среда, 30. новембар 2016.

Vecna ljubav 101

   "Molim?", javljam se na prvo zvono iako mi se bas nesto ne javlja. Nakon svega, nije bas da bih jedva docekala Nemanjin poziv. "Sta radis, mala?", raspolozeno me pita. "Sta cu da radim u jedanaest sati uvece? Blejim u tv, posto sam zabranu interneta dobila.", cinicno mu odgovaram, iako mi on nije ni za sta kriv. "Onda se oblaci, vodimo te u kafanu!", nasmejano je rekao. Poskocila sam stolice. "Idem do svekrve da joj kazem da dodje da cuva decu i da se obucem. Za koliko ste ovde?", veselo sam upitala. Nasmejao se. "Za pola sata, budi spremna.", promrmljao je i spustio slusalicu. Malo je reci da sam bila spremna za manje od petnaestak minuta. Ubrzo su se kola parkirala ispred kapije. Izletela sam napolje i uletela unutra. Dragan i Nemanja su mi se iskezili. "Gde si, mala?", Dragan je nasmejano upitao. Obesila sam mu se oko vrata. "Evo me, odakle cas dvojica ovde?", upitala sam pa poljubila i zagrlila Nemanju. "Dosli smo da te malo izvedemo. I da porazgovaramo sa tobom.", dodao je. Nepoverljivo sam ga pogledala. "O cemu?" Nacerio se. "Uz piće, mala.", rekao je i pokrenuo auto. Ubrzo smo sedeli ispod satre sa zivom muzikom i pili. "Kako si, Srno? Mi znamo da je sve ono velika glupost, nismo dosli da ti solimo pamet.", Dragan je nezno rekao. Uzdahnula sam. "Dobro sam, Drago. Zabole me za to, oni koji trebaju znaju.", promrmljala sam. Nemanja me je pogledao. "Mala, sigurno nisi..." Mrko sam ga pogledala. "Da je neko drugi u pitanju, pa i da te razumem da si poverovao, ali..."  "Hej, polako, ne verujem, ali znam i da si usamljena, mala.", nezno je rekao. "Nisam, imam one koji mi trebaju.", ne razmisljajuci sam rekla. Izvio je obrvu. "Na koga mislis?" Videla sam Dragana da me mrko gleda i pocrvenela. "Na vas, strica, decu...", promumlala sam. "Mhm, a ja te pitam kao zenu, a ne kao sinovicu i majku.", progundjao je. Slegnula sam ramenima. "Dovoljno mi je ono što imam.", promumlala sam. Nastavili smo da pijemo, razgovaramo i pricamo sve dok nije pocela pesma, a meni suze same krenule. Bila sam vec poprilično pijana. "Jebote, Srno, sta ti bi?", Nemanja je zgranuto upitao. "Samo pesma, Nemanja.", promucala sam. Uzdahnuo je. "Sranje. Slusaj me, mala, ne kazem ti sto te mrzim, ali...", poceo je, ali mi je zazvonio telefon. "Sacekaj minut.", pijano sam promrmljala i javila se. "Molim?", umiljato sam zaprela. "Jebote, mila moja, ti si pijana opet!", zarezao je cim mi je cuo glas. "Malo samo, dosli su Nemanja i Dragan po mene.", progrcala sam jer sam se jos vise rasplakala. "Zasto places? Slusaj, ako..."  Uzdahnula sam. "Samo pesma, nista vise.", promrmljala sam. "Jebi ga, hej, nemas potrebe da places, ja sam tu.", tiho je rekao. Nasmesila sam se. "Znam da jesi. Moram da idem.", promrmljala sam jer me je Nemanja sve cudnije gledao. "Znam, mila moja. Volim te.", prosaputao je. "I ja tebe.", promrmljala sam i spustila slusalicu. "Ko je to bio?", Nemanja je upitao. Pogledala sam u Dragana. Samo je odmahnuo glavom i uzdahnuo. "Magdalena. Drugarica, zna za situaciju pa, ovaj...", mucala sam laz gledajuci u pod. "Seres, mala.", zarezao je. "Miroslav.", ponovo sam pokusala da ga slazem. "Slusaj, reci ces mi ovako ili onako. Meni je dosta lazi i gluposti vasih.", zagrmeo je. Mucenicki sam pogledala u Dragana. "Ostavi je, Nemanja, koji ti je, dosli smo da se provede malo i ne misli na sranja.", mirno je rekao. Nemanja je odmahnuo glavom. "Ne zanima me. Ko je zvao?", tvrdoglavo je upitao gledajuci u mene. Bahato sam ga pogledala. "Sta te briga! Nemas prava..."  