sto je u njegovoj moći. Shodno tome..." "Shodno tome oboje ste zreli za psihijatriju. Koji ce ti kurac njegova majica?", zarezao je. Smejala sam se kao luda. "Da spavam u njoj, strice. Naravno, ne treba mi cista, vec da mirise na njega.", rekla sam guseci se od smeha. "Ti si prolupala, mala. Slusaj, mislim da ni najmanje ne bi bilo prijatno da ti Marko nadje njegovu majicu. Mani se toga, Srno.", progundjao je. Smracila sam se. "Nece naci. Kao sto nije nasao ni sliku.", promrmljala sam. "Kakvu sliku?", sumnjicavo je upitao.. "Onu koju sam ukrala pre toliko godina.", promrmljala sam. "Ti si poludela, jebote. Slusaj, mala, ako ti nadje tu sliku, sve ce shvatiti." , zarezao je. "Nije je nasao tolike godine, pa nece ni sada. Nemoj stalno da brines toliko, kap ce te strefiti.", progundjala sam. "Zato ces ti ziveti trista godina, kao kornjaca. Ravno ti sve do Kosova." Vristala sam od smeha. "Ti si lud, strice. Hajde, nemoj da si takav. Obecavam da cu je lepo sakriti. Potrebna mi je, striko.", tiho sam dodala. "Zasto?", bandoglavo je upitao. Prevrnula sam ocima. Koji nemoguc covek, progundjala sam u sebi. "Kad mi previse nedostaje da je zagrlim i pomirisem.", promrmljala sam crvena od sramote. Gusio se od smeha. "Jel treba da se ne kupa i non stop spava u njoj? Mislim da bi bolje mirisala?", upitao je smejuci se. Isplezila sam mu se u slusalicu. "Moze i tako.", progundjala sam. Kidao se od smeha. "Ti si poludela, mala, ali nacisto poludela. Dobro, kad je vec tako neka tako bude. Pored vas dvoje i ja cu biti spreman za psihijatriju.", progundjao je smejuci se. Nasmejala sam se. "Ti si najbolji stric na svetu.", zaprela sam. "Najludji, mala. Hajde, moram da idem, cuvaj se, vazi?", nezno je upitao. Nasmesila sam se. "Hocu, striko. Cuvaj se i ti, molim te. Volim te, striko.", tiho sam dodala. "I ja tebe, mala.", nezno je rekao i spustio slusalicu. Uzdahnula sam i nezno se nasmesila. Stvarno su najbolji na svetu.
Нема коментара:
Постави коментар