Klimnuo je. "Imam, govori, Srno.", besno je rekao. "Hoces da znas? A boli me kurac, znaj, jebe mi se!", pijano sam dreknula. "Vuk.", rekla sam i samozadovoljno gledala kako mu je lice prebledelo. "Da li si ti normalna?", zapanjeno me je upitao. Uzdahnula sam. "Nemam pojma.", prosaputala sam i ponovo zaplakala. Dragan me povukao sebi i zagrlio me. "Ostavi je, Nemanja. To je sve sto ima.", tiho je rekao. Nemanja je odmahnuo glavom. "Ima porodicu, Dragane. Ima decu, nemoj mi reci da si svo vreme znao za ovo?", zapanjeno je upitao. Klimnuo je. "Jesam, sta ke trebalo da uradim?", bledo ga je pogledao. "Da je posavetujes, a ne podrzis. Gledaj, mala, to uopste nije zdravo. Drzis se necega sto..."  "A cega da se drzim? Onog ko me vredja, onog ko me je izvredjao pred celom familijom? Nemanja, to je jedino sto imam i cega niti hocu niti mogu da se odreknem, a ti slobodno raspricaj svima.", besno sam rekla. Uzdahnuo je i pomazio me po kosi. "Razumem. Naravno da necu, jebote, nisam budala, mala. Hajde, smiri se, ne krivim te, ali da se zna da ni ne podrzavam.", progundjao je. "Volim ga.", procvilela sam i zaridala na glas. Prevrnuo je ocima. "Kao da sam lud pa to nisam znao. Samo ponavljam, to nije zdravo, ni za koga.", gundjao je. "Sad znam na koga je striko onako gundjalo.", brecnula sam se. "On je za sve ovo najvise i kriv..." "Jednu jos, i posvadjacemo se, Nemanja. On je moj stric i ni za sta nije on kriv. Nije me on naterao da se zaljubim u njega.", nakostreseno sam rekla. "Nije, ali da je prekinuo sve na vreme..." Nadmeno sam ga pogledala. "Cak ni striko, kojeg volim najvise na svetu nije mogao nista da prekine. I ti to znas. Svih bih se ja vas odrekla za Vuka.", pijano sam mrmljala. "Bas lepo, usrecila bi se.", zarezao je. Zestoko sam zaklimala glavom. "Bih.", ljutito sam rekla. "Sa tobom ne vredi raspravljati.", progundjao je. "Sta ti je Vuk rekao na sve ovo?", Dragan je nezno upitao. "Sta ce joj reci? Nije valjda luda da mu prica probleme sa muzem." Pocrvenela sam do korena kose. "Kaze da je budala jer ne zna sta ima kraj sebe, da se nece mesati, ali da ce podrzati svaku moju odluku.", promrmljala sam izbegavajuci Nemanjin pogled. Pozvao je konobara i narucio jos jednu flasu rakije. "Trebace mi.", brecnuo se na Draganov mrk pogled. Cim je ovaj doneo pice sipao je svima po novu turu i pogledao me. "Dobro bre, mala, znas li ti u kakva sranja mozes tako da se uvalis? Da li ti mislis da ce taj covek oprostiti i jednu losu izgovorenu rec?", zarezao je. "Vuk je pametan covek, vrlo inteligentan i zna da su to moji problemi. Znas, on nema samo lepotu, čovek je kompletno savršen.", mrmljala sam na sta je on kolutao ocima. "Ma dalo se primetiti koliko je pametan, u picku materinu. Zajebi me tih gluposti, Srno. Nisam raspolozen sa slusam hvalospeve o njemu. Zna li Miroslav za to?", hladno je upitao. Odmahnula sam glavom. "Ne zna.", promrmljala sam. Klimnuo je. "Blago njemu, zivi u blazenom neznanju. I ja bih voleo.", progundjao je. "Pa onda nisi trebao da pitas.", zarezala sam. Sedeli smo, pili i pricali sve dok nismo istresli i poslednju kap iz flase, a onda je Dragan pogledao u Nemanju. "Trebalo bi da krenemo, jebote.", promumlao je. "A ne, ne mozete ovakvi nazad za Beograd, prespavajte kod mene i..." Nemanja je odmahnuo. "Ujutru radimo, hajde da te odbacimo do kuce pa..."  Odmahnula sam glavom. "Peske cu, prijace mi.", promrmljala sam. Klimnuli su, svaki me poljubio u teme, okrenuli se i otisli, a ja sam lagano krenula da krivudam ka kuci. "Da, molicu?", pijano sam zakreketala. "Jebes mi sve ako si ti normalna, a i ona dvojica sa tobom. Koliko si popila?", moj najdrazi striko je zarezao. Slegnula sam ramenima. "Nemam pojma, striko, al dosta. Popili smo dve flase rakije.", cerekala sam se. "Pa kad sam rekao Draganu da dodju, nisam mislio da se olesite od alkohola.", zagrmeo je. "Nemanji je trebalo.", crkavala sam od smeha. "Zasto?", zbunjeno je upitao. "Pitaj brata sutra.", promrmljala sam smejuci se. "Tebe sam pitao, mala.", prasnuo je. "Jesi, al meni je gundjanja, predavanja i lekcija za nocas dosta. Dragan ce ti reci.", mumlala sam. "Idem da ga zovem.", progundjao je i spustio slusalicu a ja sam vristeci od smeha dok sam mu zamisljala facu kad sazna nastavila svoj put kuci.
   Posto sam bila u kazni, ceo taj dan nisam izasla iz kuce. Lagano sam ludela jer sam zelela da vidim Vuka, ali sam smirivala samu sebe jer sam znala da ce uvece on i stric doci po mene da me vode na splav. Negde oko sedam su vec pozvonili na vrata, izletela sam iz sobe i obesila mu se oko vrata. "Striko!", zacicala sam.
   Nasmejao se i slatko me poljubio u teme. "Gde je moja najbolja sinovica?", nezno je upitao.
   Nasmesila sam mu se, odvojila se od njega i pogledala Vuka. "Cao, Vuce.", promrmljala sam.
   "Hej, mala. Jesi li spremna?", nezno je upitao.
   "Ne ide ona nigde, u kazni je.", mama je zakreketala.
   Stric ju je bahato pogledao. "A ko ce da me spreci da odvedem svoju sinovicu sa sobom, Mirjana?", hladno je upitao.
   "Ja sam joj majka i..."
   Klimnuo je. "Jesi, ali ona je moje dete i ona ide sa mnom. Mala, ako si spremna, krecemo.", nadmeno je rekao.
   Odusevljeno sam zaklimala glavom. "Naravno da jesam, striko, vidimo se mama.", rekla sam i uz izazivacki kez izletela na vrata sa njima dvojicom. "Kad krecemo?", upitala sam kada sam videla da je pritisnuo dugme za njegov sprat.
   "Mala, jos je rano, ici cemo. Nisam se jos ni spremio.", progundjao je.
   Odmerila sam ga od glave do pete. "Nista ti ne fali, striko, ti si i dalje najlepsi stric na svetu.", umiljato sam prela.
   Nasmejao se i jako me zagrlio. "Mala, ti si corava, tako da se to ne racuna. Idem ja odmah da se istusiram.", promrmljao je cim smo usli u stan i nestao u svojoj sobi.
   Vuk me je povukao ka drugoj sobi. "Nedostajao si mi.", promrmljala sam i pocrvenela.
   Nasmesio se i privukao me sebi. "I ti si meni.", tiho je rekao i spustio svoje lepe usne na moje. Drhtala sam kao prut dok me je ljubio i prelazio rukama po meni. Nezno me je gurnuo na krevet i srucio svoju tezinu na mene. Uzvracala sam mu, dodirivala ga gde sam stigla, a onda zavukla obe ruku pod njegovu majicu. Zastenjao mi je u usne, odvojio se od mene, pomogao mi da je skinem pa skinuo moju. Nastavio je da me ljubi, zavukao ruku ispod moje suknjice i dodirnuo je preko gacica. Zavrtelo mi se u glavi od toga dodira. "Mila moja...", prostenjao je, pomerio ih u stranu i nezno prstima usao unutra. Zavukla sam ruku u njegove pantalone, obuhvatila ga i lagano je pomerila. Zasistao je i pogledao me u oci. Gledali smo se u oci dok smo jedno drugo vodili ka vrhuncu i nezno se usnama dodirivali. Bilo je prelepo, magicno, kao i svaki put do tada. Nezno je palcem protrljao kliktoris i ja sam iz glasno stenjanje dozivela orgazam. Pratio me je, kriknuo i srusio se preko mene. Zagrlila sam ga dok smo oboje jedva disali. Podigao je glavu i pogledao me u oci. "Prelepo mi je sa tobom.", tiho sam rekla.
   Nasmesio se. "Znam i meni je.", prosaputao je.
   "Moramo da idemo, sad ce i stric jos malo biti spreman.", nezadovoljno sam progundjala.
   Iznenadjeno je izvio obrvu. "Ne ide ti se?"
   Pocrvenela sam i odmahnula glavom. "Ne, volela bih da ostanem ovde, sa tobom.", prosaputala sam.
   Ustao je sa mene, obukao majicu, pa me podigao i navukao mi moju. Uzeo me je za ruku i izveo iz sobe. Nije progovorio ni rec dok me je cvrsto drzao uz sebe i dok smo cekali strica da izadje iz kupatila. "Miroslave, mi ne idemo sa vama.", promrmljao je cim se ovaj pojavio sveze istusiran, namirisan i doteran u sobi.
   Zabezeknuto ga je pogledao. "Zasto?", bledo je upitao.
   "Ostacemo ovde i..."
   Stric je tvrdoglavo odmahnuo glavom. "Ne dolazi u obzir. Slusaj me, Vuce, mala ionako u poslednje vreme zbog tvoje ljubomore..."
   "Ja sam mu rekla da bih volela da ostanemo ovde, striko.", posramljeno sam promrmljala.
   Uzdahnuo je i odmahnuo glavom. "Blago meni. Dobro, ne morate, zabole me.", progundjao je, poljubio me u teme i izašao iz stana.
   Vuk mi se nasmesio i pogledao me. "Sta zelis da radimo?", nezno je upitao.
   Slegnula sam ramenima. "Svejedno mi je.", promrmljala sam. I bilo mi je svejedno, jedino mi je bilo bitno da smo zajedno.
   Klimnuo je, pogledao me u oci i nasmejano odmahnuo glavom. "Onda cemo pustiti film.", promrmljao je.
   Pocrvenela sam do korena kose. "Ne gleda mi se.", promumala sam.
   Izvio je obrvu. "Sta onda zelis da radimo?", lukavo je upitao.
   Slegnula sam ramenima. "Svejedno mi je.", tvrdoglavo sam ponovila.
   Podigao me je u krila i naterao me da ga pogledam u oci. "Sta zelis, mila moja? Moras mi reci.", rekao je onim svojim ptomuklim glasom od koga me je prosla jeza.
   Spustila sam pogled. "Da budem tvoja.", prospatala sam.
   Spustio je usne na moje celo. "Strpi se jos malo, bices. Obecavam.", tiho je rekao.
   Klimnula sam. "Dobro.", promrmljala sam.
   Podigao me je sa sobom i poneo me u sobu. Lagano nas je raspremio i ispreplitao svoje mocno telo sa mojim. "I ja zelim to, mila moja, ali moramo se strpeti jos malo. Zar ti nije lepo ovako?", nezno je upitao.
   Klimnula sam i jos vise se privila uz njega. "Znas da jeste.", prosaputala sam.
   Nasmesio se i zahtevno me poljubio. "Znam da jeste.", promrmljao je i nastavio da me ljubi. Dovodio me je do ludila, nisam tada ni mogla sa zamislim da moze da bude ista lepse od toga što mi je radio, od onoga sta sam mu radila. Celu noc smo se ljubili, mazili i jedno drugo vodili ka vrhuncu. Bilo je nestvarno lepo. "Mislim da se neko umorio.", zadirkujuce je rekao kada sam zevnula i spustila glavu na njegove grudi.
   Nasmesila sam se i klimnula glavom. "Mhm, sad ce i svanuti.", promrmljala sam.
   Nasmejao se, podvrnuo me pod sebe i pogledao me. "Meni se jos ne spava.", tiho je rekao.
   Spustila sam saku na njegov obraz i nezno ga poljubila. "Onda necemo jos spavati.", promrmljala sam.
   I nismo, celu tu noc oka nismo sklopili. Vec sam bila pred kućom kad mi je telefon zazvonio. "Da molicu?", zacvrkutala sam u slušalicu. "Pa dobro, mala, gde ti je pamet bila i tebi i onom mom ludom bratu?", moj najbolji striko je grmeo. "U flasi rakije.", zacerekala sam se. "Mala, nije smesno, ni malo. Sta ti je rekla ona budala?", besno je upitao. "Da to sto radim nije zdravo. Da se drzim necega sto nema budućnosti, da nisam normalna, da sam luda sto sam sve rekla Vuku, da nije raspolozen za moje hvalospeve o njemu i da si ti za sve kriv. Malo je falilo da mu opalim samar. On ce meni da si ti kriv.", rezala sam. "Jeste da nisi normalna, al si i dalje najbolja sinovica. Ona svog striku brani i kad nije u pravu.", rekao je slatko se cerekajuci. Nasmejala sam se. "Ti si skoro pa uvek u pravu, striko. Osim kad kazes da je Vuk glup.", progundjala sam. "Nisam rekao da je glup, vec da je glup kad si ti u pitanju. A sad ozbiljno, samo za pozive zna?", upitao je. Zestoko sam zaklimala glavom. "Samo za to, strice. I rekla sam da ti nisi obavesten o tome.", promrmljala sam. Nasmejao se. "Tesko da je to popusio, al ajde. Kako je uopšte i doslo do toga da mu kazes, jebote?" "Pa, Vuk me je pozvao dok smo sedeli, a ti znas da se moj stav odmah promeni kad mu cujem glas.", promrmljala sam. "Znam od vestice postajes jagnje, naravno da je odmah provalio sa kim pricas.", progundjao je. "Nisam vestica.", zacicala sam. Nasmejao se. "Jesi, mala, sve dok se Vuk ne pojavi. Slusaj, nije vazno, ali molim te, ubuduće izbegavaj da mu se javljas dok si sa nekim od nasih. Mala, ne treba nam da svi saznaju. A i njemu sam, budali rekao da te ne zove nocas.", zarezao je. Uzdahnula sam. "Nemoj da se ljutis na njega, molim te. Samo je hteo da me cuje.", zacvilela sam. Jebi ga, ja sam Vuka razumela, imala sam istu potrebu u sebi za njim. "Srno, razumem da je hteo da te cuje, ali to je mogao da uradi i sutra! Jebote, ne zajebavaj me da mora svaku jebenu noc da prica sa tobom.", zarezao. "Nemoj da si takav, striko, molim te. On je..."  Uzdahnuo je. "On je lud, mala, a i ti sa njim. Ajde, nemoj da places, sad ce te zvati, vazi?", nezno je upitao kad sam se po ko zna koji put te veceri rasplakala. "Znam da hoce, ali ne volim kad si ljut na njega.", zacvilela sam. "Jebi se, mala, nisam ljut, u redu? Nemoj da places, ti znas da tebe tvoj striko voli najvise i da cu sve učiniti za tebe.", nezno je rekao. "Znam, striko, ti si najbolji stric na svetu.", procvilela sam. "Znam, strikino, i ti najbolja sinovica. Hajde, smiri se, prestani da places, a Vuk ce te sad nazvati, vazi?" Nasmesila sam se. "Vazi, striko. Volim te, znas?", zaprela sam. "Znam, mala i ja tebe volim, ti si moje dete.", prormljao je i spustio slusalicu. Cim sam legla u krevet, telefon je zazvonio i moj Vuk se javio. Boze dragi, koliko mi je taj glas dobrog doneo. Svo moje neraspoloženje, sav moj nemir, sve lose se gubilo pod tim tako moćnim, a tako neznim glasom. I iako sam zelela samo njega uz sebe, bila sam zahvalna makar na ovome sto imam.